REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stri Grad

P- 3606/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja ad 1. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], ad 2. ŠV, 00, 00 Auckland, ad 3. CV, 00, 00 Auckland, ad 4. LV, 00, 00 Auckland, svi zastupani po punomoćniku Rinu Barbiću, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženice: Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: 52634238587, radi utvrđenja i činidbe, nakon glavne i javne rasprave održane 15. listopada 2025, na ročištu za objavu odluke dana 20. listopada 2025. godine

p r e s u d i o j e:

.„Ovlašteni su tužitelji na temelju ove presude uz naslova dosjelosti zatražiti i postići upis uknjižbe svog prava vlasništva svaki za po 1/4 dijela , ukupno u cijelosti , nad fizičkim dijelovima nekretnine upisane u z.ul, 687 za k. o. [katastarska općina] kao č. zem. [katastarska čestica] koji su fizički djelovi prikazani na dopuni geodetskog vještačenja ing Mirka Matkovića od o2.svibnja 2o13.g. (11.lipnja 2o13.g.) oznakama A i B koje dopuna geodetskog vještačenja čini sastavni dio ove presude ( list br 315 spisa) na način da se radi o zemljištima koja su omeđena :

- crtama koje povezuju točke označene kao 1-2-3-24-23-22-2o-21-1

- crtama koje povezuju točke označene kao 4-5-28-29-3o-31-12-13-14-15-16-17-18- 19-27-26-25-4 uz brisanje ista prava sa imena tuženice što je tuženica dužna trpjeti.“

Obrazloženje

1.Tužitelj su po punomoćniku ovom sud dana 05. studenog 2004. godine podnijeli tužbu u kojoj su naveli kako je nekretnina kat. čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z.ul. Gdinj kao ONI- organ upravljanja NO Gdinj čiji slijedni je tužena, jer ista nekretnina na dan stupanja na snagu zakona o šumama nije imala status građevnog zemljišta. Naveli su kako je dio predmetne nekretnine u njenu jugozapadnom dijelu od pamtivijeka u vlasničkom posjedu prednika tužitelja i tužitelja, te da su je iskorištavali prema njenoj gospodarskoj namjeni. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine. Podneskom od dana 01. prosinca 2024. godine tužitelji su uredili tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci, budući da se tijekom postupka izmijenio i broj predmetne katastarske čestice na način da je došlo do promjene oznake iz čest. zem. [katastarska čestica] u čest. ze. 2421/1.

2.Tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženici. U odgovoru na tužbu od dana 23. veljače 2005. godine tužena je navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložila da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Istaknula je kako s obzirom da se radi o stjecanju nekretnine temeljim Zakona o šumama, da se za rok dosjedanja ne primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i dugim stvarnim pravima, pa da su tužitelji dužni dokazati da su nekretninu držali kao pošteni posjednici više od 40 godina do 06. travanja 1941. godine. Tužena je tijekom postupka istaknula kako s obzirom na veliku površinu za koju tužitelji tvrde da bi bili vlasnici, da se ne može zanemariti niz pravnih propisa koji su regulirali ovu materiju i kojima je uređeno podruštvovljenje nekretnina pod zakonom propisanim uvjetima, navela je kako je tu Osnovni zakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (Službeni list SFRJ 25/65, 12/67, 17/70 te NN 52/71, 52/73) pa Zakon o provođenju pojedinih odredbi Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (NN 25/60), a na kraju je donesen 1984. Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 26/84) koji isto tako regulira pitanje prava vlasništva na zemljištima upisanih kultura oranica, pašnjak, maslinjak itd. Naime, istaknula je da je prije navedenim zakonima bio je reguliran prelazak iz privatnog vlasništva u društveno vlasništvo ex lege u situacijama kada je raspoloživa površina zemljišta prelazila zakonom propisani maksimum, kada zemljište nije bilo obrađivano i kada se za isti nije plaćao porez. Tužitelj da nije priložio dokaze čijim bi se izvođenjem nedvojbeno utvrdilo da nisu bile ispunjene pretpostavke za prelazak spornog zemljišta u društveno vlasništvo, nego da u konkretnoj situaciji radi se upravo o velikoj površini zemljišta, koja prelazi površinom zakonom propisani agrarni maksimum i za koju je dokazano da nije bila obrađivana. Tužena je navela da je odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (NN 52/90, 61/90) propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Tužena je nadalje navela da je iz dokaza izvedenih tijekom postupka je razvidno da sagrađeni objekt nije zbog one svrhe koja je predviđena odredbama Zakona o šumama (NN 20/77, 54/83, 32/87, 47/89, 41/90, 52/90) te nema akta nadležnog tijela za gradnju na zemljištu u društvenom vlasništvu. Također je istaknula kako je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je šuma u određenom razdoblju vrijedi izričita zakonska zabrana takvog načina stjecanja. Rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od 12. siječnja 2000. godine odnosno od Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 374/1998 od 12. siječnja 2000. godine. Da je sadašnjim zakonom propisani su slučajevi kada je otuđenje iz vlasništva Republike Hrvatske moguće (čl. 56. važećeg Zakona o šumama). Tužitelj da nije tijekom dosadašnjeg postupka dokazima (posebno pisanom dokumentacijom) potkrijepio tvrdnju da bi putem prednika stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i to posebno dosjelošću. Da iskazi svjedoka ne potvrđuju da su tužitelj te njegovi prednici vršili posjedovne čine na cjelokupnoj utuženoj površini. Navela je da se u konkretnoj situaciji ne može zanemariti niti narav zemljišta i njegov položaj, kao i propise koji definiraju pomorsko dobro te određuju način zaštite ovog dobra, koje u pravnom poretku ima osobit značaj.

