REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1100/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb, protiv tuženika AUTO 10291 j.d.o.o., OIB: 88400474902, Ulica Milke Trnine 37, Zagreb, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja ČS i zastupnika po zakonu tuženika GS, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Alena Juroša poslovni broj UPP/OS-Ovrv-130/2024 od 26. ožujka 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju, iznos od 1.493,13 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 26. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi ovršni trošak u iznosu od 25,00 eur, sve u roku od 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Alena Juroša poslovni broj UPP/OS-Ovrv-130/2024 od 26. ožujka 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju, zatezne kamate obračunate na iznos od 1.493,13 eur, u razdoblju od 10. lipnja 2020. do 25. studenog 2025., odnosno u dijelu u kojem isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos od 1.493,13 eur, počevši od 26. studenog 2020. do isplate potražuje po stopi koja prelazi stopu dosuđenu pod točkom I/ izreke ove presude.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 9. veljače 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 1.493,13 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 10. lipnja 2020. do isplate, po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Alen Juroš donio je 26. ožujka 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 130/2024, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka osporava obvezu vraćanja utuženog iznosa koji je od tužitelja primio po osnovi isplaćene potpore za očuvanje radnih mjesta. Naime, navodi, u bitnome, da su za isplatu potpore bile kod tuženika ispunjenje mjerodavnim aktima tužitelja predviđene pretpostavke i da su sredstava koja su tuženiku na ovaj način isplaćena korištena upravo za podmirivanje plaća zaposlenih kod tuženika u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. Naime, smatra da je tužitelj pogrešno, prilikom ocjene osnovanosti tuženikovog zahtjeva za isplatu potpore, utvrdio odlučne činjenice jer da je, kao povećanje prihoda, uzeo primanja koja tuženik nije ostvario poslovanjem (obavljanjem djelatnosti), već na temelju pozajmica koje je tuženiku u ovom razdoblju uplaćivao njegov osnivač, a ujedno i osoba ovlaštena zastupati tuženika, kako bi tuženik mogao izvršavati svoje zakonske obveze.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja od 8. studenog 2024. stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je pojasnio da je od tuženika 21. travnja 2020. zaprimio Zahtjev za isplatu temeljem mjere Potpora očuvanju radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, za razdoblje od ožujka do svibnja 2020. Isplata temeljem predmetnih zahtjeva da se obavljala automatski, po primitku zahtjeva, kako bi se ostvarila svrha potpore isplatom u kratkom roku, no uz zadržavanje prava tužitelja zatražiti povrat plaćenog, bude li, po provjeri pretpostavki za primanje potpore, zahtjev ocijenjen negativno. Tuženik da je u vrijeme podnošenja zahtjeva bio novoosnovani subjekt. Slijedom navedenog, da se na njega primjenjivao kriterij propisan Uvjetima i načinima za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja na način da poslodavac koji posluje kraće od 12 mjeseci mora dostaviti tabličnu usporedbu prihoda do kraja mjeseca u kojem je podnesen Zahtjev s prethodnim mjesecom podnošenja Zahtjeva. Navedeno da je bilo javno objavljeno na internetskim stranicama tužitelja. Provjerom podataka koje je tuženik dostavio uz predmetni zahtjev, odnosno na dodatno traženje tužitelja, da je utvrđeno da tuženik ne ispunjava propisani kriterij za primitak potpore jer da nije imao pad prihoda od najmanje 20% u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. usporedno s veljačom 2020. Stoga da je tuženik dužan vratiti iznos primljen po osnovi nepripadno mu isplaćene predmetne potpore, u ukupnom iznosu od 11.250,00 kn, odnosno 1.493,13 eur.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 7-34 spisa i tuženika (list 34-37 spisa), izvod otvorenih stavki (list 38 spisa), izvadci i obračun kamata (list 39-41 spisa), obavijest tuženiku o negativnoj ocjeni zahtjeva (list 77 spisa), zahtjev za povratom od 26. studenog 2020. (list 83 spisa), poziv za sklapanje nagodbe s dostavnicama (list 84-86 spisa), tužiteljevi uvjeti za dodjelu Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (list 90-98 spisa), dokumentacija koju je tuženik dostavio radi isplate potpore (list 101-103 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, u odnosu na glavnicu utuženog potraživanja.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povratom sredstava isplaćenih tuženiku po osnovi Potpore očuvanju radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, za razdoblje od ožujka do svibnja 2020., jer tvrdi da su sredstva nepripadno isplaćena, s obzirom da tuženik nije ispunjavao pretpostavke temeljem kojih je isplatu sredstava potpore zatražio.

