REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-5392/2018-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, Vlaška 50/A, protiv tuženika INTERIGRE d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Račkog, odvjetnika te punomoćnika tuženika Joška Biliškova, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 20. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VŽ koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka Broj II-KD-2018-2795 od 21. rujna 2018. o Izvanrednom otkazu ugovora o radu br. CD-KD-2013-358 od 17. lipnja 2013. te dodataka za obavljanje poslova voditelja kluba CA-KD-2013-379 od 17. lipnja 2013. koju je donio tuženik INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912, kojom odlukom se tužitelju VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazuje ugovor o radu nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu br. CD-KD-2013-358 od 17. lipnja 2013. te Dodatak za obavljanje poslova Voditelja kluba CA-KD-2013-379 od 17. lipnja 2013. između tuženika i tužitelja kojim je zasnovan kod tuženika radni odnos tužitelja za obavljanje poslova voditelja kluba, s danom sklapanja ugovora o radu kod drugog poslodavca 14. kolovoza 2020.g.

III. Nalaže se tuženiku INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912 da tužitelju VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u skladu s člankom 125. Zakona o radu isplati na ime naknade štete iznos od 6.390,04 EUR (48.145,76 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912 da tužitelju VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 3.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (5. studenog 2018.) pa do isplate, po stopi koja do 31. prosinca 2022 godine odgovara visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912 da tužitelju VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neisplaćene plaće u bruto iznosu od ukupno 26.054,04 EUR (196.304,18 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od:

- 763,09 EUR (5.749,49 kuna) od dana 15. listopada 2018.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. studenog 2018.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. prosinca 2018.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. siječnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. veljače 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. ožujka 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. travnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. svibnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. lipnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. srpnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. kolovoza 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. rujna 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. listopada 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. studenog 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. prosinca 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. siječnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. veljače 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. ožujka 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. travnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. svibnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. lipnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. srpnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. kolovoza 2020.

- 508,73 EUR (3.832,99 kuna) od dana 15. rujna 2020.

