Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-2219/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Gregov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društv Gluić Ninčević sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave od 5. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati sveukupni iznos od 24.072,35 EUR (181.373,11 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, i to od datuma dospijeća pa do 31.prosinca 2022.g., a potom od 01.siječnja 2023. g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 1.337,81 EUR (10.079,76 kn) počev od 06.07. 2016.g. do isplate,

- 15.333,26 EUR (115.528,43 kn) počev od 22.08.2016.g. do isplate

- 168,67 EUR (1.270,81 kn) počev od 25.10.2016.g. do isplate

- 173,27 EUR (1.305,51 kn) počev od 16.11.2016.g. do isplate

- 173,27 EUR (1.305,51 kn) počev od 06.12.2016.g. do isplate

- 173,91 EUR (1.310,26 kn) počev od 09.02.2017.g. do isplate

- 173,91 EUR (1.310,26 kn) počev od 10.02.2017.g. do isplate

- 175,23 EUR (1.320,26 kn) počev od 23.03.2017.g. do isplate

- 172,80 EUR (1.301,95 kn) počev od 21.04.2017.g. do isplate

- 172,80 EUR (1.301,95 kn) počev od 30.05.2017.g. do isplate

- 171,48 EUR (1.291,95 kn) počev od 20.06.2017.g. do isplate

- 344,27 EUR (2.593,90 kn) počev od 23.08.2017.g. do isplate

- 464,53 EUR (3.500,00 kn) počev od 30.08.2017.g. do isplate

- 171,48 EUR (1.291,95 kn) počev od 04.09.2017.g. do isplate

- 171,48 EUR (1.291,95 kn) počev od 16.10.2017.g. do isplate

- 172,80 EUR (1.301,95 kn) počev od 07.11.2017.g. do isplate

- 172,80 EUR (1.301,95 kn) počev od 19.12. 2017.g. do isplate

- 172,80 EUR (1.301,95 kn) počev od 19.01.2018.g. do isplate

- 768,99 EUR (5.793,92 kn) počev od 27.01.2018.g. do isplate

- 134,08 EUR (1.010,21 kn) počev od 14.02.2018.g. do isplate

- 134,08 EUR (1.010,21 kn) počev od 22.03.2018.g. do isplate

- 136,95 EUR (1.031,86 kn) počev od 12.04.2018.g. do isplate

- 535,20 EUR (4.032,48 kn) počev od 16.05.2018.g. do isplate

- 135,62 EUR (1.021,86 kn) počev od 15.06.2018.g. do isplate

- 136,95 EUR (1.031,86 kn) počev od 06.07.2018.g. do isplate

- 63,95 EUR (481,45 kn) počev od 08.08.2018.g. do isplate

- 135,62 EUR (1.021,86 kn) počev od 14.08.2018.g. do isplate

- 136,95 EUR (1.031,86 kn) počev od 06.10.2018.g. do isplate

- 10,04 EUR (75,66 kn) počev od 30.11.2018.g. do isplate

- 272,58 EUR (2.053,72 kn) počev od 14.12.2018.g. do isplate

- 136,95 EUR (1.031,86 kn) počev od 18.01.2019.g. do isplate