8./ Odlučne činjenice među strankama nisu sporne, i to:

- da je tužitelj, kao nadležni zavod, u razdoblju pandemije koronavirusa, dodjeljivao sredstva pogođenim subjektima na osnovi Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, i to na način da su uvjeti koje pojedine osobe moraju ispuniti za dodjelu potpore bili javno objavljeni na tužiteljevim internetskim stranicama, a tužitelj ih je priložio i u spis, jer više nisu dostupni na internetu (list 90-98 spisa),

- da je tuženik temeljem predmetnih tužiteljevih uvjeta, 21. travnja 2020. podnio zahtjev za dodjelu potpore,

- s obzirom da je tuženik subjekt koji je, u vrijeme podnošenja zahtjeva za dodjelu potpore, poslovao manje od 12 mjeseci, prema propisnim kriterijima tužitelja, po osnovi kojih je tuženik podnio zahtjev za dodjelu potpore, tuženik je u razdoblju isplate potpore, dakle u ožujku, travnju i svibnju 2020., trebao ispuniti uvjeta pada prihoda za više od 20% u odnosu na prihode ostvarene u veljači 2020.,

- tužitelj je, a kako bi potpore mogao isplatiti u kratkom roku, a da bi one ostvarile svrhu potpore očuvanju radnih mjesta, isplate vršio na temelju zaprimljenih zahtjeva, pri čemu je ispunjenje uvjeta utvrđivao naknadno, po izvršenoj isplati,

- tužitelj je tuženiku isplatama izvršenima u travnju, svibnju i lipnju 2020., isplatio po osnovi predmetne potpore, do 9. lipnja 2020., ukupan iznos od 11.250,00 kn, odnosno 1.493,13 eur,

- s obzirom da je tuženik neispravno popunio obrasce na temelju kojih je podnio zahtjev za isplatu potpore u 21. travnju 2020., tužitelj je, u studenom 2020., prilikom provjere ispunjava li tuženik tržane pretpostavke glede smanjenja opsega prihoda, od tuženika zatražio dostavu ispravno popunjenih obrazaca, uz uputu kako je obrasce potrebno pravilno popuniti,

- na temelju dostavljenih ispravno popunjenih obrazaca od strane tuženika, tijekom studenog 2020., tužitelj je utvrdio da tuženik ne ispunjava uvjet za isplatu potpore, jer da u razdoblju za koje se potpora isplaćuje (ožujka, travanj i svibanj 2020.), nije, prema podacima koje je sam dostavio i za točnost kojih je jamčio, ostvario pad prihoda veći od 20% u odnosu na prihode ostvarene u veljači 2020.,

- stoga je tužitelj 26. studenog 2020. donio odluku o negativnoj ocjeni tuženikovog zahtjeva za isplatu potpore, o kojoj je tuženika istog dana obavijestio elektroničkom poštom, tražeći povrat isplaćenih iznosa potpore,

- tuženik, iako je tužiteljevim uvjetima za isplatu potpore bila predviđena mogućnost prigovorom osporavati pravilnost tužiteljeve negativne ocjene, takav prigovor tužitelju nije podnio.

9./ Sporno je da li je tuženik dužan vratiti primljena sredstva jer isti tvrdi da je tužitelj pogrešno utvrdio, na temelju isprava koje mu je u tu svrhu dostavio tuženik, da tuženik ne ispunjava uvjet za isplatu potpora na način da je u ožujku, travnju i svibnju 2020. imao pad prihoda u odnosu na veljaču 2020. viši od 20%. Naime, tuženik tvrdi da bi, na temelju isprava koje je dostavio tužitelju radi dokazivanja propisanih uvjeta za isplatu potpora, tužitelj pogrešno kao prihode uzeo u obzir pozajmice koje da je tuženiku uplaćivao njegov osnivač i zastupnik po zakonu, kako bi tuženik mogao ispunjavati svoje zakonske obveze.

10./ Prije svega valja ukazati da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno kojima pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

11./ Logični su i životno uvjerljivi navodi tužitelja, koji tvrdi da je isplatu predmetnih potpora organizirao na način da je, po zaprimanju zahtjeva korisnika, isplate vršio u kratkom roku, kako bi se svrha potpore mogla ostvariti, pridržavajući si pravo vraćanja, ako naknadno, po provjeri dokumentacije koju korisnici dostavljaju, utvrdi da uvjeti za isplati nisu zadovoljeni i Zahtjev za isplatu ocijeni neosnovanim, dakle zadržavajući si pravo na povrat plaćenog u skladu s odredbom čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

12./ Tuženik pri tome ne spori tužiteljevu tvrdnju da je tužitelj upravo na temelju podataka kojemu je tuženik dostavio i čiju točnost i istinitost je sam tuženik potvrdio, donio odluku o negativnoj ocjeni njegovog zahtjeva, jer da u razdobljima za koje je potporu zatražio i primio (ožujka, travanj i svibanj 2020.) nije imao pad prometa veći od 20% u odnosu na veljaču 2020. Dakle, tuženik ne spori tužiteljevu tvrdnju da je prema podacima koje je tužitelju dostavio imao evidentiran porast prihoda u promatranom razdoblju. Također, tuženik ne spori tužiteljevu tvrdnju da, nakon što je u studenom 2020., tužitelj donio Odluku o negativnoj ocjeni tuženikovog zahtjeva, takvu tužiteljevu odluku nije osporavao prigovorom, kako su to predviđala pravila po kojima je isplata potpore uređena, a koja su tuženiku prethodno bila poznata.

