Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-103/2025-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari 1. tužitelja SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pok. KŽ, 2. tužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice IŽ, svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, protiv 1. tuženika BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužene GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužene FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 4. tuženog GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao nasljednika iza pok. OŽ, svi zastupani po punomoćniku odvjetniku Denisu Pediću iz Popovače, radi priznanja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave 24. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka te 3. tužiteljice IŽ, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 20. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako su to naveli tužitelji u svom podnesku od 3. siječnja 2024. godine (list 175 spisa).

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isključivi suvlasnici međašne površine od 34 m[2] označene na skici mjerenja geodetskog vještačenja od 11.10.2011. godine u spisu R1-11/11 Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, kao i na skici mjerenja geodetskog vještačenja od 13.10.2023. godine i 23.07.2025. godine, točkama A-B-C-D-E-F kao dijela č.k.br. 2247/2 – Ulica Milivoja Glassa površine 735 m2 (od toga dvorište površine 506 m2, kuća, kbr. 6 površine 178 m2, garaža površine 51 m2), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to I. tužitelj SŽ u 3/6 dijela, II. tužitelj ČŽ u 2/6 dijela i III. tužitelj IŽ u 1/6 dijela, što su tuženici RŽ iz [adresa], 64846 S [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. AŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. FŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i dozvoliti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, te navedenu površinu predati u posjed tužiteljima slobodnu od dijelova svog objekta i drugih stvari tuženika, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade troškove ovog postupka u iznosu od 5.263,00 eura, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.”

Obrazloženje

1. Tužitelji KŽ, ČŽ i IŽ su dana 12. listopada 2012. godine podnijeli tužbu ovom sudu protiv tuženika OŽ iz [adresa] radi priznanja prava vlasništva i predaje u posjed. Tužitelji tvrde da su oni isključivi suvlasnici sporne površine od 34 m[2] označene u skici mjerenja geodetskog vještaka od 11. listopada 2011. godine u spisu R1-11/2011 Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj točkama A, B, C, D, E i F kao dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tužitelji ujedno traže i predaju u posjed navedene sporne površine.

U tijeku postupka tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev u svom podnesku od 3. siječnja 2024. godine (list 175 spisa), a kako je to navedeno u izreci ovog rješenja. U tom podnesku tužitelji su naveli da se sporna površina nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a imajući u vidu da je nakon ove izmjere njihova nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sada dobila novi broj i to k. č. br. [katastarska čestica].

Sud je prihvatio ovakvu preinaku tužbenog zahtjeva jer je to svrsishodno za rješenje ovog spora, a imajući u vidu da je nekretnina tužitelja na kojoj se nalazi sporna površina od 34 m[2] u vrijeme uređenja međe u predmetu R1-11/2011 još uvijek imala stari broj k. č. br. [katastarska čestica]. Nakon uređenja međe ova nekretnina tužitelja je dobila novi broj u zemljišnim knjigama i to broj k. č. br. [katastarska čestica].

Tužitelji su u svom podnesku od 12. rujna 2025. godine dopunili tužbeni zahtjev iz podneska od 3. siječnja 2024. godine na način da iza riječi "od 13.10.2023. godine" dodaju "i 23.7.2025." Radi se o tome da je vještak mjernik Zlatko Gloc u ovom postupku izradio dvije skice mjerenja i to 13. listopada 2023. godine i 23. srpnja 2025. godine pa se tužitelji pozivaju na obje ove skice.

Sud je dozvolio i ovu dopunu tužbenog zahtjeva jer je to svrsishodno za rješenje ovog spora, a u biti tužbeni zahtjev nije bitno izmijenjen te se od početka odnosi na spornu površinu od 34 m[2] koja je utvrđena u predmetu uređenja međe u spisu R1- 11/2011.

Stoga je sud riješio kao u izreci te dopustio preinaku tužbe tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da su oni u poštenom posjedu sporne površine, da su na istoj dogradili dio svog objekta čemu se tuženici nisu protivili. Stoga smatraju da su putem dosjelosti stekli pravo vlasništva na ovoj spornoj površini.

3. U tijeku postupka je umro tužitelj KŽ te je postupak preuzeo njegov nasljednik SŽ.

Također u tijeku postupka umro je i tuženik ŽŽ te su postupak iza njega preuzeli tuženici RŽ, AŽ, FŽ i GŽ.