- 1.437,93 EUR (10.834,09 kn) počev od 19.01.2019.g. do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda bjanko zadužnice svaku na iznos od 1.000.000,00 kn broj ovjere 893/13, 894/13 i 896/13, sve ovjerene kod javnog bilježnika Emila Brkića dana 30.siječnja 2013., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je prijedlog za određivanjem privremene mjere od dana 13. veljače 2018. povučen.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.725,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u predmetu pod brojem P-2219/2022 (ranije 283/2018) navodi da su stranke 30. siječnja 2013. zaključile Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Diklovac d.o.o., [adresa], kojim ugovorom da su utvrđena ukupna dugovanja prednika Diklovac i to čl. 2. navedenog ugovora. Čl. 7. da je određeno kako pored utvrđene kupoprodajne cijene tužitelj preuzima i sve obveze koje za društvo proizlaze iz ugovora o kreditu navedenih u čl. 2., dok je čl. 11. određeno kako je tužitelj kao stjecatelj tuženiku kao prenositelju predao i 4 bjanko zadužnice svaku na iznos od 100.000,00 kuna kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveze koje je tužitelj preuzeo. Tužitelj je 2014. ispunio sve obveze u cijelosti odnosno isplatio je sredstva iz ugovora o kreditu iz čl. 2. nakon čega mu je i Hypo banka dala brisovno očitovanja temeljem kojeg je tužitelj izvršio upis brisanja založnih prava na nekretninama društva koje je preuzeo kada je postao vlasnik. Nakon isplate svih preuzetih potraživanja tužitelj je od tuženika u više navrata tražio povrat bjanko zadužnica ali bez uspjeha. 6. srpnja 2016. tuženik je nezakonito putem FINA-e aktivirao jednu bjanko zadužnicu broj ovjere OV- 895/2013 na iznos od 163.113,54 kuna te je tuženiku s računa tužitelja dana 6. srpnja 2016. isplaćeno 10.079,76 kuna, 22. kolovoza 2016. 115.528,43 kuna, 25. listopada 2016. 1.270,81 kuna, 16. studenog 2016. 1.305,51 kuna, 6. prosinca 2016. 1.305,51 kuna, 9. veljače 2017. 1.310,26 kuna, 10. veljače 2017, 1.310,26 kuna, 23. ožujka 2017. 1.310,26 kuna, 21. travnja 2017. 1.301, 95 kuna, 30. svibnja 2017. 1.301,95 kuna, 20. lipnja 2017. 1.291,95 kuna, 23. kolovoza 2017. 2.593,90 kuna, 30. kolovoza 2017. 3.500,00 kuna, 4. rujna 2017. 1.291,95, 16. listopada 2017. 1.291,95 kuna, 7. studenog 2017. 1.301,95 kuna, 19. prosinca 2017. 1.301,95 kuna odnosno sveukupno iznos od 148.608,35 kuna.

1.1. Tužitelj u tužbi u predmetu pod brojem P-3028/2019 od dana 11. studenog 2019. navodi u bitnom identično kao u tužbi pod 1. ovog obrazloženja, a tužbeni zahtjev je podnesen radi isplate preostalog iznosa od 32.764,85 kuna (l.s.463), koji iznos je naplaćen od strane FINA-e temeljem zadužnice broj OV-895/13 sa računa ovdje tužitelja tijekom postupka koji se vodio pod brojem P-283/2018 radi naplate iznosa od 148.608,26 kuna (l.s. 16).

1.2. Ovaj sud je dana 8. studenog 2024. donio rješenje kojim je spojio postupke koji su se vodili pod posl. brojem P-2219/2022 (ranije 283/2018) i P- 3028/2019 te se postupak nastavio voditi pod brojem P-2219/2022.