3.U postupku su izvedeni dokazi: očevida na mjestu spora po vještaku Mirku Matkoviću dip. ing. izveden je dokaz pregleda zem. knjige za predmetnu nekretninu, pregledani su posjedovni listovi, provedeno je novo vještačenje po vještaku Geodetski zavod odnosno po vještaku geodetu BV, pregledna su rješenja o nasljeđivanju iza pok. SV , pok. UV, pok. ŽV te pok. OV, povijest promjena na kat česticama, saslušani su svjedoci TV ,Ćurin MV , DV i ĐV, saslušan je tužitelj te je isti također i dopunski saslušan.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6.U skladu s odredbom čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a što su tužitelji i učinili.

7. Između tužitelja i tužene je sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora, a kako je to pobliže označeno u izreci.

8. U postupku je utvrđeno sljedeće

- da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana tuženica

- da je tijekom postupka došlo do promjene oznake iz čest. zem. [katastarska čestica] u čest. ze. 2421/1.

- da Županijski sud nije prihvatio mišljenje ovog suda kako bi se predmeti postupak morao prekinuti do utvrđenja granice pomorskog dobra

Naveden utvrđenja proizlaze iz isprava koje su stranke priložile u dokazne svrhe, te nisu sporna među njima.

9. Sud je zajedno s vještakom geodetske struke u više navrata obavio očevid na mjestu spora.

10. Vještaci su u svom pisanom nalazu i mišljenju dostavljenim na ovaj sud identificirali predmetnu česticu, te je sukladno nalazu i mišljenju dipl. geog. HV u kojem je između ostalog navedeno kako je došlo do promjene oznake čest. zem [katastarska čestica] u čest. zem [katastarska čestica] tužitelji uredili tužbeni zahtjev. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađeno u skladu s pravilima struke, nakon obavljenog izvida na terenu, izrađen je nalaz i na temelju nalaza dano stručno mišljenje, a nalaz i mišljenje nisu proturječni.

11. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

12. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka, za navesti je da se radi o mještanima, odnosno osobama koje potječu iz kraja u blizini predmetne sporne čestice, te su im dobro poznate mjesne prilike, odnosno tko je i na koji način stjecao vlasništvo pojedinih nekretnina, tko je bio u posjedu istih, te slijed nasljeđivanja prednika tužitelja. Nadalje, svjedoci nemaju osobnog interesa za uspjeh bilo koje od stranaka u postupku.

Tužitelj ČV između ostalog je naveo kako je on imao dvojicu "barbi" ujake HV i RV koji su 1925. godine otišli u Argentinu. Da mu je poznato kako je bio dogovor s njegovim djedom ĆV da ukoliko se oni ne vrate i ne budu imali potomke, da će sva imovina pripasti njegovim kćerima i to njegovoj majci JV i njenoj sestri KV. Budući da se KV, njegova teta, nije udavala i nije imala potomaka, sva imovina uključujući i predmetnu nekretninu da je pripala njegovoj majci a kasnije njegovom ocu, te njemu i njegovim sestrama.