pa do isplate po stopi koja do 31. prosinca 2022 godine odgovara visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog sudskog parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj VŽ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. studenoga 2018. navodi da je zaposlen kod tuženika INTERIGRE d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) počevši od 1. studenoga 2005. na radnom mjestu voditelja kluba. Tužitelj je 26. rujna 2018. zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. rujna 2018., protiv koje je pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj ističe da su u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu iznesene neistinite tvrdnje koje ne predstavljaju stvarno činjenično stanje, te stoga nisu pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je regionalni voditelj DŽ dana 7. rujna 2018. pregledom video nadzora ustanovio da je tužitelj kao voditelj kluba igrao na stanici ruleta 302, prekidajući igru samo kada bi netko od posjetitelja ušao u klub. Također je uočeno da je tužitelj otvarao cash box, te se ujedno tužitelju stavlja na teret da se nije javljao na službeni mobitel izvan radnog vremena. Zbog svega navedenog tuženik kao poslodavac je izgubio povjerenje u tužitelja radi čega mu se izvanredno otkazuje ugovor o radu. Tužitelj dalje navodi da je prije donošenja odluke o otkazu iznio pisanu obranu u kojoj je detaljno obrazložio što se dogodilo. Tužitelj ističe da se niti u jednom trenutku nije "igrao" na stanici ruleta 302. Naime, tužitelj je dana 3., 6. i 7. rujna 2018. primijetio u poslovnici koju vodi nepoznate dvije muške osobe koje su sva tri dana igrali igre i ulagali iste iznose. Takvo ponašanje tužitelju se učinilo neobičnim i opravdano sumnjivim, tako da je tužitelj ponovio sve što su oni radili ne bi li ustanovio postoji li tehnički kvar na stroju. Dakle, tužitelj je samo provjeravao valjanost strojeva, a ne, kako se navodi "igrao" i otvarao cash box. Da su tužiteljevi navodi točni potvrđuje i činjenica da je DŽ pristupio u poslovnicu u [adresa] dana 7. rujna 2018. te je utvrdio da nije bilo nikakvih nepravilnosti te da je stanje u klubu uredno. S obzirom da se izvanredni otkaz ugovora o radu može dati jedino ako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, tužitelj ističe da tuženik nije prilikom otkazivanja ugovora o radu uvažio sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako nije uzeo u obzir da tužitelj neprekidno radi kod tuženika od 2005., da je tužitelj uvijek dobivao samo pohvale, a u lipnju 2018. je nagrađen za najboljeg voditelja poslovnice, da se tužitelj prethodno iskazao u zaštiti tuženika od prijevara i otkrio počinjenje teškog kaznenog djela 2008., zbog čega je primio prijetnje smrću, da je vojni invalid i dragovoljac Domovinskog rata, da je obiteljski čovjek te mu posao osigurava egzistenciju obitelji, da tuženiku nije nastala materijalna šteta, niti šteta za ugled te da je iz nalaza kontrole proizašlo da nema nikakvih nepravilnosti. Stoga tužitelj smatra da nisu postojali uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu. Kao jedan od razloga otkaza tuženik navodi i činjenicu da se tužitelj nije javljao na službeni telefon. Naime, tužitelj je zbog prijetnji otkazom dana 7. rujna 2018. pretrpio veliki stres te je zbog zdravstvenog stanja istog dana otvorio bolovanje. Nevjerojatno je da tuženik nije imao sluha za zdravstvene poteškoće tužitelja te ga je kontinuirano nastavio zvati na mobilni telefon, izlažući ga daljnjem stresu. Sve to je tuženik iskoristio s ciljem da tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu. Tužitelj dalje u tužbi navodi da zbog narušenog zdravstvenog stanja i iskazanog nepovjerenja nastavak radnog odnosa nije moguć, radi čega predlaže sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete. Tužitelj također navodi da je uslijed postupanja tuženika došlo do povrede prava osobnosti koja se očituje u povredi ugleda i časti tužitelja te narušenju tužiteljevog zdravstvenog stanja. Radi navedenog tužitelj ustaje i sa zahtjevom za isplatu naknade neimovinske štete. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 7. veljače 2023., koji je djelomično ispravljen podneskom od 16. prosinca 2024., tužitelj predlaže utvrditi odluku o otkazu nezakonitom, odrediti sudski raskid ugovora o radu s danom 14. kolovoza 2022., isplatiti iznos od 6.390,04 eura na ime naknade štete zbog sudskog raskida, zatim isplatiti iznos od 3.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete te iznos od 26.054,04 eura na ime isplate neisplaćenih plaća u bruto iznosu, a sve kako je to navedeno pod točkom I/ izrijeke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da su ispunjene sve pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, s obzirom da je prema odredbi čl. 43 Pravilnika o radu tuženika propisano da povreda zabrane kockanja kod poslodavca za vrijeme, prije ili nakon radnog vremena, predstavlja osobito tešku povredu radnog odnosa koja je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Nadalje, prema odredbi čl. 10 Pravilnika o radu tuženika je izričito propisano da je svim radnicima tuženika strogo zabranjeno sudjelovanje u igrama na sreću u automat klubovima i kasinima bez obzira kada (za vrijeme ili izvan radnog vremena) i gdje se to učini (u automat klubu ili kasinu u kojem je radnik zaposlen ili bilo kojem drugom automat klubu), kao i radi li se to osobno ili za posrednika. Prema odredbi čl. 10 st. 3 Pravilnika o radu izričito je propisano da kršenje te obveze predstavlja osobito tešku povredu radnih obveza koja dovodi do izvanrednog otkaza. Suprotno navodima tužitelja, tužitelj je dana 7. rujna 2018. počinio osobito tešku povredu radnog odnosa na način što je kockao na aparatu u AK Petrinja za vrijeme radnog vremena, a sve kako je to navedeno u odluci o izvanrednom otkazu. Iz same obrane tužitelja proizlazi da je u cijelosti upoznat sa odredbama Pravilnika o radu i činjenicom da bi bilo koji djelatnik koji bi igrao igre na sreću ostao bez radnog odnosa. Iz obrane tužitelja dalje proizlazi da on u biti priznaje igranje na ruletu broj 302 i otvaranje cash boxa, što pravda činjenicom da je primijetio sumnjive osobe te je pristupio provjeri i testiranju igre. Ovakva obrana tužitelja nije osnovana i tužitelj svjesno iznosi neistine. Naime, tužitelju je vrlo dobro poznato kakvo je postupanje kod tuženika za slučaj sumnje u manipulacije i/ili kvarove. Tužitelj kao dugogodišnji djelatnik je morao znati da nije dozvoljeno igranje na aparatu, a da se radilo o bilo kakvoj sumnji, tužitelj je istu bio dužan odmah prijaviti nadređenim osobama, bilo telefonski, bilo mailom i to regionalnom voditelju, odnosno operativnom voditelju, odnosno voditelju cjelokupnog poslovanja. Sumnju na kvar također je trebao prijaviti odjelu tehničke i interne kontrole, a što sve tužitelj nije učinio. Nadalje, ukoliko se pregleda stanje kluba za razdoblje 3., 6. i 7. rujna 2018. razvidno je da nema nikakvih većih isplata i ničeg neuobičajenog za aparate, pa tako niti za aparat 302, što bi ukazivalo na manipulaciju ili kvar. Obrana tužitelja i dalje je proturječna u dijelu u kojem navodi da su sumnjive osobe obilazile svih šest stanica ruleta i u njih ubacivale novac, a zatim da je on samo provjeravao stanicu broj 302, jer da je istina ono što tužitelj tvrdi, valjda bi provjerio svih šest stanica. Konačno, uvidom u snimke video nadzora tuženik je utvrdio da tužitelj kocka, tj. igra na aparatu, iz radnji je vidljivo kako pritišće ekran, ubacuje novac, vadi cash box, uzima novac i igra, a da pritom nema nikakvih sumnjivih osoba u klubu. Također tužitelj prvotno odbija dati izjavu o događaju, da bi kasnije iznio pisanu obranu koja je puna neistina. Isto tako nisu istiniti navodi tužitelja da bi regionalni voditelj DŽ utvrdio da nepravilnosti nije bilo, jer je isti upravo radi primijećenih nepravilnosti proveo kontrolu 7. rujna 2018. te je utvrdio nepravilnosti u svom zapisniku, pri čemu je utvrđeno da nema financijske štete, odnosno da je financijsko stanje blagajne ispravno. To ne znači da nisu utvrđene druge nepravilnosti koje proizlaze iz zapisnika. Tuženik dalje navodi da je postupanjem tužitelja došlo do gubitka povjerenja u njegov rad radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Što se tiče tužiteljevog nejavljanja na službeni telefon, tužitelj je pokazao da mu je svejedno što će biti sa njegovim radnim odnosom, te je pokazao nelojalnu volju prema tuženiku. Naime, tužitelj se poslodavcu mogao javiti jednostavnom porukom, što je objektivno mogao učiniti unatoč otvorenom bolovanju. Tuženik dalje tvrdi da za tužitelja nije nastala nikakva povreda prava osobnosti dok je radio kod tuženika niti prilikom otkazivanja ugovora o radu, radi čega tuženik osporava i tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete. Slijedom svega iznesenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u ugovore o radu tužitelja (str. 5-9 spisa), u obavijest o prijenosu ugovora o radu (str. 10-11 spisa), u odluku o otkazu ugovora o radu (str. 12-13 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 14- 16 spisa), u pisanu obranu (str. 17-18 spisa), u novčano stanje kluba na dan 7. rujna 2018. (str. 19-24 spisa), u priznanje tužitelja (str. 25 spisa), u uvjerenja o statusu branitelja (str. 26-29, 31 spisa), u liječničko uvjerenje (str. 30 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 32-35, 120-123 spisa), u isplatne liste (str. 36-41 spisa), u zapisnik o utvrđenim nepravilnostima (str. 73-102 spisa), u poziv na očitovanje sindikalnim povjerenicima (str. 103-107 spisa), u očitovanja sindikalnog povjerenika (str. 108-111 spisa), u zahtjev za iznošenje obrane (str. 112-114 spisa), u ispis alarma stroja (str. 129-132 spisa), u presliku cashout ticket (str. 133-134 spisa), u popis postupanja po aparatu (str. 135-141 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 142-162, 269- 274 spisa), u ispis telefonskih poziva (str. 163-166 spisa), u Pravilnik o radu (str. 167- 182 spisa), u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji tuženika (str. 183-233 spisa), u savjetovanje glede Pravilnika o radu (str. 234-247 spisa), u video snimke (CD – str. 248, CD – str. 255 spisa), u pregled dnevnog obračuna po automatu (str. 256-268 spisa), u evidenciju prisutnosti na radu (str. 275-279 spisa), saslušani su svjedoci SŽ (str. 293-294 spisa), IŽ (str. 294-295 spisa), DŽ (str. 301-303 spisa), NŽ (str. 303-305 spisa), FŽ (str. 309-311 spisa), ŽŽ (str. 318-320 spisa), TŽ (str. 320 spisa), OŽ (str. 320-323 spisa), AŽ (str. 379-382 spisa), JŽ (str. 382-383 spisa), tužitelj VŽ kao parnična stranka (str. 324-328 spisa), zz tuženika ĐŽ kao parnična stranka (str. 331-334 spisa), izvršen je pregled snimki video nadzora (str. 345-346, 355-356 spisa) te je izveden dokaz liječničkim vještačenjem po vještaku dr. Branki Vidrih o čemu u spisu prileži nalaz i mišljenje (str. 389-392 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. rujna 2018. kao i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, isplatu naknade štete uslijed sudskog raskida i povrede prava osobnosti te isplate neisplaćenih plaća zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz ugovora o radu koji prileže spisu da je tužitelj u trenutku otkazivanja ugovora o radu obavljao poslove radnog mjesta voditelj automat kluba.

7. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelju 21. rujna 2018. izvanredno otkazan ugovor o radu bez prava na otkazni rok i otpremninu. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik dana 10. rujna 2018. na temelju obavijesti regionalnog voditelja DŽ došao do saznanja da je tužitelj prilikom obavljanja redovnih dužnosti dana 7. rujna 2018. u više navrata igrao igre na ruletu i otvarao cash box na stanici broj 302 u automat klubu Petrinja. Od strane djelatnika zaduženih za kontrolu novca regionalni voditelj DŽ je obaviješten da je sustav uočio da je dana 7. rujna 2018. tijekom prve smjene više puta otvaran cash box na stanici ruleta broj 302 na AK Petrinja. Potom je regionalni voditelj DŽ otišao u kontrolu kluba, te je zatečeno stanje u blagajni bilo uredno. S obzirom da je bilo nejasno zašto je cash box otvaran u više navrata, regionalni voditelj je pristupio pregledu video nadzora za dan 7. rujna 2018. te je utvrdio da je tužitelj igrao na stanici ruleta broj 302 u više navrata, prekidajući igru samo kad bi netko od posjetitelja ušao u klub. Također je uočeno da je upravo tužitelj otvarao cash box, što je suprotno pravilima jer se isti otvara samo ako se radi o tehničkom kvaru ili prilikom obračuna. Odmah po saznanju regionalni voditelj je zatražio tužitelja da napiše izjavu, što je ovaj odbio. Tuženik je pozvao tužitelja na iznošenje pisane obrane, koju je tužitelj dostavio tuženiku 18. rujna 2018. Tužitelj u bitnome u svojoj obrani priznaje da je igrao na predmetnom aparatu, ali navodi da to nije bilo zbog igre nego da je pristupio testiranju aparata s ciljem utvrđenja da li su na njemu sumnjive osobe postupale nezakonito, odnosno prijevarno. Dalje navodi da je izvršio i obračun stanice 302 na način da je otvorio cash box kako bi ustanovio da li stanje uloženog novca i ticketa odgovara stvarnom stanju. Stoga tužitelj negira da bi počinio povredu radne dužnosti. Također navodi da se nije mogao javiti poslodavcu na telefon jer je zatražio liječničku pomoć i završio na bolovanju zbog stresnosti situacije. Tuženik ne može prihvatiti obranu tužitelja jer je suprotna materijalnim dokazima. Naime, da se stvarno radilo o sumnjivim radnjama tužitelj je bio dužan odmah i bez ikakve odgode obavijestiti nadređenog, i/ili internu kontrolu, odnosno odjel tehničke službe prije otvaranja cash boxa, a sve kako to određuju pravila kod tuženika. Osim toga, duži vremenski period u kojem je tužitelj igrao na aparatu i ubacivao novce, te količina novca zatečena u stanici (ukupno 8.540,00 kn) ukazuju da se nije radilo ni o kakvoj provjeri nego o igri. Iz snimki video nadzora također proizlazi da tužitelj u biti igra i to u trenutku kada nema drugih posjetitelja, a ne da vrši provjere. Ukoliko se uzme u obzir zapisnik o utvrđenim nepravilnostima zajedno sa zapisnikom financijske kontrole, popisom brojčanika, izvještajem alarma uređaja, slikama zaslona mobitela, te snimke video nadzora razvidno je kako sve to anulira osnovanost i istinitost obrane tužitelja, radi čega tuženik istoj ne poklanja vjeru. Svojim postupanjem tužitelj je počinio jednu od najtežih povreda obveza iz radnog odnosa, povredu zabrane kockanja kod tuženika koja je utvrđena čl. 10 i čl. 43 Pravilnika o radu tuženika. Navedena povreda propisana je kao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a uslijed iste je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja do te mjere da nastavak radnog odnosa nije moguć. U odluci se još navodi da je radno mjesto voditelja kluba radno mjesto od iznimnog povjerenja, te se očekuje da voditelj strogo pazi na pravila koja postoje za sve zaposlenike. Isto tako se navodi da tužitelj ne odgovara na pozive koji su mu upućeni na službeni mobitel 8. rujna 2018., što dovodi do zaključka da nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik je prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima, koji su se suglasili sa izvanrednim otkazom. Slijedom navedenog tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u odnosu na tužitelja.

8. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi. Iz povratnice koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj zahtjev uložio 5. listopada 2018., koji zahtjev je tuženik uredno zaprimio 9. listopada 2018. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio dana 26. rujna 2018. S obzirom na navedeno, kao i činjenicu da tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, tužba tužitelja koja je podnesena 5. studenoga 2018. je pravodobna i dopuštena, sve sukladno odredbi čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17; dalje u tekstu: ZR).

9. Nadalje, u odnosu na pitanje provedbe savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, tuženik je u spis dostavio poziv na očitovanje sindikalnim povjerenicima od 13. rujna 2018. u kojem se navode okolnosti na temelju kojih je donesena odluka o izvanrednom otkazu. Nadalje, spisu prileži i dopis tuženika od 19. rujna 2018. u kojem se dostavlja dopuna zahtjeva za savjetovanje, a dopuna se odnosi na to da se sindikalnim povjerenicima dostavlja i pisana obrana tužitelja koju je tuženik u međuvremenu zaprimio. Iz dopisa sindikalnih povjerenika od 20. rujna 2018. proizlazi da su se isti suglasili sa predloženom odlukom o izvanrednom otkazu. Među strankama nije sporno da kod tuženika nije ustanovljeno radničko vijeće te da djeluju dva sindikalna povjerenika – AŽ i JŽ. Sindikalni povjerenici saslušani su i kao svjedoci u ovom predmetu te su u svojim iskazima potvrdili činjenicu da su potpisali suglasnost na predloženu odluku o otkazu, nadalje, da im je tuženik dostavio predmet zajedno sa činjeničnim navodima na kojima se temelji odluka o otkazu kao i pisanu obranu tužitelja. S obzirom na sve navedene dokaze sud je utvrdio da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a, odnosno da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima.

10. Spisu prileži dopis tuženika od 10. rujna 2018. koji je upućen tužitelju radi iznošenja pisane obrane, koju je tužitelj iznio u svom dopisu od 16. rujna 2018. Tužitelj u svojoj obrani u bitnome navodi kao u tužbi, ističe da je 3., 6. i 7. rujna 2018. u poslovnici primijetio sumnjive osobe koje su svojim načinom ponašanja i držanja ostavljale sumnju u potencijalnu želju za nezakonitim aktivnostima. Zbog toga je pristupio provjeri, odnosno testiranju igre ruleta, s ciljem da utvrdi jesu li osobe prijevarno postupale. U tu svrhu izvršio je i obračun stanice 302, na način da je otvorio cash box i ustanovio da li stanje uloženog novca i ticketa odgovara stvarnom fizičkom stanju novca i ticketa. Tužitelj ističe da je financijskom kontrolom novca utvrđeno da je stanje u poslovnici bilo uredno. Tužitelj ističe da je postupao kao odgovorni voditelj te da je otvaranje cash boxa služilo samo kao provjera, odnosno obračun, a njegove radnje na toj stanici imale su za cilj isključivo testiranje sustava. Slijedom navedenog smatra da je postupao u cijelosti u skladu s interesom tuženika. Iz navedenog je sud utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu postupio sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR- a.

11. Tužitelj je u spis dostavio zapisnik financijske kontrole od 7. rujna 2018., iz kojeg proizlazi da nisu utvrđene nepravilnosti kontrolom financija. U odnosu na navedeno tuženik je istaknuo da se radi samo o dijelu zapisnika o provedenom nadzoru, kojeg je tuženik u cijelosti dostavio u spis, a iz kojeg proizlazi to da je financijsko stanje kluba na dan 7. rujna 2018. bilo uredno, međutim proizlazi i to da je regionalni voditelj DŽ pregledao snimku video nadzora te je uočio da je tužitelj radio prvu smjenu od 8:00 do 16:00 sati te je kroz smjenu igrao na ruletu na stanici 302 uz prekide kada bi netko od posjetitelja kluba došao u blizinu ruleta i uz to da je otvarao cash box na stanici 302. Kontrolom financijskog stanja na stanici ruleta 302 zatečeno je 7.580,00 kn i jedan ticket u iznosu od 960,00 kn, što je ukupno 8.540,00 kn. Iz tog zapisnika proizlazi kako je tužitelj grubo prekršio odredbe Pravilnika o radu, a da se prema količini novca koja je zatečena u stanici ruleta vidi da se radi o ozbiljnoj igri. U zapisniku se također navodi da je DŽ nakon toga zvao u nekoliko navrata tužitelja, ali se više nije javljao na telefon, te je njegova supruga dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Tom zapisniku prileži i zapisnik financijske kontrole od 8. rujna 2018. prilikom koje također nisu utvrđene nepravilnosti. Zapisniku prileži i izvještaj voditelja odjela kontrole novca i obračuna ŠŽ od 12. rujna 2018. iz kojeg proizlazi da su kontrolom kluba u [adresa] 7. rujna 2018. uočene radnje koje ne pripadaju standardnom radu sa aparatom. Logovi su prikazivali otvaranje, zatvaranje vrata i vađenje cash boxa u vremenu kada se cash box smije vaditi samo u izvanrednim situacijama koje uključuju kvarove, u kojem slučaju kvar treba prijaviti, ili situacije vezane uz igrače, koji slučajevi također zahtijevaju obavijest nadređenima. Kontrolom prijava na portalu utvrđeno je da nema prijavljenih kvarova za stanicu 2, a ujedno je utvrđeno da je cash box iz stanice 2 vađen u vremenima 5:48, 9:26, 11:50, 11:57 i 12:18. Vađenje cash boxa u 5:48 pripada periodu obračunskog razdoblja i dio je redovnog procesa, a izvanredno vađenje dogodilo se u periodima nakon toga. S obzirom da takve radnje nisu dio radnog procesa, događaji su prijavljeni nadređenima.