1.3. Tužitelj je podneskom od dana 9. prosinca 2024., nakon donesenog rješenja o spajanju postupaka uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a kojim tužbenim zahtjevom je obuhvatio iznose iz predmeta koji se vodio pod brojem P-283/2018 i P-3028/2019. Tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbe međutim tužitelj nije preinačio tužbu već je zbog spajanja predmeta i zbog promjene valute uredio tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je na pripremnom ročištu 21. kolovoza 2018. naveo da je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan i da nije sporno kako su stranke zaključili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela društva Diklovac d.o.o. Netočno je da bi tužitelj u cijelosti ispunio obveze odnosno netočno je kako je tužitelj u cijelosti isplatio sredstva iz ugovora o kreditu navedenih u čl 2 spomenutog ugovor, a na što se isti obvezao. sukladno odredbi čl 7. st. 5. ugovora o prijenosu poslovnog udjela, gdje stoji da ukoliko po stjecatelju plaćeni dug Zanat komerca d.o.o. prema Hypo banci bude manji od iznosa 650 tisuća eura tada se stjecatelj obvezuje tuženiku isplatiti razliku do tog iznosa. Nadalje cilj cjelokupnog poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika bio je da tuženik u cijelosti prenese poslovni udio u društvu Diklovac koji je nesporno i prenesen, a temeljem građevinskih dozvola koje su bile u vlasništvu društva Diklovac d.o.o. i sam tužitelj kao njegov vlasnik je ostvario značajan profit, a da tužitelj u cijelosti podmiri i kreditne obveze prema Hypo banci koje su postojale za društvo Zanat komerc (od tog društva je nastao Diklovac d.o.o.). U tom smislu su čl. 2. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela precizirana ukupna dugovanja društva Zanat komerc prema Hypo banci dakle i dospjele i nedospjele glavnice redovne kamate zatezne kamate kao i troškovi. Nakon sklapanja ugovora za društvo Zanat komerc kao i za tuženika NE, jamca po navedenim ugovorima o kreditu nije smjela proizaći nikakva obveza. Navedenim ugovorom tužitelj se obvezao najkasnije do dana 30. lipnja 2014. podmiriti sve obveze što tužitelj nije ispunio i iz tog razloga tuženiku je od strane Hypo banke naplaćen iznos od 163 tisuće kuna te je tek na taj način zatvoreno potraživanje po kreditima te je tuženiku izdano brisano očitovanje od banke. Upravo taj iznos tužitelj je dužan tuženiku i radi čije naplate je aktivirana sporna zadužnica.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, pročitao i izvršio uvid u dopis FINA-e (l.s. 3), dopis Diklovac d.o.o. (l.s. 4), rješenje ODO K-DO-979/16 (l.s. 5), Ugovor o ustupu potraživanja radi osiguranja i naplate (l.s. 6-7, 112-114), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Diklovac (l.s. 8-10), potvrda privatne isprave (l.s. 11), bjanko zadužnice s potvrdama (l.s. 12-16), očevidnik FINA-e (l.s. 16), dopis (l.s. 17), brisovno očitovanje (l.s. 34-40), zk izvadak (l.s. 43-50), zk rješenje (l.s. 51), rješenje sudskog registra (l.s. 52-57), plan podjele (l.s. 58-65), izjava o osnivanju (l.s. 66-97), e-mail poruka (l.s. 115), obračun redovne kamate po ugovoru o ustupu (l.s. 116-118), ugovor o kreditu broj 62/2002 (l.s. 123-134, solemnizacija ugovora (l.s. 135-136), izvadak iz sudskog registra (l.s. 137-139), suglasnost (l.s. 140), izvadak zk (l.s. 141-143), potvrde (l.s. 144-146), dopis Splitske banke (l.s. 147-148), račun (l.s. 149, 155-176), ugovor o prodaji (l.s. 150-152), izjava (l.s. 153-154), solemnizacija privatne isprave (l.s. 177-182, 218-219), izvadak iz sudskog registra (l.s. 183), specijalnu punomoć (l.s. 184), posjedovnica (l.s. 185-187, 215), aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 62/2002 (l.s. 187-193), izvadak iz sudskog registra (l.s. 194-196, 202- 203, 212-214), aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 62/2002 (l.s. 197-201), sporazum radi osiguranja novčane tražbine (l.s. 204-212), zk izvadak (l.s. 216-217), pregled prometa za klijenta (l.s. 220-268), izjava za brisanje zabilježbe dodatne tražbine (l.s. 269), izlist uplata Diklovac (l.s. 276-283), financijsko vještačenje iz predmeta K-DO- 979/16 (l.s. 287-298), presudu i rješenje ŽS Zagreb broj 10 Kž-890/2022 (l.s. 323-326), presudu OS Zadar 92 K-40/2018 (l.s. 327-333), saslušani su svjedoci ŠE i ZEH (l.s. 334, 378), saslušani su tužitelj i tuženik (l.s. 343-355) te je pročitan spis ovoga suda broj K-40/2018.

4. Predmet spora je povrat naplaćenog iznosa na temelju zadužnice koja je izdana kao sredstvo osiguranja odnosno zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati sveukupni iznos od 24.072,35 EUR (181.373,11 kn), obzirom da je tuženik prema navodima tužitelja dana 6. srpnja 2016. nezakonito putem FINA-e aktivirao jednu bjanko zadužnicu broj ovjere OV-895/2013 na iznos od 163.113,54 kuna te je tužitelju utuženi iznos naplaćen sa računa. Predmet spora je i zahtjev da se naloži tuženiku da mu preda bjanko zadužnice svaku na iznos od 1.000.000,00 kn broj ovjere 893/13, 894/13 i 896/13, sve ovjerene kod javnog bilježnika Emila Brkića dana 30. siječnja 2013., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4.1. Među strankama nije sporno da je supruga tuženika KE dana 9. rujna 2015. na račun H-Abduco d.o.o. uplatila iznos od 163.113,54 kuna (l.s. 322), a kako i proizlazi iz Potvrde o izvršenoj transakciji uz opis plaćanja „ Uplata duga za Zanatkomerc partija 51014368“, a koji iznos je tuženik aktiviranjem zadužnice 6. srpnja 2016. naplatio sa računa tužitelja smatrajući da se radi o iznosu koji je tužitelj bio dužan podmiriti (uvećano za troškove FINA-e).