Svjedok DV je između ostalog naveo kako je majka ovdje tužitelja IV zvana " Č" od svog oca ĆV naslijedila predmetnu nekretninu. Naveo je kako mu je poznato da je djed tužitelja EV imao četvero djece, dva sina i dvije kćeri, te da su sinovi 20 ih godina otišli u Argentinu te se nikada nisu vratili niti su imali potomke. Slijedom toga, dogovor u obitelji da je bio da nekretnine uključujući predmetnu nekretninu naslijede njegove kćeri KV i IV. Također da mu je poznato kako se KV ( teta tužitelja) nije udavala niti je imala potomaka, pa je predmetnu nekretninu naslijedila majka ovdje tužitelja, IV. Svjedok je naveo kako mu je poznato da je posjed na predmetnoj nekretnini imao djed tužitelja EV koji je preminuo 1958.godine, a nakon njega IV, majka tužitelja. Da predmetna nekretnina je u naravi predstavljala zemljište na kojem se između ostalog nalazila kućica, gustirna i "osik" gdje su se držale domaće životinje, te je također postojala kamenica za "vidrijolu" (služi za polijevanje vinograda). Naveo je kako je nekretnina omeđena i to sa južne strane visokim zidom,a istočnim je bila gomila koja je išla od mora, pa skroz do vrha. Sa zapadne strane da je bilo zemljište tužitelja, a s južnog zida prema moru je prolazio put. Također je istaknuo kako je on bio matičar te kako je 1986, odnosno 1987 godine kroz mjesto Gdinj prošla cesta i to na način da je povezivala uvale Jedra i Srhov Dolac, te u to vrijeme da je on bio u komisiji , te je vodio papire mjesne zajednice Gdinj koja je bila zadužena za tu cestu, te da se dogovarao s roditeljima ovdje tužitelja gdje bi ta cesta preko njihovog zemljišta trebala prolaziti. Posebno je istaknuo kako je posjed prednika tužitelja i samih tužitelja sve to vrijeme bio neprekidan i neometan te nikada nije čuo da bi tužiteljima i njihovim prednicima itko ikada osporavao pravo na posjed, još je istaknuo kako posjed tužitelja i prednika traje i više od sto godina.

Svjedok ĐV, naveo je kako je često pomagao na predmetnoj nekretnini, te da su često brali drva za ogrjev, te da je tada vidio da su na predmetnoj nekretnini postojale i masline. Također da mu je poznato kako se na predmetnoj nekretnini nalazila i mala kućica i bunar, te je postojala i kućica za domaće životinje.

Svjedok NV naveo je između ostalog kako se na predmetnoj nekretnini nalazi i stara kamena kućica koju je sagradio još djed ili pradjed tužitelja, zatim gustirna koja se nalazi otprilike 50 metara sjeverno od kućice i osik. Prema istočnoj strani da se nalazi stari suhozid koji predstavlja među sa susjednom nekretninom, a na nekretnini se nalazi u donjem dijelu više podgradnih zidova budući se nekretnina prije obrađivala i na istoj je bio buhač. Naveo je kako se sjeća da je tužiteljeva teta KV u staroj kućici držala ovce, koze i mulu. Da je predmetna nekretnina bila u posjedu još djeda tužitelja ĆV, kojeg su naslijedile tužiteljeva teta KV pok. ĆV i tužiteljeva majka IV rođ. KV. Naveo je kako mu je poznato mi je da je djed tužitelja imao još dva sina koji su davno otišli u Argentinu. Da je nakon smrti djeda tužitelja ĆV predmetna nekretnina bila u posjedu tužiteljevog oca ZV i majke IV, te tete KV, a nakon njihove smrti predmetnu nekretninu naslijedili su tužitelji koji se sada nalaze u posjedu iste. Nikada nije čuo da bi netko tužiteljima i njihovim prednicima osporavao vlasništvo predmetne nekretnine, niti ih ometao u posjedu iste. Svjedok je naveo da prema pričanju njegovog oca i mještana Gdinja predmetna nekretnina se nalazi u posjedu obitelji tužitelja još od 19 stoljeća, te je u posjedu iste bio još pradjed tužitelja nadimkom PV.

