Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-221/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a odluke objavljene dana 20. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice,

p r e s u d i o  j e

"I. "Zagrebačka banka" d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 dužan je tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 10.519,00 EUR (slovima:desettisućapetstodevetnaesteura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do plaćanja, za razdoblje od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g pa do plaćanja sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, i to na iznose kako slijedi: na iznos od 57,50 EUR koja teče od 11.9.2010 na iznos od 155,23 EUR koja teče od 11.10.2010 na iznos od 158,23 EUR koja teče od 11.11.2010 na iznos od 153,13 EUR koja teče od 11.12.2010 na iznos od 179,65 EUR koja teče od 11.1.2011 na iznos od 150,86 EUR koja teče od 11.2.2011 na iznos od 159,47 EUR koja teče od 11.3.2011 na iznos od 148,48 EUR koja teče od 11.4.2011 na iznos od 172,38 EUR koja teče od 11.5.2011 na iznos od 194,62 EUR koja teče od 11.6.2011 na iznos od 200,47 EUR koja teče od 11.7.2011 na iznos od 284,26 EUR koja teče od 11.8.2011 na iznos od 195,76 EUR koja teče od 11.9.2011 na iznos od 184,80 EUR koja teče od 11.10.2011 na iznos od 185,52 EUR koja teče od 11.11.2011 na iznos od 185,55 EUR koja teče od 11.12.2011 na iznos od 197,79 EUR koja teče od 11.1.2012 na iznos od 204,96 EUR koja teče od 11.2.2012 na iznos od 205,86 EUR koja teče od 11.3.2012 na iznos od 201,02 EUR koja teče od 11.4.2012 na iznos od 203,48 EUR koja teče od 11.5.2012 na iznos od 208,78 EUR koja teče od 11.6.2012 na iznos od 202,63 EUR koja teče od 11.7.2012 na iznos od 203,13 EUR koja teče od 11.8.2012 na iznos od 192,56 EUR koja teče od 11.9.2012 na iznos od 196,04 EUR koja teče od 11.10.2012 na iznos od 203,60 EUR koja teče od 11.11.2012 na iznos od 201,27 EUR koja teče od 11.12.2012 na iznos od 205,03 EUR koja teče od 11.1.2013 na iznos od 195,26 EUR koja teče od 11.2.2013 na iznos od 192,46 EUR koja teče od 11.3.2013 na iznos od 202,55 EUR koja teče od 11.4.2013 na iznos od 194,44 EUR koja teče od 11.5.2013 na iznos od 190,45 EUR koja teče od 11.6.2013 na iznos od 180,33 EUR koja teče od 11.7.2013 na iznos od 187,43 EUR koja teče od 11.8.2013 na iznos od 192,03 EUR koja teče od 11.9.2013 na iznos od 197,99 EUR koja teče od 11.10.2013 na iznos od 198,51 EUR koja teče od 11.11.2013 na iznos od 202,06 EUR koja teče od 11.12.2013 na iznos od 195,28 EUR koja teče od 11.1.2014 na iznos od 132,80 EUR koja teče od 11.2.2014 na iznos od 135,18 EUR koja teče od 11.3.2014 na iznos od 133,39 EUR koja teče od 11.4.2014 na iznos od 130,10 EUR koja teče od 11.5.2014 na iznos od 129,45 EUR koja teče od 11.6.2014 na iznos od 132,09 EUR koja teče od 11.7.2014 na iznos od 136,96 EUR koja teče od 11.8.2014 na iznos od 138,74 EUR koja teče od 11.9.2014 na iznos od 137,34 EUR koja teče od 11.10.2014 na iznos od 142,73 EUR koja teče od 11.11.2014 na iznos od 144,16 EUR koja teče od 11.12.2014 na iznos od 144,73 EUR koja teče od 11.1.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.2.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.3.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.4.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.5.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.6.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.7.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.8.2015 na iznos od 145,06 EUR koja teče od 11.9.2015 pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužiteljici platiti parnični trošak u iznosu od 3.596,15 EUR (slovima:tritisućepetstodevedesetšesteura i petnaestcenta) sa zakonskom zateznom kamatom određenom po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, od presuđenja 20. listopada 2025. pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1.Tužiteljica tužbi tvrdi da je dana 22.prosinca 2006. godine tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 3208135425 kreditna partija 7103453456 kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 112.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom i to člankom 2. određena je kamatna stopa u visini od 4,50% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke a otplata je ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima. Tužiteljica tvrdi kako su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. Ugovor o kreditu broj: 3208135425 tužiteljica i tuženik su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, a o ugovornim odredbama stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga tužiteljica smatra kako je ova nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tužiteljica dalje navodi kako visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika pa je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljica je povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Tužiteljica ukazuje na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od dana 04.07.2013.g. a dana 13.06.2014.g. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske je presudom broj Pž- 7129/13 potvrdio točku 5. prvostupanjske presude, a koje navedene odluke kojom je utvrđene takav način ugovaranja nepoštenim. Ove presude predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica tvrdi kako je preplatila više iznos od 25.768,70 kn ali je ovu tužbu nadopunio podneskom od dana 17.10.2019.g. jer je u međuvremenu objavljena dana 17.rujna 20l19.g. i odluka VSRH broj Rev-2221/018-11 kojom je utvrđeno da je i valutna klauzula nepoštena te naznačio kako je preplaćen iznos tuženiku od 114.836,60 kn. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja kojeg je prihvatila u cijelosti smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 69.236,51 kn. Sud je ponovno proveo dopunsko vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku te je tužitelj prema nalazu i mišljenju vještaka sredio tužbeni zahtjev u iznosu od 10.519,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 10.-tog u mjesecu.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini, s tim da navodi kako je Ugovor promijenjen jer su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu dana 28.prosinca 2015.g. kojeg je tuženik bio obvezan ponuditi tuženiku. Aneks se primjenjuje na odnos stranaka rektroaktivno. Tuženik smatra kako se tužitelj samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 to međutim ne znači kako je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Tuženik u cijelosti osporava obračun tužitelja koji je priložen uz tužbu te ističe kako je Aneksom utvrđena preplata u iznosu od 34.793,96 kn te će mu taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta, pa u cijelosti osporava obračun. Stranke su sklapanjem aneksa u cijelosti sklopile novi pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji. Tuženik je podneskom od dana 17.listopada 2019.g. preinačio tužbene zahtjeve a tuženik se protivi toj preinaci te ističe prigovor zastare. Nadalje tuženik tvrdi kako je i treća osoba otplaćivala kredit pa ističe prigovor nedostatka aktivne materijalno-pravne legitimacije. Tužitelj se neosnovano poziva na presude o kolektivnoj zaštiti potrošača jer se te presude uopće ne odnose na konvertirane CHF kredite.