4. Sporno je pitanje tko je vlasnik navedene sporne površine od 34 m[2] koja je utvrđena u postupku uređenja međe u predmetu ovog suda R1-11/2011 i obilježena točkama A, B, C, D, E i F, a koja se nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] (u vrijeme uređenja međe nekretnina je imala broj 1362/7, k. o. [katastarska općina]). Ova sporna površina je prikazana u skici nalaza vještaka mjernika Miše Tušeka u predmetu R1-11/2011. Navedeni spis R1-11/2011 je priklopljen ovom spisu te je izvršen uvid u isti kao i u svu dokumentaciju u tom spisu. U ovom spisu je uvezana najbitnija dokumentacija iz spisa R1-11/2011 pa tako i skica nalaza vještaka Miše Tušeka (list 267-268 spisa), a sve sukladno uputama Županijskog suda u Sisku Gž-614/2014 (list 78 spisa).

U ovom predmetu je ponovno izvršena identifikacija navedene sporne površine koja je utvrđena u spisu ovog suda R1-11/2011 i to od strane vještaka mjernika Zlatka Gloc nakon obavljenog očevida 13. listopada 2023. godine. Imajući u vidu da na taj očevid nisu bili uredno pozvani svi tuženici, što je utvrđeno i u tijeku postupka, bilo je potrebno provesti novi očevid na licu mjesta s istim vještakom dana 23. srpnja 2025. godine.

U ovom nalazu koji je izrađen nakon 23. srpnja 2025. godine vještak je prikazao položaj sporne površine kao i nekretnina stranaka. Iz skice nalaza vještaka Zlatka Gloc vidljivo je da je položaj sporne površine kao i nekretnina stranaka u potpunosti istovjetan s utvrđenim položajem nekretnina stranaka i sporne površine iz nalaza vještaka mjernika Miše Tušeka iz spisa R1-11/2011. Razlika je samo u tome što su u nalazu vještaka Miše Tušeka u spisu R1-11/2011 navedeni stari brojevi parcela stranaka i to tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te tuženika k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U nalazu vještaka mjernika Zlatka Gloc u ovom predmetu navedeni su novi brojevi nekretnina stranaka i to tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], dok su nekretnine tuženika sada naznačene pod brojem k. č. br. [katastarska čestica].

5. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka mjernika Zlatka Gloc u dijelu koji se odnosi na spornu površinu od 34 m[2] što je potvrdio i punomoćnik tuženika u svom podnesku od 18. rujna 2025. godine. Tuženici su jedino tražili da se vještak očituje o arhivskoj građi iz katastra, a koju je spomenuo u točki 5. svog nalaza od 13. listopada 2023. godine.

Vještak mjernik Zlatko Gloc se usmeno očitovao na sva pitanja stranaka na ročištu 24. rujna 2025. godine. Vještak je pojasnio da se radi o potpuno istim nekretninama stranaka kakve su bile i 2011. godine u vrijeme uređenja međe te da nije u međuvremenu došlo ni do kakvih promjena u površini i položaju istih. U vrijeme izrade nalaza vještaka Tušeka te nekretnine još nisu dobile nove brojeve tako da je on upisao tadašnje stare brojeve nekretnina. Naknadno su nekretnine stranaka dobile nove brojeve pa je te brojeve parcela vještak Zlatko Gloc naveo u svom nalazu. Vještak je također napomenuo da je njegov zadatak bio samo to da identificira spornu površnu koju je već ranije utvrdio vještak Tušek u postupku uređenja međe. Vještak je također pojasnio i to da je u vrijeme formiranja građevinskih parcela došlo do krivog kartiranja pa je vjerojatno došlo do greške u ucrtavanju planova. Stoga je i provedena nova izmjera na ovom terenu da bi se popravile te greške. Nakon ove izmjere više nije bilo nikakvih promjena u katastarskim mapama pa je takvo stanje bilo i u vrijeme uređenja međe. Dakle, u vrijeme uređenja međe u predmetu R1-11/2011 već su bili ispravljeni katastarski planovi i u vrijeme uređenja međe korištena je nova ispravljena podloga.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Gloc koji je dostavio ovom sudu nakon obavljenog očevida 23. srpnja 2025. godine jer je vještak jasno prikazao spornu površinu koja je utvrđena i u predmetu R1-11/2011, a što je i bio njegov jedini zadatak. Vještak se i usmeno očitovao o svim pitanjima stranaka te je pojasnio sva sporna pitanja. Nakon uređenja međe u predmetu R1-11/2011 nije došlo ni do kakvih promjena kako u katastarskim mapama tako niti na terenu, glede sporne površine. Sve je to vidljivo iz priloženih fotografija vještaka mjernika koje su priložene u spisu.

6. Nije sporno da se sporna površina od 34 m[2] nalazi na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] (u vrijeme uređenja međe na k. č. br. [katastarska čestica]). Sporno je pitanje da li je posjed tuženika na ovoj spornoj površini zakonit i pošten te da li su isti na temelju toga posjeda stekli pravo vlasništva na spornoj površini putem dosjelosti.