Svjedok FV je naveo je kako se predmetna nekretnina nalazi u uvali Jedra, te da je ista u posjedu obitelji tužitelja još od kraja 19 stoljeća odnosno još od vremena Austrougarske. Da je čuo od oca i mještana Gdinja da su u posjedu predmetne nekretnine bili još pradjed PV i djed tužitelja EV. Naveo je kako je on osobno na predmetnoj nekretnini viđao djeda tužitelja ĆV, te tužiteljevu tetu KV i majku IV rođ. KV, kao i tužiteljevog oca ZV. Na predmetnoj nekretnini da se nalazi stara kamena kućica u kojoj je tužiteljeva teta KV držala stoku. U blizini stare kamene kućice da se nalazi gustirna. Da su nakon smrti tužiteljevog djeda ĆV predmetnu nekretninu naslijedile su tužiteljeva teta KV i majka IV. Svjedok je naveo kako je tužiteljev djed imao je još dva sina, ali oni su davno otišli u Argentinu i više se nisu javljali ni vraćali. Nakon njegove smrti da su u posjedu predmetne nekretnine bile tužiteljev otac ZV, majka tužitelja IV i teta KV, a nakon njihove smrti da se predmetna nekretnina nalazi u pojedu tužitelja. Da se sjeća kako je na predmetnoj nekretnini nekad bio buhač, a u preostalom dijelu bila je šuma koju su djed i otac tužitelja sjekli za domaćinstvo, a nešto su i prodavali. Čuo je da je na predmetnoj nekretnini nekada davno bila zasađena loza. Nikada nije čuo da bi netko tužiteljima i njihovim prednicima osporavao vlasništvo predmetne nekretnine, niti ih ometao u posjedu iste.

13.Pravni slijed nije bio sporan između stranaka, te je isti također dokazan Rješenjima o nasljeđivanju, a koja rješenja prileže ovom spisu. Tako je razvidno kako te je djed KV ĆV pok. ĐV je rođen još 1883.g. , a u posjedu je sljednik svog oca ĐV, a umro je 1958.g. On je ostavio iza sebe suprugu UV, kćerku KV ( teta tužitelja ) i IV ( majka tužitelja) te sinove ĐV i RV . KV se nije udavala i nije imala djece pa su joj slijednici sestra IV te braća. Braća ĐV i RV su odavna još 1929.g. emigrirali u Argentinu gdje su i umrli, bili su neoženjeni ni nisu imali potomaka pa im je slijednica njihova sestra IV, koja je također preminula a slijednik joj je suprug ZV čiji su nasljednici tužitelji. ĐV i Š su bili ovlastili svoje sestre da koriste njihovu imovinu dok se oni ili njihova djeca ne vrate, a ako se ne vrate ili ne budu imali svojih potomaka, da ona ima pripasti sestrama, što je bilo uobičajeni dogovor i postupak u obiteljima u to vrijeme masovne emigracije lokalnog stanovništva u prekomorske zemlje.

14.Također je izveden dokaz pregleda zemljišne knjige te je utvrđeno kako je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] šuma od 1.061.016 m2. Upisana je od postanka zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u z. ul. [broj ZK uloška] kao 49.zk tijelo, i kao prvi vlasnik upisuje se katastralna općina Gdinj. Slijedeći upis je upis pod posl.br Z.5/48koji se temelji na uredbi uknjiženju prava svojine na državnoj nepokretnoj imovini čl.5 u vezi čl.1 i kao mijenja se ime upisanog vlasnika u Općenarodna imovina Mjesni narodni odbor Gdinj. Nakon toga je upis pod posl.br. Z.642/2001, kojim se na prijedlog Državnog odvjetništva SDŽ ispostava u starom Gradu br. R.25/01 od 08.lipnja 2001., a na temelju čl. 16 st. 1 Zakona o šumama kao vlasnik upisuje Republika Hrvatska, što je i današnje stanje na toj nekretnini. Čest. zem. [katastarska čestica] oranica, bez upisa površine nalazi se u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pripisana je iz z. ul. [broj ZK uloška]. Pravo vlasništva aktualno upisano je kao u neformalnom zk izvatku koji ovom spisu prileži na strani 75 i 76 a koji je priložen uz podnesak tužitelja koji je kod ovog suda zaprimljen 19.10.2015.godine. Dakle, navedena nekretnina također je izvorno upisana u z.ul.