3. Sud je donio presudu i rješenje broj P-359/2019-36 od dana 16.siječnja 2023.g. kojom je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti u iznosu od 9.189,26 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog iznosa zasebno te rješenjem utvrdio da je tužba tužiteljice povučena za iznos od 6.052,17 €. Povodom žalbe tuženika presuda je ukinuta u točkama I. i II. izreke presude, dok je rješenje ostalo nepobijeno. U obrazloženju odluke se navodi kako je prvostupanjski sud propustio izložiti razloge u pobijanoj presudi o tome po kojoj je činjeničnoj osnovi postavljen tužbeni zahtjev u tužbi, odnosno kao i podnesku od dana 1.rujna 2022.g. u iznosu od 69.236,51 kn i u kojem dijelu predstavlja preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili s osnova stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjeni valutne klauzule vezane za tečaj valute RH prema valuti CHF, a nije obrazložio niti zbog čega dosuđuje mjesečne iznose od 2.-og u mjesecu kad iz nalaza i mišljenja proizlazi da su anuiteti plaćeni u različite datume i nakon 10. -tog u mjesecu. U ponovljenom postupku u svrhu dokaza pročitani su Ugovor o namjenskom kreditu (list 4-6), izvadak (list 7), dodatak ugovoru o kreditu (list 8-11), Izračun pretplaćenih kamata s osnova Ugovora o kreditu (list 12-13), Efektivna kamatna stopa (list 14-15), prometi po kreditu ( list 16-20), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. 7103453456 (list 21), rješenje Ureda državne uprave u Kopr.-križ- županiji, Služba za opću upravu (list 22), odštetni zahtjev-opomena pred utuženje (list 23), Dopis Zagrebačke banke od 5.6.2019. (list 24), podnesak tuženika (list 25-31), dopis Zagrebačke banke od 12.11.2015., izračun konverzije na dan 30.9.2015., informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30.9.2015., pregled otvorenih stavki, pregled izmjene ugovora o kreditu, prometi po kreditu (list 33-56), podnesak tuženika (list 57), podnesak tužiteljice (list 62), izračun pretplaćenih kamata s osnova Ugovora o kreditu (list 64-66), Tečajna lista Hrvatske narodne banke (list 67),podnesak tuženika (list 69), odluka OS u Splitu br. P-1980/19, podnesak tužiteljice (list 87-88), podnesak tuženika (list 89-94), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita (list 95-97), saslušana je tužiteljica u svrhu dokazivanja, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje, te je dodatno saslušan vještak Sanja Pernjak, a provedeno je i dodatno vještačenje.

