REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7304/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mislav Ivanišević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dijana Juriša, odvjetnica iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 20. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], podnesenog Financijskoj agenciji dana 9. listopada 2024., kojim je zatražena izravna naplata temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7762/15-34 od 8. travnja 2019. i to u dijelu u kojem se traži naplata zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 29.464,46 EUR (222.000,00 HRK) od 9. siječnja 2023. pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 831,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako ju je sud zaključkom broj Ovr-3611/2024-7 od 22. studenog 2024. uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate temeljem presude ovog suda broj P-7762/2015 od 8. travnja 2019. Dalje navodi kako je tuženik sam specificirao svoje potraživanje prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu te kako opseg i sadržaj zahtjeva ne odgovaraju sadržaju ovršne isprave, niti proizlaze iz zakonskih odredaba. Tužiteljica navodi kako je u odnosu na nju prvostupanjska presuda potvrđena isključivo u dijelu u kojem joj je naloženo plaćanje glavnice u iznosu od 222.000,00 HRK (29.464,46 EUR), ali bez plaćanja zateznih kamata. Tužiteljica dalje navodi kako se izravna naplata ne može provoditi radi namirenja tražbine koja ne proizlazi iz ovršne isprave, odnosno kako tuženik nema pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice jer takva mogućnost ne proizlazi niti iz ovršne isprave niti iz zakona. Slijedom svega navedenog, predlaže donošenje presude kojom će sud utvrditi da su pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopušteni u odnosu na naplatu zateznih kamata na iznos glavnice od 29.464,46 EUR od 9. siječnja 2023. pa do isplate. Također traži da joj tuženik nadoknadi parnične troškove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Priznaje da je podnio zahtjev za izravnu naplatu po presudi ovog suda broj P-7762/2015 od 8. travnja 2019. i presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2802/2019 od 20. rujna 2022. Navodi kako je točkom II. izreke drugostupanjske presude preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, međutim, ističe kako je presuda pravomoćna u odnosu na glavni dug i kako je protekao rok za isplatu od 15 dana. Smatra da ima pravo na naplatu glavnog duga i pripadajućih zateznih kamata jer tužiteljica nije ispunila svoju obvezu u paricijskom roku, čime je pala u zakašnjenje. Tuženik se pri tome poziva na odredbu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i čl. 30. st. 1. Ovršnog zakona. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužiteljica nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka izvršen je uvid u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. Bitne činjenice nisu sporne, isto kao niti sadržaj presuda temeljem kojih je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate. Sporno je ima li tuženik kao ovrhovoditelj pravo tražiti naplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, s obzirom na to da je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojem je naložena isplata zateznih kamata te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Tuženik je kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti naplatu novčane tražbine iz ovršne isprave samo u opsegu koji je određen pravomoćnom i ovršnom presudom. Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 20. studenog 2015. do isplate, a o tom zahtjevu sud nije naknadno odlučivao jer je tužba povučena, ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ).
6. Sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ, ovrhovoditelj može tražiti zatezne kamate i kada njihovo plaćanje nije određeno već u ovršnoj ispravi, ali samo na troškove postupka. Odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) regulirano je pravo vjerovnika da traži isplatu zateznih kamata, međutim, radi se o pravu o kojem u konkretnom slučaju nije pravomoćno odlučeno u postupku pred sudom. Dakle, tuženik kao ovrhovoditelj ne može tražiti naplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, budući da o tom zahtjevu nije odlučio sud u parničnom postupku iz kojeg potiče ovršna isprava.
7. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 23. travnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr.7/1) te trošak zastupanja na ročištu 19. rujna 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) po stopi od 25% iznosi ukupno 750,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,74 EUR te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u istom iznosu.
U Zagrebu 20. listopada 2025.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćnicima
2. Tuženiku po punomoćniku