223 od postanka zemljišne knjige.

Iz posjedovnog lista broj 39, proizlazi kako je kao posjednik upisana KV, ĆV.

15.Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten, protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja.

17. Odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.

18. Odredbom čl. 160. st. 2. ZV –a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednik, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

19. U rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanja stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa se i vrijeme posjedovanja protekom prije tog datuma što je propisano odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a. Ovo stoga što vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine 53/91), odnosno od 08. listopada 1991., kako je to izričito propisano odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a, budući je odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ukinuta ranija odredba čl. 388. st. 4. ZV-a, koja je prestala važiti 14. prosinca 1999. Prema odredbi čl. 29. ZOV-a bilo je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, a odredbom čl. 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta iz 1965. izrečena je zabrana dosjedenja s danom 04. travnja 1941. Prema tome se pravo vlasništva na nekretninama koje su se vodile kao društveno vlasništvo moglo steći dosjelošću, ukoliko je uz ostale pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću isteklo i vrijeme određeno zakonom do 06. travnja 1941. po propisima koji su tada bili na snazi (pravna pravila OGZ-a iz paragrafa 1451. do 1493, koja se 5 P-3025/2021 primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travanja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije). Prema odredbi paragrafa 1472. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva u odnosu na općinsko zemljište bilo je potrebno vrijeme dosjedanja od 40 godina. Pravo vlasništva na nekretninama u državnom vlasništvu (društveno vlasništvo) nije se moglo steći dosjelošću ako vrijeme potrebno za dosjelost nije proteklo do 06. travnja 1941., a po pravilima o zastoju tijeka dosjelosti vrijeme koje je proteklo do 06.travnja 1941. nastavlja se od 08. listopada 1991., pod pretpostavkom da se za to vrijeme nije prekidao kvalificirani posjed nekretnina, sve sukladno odredbi čl. 160. st. 6. ZV-a u svezi s odredbom čl. 238. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15– dalje ZOO).

20. Dakle, odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. 10. 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ova odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH od 17. 11. 1999. U konkretnom slučaju nije sporno da je na dan 8. 10. 1991. predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu. Međutim, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je 11. 7. 2008. presudu u predmetu Trgo protiv RH, zahtjev broj 3528/04, gdje se navodi kako su podnositelj zahtjeva i njegova majka bili u isključivom i neprekidnom bona fidae posjedu predmetne nekretnine od 1953., što znači dulje od 40 godina, te da je podnositelj već 1993. ispunio zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću. Europski sud za ljudska prava nakon toga zaključuje kako je podnositelj zahtjeva temeljem čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. ex lege postao vlasnik zemljišta 1. 1. 97. kada je ZV stupio na snagu. Sporna odredba da je ostala na snazi dok je Ustavni sud nije ukinuo, gotovo tri godine, pa zahtjev podnositelja ima dovoljno osnove u Hrvatskom pravu da ga se smatra imovinom zaštićenom čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

21. Iz rezultata raspravljanja proizlazi kako su tužitelj zajedno sa svojim precima imali /imaju predmetnu nekretninu u posjedu, a koju činjenicu su potvrdili redom svi svjedoci. Naime, upravo činjenica pravnog slijeda je potvrđena od svih svjedoka. Naime iz iskaza svjedoka DV, te svjedoka NV te Ćurin Mercedesa proizlazi kako posjed prednika tužitelja te tužitelja traje više od 100 godina, kako je nekretnina dijelom omeđena, kako na istoj postoji gustirna i kućica iz čega nedvojbeno proizlazi kako su se čak i do 1941 godine se ispunili uvjeti za stjecanje dosjelošću, a pogotovo su se ispunili uvjeti za stjecanje dosjelošću do danas.

22.Također iz iskaza svjedoka proizlazi kako nitko nikada iz obitelji tužiteljima nije ni osporavao pravo na posjed predmeta spora, a isto tako nije ni nitko drugi osporavao pravo na posjed. Dakle, sud smatra kako su tužitelj preko svojih prednika u posjedu predmetne nekretnine čime su se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, budući posjed tužitelja ima sve kvalitete propisanom odredbom čl. 18. ZV-a.

23. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o šumama (NN br. 41/90) te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl.4 ZOŠ-a , šumom prema tom zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

24.Izvorni tekst članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima("Narodne novine" br. 91/96 s naknadnim izmjenama i dopunama, u nastavku ZVDSP) koji je bio na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. glasi:"(4) U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana".Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. stavio van snage stavak 4. članka388. ZVDSP kao neustavan, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ("Narodne novine" br. 114/01) koji je stupio na snagu 20 prosinca 2001., pa novi tekst tog stavka (4) članka 388. glasi:"U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana."

25.Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: EKLJP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97) glasi: Članak 1. Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

26. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

27.Temeljem čl. 141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 85/2010 – pročišćeni tekst, 05/14) sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona. S obzirom da je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i objavljena u Narodnim novinama njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela, te sva tijela koja imaju javne ovlasti.

28.Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je predmetna nekretnina čitavo vrijeme u prošlosti od kada je njima poznato, a to je s obzirom na godine rođenja i starost saslušanih svjedoka svakako više od 100 godine pa nadalje u posjedu tužiteljičinih pravnih prednika, a koji pravni slijed je već nadodan.

29.Dakle, kada se uzmu u obzir iskazi saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je predmetna nekretnina u posjedu prednika tužitelja da je nekretnina dijelom ograđena suhozidom i međašnim kamenom čime se određuju granice nekretnine i fizičke osobe na taj način određuju dokle seže njihov privatno vlasništvo na nekretnini, proizlazi da su tužitelji preko svojih prednika u bona fide posjedu predmetne nekretnine najmanje 100 godina, kako su iskazivali i svjedoci.

30.Protokola br. 1, uz EKLJP. Ovakav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odukama: Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i drugi protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske – Zahtjev br. 22768/12. Naime, u svim tim odukama Europski sud za ljudska prava kaže: "Stoga se može zaključiti da je podnositelj zahtjeva, temeljem članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine, ex lege postao vlasnik predmetnog zemljišta 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon stupio na snagu. Ta je odredba ostala na snazi sve dok ju Ustavni sud Republike Hrvatske nije ukinuo gotovo tri godine kasnije. Sud stoga smatra da je zahtjev podnositelja zahtjeva imao dovoljno osnova u nacionalnom pravu da ga se smatra "imovinom" zaštićenom člankom 1.Protokola br. 1".

31.S obzirom da je u ovom postupku dokazano da su tužitelji preko svojih pravnih prednika u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu predmetne nekretnine dulje od 100 godina, njihovi prednici su već 1941 godine ispunili zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću, ex lege temeljem čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996.g., odnosno postao je ex lege vlasnikom 1. siječnja 1999.g. Naime, iz ovom spisu priloženih dokaza, a pogotovo iz iskaza svjedoka MV i NV proizlazi kako je predmetna nekretnina u posjedu prednika tužitelja od 19 stoljeća.

32.Također se ističe kako je konkretnom slučaju neminovno utvrđeno da su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides) odnosno posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tužena nije tijekom postupka ničim dokazala ( a teret dokaza je na njoj ukoliko je željeli osporiti poštenje posjeda tužitelja), to je odlučeno kao u izreci.

33. Nadalje, tuženice je istaknula prigovor kako nekretnina ili dio nje koji predstavlja pomorsko dobro nije sposobna biti objektom prava vlasništva, te kako je shodno tome podnesen zahtjev Upravnom odjelu za turizma i pomorstvo Splitsko- dalmatinske županije za utvrđivanjem pomorskog dobra, ističe se kako je ovaj sud donio Rješenje o prekidu dana 14. svibnja 2025. godine pos. broja P- 3049/20, a koje Rješenje je Županijski sud u Zagrebu ukinuo Rješenjem poslovnog broj Gž. 3755/25 dana 16. rujna 2025. godine. Shodno navedenom ovaj sud je usvojio tužbu i tužbeni zahtjev, a kako je to pobliže navedeno u izreci. Ističe se kako upravno nadležno tijelo nije vezano za utvrđenje granice pomorskog dobra u ovom postupku, te je može odrediti drugačije.

34. Tužitelj nije popisao parnični trošak, pa je stoga izostala odluka suda o istom.

U Starom Gradu 20. listopada 2025. godine

S U D A C

Marija Pavlinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja ( uz skicu)

- zz tuženika ( uz skicu)

- u spis