4.Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5.1. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili dana 22.prosinca 2006.g. sklopila Ugovor o kreditu broj 3208135425 temeljem kojeg ugovora je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 112.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB po promjenjivoj stopi od 4,5 % godišnje, a nesporno je i da je provedena konverzija ovog ugovora sklapanjem Aneksa ugovora dana 28.12.2015.g.. Dakle, nesporno je utvrđeno kako je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa a koja je mijenjana jednostranom odlukom banke a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o nesporno o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogao, a niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

5.2.Stoga sud smatra kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF također neodređena a samim tim i nepoštena jer se o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Naime, položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je, za razliku od tužiteljice, raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano.

5.3.U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora dana 22.prosinca 2006.g. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

5.4. S obzirom da je odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Budući da su odredbe članka kojima se između stranaka uređuju odnosi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva ista su, prema stajalištu ovog suda i ništetne.

6. Sporno je da li je nastupila zastara kako to prigovara tuženik i to na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva a s obzirom da su prema tužbenom zahtjevu svi iznosi dospjeli prije 29.travnja 2014.g., dakle prije više od pet godina u odnosu na datum podnošenja tužbe. Pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (11.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 3.5.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2245/17-2 proizlazi kako: „prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila) jer je tužba podnesena ovom sudu dana 11.lipnja 2019.g. Prema stajalištu VSRH prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 – dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.“ Dakle tužiteljica je u odnosu na kamatu podnijela tužbu u roku jer je tužba podnesena dana 11.lipnja 2019.g. dok je u odnosu na valutu podnesena tužba dana 17.listopada 2019.g. a s obzirom da je za valutnu klauzulu Vrhovni sud već presudio da kolektivna tužba prekida zastaru te petogodišnji rok ponovno počinje teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, budući da je donesena odluka 14. lipnja 2018. rok za tužbe u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od tog datuma tako da je rok podnošenja tužbe do 14. lipnja 2023. godine, pa je stoga i u odnosu na potraživanje s osnove valutne klauzule prigovor zastare tuženika neosnovan.