12. Tom zapisniku prileži i ispis pod nazivom "Alarmi stroja" iz kojeg je moguće vidjeti u kojem vremenu se otvaraju vrata cash boxa, kada se cash box vadi, odnosno kada se vrata zatvaraju. Iz tog dokumenta proizlazi da je predmet provjere bio automat pod rednim brojem 302 te da je u odnosu na njega dana 7. rujna 2018. došlo do otvaranja i vađenja cash boxa u 5:48 sati, nakon toga u 9:26, potom u 11:50, također u 11:57 te u 12:18 sati. Iz tog istog dokumenta može se uočiti da su se vrata cash boxa otvarala i u 12:44 i u 12:58 sati.

13. Nadalje, zapisniku prileže i potvrde pod nazivom "Cashout ticket", na kojima su naznačeni iznosi novca i datum 7. rujna 2018. Navedenom također prileži i tablica sa detaljima postupanja u odnosu na izdavanje cashout ticket.

14. Tuženik je u spis dostavio ispis e-mail poruka za period od 2. rujna 2018. pa do 7. rujna 2018., iz kojih poruka proizlazi da tužitelj u više navrata šalje poruke sa dnevnim obračunima, koje šalje bilo MŽ, odnosno EŽ, DŽ i FŽ. U tim porukama navodi se financijsko stanje u klubu. Iz e-mail poruke od 7. rujna 2018. je vidljivo da je tužitelj prijavio kvar na aparatu kladomat broja 1 na kojem je potrebno izvršiti zamjene glavne ploče i softvera. U prijavi se navodi broj aparata, serijski broj i naziv. Također je poslan i dnevni obračun automat kluba za 7. rujna 2018. Iz navedenih poruka proizlazi da je tužitelj bio u stalnom kontaktu putem e-maila sa svojim nadređenim djelatnicima DŽ i IŽ, odnosnom FŽ, a ujedno da je tim putem izvršio prijavu kvara na aparatu broja 1.

15. Tuženik je u spis dostavio i ispis telefonskih poziva, odnosno fotografiju zaslona mobilnog uređaja kao dokaz toga da je tuženik pokušao kontaktirati tužitelja u više navrata.

16. Nadalje, spisu prileži Pravilnik o radu tuženika od 2. studenoga 2015. gdje je u čl. 10 navedeno da je svim radnicima tuženika strogo zabranjeno sudjelovanje u igrama na sreću bez obzira kada i gdje, kao i to radi li se osobno ili preko posrednika te kolika je visina uloga. Prema odredbi čl. 10 st. 3 Pravilnika o radu kršenje te odredbe predstavlja osobito tešku povredu radnih obveza koja dovodi do izvanrednog otkaza ugovora o radu. Isto tako je odredbom čl. 43 Pravilnika o radu propisano da se izvanredni otkaz daje ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili druge važne činjenice nastavak radnog odnosa nije moguć, te su propisane neke osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa između kojih i povreda zabrane kockanja i igranja na aparatima za igre na sreću kod tuženika za vrijeme, prije ili nakon radnog vremena.

17. Tuženik je u spis dostavio ispis e-mail poruke od 16. siječnja 2014. u kojoj se IŽ obraća voditeljima odjela sa uputom vezano uz ponašanje prilikom sumnje na manipulaciju na ruletima. U tom naputku navodi se to na koji način je osoblje dužno promatrati sumnjive igrače, te to da se svaka pa i najmanja fizička promjena na ruletu treba odmah prijaviti. Također navodi se i to da je osoblje u slučaju sumnje na manipulaciju dužno stopirati isplatu, obavijestiti nadređene i postupiti prema uputama.

18. Sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva prije svega odlučio na temelju iskaza tužitelja koji u svom iskazu navodi da je obavljao poslove voditelja poslovnice, a u radnom odnosu kod tuženika nalazi se od 2005. Izričito navodi da nije počinio povrede koje mu se stavljaju na teret i da nije u tijeku radnog vremena igrao, već je provjeravao način igre na aparatu, rulet stanica broj 2, ulazio je u povijest igre od prijašnjeg dana zato što je bilo sumnji na koje ga je upozorio jedan igrač i kontrolom tih dana od 27., 28. ili 29. kolovoza je gledao ulaze na stanicu i vidio da su manji ulazi, a isplate bile veće. Tu provjeru radi na isti način od prvog dana kada se zaposlio i nikada radi toga nije dobio opomenu, čak štoviše dobio je pohvalu da je dobar lovac. U skladu sa pravilima struke tužitelj je trebao obavijestiti svog nadređenog prije vršenja provjere, ali je prije obavijesti morao utvrditi o čemu se radi. Ističe da je morao obavijestiti svog nadređenog prije nego li je pristupio provjeri, ali to nije učinio zato što mu je u sličnim takvim situacijama kada je prijašnjih godina primijetio prevaru, bilo zapriječeno životom od strane tog igrača kojeg je otkrio, a igrač je surađivao sa serviserima tuženika i prijašnjim direktorom. Nije dobio nikakvu zaštitu kada je uočio prijevaru, a to je bilo 2011. ili 2012. Tužitelj je na svoju ruku pristupio provjeri i nije obavijestio nadređenog iz straha. Tužitelj navodi da je i 2018. imao prijetnju od strane igrača da će baciti bombu na poslovnicu. Kada bi otkrio manipulaciju, tada je to javljao nadređenom. Tužitelj se bojao da netko od strane zaposlenika nije umješan u tu prevaru ili potencijalnu prevaru i radi toga nije tražio odobrenje nadređenog da pristupi provjeri automata. Smatra da je tuženik vjerojatno znao da tužitelj kontinuirano vrši provjeru automata bez odobrenja nadređenih, ali nikada nije dobio nikakvu opomenu. Neposredno nadređeni bio je DŽ, IŽ i FŽ. Tog dana tužitelj se čuo sa DŽ koji je rekao da će doći u [adresa], ali nije došao, tužitelj je htio s njime porazgovarati i pitati ima li on kakvih saznanja vezano za prijevare i manipulacije jer se to ne događa samo u [adresa]. Kasnije toga dana DŽ je rekao da će doći sutradan ili u ponedjeljak. Potom je zvao i FŽ, koji nije odgovorio na poziv. Toga dana nije ubacio 8.000,00 kn, u više navrata je ubacivao novčanice od 200,00 kn i od 50,00 kn. Tužitelj je prvo ubacivao novčanice od 200,00 i 50,00 kn, otvarao je vrata prije cash boxa i provjeravao jesu li novčanice unutra i je li takvo stanje te provjera kredita na monitoru. Trebalo je biti to da postoje novčanice u iznosu od 400,00 kn i jedna od 50,00 kn. Nakon toga je gledao povijest broja kojeg su igrali. Navodi da u prvom mahu nije našao nepravilnost, kasnije je našao na tom aparatu nepravilnost koja nije prikazana i nije o tome obavijestio nadređenog. Preko telefona nije DŽ rekao o nepravilnostima, rekao je da ima nešto sumnjivo, a on je mogao pretpostaviti o čemu se radi. U petak je nakon smjene došao DŽ te su odradili financijsku kontrolu kluba i bilo je sve u redu. Tada ga je upitao što je radio na ruletu, a tužitelj je odgovorio da je to htio objasniti u svezi sumnje kada su o tome razgovarali, tada je on zatražio da se izvrši financijska kontrola aparata i stanje brojčanika, što su učinili i bilo je sve u redu. Tada je zvao IŽ na mobitel g. DŽ i rekao je tužitelju da dobiva izvanredni otkaz jer je igrao na ruletu. Tužitelj je rekao da nije i zatražio je da dođe isti tren u Zagreb ili u ponedjeljak, a ovaj je to odbio. Tužitelj ponavlja da toga dana nije igrao na ruletu već je vršio provjeru i u životu nije nikada kockao. Nikada nije dobio upozorenje vezano za načine na koji je vršio provjeru aparata, s time da se rulet provjerava skoro svaki dan, a kad postoji sumnja onda se provjerava na način na koji je uvodno opisao. Bio je svjestan da su kod tuženika bile postavljene kamere koje cijelo vrijeme snimaju situaciju u poslovnici. Tužitelj navodi da je otvarao cash box u periodu od pola 7 do 8 sati kada je vršio obračun, zatim ako novčanica zaglavi i kad je falilo novca za isplate igračima. Za isplate igračima iz cash boxa tužitelj nije tražio dozvolu nadređenih jer se radilo o uobičajenom načinu. Tužitelj također navodi da mu se uslijed načina na koji je dan izvanredni otkaz pogoršalo zdravstveno stanje te da ne postoji mogućnost daljnjeg rada kod tuženika. Tužitelj dalje navodi da se igra ruleta testira na način da se ubaci novac, provjeri stanje mehanike i elektronike i stanje kredita, te pošto je prije gledao povijest igara i uloge, ponavljao je iste stvari. Na taj način se i igra na ruletu. Toga dana tužitelj je više puta radio istu stvar jer je više puta provjeravao na istom ruletu budući da je bilo više prethodnih igara na tom ruletu. Ne zna koliko je prošlo vremena od prve radnje koju je poduzeo do zadnje, jer je u međuvremenu obavljao i druge poslove. Kada je vršio radnje tužitelj i je i nije ostvario dobitak, bilo je trenutaka kada je ostvario dobitak, kao i kada je izgubio, a maksimalni dobitak bio je možda 2.000,00 kn. Tužitelj navodi da je vršena isplata i da je on uzeo isplatu te je ponovno vratio u rulet. Tužitelj objašnjava da se ne može vratiti isplata koju je uzeo, tih 2.000,00 kn, već je tužitelj uzeo svoj novac i to 450,00 kn, s tim iznosom krenuo je testirati aparat, a ostatak od 1.550,00 kn je stavio u rulet, i to ne odjednom nego po 200,00 kn i 50,00 kn. Tih 1.550,00 kn pojedinačno po novčanicama je tužitelj stavio u billacceptor, gdje se prihvaćaju novčanice i opet je testirao po brojevima kako su igrači na koje je sumnjao igrali. Tužitelj dalje navodi da je toga dana vadio novac iz cash boxa da vidi redoslijed novčanica. On je bio voditelj i njegov posao je bio da vrši kontrolu, imao je ovlast raditi stvari koje je radio. Tužitelj je također vraćao u cash box, zato što novac mora biti u cash boxu. Tužitelj ističe da se putem specifikacije na papiru koju napravi evidentira uzimanje i vraćanje novca u cash box. Toga dana nije bilo isplate u klubu za koju ne bi bilo novaca, odnosno bilo je novaca u klubu. Aparati su plombirani od strane Porezne uprave, nije plombiran cash box već softver. Plombe su toga dana bile na aparatu. Kada se sumnja na manipulaciju provjeravaju se plombe. Tužitelj također navodi da su aparati atestirani i certificirani o čemu postoje isprave u klubu. Tužitelja nitko nije slao na obuku za ispitivanje ili popravljanje aparata. Tužitelj dalje navodi da rulet ima šest igraćih mjesta i da su sumnjivi igrači prvo obilazili sve aparate i u svaki su stavljali po 200,00 kn, a na ruletu su igrali na stanici broj 2, oni su igrali prijašnjih dana, a ne toga dana. Također su igrali i na drugim stanicama, ali tužitelj nije uspio sve otkriti. U konačnici je otkrio manipulaciju na ruletu broj 2 kojeg je provjeravao, ali nije nikoga o tome stigao obavijestiti jer je dobio otkaz. Tužitelj u iskazu potvrđuje i to da je dao pisanu obranu povodom odluke o otkazu 16. rujna 2018. koja prileži spisu i za koju potvrđuje da je sve istina što je u njoj navedeno. Tužitelj još ističe da je toga dana radio sam u smjeni. Također je rekao da je vidio druge igrače na toj stanici i drugim aparatima, a da nije zaključao predmetnu stanicu prilikom vršenja provjere, jer je imao procjenu i mislio je da će uskoro uhvatiti sumnjivce. Tužitelj dalje odgovara da toga dana nije bilo manipulacije, da su manipulacije bile prijašnjih dana te je smatrao da je u interesu tuženika da uhvati počinitelje. Tužitelj navodi da drugi igrači su igrali na stanici broj 2 i prije i poslije testiranja, a nisu igrali za vrijeme testiranja jer je tužitelj bio za aparatom. Tužitelj također potvrđuje da postoji portal za prijavu kvara, kada se prijavi na portal može se riješiti odmah, a nekada i po par mjeseci prođe da se stvari ne rješavaju. Tužitelj ističe da je sumnju na manipulaciju mogao prijaviti u roku od 24 sata i čekao je da to prijavi, nije prijavio odmah, ali nije dočekao tih 24 sata.

19. Ocjenjujući iskaz tužitelja sud je utvrdio da je isti subjektivan, djelomično neistinit i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti za povredu koja mu se stavlja na teret. Iskaz je u bitnim dijelovima proturječan iskazima ostalih saslušanih svjedoka, te djelomično paušalan i nelogičan, radi čega sud ne nalazi utvrđenim činjenično stanje kakvo proizlazi iz iskaza tužitelja.