13./ Osnovano stoga navodi tužitelj da su za utvrđenje da li je tuženik ispunjavao propisane uvjete za isplatu potpore mjerodavni upravo podaci koje je dostavio sam tuženik, a na temelju tako dostavljenih podataka da je tužitelj utvrdio da tuženik ne ispunjava pretpostavke po osnovi kojih je isplatu potpore zatražio jer da isti, u razdoblju za koje je isplata potpora zatražena (ožujak, travanj i svibanj 2020.), u odnosu na veljaču 2020. nije ostvari pad prihoda veći od 20%. Osim toga, proizlazi da je tužitelj, kao nadležan zavod, tuženiku kao korisniku nastojao pružiti pomoć pri utvrđenju odlučnih činjenica vezanih uz ispunjenje pretpostavki za isplatu potpore. Naime, s obzirom da je tuženik tražene podatke pogrešno ispunio prilikom podnošenja zahtjeva, u travnju 2020., na način da je iz ovih podataka proizlazilo da pretpostavke za isplatu potpore ne zadovoljava jer da nema potrebni pad prihoda, tužitelj je u studenom 2020., od tuženika zatražio provjeru dostavljenih podataka, uz obavijest o načinu pravilnog ispunjavanja podataka. Međutim, tuženik je i tada dostavio podatke iz kojih je bio razvidan upravo porast njegovih prihoda, a ne njihov pod u spornom razdoblju. Stoga, jer sam tuženik odgovara za točnost dostavljenih podataka, a tužitelj je pri tome, kao nadležan zavod, dao odgovarajuću uputu o pravilnom načinu davanja podataka, tuženik naknadnim navođenjem u ovoj parnici, da je tužitelj uzimanjem u obzir podataka koje mu je sam tuženik dostavio, ipak u obzir uzeo pogrešne podatke jer da su kao prihodi koje je sam tuženik iskazao pogrešno uzete u obzir pozajmice koje mu je njegov osnivač uplatio u ovom razdoblju kako bi mu osigurao sredstva za ispunjavanje zakonskih obveza, nije doveo u sumnju pravilnost tužiteljeve odluke, koji je, na temelju podataka koje je dostavio sam tuženik, tuženikov zahtjev za isplatu potpore pravilno ocijenio neosnovanim.

14./ Osim toga, tuženik u ovoj parnici nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju o pogrešno dostavljenim podacima tužitelju u spornom razdoblju, na način da bi njegovi prihodi, da se u njih ne ubroje iznosi uplaćenih mu pozajmice, udovoljavali uvjetima za isplatu potpore na način da bi bio ostvaren (u razdoblju ožujka, travnja i svibnja 2020.) pad prihoda veći od 20% u odnosu na veljaču 2020.

15./ Stoga, jer tuženik nije dokazao osnovanost prigovora kojima povrat isplaćenog osporava, jer tvrdi da je ispunjavao uvjete za isplatu predmetne potpore, utvrđeno je da je tuženik dužan vratiti nepripadno mu isplaćena sredstva po osnovi Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (razlog iz odredbe čl. 1111. ZOO-a).

16./ Međutim, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, da je tuženik upravo dostavio tužitelju tražene podatke smatrajući da temeljem istih ostvaruje pravo na isplatu potpore, ne proizlazi da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj sredstava koja su mu po osnovi potpore isplaćena. Stoga tužitelju zatezne kamate na iznos isplaćene potpore koji je tuženik dužan vratiti od 1.493,13 eur, pripadaju od dana primitka zahtjeva za povrat, dakle od 26. studenog 2020., kada ga je tužitelj, uz obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva, od tuženika zatražio vraćanje primljene potpore. Stoga tužitelj neosnovano zatezne kamate potražuje za razdoblje od stjecanja (10. lipnja 2020.) do 25. studenog 2020. Osim toga, s obzirom da se ne radi o tražbini koja proizlazi iz ugovora, već o zahtjevu za vraćanje nepripadno isplaćene potpore, neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje po višoj stopi, već mu pravo na zatezne kamate pripada po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

17./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.493,13 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 26. studenog 2020. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose, dok je ukinut i tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate, kako u odnosu na razdoblje, tako i u odnosu na zatraženu stopu.

18./ S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak ovršnog postupka, kako je određen rješenjem o ovrsi. Tužitelju je stoga, temeljem odredbe čl. 5. mjerodavnog Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi, u ukupnom iznosu od 25,00 eur. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur.

U Zagrebu 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.