7. Sud nije prihvatio prigovor tuženika kako su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu odnosno konverziju, pa tužitelj nema pravni interes jer se radi o novom ugovoru kojim su stranke u cijelosti regulirale pravni odnos jer sud smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a o čemu je stajalište zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 18/18 od dana 26.svibnja 2020.g. Samim tim, sve do sklapanja ugovora o konverziji postojao je na snazi Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke temeljem kojih je tužiteljica bila u obvezi ispunjavati ugovornu obvezu prema nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi I valutnoj klauzuli što je sud utvrdio ovom presudom stoga sud smatra kako postoji interes tužitelja za utvrđenje da je preplatio obvezu. Sporno je naime, što tuženik navodi kako je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužiteljici izračun konverzije kredita sa stanjem do dana 30.rujna 2015.g. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te su prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF koji su pretvoreni u EUR te su na taj način konverzijom stranke zamijenili novi otplatni plan u valutnoj klauzuli u EUR, kao i sve ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog Ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana i anuiteta, glavnice i kamata. Sud ovakvo osporavanje tuženik nije mogao uzeti u obzir jer smatra kako sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03- dalje ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Tužitelj sklapanjem sporazuma o konverziji nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane a o čemu je dosada zauzeo stajalište i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev 3868/20918-2 od 12.veljače 2019.g. i odlukom broj Rev 18/2018-2 od dana 26.svibnja 2020.g.

8. Sud nije prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije istina kako je treća osoba otplaćivala kredit tužiteljice budući da je DM imala ranije prezime N pa se dakle radi o istoj osobi.

9.1. Sud je na okolnost više preplaćenih kamata proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije Sanji Pernjak koja u svom nalazu i mišljenju da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili Ugovor broj 3208135425 kojim je banka dala na raspolaganje tužiteljici iznos 112.500,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan isplate kredita s rokom otplate 240 mjeseci, a namjena kredita je kupnja i dovršenje obiteljske kuće. Otplata kredita je utvrđena u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 706,27 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, važećem za CHF na dan plaćanja a prema otplatnoj tablici koja se nalazi na listovima spisa 14-15. Prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onog mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu, prvi anuitet prema početnom otplatnom planu dospijeva na naplatu 01.02.2007.g. Banka je na dan 30.09.2015. izradila izračun konverzije Ugovora po partiji kredita 7103453456 iz CHF u EUR, Banka je priznala na dan 30.09.2015.g. po konverziji preplatu u visini od 34.793,96 kn, a Dodatak Ugovoru o kreditu odnosno konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR potpisan je dana 18.12.2015.g. Izračun kreditne obveze po Ugovoru o kreditu broj 3208135425, kreditne partije 7103453456 uz primjenu kamatne stope od 4,50% i mjesečne obveze preračunate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita odnosno na dan 29.12.2006.g. te je primjenjujući ovaj izračun, korisnik kredita u razdoblju od 01.02.2007. -10.12.2008.g. plaćao je manji iznos od mjesečne obveze iskazane na opisan način (CHF 706,27 x tečaj na dan korištenja 4,5695710 = kuna 3.227,35) pa je za navedeno razdoblje potrebno obračunati zateznu kamatu. Ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu od 4,50% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, korisnik kredita do 30.09.2015. godine više je uplatio kuna =99.088,62 kn. Banka je konverzijom kredita iz CHF u EUR na dan 30.rujna 2015.g. utvrdila da postoji preplata kredita u iznosu od 34.793,96 kune. U izračunu na iznose preplata za razdoblje od 01.01.2009. do iskorištenja preplate odnosno do 01.09.2011.obračunat će se zatezna kamata te će se namirenje zatezne kamate i iznosa preplata zatvoriti iz utvrđene preplate iz Dodatka Ugovoru u iznosu od kuna 34.793,96 kn. Ukoliko se iz preplate utvrđene u izračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine namire više uplaćeni iznosi u razdoblju od 01.01.2009 do djelomičnog iznosa do 01.09.2011. godine i obračuna kamata na te iznose u visini kuna 4.941,85 kune prema gornjem izračunu (tablica 8 nalaza), preplaćeni iznos do 30.09.2015.g. iznosi 69.236,51 kuna. Tuženik je prigovorio obračunu vještaka pa je sud na ročištu od dana 15.prosinca 2022.g. saslušao vještaka koji je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja jer navodi kako je prije obračuna ukupne pretplate tužitelja izradila u Tablici 6. i Tablici 5.iznos ukupne pretplate s osnove kamate i tečajne razlike a koji iznos je po dospijećima specificirala na stranici 13 i nastavno 14. Obzirom da je banka u svojem obračunu konverzije priznala ukupnu pretplatu u visini od 34.793,96 kn to je bilo potrebno obračunati na iznos utvrđene pretplate iz prethodnih navedenih Tablica zakonsku zateznu kamatu do visine ukupno utvrđene pretplate. Dakle u Tablici br. 7. vidljivo je da obračunatu pretplatu uključila iznos obračunate zakonske zatezne kamate do 30. rujna prema pretplaćenim iznosima prethodno obračunatima te iznos preostale glavnice pa do visine utvrđene pretplate po konverziji. Znači da je ispravno obračunala pretplatu do visine utvrđene priznate pretplate. U Tablici br. 8. vidljivo je na koji način je utvrđena ukupna pretplatu umanjena za pretplatu priznatu po konverziji franak. U protivnom bi tužitelj bio oštećen za iznos pretplate utvrđene u Tablicama 5 . i 6. po dospijećima koje je vještak prikazala a na koje ima pravo.