20. Prije svega valja navesti da je iskaz tužitelja u više dijelova kontradiktoran iskazima ostalih svjedoka i zz tuženika, što proizlazi iz slijedećeg:

- svjedoci IŽ, DŽ, NŽ, FŽ, PŽ i zz tuženika KŽ suglasno navode da se tzv. Cashbox otvara i vadi iz aparata u vrijeme dok se u poslovnici vrši obračun, a to je u periodu od 7,00 do 8,00 sati ujutro i takva radnja spada u redovite poslove tužitelja. Navedeno potvrđuje i tužitelj te svjedok UŽ, pri čemu svjedok SŽ još navodi da je otvaranje Cash boxa redoviti posao tužitelja (što nije sporno ako je u pitanju vrijeme obračuna), te da se isti vadi i ako nedostaje novac za isplatu igračima. Ovdje valja još navesti da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je dana 7. rujna 2018. u Automat klubu bilo dovoljno novca za isplatu igračima;

- iz iskaza svjedoka CŽ, RŽ, ZŽ, FŽ, PŽ i zz tuženika BŽ dalje proizlazi da svako vađenje Cashboxa u vremenu koji je izvan tog razdoblja predstavlja izvanredan događaj koji je potrebno prijaviti nadređenom djelatniku, a potreba za vađenjem istog može nastati u slučaju sumnje na manipulaciju ili nedostatka novca za isplatu igračima. Navedeno osobito proizlazi iz iskaza svjedoka PŽ koji je bio zadužen za praćenje "logova" putem računala i koji navodi da je pomoću praćenja logova uočen vanredni događaj koji ne pripada u dnevne radnje, vađenje i otvaranje cash boxa izvan vremena obračuna, a taj cash box se ne vadi iz aparata osim u vremenu obračuna ili u vanrednim slučajevima koji se moraju prijaviti nadređenima. Navedeni svjedok dalje navodi da je taj događaj prijavio nadređenima IŽ, koji je obavijestio FŽ i DŽ. Iskaz svjedoka je u suglasju sa iskazima svjedoka IŽ, FŽ i DŽ, a ujedno je potvrđen i podacima koji proizlaze iz ispisa Alarma stroja gdje je vidljivo da je dana 7. rujna 2018. u više navrata otvaran i vađen Cash box. Stoga je sud ocijenio neistinitim navode tužitelja da je on ovlašten u bilo kojem trenutku vaditi Cash box, a što prvotno navodi i svjedok SŽ, međutim kasnije navodi da se to radi u trenutku obračuna, odnosno ako nema novca za isplatu, što ovdje nije bio slučaj;

- iz iskaza gore navedenih svjedoka dalje proizlazi da se svaka sumnja na manipulaciju prijavljuje nadređenom djelatniku te da se ne poduzimaju nikakve radnje vezano uz provjeru manipulacije bez znanja i dopuštenja nadređenog. To je vidljivo iz slijedećih navoda svjedoka: IŽ: "za bilo koji slučaj manipulacije odmah se obavijesti nadređena osoba, u konkretnom slučaju regionalni voditelj, što tužitelj nije učinio", "radnik ne smije ništa učiniti na svoju ruku", zatim DŽ koji na upit odgovara da radnik u slučaju sumnje na manipulaciju nije ovlašten djelovati na svoju ruku, zatim NŽ u dijelu gdje navodi: "voditelj kluba ne smije sam na svoju ruku ništa raditi već mora telefonskim putem i putem e maila obavijestiti nadređene, a koliko znam u konkretnom slučaju tužitelj to nije učinio", zatim FŽ koji na pitanje kakvo je postupanje u slučaju sumnje na manipulaciju odgovara: "prijavljuje to nadređenom, najprije usmeno, a onda po uputama nadređenog postupa po njegovom nalogu" . Također i svjedok SŽ u svom iskazu navodi da je djelatnik u slučaju da uoči manipulaciju od strane klijenata ili kvar aparata dužan obavijestiti nadređenog djelatnika, a nema saznanja o tome je li tužitelj u konkretnom slučaju izvršio prijavu, odnosno je li to učinio prije 6-7 godina kada su prema navodima svjedoka tužitelj i on zajedno izvršili provjeru sumnjivog klijenta pri čemu je tužitelj koristio aparat za igru i to u nazočnosti svjedoka (i sumnjivog klijenta kojeg su na taj način pratili!);

- da tužitelj u konkretnom slučaju nije izvršio prijavu nadređenom djelatniku vezano uz sumnju na manipulaciju, što među strankama nije sporno (tužitelj u iskazu navodi da nije stigao prijaviti manipulaciju jer je dobio otkaz), odnosno tužitelj u iskazu ne tvrdi da je prijavio svoju sumnju nadređenom djelatniku;

- da se u slučaju provjere aparata odigra sa znatno manjim ulogom, novčanicama od 100,00 ili 50,00 kn ili manje uz prethodno odobrenje nadređenog (Svjedok FŽ navodi: "testiranje rulet aparata se ne vrši na način da bi se ubacivao iznos od oko 8.000,00 kn već se to čini sa iznosom od oko 100,00 kn, ali opet uz odobrenje nadređenog", te zz tuženika koji u svom iskazu navodi da malu količinu novca za testiranje predstavljaju novčanice od 10,00, 20,00 ili 50,00 kn);

- da iz iskaza tužitelja kao i podataka o otvaranju i vađenju cash boxa proizlazi da je obavljeno više radnji igranja na rulet aparatu, a ne samo jedna, pri čemu tužitelj u svom iskazu ne pojašnjava iz kojeg razloga je bilo potrebno da se radnja koja se izjednačuje sa igrom na aparatu ponavlja u više navrata i koju točno manipulaciju je tužitelj pokušao razotkriti (tužitelj u svom iskazu ne daje nikakvo objašnjenje u čemu se sastojala manipulacija na koju je sumnjao i kako to da ona nije mogla biti razotkrivena ili opovrgnuta već nakon jedne odigrane igre);

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je provjeru aparata obavljao na način da je u igru uložio vlastiti novac, što čini iskaz tužitelja nelogičnim i neuvjerljivim jer nije jasno na koji način bi tužitelj reagirao i tražio povrat svog novca u slučaju da je u toj probnoj igri izgubio. Ovdje valja navesti da je tužitelj u iskazu naveo da je igru započeo sa vlastitim novcem u iznosu od oko 450,00 kn, što ne predstavlja zanemariv novac u vrijeme kada se ta povreda dogodila, a tužitelj nije dao nikakvo objašnjenje niti je opisao svoj plan postupanja u slučaju kada bi se dogodilo da je aparat bilo tehnički neispravan, odnosno da mu se dogodio gubitak u toj igri ruleta. Postavlja se pitanje bi li tada tužitelj obavijestio nekog od nadređenih djelatnika i na koji način bi tražio povrat svog novca ukoliko je isti korišten "za korist tuženika u cilju razotkrivanja manipulacije". Logično je zaključiti da je iskaz u tom dijelu subjektivan i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti, jer bi bilo za očekivati da djelatnik u slučaju testiranja aparata traži odobrenje da se to testiranje izvrši sa novcem tuženika, odnosno eventualno da uz odobrenje nadređenog koristi manji iznos vlastitog novca, za koji će kasnije biti siguran da će mu se vratiti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužiteljev novac vraćen uz pomoć igre, jer je ostvarivao i gubitke i dobitke tijekom radnog dana, što sve govori u prilog tome da takvo postupanje tužitelja nije bilo odobreno od strane tuženika;

- tužitelj je u svom iskazu propustio objasniti sudu zašto bi simuliranje igre i brojeva koje su igrali navodno sumnjivi igrači dovelo do razotkrivanja manipulacije, niti je pojasnio na koji način se postupanjem tužitelja mogla razotkriti "manipulacija" i u čemu se ustvari ona sastojala;

- iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je konkretan rulet aparat bio tehnički ispravan;

- tužitelj u svom iskazu nije osporio činjenice koje proizlaze iz podataka o vađenju cash boxa toga dana, kao i one koje su vidljive na snimkama video nadzora koje snimke su reproducirane u sudnici, a to se odnosi na vađenje cash boxa u vrijeme u koje je navedeno i u Ispisu alarma stroja (str. 129-132 spisa).