Tužitelji u svojim iskazima tvrde da su tuženici nadogradili svoj postojeći objekt (kuću) u vrijeme obnove iste jer je kuća bila oštećena od ratnih djelovanja te da je to bilo 1994. ili 1995. godine kada tužitelji nisu uopće bili u [adresa] upravo zbog tih ratnih zbivanja i granatiranja grada [adresa]. Odmah nakon završetka rata 1995. godine tužitelji su se vratili u [adresa] te su primijetili da su tuženici nadogradili svoj postojeći objekt i zauzeli dio njihove nekretnine. Ove činjenice potvrdio je i pokojni ŽŽ, prednik tuženika, koji je naveo da je stara kuća, prije dogradnje iste, bila udaljena od kuće tužitelja oko 5 metara. Iz priloženih fotografija vještaka mjernika je vidljivo da je nadograđena kuća tuženika sada znatno bliže kući tužitelja, a u jednom dijelu čak samo 20 do 30 centimetara. Taj nadograđeni dio kuće tuženika zauzima ovu spornu površinu, a što je vidljivo iz nalaza vještaka mjernika Miše Tušeka iz R1-11/2011 te Zlatka Gloc iz ovog predmeta. Sud nije prihvatio navode tuženika da su nadogradnju kuće započeli još 1989. godine te da se tužitelji tome nisu protivili. Ovakvi navodi tuženika su neuvjerljivi i u suprotnosti s iskazima stranaka iz kojih je vidljivo da su stranke u jako lošim odnosima zbog ove sporne površine zbog čega su se tužitelji obraćali nadležnim službama da riješe ovo pitanje. Pokojni ŽŽ je potvrdio u svom iskazu da nije tražio nikakve građevinske dozvole za dogradnju postojeće kuće. Zato je i doneseno rješenje o rušenju bespravno izgrađenog objekta tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] i to od strane Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica u Sisku od 5. srpnja 2011. godine (list 35 spisa). Tim rješenjem je određeno uklanjanje sagrađene stambene građevine na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa]. Inspekcija je utvrdila da je prednik tuženika ŽŽ odstupio od ranije ishođene građevinske dozvole. Građevina je bila oštećena tijekom Domovinskog rata te je 1995. godine obnovljena. Iz priložene građevinske dozvole od 5. srpnja 1982. godine (list 29 spisa) vidljivo je da se OŽ odobrava izgradnja stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Dakle, isti nije imao odobrenje da gradi kuću i na susjednoj nekretnini tužitelja, to jest na spornoj površini koja je predmet ovog spora. Iz priloženog rješenja Ureda za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za obnovu od 21. studenog 2000. godine (list 30 spisa) vidljivo je da se OŽ utvrđuje pravo na povrat sredstava uloženih u obnovu obiteljske kuće u [adresa]. Iz obrazloženja ovog rješenja vidljivo je da je ŽŽ realizirao kredit za obnovu obiteljske kuće u [adresa] kod Privredne banke Zagreb 1992. godine. To znači da je ŽŽ vršio radove na kući u vrijeme Domovinskog rata kada tužitelji nisu bili u [adresa] zbog ratnih zbivanja. Stoga isti nisu mogli odmah reagirati i spriječiti izvođenje ovih radova.

Svjedok VŽ je u svom iskazu naveo da su tuženici svojom nadogradnjom postojeće kuće prešli međnu liniju i zauzeli dio nekretnine tužitelja te da su im tužitelji prigovarali zbog takve gradnje. Radi se o svjedoku kojemu je dobro poznata situacija na terenu još od vremena kada su nekretnine stranaka formirane i kada je vršena parcelacija. Svjedok je čak sudjelovao u toj parcelaciji na način da je pomagao mjerniku. Stoga je sud prihvatio iskaz ovog svjedoka. Svjedok ĆŽ je također potvrdio navode tužitelja da je objekt tuženika prije dogradnje bio udaljen od kuće tužitelja oko 4 metra, a nakon što je objekt dograđen ta razdaljina se smanjila na 50 do 60 centimetara.

U tijeku postupka je utvrđeno da su se na spornoj površini nalazile tri kanalizacijske šahte tužitelja što znači da su tužitelji bili u posjedu ove sporne površine sve dok tuženik nije dogradio svoj objekt.

Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

Stavkom 3. ovog članka ZV-a određeno je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjeda.