9.2. Sud je proveo dodatno financijsko vještačenje u kojem vještak navodi kako u predanom nalazu i mišljenju je obračunata zatezna kamata u korist tuženika u visini od 282,53 kune čime tuženik nikako nije oštećen za plaćanja nakon rokova dospijeća mjesečnih rata u razdoblju od 01..02.2007. -10.12.2008.g. jer vještak navodi kako tužitelj od 10.rate koja dospijeva 01.11.0207.g. pa sve do 104. rate koja dospijeva 01.09.2015.g. uplaćuje daleko veće rate od ukupne obveze iskazane prema fiksnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan korištenja kredita te je tako u preplati od dana plaćanja 10.03.2008.g. Prema nalazu vještaka korisnik kredita DM je do 30.09.2015. godine više uplatila kuna 99.088,62 sa slijedećim dospijećima pojedinih iznosa preplata koje su iskazane od dana plaćanja anuiteta (sukladno tablici uplata u ovoj dopuni nalaza), a koje sam radi ekonomičnosti postupka u nastavku navela i u iznose preračunate u EUR-u primjenom službenog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za 1 EUR odnosno ukupno 13.151,37 EUR-a u pojedinačnim iznosima i rokovima dospijeća. Banka je utvrdila da postoji preplata kredita u iznosu od =34.793,96 kune na dan 30.rujna 2015.g. prema Ugovoru o kreditu broj 3208135425 prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR. Obzirom da su dani dospijeća preplata izrađeni prema danima plaćanja, u Tablici u nastavku potrebno je ponovno izraditi izračun kamate na preplaćene iznose, pa će se na iznose preplata za razdoblje od 10.03.2008. do 10.09.2010. djelomično pa sve do iskorištenja preplate obračunat će se zatezna kamata te će se namirenje zatezne kamate i iznosi preplata zatvoriti iz utvrđene preplate po obračunu konverzije do 30.09.2015. u iznosu od kuna 34.793,96 kn. Vještak dalje u nalazu navodi da ukoliko se iz preplate utvrđene prije obračunate konverzije na dan 30.09.2015. godine namire više uplaćeni iznosi u razdoblju od 10.03.2008. do 10.09.2010. godine djelomično u iznosu kuna 19.833,52 i obračuna kamata na te iznose u visini kuna 14.960,44 prema gornjem izračunu (14.960,44+19.833,52=34.793,96 odnosno sveukupno do visine utvrđene preplate od Banke), preplaćeni iznos do 30.09.2015.g. iznosi 79.255,10 kuna. Kamata na preplaćene iznose je veća jer preplata počinje ranije zbog iskazivanja preplate od datuma plaćanja odnosno od 10.03.2008., a ne kako je ranije izračunata od datuma dospijeća pojedinog anuiteta 01.01.2009.g. Korisnica kredita je do dana 30.09.2015.g. po Ugovoru o kreditu partije 3208135425 preplatila s osnove promjene anuiteta zbog promjena kamatnih stopa i s osnove promjena tečaja, ukupan iznos od 79.255,10 kuna/ 10.519,00 eura s uključenom preplatom koju je Banka priznala po konverziji u visini od 34.793,96 kuna. Punomoćnici stranaka nisu stavili prigovore na matematički izračun pa ga i ovaj sud prihvaća u cijelosti.