21. Nadalje, sud je uvidom u snimke video nadzora koje su reproducirane u sudnici utvrdio da su na tim snimkama uočene radnje tužitelja koje se izjednačuju sa igrom na aparatu, koje radnje tužitelj niti ne osporava, jedino ističe da je iste poduzimao sa ciljem razotkrivanja manipulacije.

22. Da je tužitelj ustvari igrao igre na ruletu, a ne poduzimao radnje sa ciljem razotkrivanja manipulacije, govori i činjenica da je tužitelj toga dana obavljao radnje igranja igre na aparatu u periodu od skoro čitavog radnog dana, a da se od aparata udaljio jedino u slučaju kada bi istom pristupio klijent. Nije logično da bi se provjera aparata vršila na način da se istodobno dopušta i drugim klijentima da igraju na tom aparatu, odnosno da se aparat prije toga ne bi isključio iz igre, a sve kako bi simuliranom igrom tužitelj mogao razotkriti navodnu manipulaciju koja se dogodila u nekom razdoblju prije toga. Ukoliko tužitelj nije igrao nego je obavljao radnju za korist i uz odobrenje tuženika, nije jasno zašto je na kamerama video nadzora uočeno da se tužitelj udaljava od aparata u situacijama kada je u poslovnicu ušao klijent, te da bi potom nastavio s igrom kada se klijent udaljio. Da je tužiteljev iskaz istinit u dijelu gdje navodi da je na taj način već više puta vršio testiranje aparata, a sve za korist tuženika, nije jasno zašto je tužitelj imao potrebe udaljavati se od aparata i igre u trenutku kada u poslovnicu pristupi klijent. Tužitelj je mogao nesmetano nastaviti sa radnjom koju je navodno obavljao za korist tuženika i u prisutnosti klijenata, da je za to imao odobrenje i nalog tuženika, što očigledno nije bio slučaj.

23. Prema mišljenju ovog suda svaka radnja koja predstavlja igranje na aparatu u automat klubu tuženika predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja je opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. U situaciji kada tuženik nije imao prijavu od strane tužitelja da se sumnja na manipulaciju na aparatu broj 302, odnosno kada tužitelj nije imao odobrenje tuženika da poduzme radnju igranja na aparatu s ciljem razotkrivanja manipulacije, za tuženika radnja koju je tužitelj poduzeo dana 7. rujna 2018. predstavlja igranje na aparatu u automat klubu i povredu obveza iz radnog odnosa. Pri tome nisu relevantni motivi i porivi radi kojih je tužitelj toga dana činio radnju igranja na aparatu tuženika, a sve s obzirom da prije poduzimanja tih radnji o svojoj namjeri nije izvijestio nadređene djelatnike. U tom smislu paušalan je i neuvjerljiv dio iskaza gdje tužitelj navodi da nije htio prijaviti sumnju na manipulaciju dok ju ne razotkrije, odnosno da nije htio napraviti prijavu jer je prijašnjih godina u sličnim situacijama dobio prijetnje smrću od strane igrača kojeg je otkrio, a taj igrač je surađivao sa serviserima tuženika i prijašnjim direktorom tuženika, te da je imao bojazan da netko od strane zaposlenika nije umiješan u potencijalnu prevaru, budući da iz iskaza svih svjedoka pa i samog tužitelja proizlazi da je postojalo više nadređenih osoba kojima je tužitelj mogao prijaviti sumnju na manipulaciju, a to su bili DŽ, IŽ i FŽ, a tužitelj nije prijavio niti jednom od njih. Isto tako u svom iskazu nije pojasnio na koju to nadređenu osobu sumnja, niti je naveo u čemu se sastojala manipulacija koju navodno prvotno nije uočio, međutim da je kasnije našao nepravilnost na tom aparatu koja nije prikazana i o kojoj nije obavijestio nadređenog. S obzirom na sve izneseno od strane tužitelja kao i to da niti jedan svjedok nije potvrdio navode tužitelja da bi on redovito na taj način postupao i provjeravao nepravilnosti u automat klubu tuženika, sud je utvrdio da je za tuženika tužitelj 7. rujna 2018. igrao igre na aparatu tuženika, koje radnje nisu bile odobrene niti naložene od strane tuženika, te su stoga ispunjene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Kao što je ranije navedeno i svjedok SŽ potvrđuje navode tuženika da se svaka sumnja na manipulaciju treba prijaviti nadređenom djelatniku, a navedeni svjedok ionako nema saznanja je li takvu prijavu tužitelj sačinio prije 6-7 godina kada je tužitelj igrao na aparatu koji se nalazio pored sumnjivog klijenta. Svjedok SŽ u svom iskazu ne navodi da su postojali ikakvi slučajevi tužiteljeve provjere aparata na način kako je to tužitelj opisao u svom iskazu izuzev tog jednog slučaja. Znači, niti iz iskaza tog svjedoka ne proizlazi da bi to bio tužiteljev uobičajeni način rada kojeg je navodno odobrio tuženik.

24. Tužitelj je na poziciji voditelja poslovnice imao veliku odgovornost i tuženik je imao veliko povjerenje u tužitelja, s obzirom da se u poslovnici posluje gotovim novcem, a volumen novca u poslovnici može varirati od 150.000,00 do 300.000,00 kn (iskaz svjedoka IŽ i FŽ), što sve pretpostavlja poseban odnos povjerenja prema djelatniku koji je voditelj takve jedne poslovnice. Ujedno, među strankama nije sporno da je tužitelj bio upoznat s odredbama Pravilnika o radu koji strogo zabranjuje sudjelovanje u igrama na sreću u automat klubovima i kasinima (čl. 10 Pravilnika o radu) kao i to da povreda te odredbe predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje se može dati izvanredni otkaz ugovora o radu (čl. 43 Pravilnika o radu). Isto tako nije sporno da se prostor automat kluba čitavo vrijeme snima video nadzorom kao i to da se svako vađenje cash boxa, odnosno igranje igre na aparatu bilježi u sustavu. Tužitelj u svom iskazu nije osporio istinitost podataka koji proizlaze iz Ispisa alarma stroja (vezano uz vađenje cash boxa dana 7. rujna 2018.) te iz snimke video nadzora (koji podatci su uneseni u zapisnike sa rasprava od 16. veljače 2022. i 8. veljače 2023. - str. 345-346 i 355-356 spisa).

25. Sud je iz izvedenih dokaza, a osobito iskaza tužitelja, utvrdio da je tužitelj dana 7. rujna 2018. poduzimao radnju igranja na aparatu u automat klubu tuženika, a s obzirom da ta radnja nije bila prethodno odobrena od strane tuženika nisu relevantni eventualni unutarnji motivi koji su tužitelja naveli na poduzimanje te radnje jer je za tuženika to predstavljalo povredu čl. 10 Pravilnika o radu i osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Svoje navode da je tužitelj svojim postupanjem vršio provjeru manipulacije i poduzimao radnje u korist tuženika, tužitelj nije s uspjehom dokazao, a navodi tužitelja opovrgnuti su iskazima ostalih svjedoka, kao što je to ranije izloženo. Sud je također izrazio sumnju u logičnost tužiteljevih navoda uočavajući da je iskaz tužitelja paušalan u dijelu gdje bi se trebalo pojasniti koju je konkretnu manipulaciju pokušao razotkriti i zašto su radnje koje je poduzimao 7. rujna 2018. trebale dovesti do toga. Činjenica da je tužitelj igrao na aparatu vlastitim novcem te da je tijekom dana ostvarivao i dobitke i gubitke te činjenica da je tužitelj te radnje obavljao upravo u vrijeme kada u poslovnici nije bilo drugih klijenata upućuju na zaključak da iskaz tužitelja nije istinit te da je usmjeren na izbjegavanje vlastite odgovornosti. Tužitelj je kao dugogodišnji voditelj poslovnice koji je upoznat s aktima tuženika trebao znati da će se njegovo postupanje tretirati kao igranje igre na aparatu u automat klubu, što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Nije logično da se tužitelj prilikom navodne provjere manipulacije ne bi osigurao na način da traži odobrenje za poduzimanje tih radnji te da pritom uloži novac tuženika, za koji nema bojazan hoće li biti izgubljen u tijeku igre ili ne. Posebnu sumnju u istinitost navoda tužitelja izaziva okolnost da je tužitelj radnje poduzimao u više navrata tijekom istog dana, da je uložio ozbiljnu količinu vlastitog novca, da je u tijeku igre ostvaren promet na aparatu od oko 8.000,00 kn te da je s igrom nastavio sve dok financijsko stanje nije bilo kao i na početku, odnosno na nuli.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj svojim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da je igrao igru na aparatu u automat klubu tuženika, koja povreda opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u odnosu na tužitelja. Povreda koju je tužitelj počinio dovela je do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja uslijed čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