Člankom 18. stavak 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Posjed tuženika na spornoj površini nije pošten budući da su tuženici prije nadogradnje objekta znali gdje su međašne oznake između nekretnina stranaka, a što nisu poštivali, nego su prešli katastarsku među dogradnjom objekta. Tuženicima je također moralo biti poznato da se na spornoj površni nalaze tri kanalizacijske šahte tužitelja pa tako i činjenica da su tužitelji posjednici sporne površine. Kako su se na spornoj površini nalazile tri kanalizacijske šahte tužitelja to su tužitelji bili u posjedu ove sporne površine sve dok tuženik nije dograđivao svoj objekt.

Prema članku 152. stavak 1. ZV-a zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta. Stavkom 3. ovog članka ZV- je propisano da vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti.

Tuženici nisu dokazali da su tužitelji bili suglasni da tuženici nadogradnjom svog objekta zauzmu i dio njihove nekretnine. To je u suprotnosti s provedenim dokazima te iskazima tužitelja koji su se zbog ove nadogradnje obratili i nadležnim službama tražeći da se ovaj dio objekta tuženika ukloni s njihove nekretnine. Ove navode tužitelja potvrđuje i činjenica da je nadležna građevinska inspekcija izdala rješenje o uklanjanju bespravno izgrađenog objekta od strane tuženika, a kako je to već ranije navedeno.

Budući da posjed tuženika nije pošten oni nisu mogli dosjelošću steći pravo vlasništva na spornoj površini. Za ovakvu nadogradnju svog objekta tuženici nisu dobili suglasnost od strane tužitelja niti su od nadležnih službi uopće tražili građevinsku dozvolu za ovakvu gradnju.

Zbog svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Nije osnovan prigovor tuženika da je tužba tužitelja nepravovremena te da je treba kao takvu odbaciti. Uvidom u spis broj R1-11/2011 ovog suda utvrđeno je da je drugostupanjska odluka o odbijanju žalbe Gž-87/2012 od 27. ožujka 2012. godine dostavljena tadašnjoj punomoćnici tužitelja odvjetnici Mariji Raljević Radenović, odvjetnici iz Kutine dana 24. travnja 2012. godine i od tog dana teče rok od 6 mjeseci za podnošenje tužbe u smislu članka 103. stavak 6. ZV-a. U ovom predmetu tužba je podnesena 12. listopada 2012. godine, dakle u roku od 6 mjeseci od dana dostavljanja drugostupanjske odluke o uređenju međe, pa je tužba pravodobna. Stoga je valjalo odbiti prigovor prekluzije na podnošenje tužbe tuženika, a kako je to utvrdio i Županijski sud u Sisku u svojoj odluci Gž-973/2024 od 3. travnja 2025. godine (list 254 spisa).

8. Tužiteljima je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 2. siječnja 2024. i 12. rujna 2025., zastupanje na ročištima 12. ožujka 2013., 9. rujna 2013., 24. listopada 2013., 13. listopada 2023., 2. travnja 2024., 3. lipnja 2024., 4. srpnja 2025., 23. srpnja 2025. i 24. rujna 2025., sve po 240,00 eura, sastav žalbe od 5. srpnja 2024. 360,00 eura, sastav podnesaka od 12. prosinca 2019., 20. travnja 2022., 25. svibnja 2022., 19. lipnja 2022., sve po 60,00 eura, zastupanje na raspravama 1. rujna 2023. i 15. veljače 2024., sve po 120,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 4.650,00 eura.

Tužitelji su imali i troškove vještačenja 340,00 eura i 200,00 eura te troškove pristojbi na presudu 73,00 eura.

Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 5.263,00 eura.

Tužiteljima su priznati troškovi sastava podnesaka od 12. prosinca 2019., 20. travnja 2022., 25. svibnja 2022., 19. lipnja 2022. u visini od 25% naknade po tarifi za rad odvjetnika jer se radi o podnescima kojima tužitelji traže nastavak postupka, a sukladno TBR 8.4. Tužiteljima je priznata naknada zastupanja na ročištima 1. rujna 2023. i 15. veljače 2024. u visini od 50% naknade prema tarifnom broju 9 s obzirom da se na istim raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a ne i o glavnoj stvari.

Tužiteljima nisu priznati troškovi sastava podneska od 7. siječnja 2013. jer je isti bio nepotreban s obzirom da je već zakazana rasprava za 12. ožujka 2013. godine. Također nisu priznati troškovi zastupanja na ročištima od 17. siječnja 2024. s obzirom da isto nije niti održano zbog neuredne dostave tuženicima.

U Kutini 20. listopada 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Zajednički odvjetnički ured Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, Garešnica, V. Nazora 19b/I

2. Odvjetnik Denis Pedić, Popovača, Zagrebačka 17