9.3.Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju smatrajući kako je sudski vještak iznos preplate priznat u konverziji (pogrešno) odbio od zakonskih zateznih kamata a ne od glavnice, što sud nije mogao prihvatiti jer prema članku 172.Zakona o obveznim odnosima prvo se obračunavaju troškovi, kamate pa tek onda glavnica.

10. Sud iz svega navedenog kao i u skladu s člankom 29.st.2., čl.323.st.1. i članaka 1111.. i 1115. Zakona o obveznim odnosima smatra kako je tuženik dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos od 10.519,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa od 11. -tog u mjesecu kako je vještak obračunao.

11. Iako je tužiteljica djelomično uspjela u ovom sporu jer je povukla dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 45.600,09 kn što je već odlučeno u prvoj presudi u izreci rješenja, u konkretnom slučaju se radi o sporu u kojem je tužiteljica potrošač, radi čega tužiteljici u cijelosti pripada naknada parničnog troška koji je bio opravdan. Naime, ovaj stav proizlazi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-920/2023-2 od 25. ožujka 2023. te presude suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točki V. izreke, a koja odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač, kao u konkretnom slučaju, tužitelju kao potrošaču u cijelosti pripadne naknada parničnog troška, čak neovisno o tome što nije u cijelosti uspio u sporu. Ovo stoga što su odredbe Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su izvan domaćeg prava te bi u suprotnom potrošaču, tj. tužitelju nastala prepreka koja bi ga mogla odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je određeno Direktivom 93/13. Sud je, dosudio trošak tužiteljici u cijelosti, koji se prema vrijednosti predmeta spora i odvjetničkoj tarifi odnosi na sastav tužbe - sastav tužbe od 11.06.2019.g 100 bodova Tbr. 7.1. OT, za sastav podneska od 17.10.2019.g 100 bodova Tbr. 8.1. OT,(kojim se očituje na navode tuženika), za sastav podneska od 14.02.2020.g 100 bodova Tbr. 8.1. OT(kojim se očituje na navode tuženika), sastav podneska od 01.09.2022.g 100 bodova Tbr. 8.1. OT, (kojim tužitelj povećava svoj tužbeni zahtjev), zastupanje na roč. 17.10.2019.g 100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na roč. 23.01.2020.g. 100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na roč. 05.03.2020.g. 100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na roč. 16.06.2020.g 100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na roč. 27.10.2022.g100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na roč. 15.12.2022.g 100 bodova Tbr. 9.1. OT, pristup na ročište radi objave i uručenja 50 bodova Tbr. 9.3. OT zastupanje na roč. 18.09.2024.g 100 bodova Tbr. 9.1. OT, zastupanje na roč. 16.10.2025.g 100 bodova Tbr. 9.1. OT, pristup na ročište radi objave i uručenja 50 bodova Tbr. 9.3. OT, ukupno: 1300 bodova odnosno ukupno 2.600,00 EUR na koji iznos potrebno je obračunati PDV od 650,00 EUR, te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 80,70 EUR, te predujam za vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, odnosno sveukupno 3.596,15 EUR.

12.Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 20. listopada 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Odvj.Krunoslav Vuljak, Koprivnica-neposredno

2.Odvj. Sanja Porobija, OD Probija i Porobija, Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII-preko e-oglasne ploče