27. S obzirom da je sud već na temelju iskaza tužitelja i njegove ocjene, te dovođenja u vezu tog iskaza sa ostalim izvedenim dokazima, utvrdio da je došlo do povrede obveza iz radog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret (igranje na aparatu u automat klubu), sud se neće upuštati u reproduciranje iskaza ostalih saslušanih svjedoka, a sve radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja i preglednosti izlaganja. Pri tome valja navesti da iskazi svjedoka ŽŽ i TŽ nisu relevantni za rješenje ovog spora, budući da isti nisu djelatnici tuženika, te nemaju neposrednih saznanja o odnosu tužitelja prema svojim neposredno nadređenim djelatnicima i njegovim obvezana koje proizlaze iz radnog odnosa.

28. U odnosu na povredu koja se tužitelju također stavlja na teret prema odluci o otkazu, a odnosi se na to da tužitelj nije odgovarao na pozive koji su mu upućeni na službeni mobitel u vlasništvu tuženika, sud je mišljenja da ta povreda sama za sebe ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala odluku o izvanrednom otkazu, budući da prema niti jednom aktu tuženika nije propisana obveza radnika da se 24 sata dnevno dužan javljati na pozive tuženika kao poslodavca, a isto tako iz iskaza tužitelja i ostalih izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik zvao tužitelja na službeni mobitel nakon što je tužitelj već saznao za to da tuženik radi provjeru njegovog postupanja i da mu prijeti otkaz ugovora o radu, što je sigurno za tužitelja izazvalo nelagodu i moguće bilo razlogom što tužitelj ne odgovara na pozive tuženika. Iz iskaza svjedoka DŽ proizlazi da se ubrzo nakon toga pojavljuje tužiteljeva supruga i obavještava tuženika da je tužitelj otvorio bolovanje, što znači da u takvim okolnostima nije bilo za očekivati da se tužitelj dalje upušta u razgovor s tuženikom kada još ne zna što mu se točno stavlja na teret, a ujedno se nalazi na bolovanju. S obzirom na te okolnosti, sud je mišljenja da činjenica što se tužitelj nije javio na višestruke pozive tuženika, ne predstavlja samo za sebe povredu obveze iz radnog odnosa koja bi bila temelj za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Naime, kao što je navedeno pozivi su uslijedili nakon što je počela provjera tužiteljevog postupanja od strane tuženika, u kojim okolnostima nije bilo za očekivati da se tužitelj javi, a osobito ako u tom času ima otvoreno bolovanje.

29. U odnosu na proceduru izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, ranije je utvrđeno da je tuženik ispoštovao obvezu uzimanja obrane od strane tužitelja, koju je tužitelj dao u pisanom obliku, te da je ujedno proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima. To potvrđuju i iskazi sindikalnih povjerenika AŽ i JŽ, što sve govori u prilog činjenici da tuženik prilikom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije postupao ni na koji način koji bi se mogao smatrati štetnom radnjom koja bi predstavljala temelj za naknadu neimovinske štete. Kao što je ranije utvrđeno, odluka o otkazu pravilna je i dopuštena, prilikom donošenja iste tuženik je postupio sukladno odredbama ZR-a, te stoga ista ne može predstavljati štetnu radnju koja bi bila temelj za naknadu neimovinske štete. Niti iz iskaza samog tužitelja ne proizlazi da je tuženik prilikom ovog otkazivanja postupio na bilo koji način koji bi izazvao povredu prava osobnosti kod tužitelja. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka jedino navodi da je uslijed izvanrednog otkaza pretrpio povredu prava osobnosti, međutim ne navodi nikakve posebne okolnosti koje bi ukazivale na postojanje štetne radnje niti nije navedeno u čemu bi se štetna radnja sastojala (izuzev otkazivanja ugovora o radu). Sama odluka o izvanrednom otkazu ne predstavlja štetnu radnju koja može biti temelj za odgovornost za štetu. U ovom slučaju utvrđeno je da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena, što znači da nije utvrđeno postojanje štetne radnje, pa slijedom toga nema niti odgovornosti za štetu. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja u kojem traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, budući da nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost. U tom smislu nije relevantan dokaz koji je izveden na okolnost narušenja zdravstvenog stanja tužitelja u vidu medicinskog vještačenja, jer je ranije utvrđeno da ne postoji odštetna odgovornost tuženika.

30. Budući da je utvrđeno kako je odluka o izvanrednom otkazu zakonita i dopuštena, sud je odbio zahtjev tužitelja kojim traži sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete uslijed sudskog raskida, budući da za prihvaćanje tog zahtjeva nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 125 st. 1 ZR-a. Također nisu ispunjene pretpostavke da se naloži vraćanje tužitelja na rad, radi čega je valjalo i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR-a. Nadalje, nije osnovan niti zahtjev tužitelja u kojem traži isplatu neisplaćenih plaća za period od izvanrednog otkaza ugovora o radu pa do sudskog raskida, budući da za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 95 st. 1 ZR-a.

31. Slijedom svega iznesenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donijeti presudu kao pod toč. I/ izrijeke.

32. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

33. Trošak tuženika odnosi se na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 14. veljače 2019., 27. siječnja 2021., 5. srpnja 2022. i 8. ožujka 2023. iznos od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav ostalih podnesaka od 9. prosinca 2024. i 23. prosinca 2024. iznos od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/4), za zastupanje na petnaest ročišta iznos od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) te za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 10.200,00 eura kojem iznosu valja pridodati iznos od 2.550,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 12.750,00 eura, koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

34. Nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu troška koji se odnosi na trošak za sastav podnesaka od 22. ožujka 2019. i 12. srpnja 2023., budući da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, s obzirom da je punomoćnik tuženika navode iz podneska od 22. ožujka 2019. u bitnome već iznio na ročištu od 13. ožujka 2019., odnosno podnesak od 12. srpnja 2023. predstavlja požurnicu koja nije potrebna za vođenje parnice. Za podneske od 9. prosinca 2024. i 23. prosinca 2024. tuženiku je priznata nagrada prema Tbr. 8/4 Tarife, s obzirom da je riječ o više od četiri obrazložena podneska u tijeku prvostupanjskog postupka. Nije osnovan zahtjev tuženika koji se odnosi na pristojbu za odgovor na tužbu i presudu, s obzirom da je tužitelj prema odredbi čl. 11 st. 1 t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, te stoga obveza plaćanja sudskih pristojbi za tuženika nije nastala.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.