4.2. Među strankama nije sporno da su tuženik kao prenositelj i tužitelj kao stjecatelj dana 30. siječnja 2013. zaključili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Diklovac d.o.o. (l.s.8-10) te da su Diklovac d.o.o. zastupan po HE, Zanatkomerc d.o.o. zastupan po LE i Hypo Alpe Adria bank zaključili dana 8. studenog 2023. Ugovor o ustupanju potraživanja radi naplate i osiguranja (l.s.6-7).

4.3. Među strankama nije sporno da se kod tuženika nalaze tri bjanko zadužnice na iznos od po 1.000.000,00 kuna, broj ovjere 893/13, 894/13 i 896/13, sve ovjerene kod javnog bilježnika Emila Brkića dana 30. siječnja 2013., a koje tuženik nije vratio tužitelju.

4.4. Među strankama je sporno je li iznos koji je podmirila supruga tuženika bio obvezan podmiriti tužitelj, a temeljm sadržaja Ugovora navedenih pod 4.2. izreke ovoge presude. Tužitelj tvrdi da je sve obveze proizašle iz navedenih ugovora podmirio dok tuženik tvrdi da je tužitelj bio u obvezi podmiriti još navedeni iznos od 163.113,54 kuna obzirom da se Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Diklovac tužitelj obvezao najkasnije do dana 30. lipnja 2014. podmiriti sve obveze nastale iz toga Ugovora, a što da tužitelj nije ispunio i iz toga razloga da je tuženiku od strane H-Abduco (na kojeg je od strane Hypo Alpe adria bank d.d. prenesena tražbina) naplaćen iznos od 163.113,54 kuna i zatvoreno potraživanje po kreditima. Među strankama je sporno je li tužitelj bio u obvezi podmiriti "sve" obveze iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela po krediti 62/2002 ili iznos od 650.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.1. Ovaj sud je donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelj povukao prijedlog radi određivanja privremene mjere obzirom da je tužitelj povukao podneseni prijedlog na glavnoj raspravi od dana 5. listopada 2020., a sve iz razloga što je u cijelosti naplaćen iznos iz zadužnice, te privremena mjera ne bi više ostavrila svrhu zbog koje je predložena.

6. Iz sadržaja Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Diklovac d.o.o. od dana 30. siječnja 2013. (l.s. 8-10) proizlazi da su ga zaključili su NE kao prenositelj i ZE kao stjecatelj te je u čl. 1. Ugovora navedeno da je prenositelj NE imatelj poslovnog udjela trgovačkog društva Diklovac d.o.o., a da stjecatelj ZE da ima interes preuzeti poslovni udjel prenositelja u trgovačkom društvu Diklovac d.o.o. [adresa]. U čl. 2. su navedeni krediti koje je Zanatkomerc d.o.o. zaključio sa Hypo Alpe Adria bank i to dva kredita broj 62/2002 - broja partije 511025474 i broj 231-262/2005 – broja partije 61100381 te je utvrđeno ukupno dugovanje Zanatkomerc d.o.o. na dan 5. rujna 2012. po navedena dva kredita. U čl. 2. Ugovora navedeno je i da ugovorne strane suglasno utvrđuju kako prema podacima zaprimljenim od Hypo Alpe Adria Bank ukupna dugovanja Zanatkomerc d.o.o s osnove tih kredita na dan 5. rujna 2012. iznose: po kreditu broj 231-26272005 iznos od 259.955,26 EUR, s osnove dospjele i nedospjele glavnice, dospjele i nedospjele redovne kamate te zatezne kamate prema prodajnom tečaju na dan 05.09.2012. i iznos od 1.488,56 kn s osnove troškova i kamata na troškove, kao i po kreditu broj 62/2002 iznos od 2.897,060,89 HRK na ime dospjele i nedospjele glavnice, dospjele i nedospjele redovne kamate, zatezne kamate i troškova. U članku 2. Ugovora su navedeni iznosi, ali nije izračunato koliko iznose kamate je bilo potrebno platiti jer one teku sve do plaćanja. Čl. 3. su stranke suglasno utvrdile da je temeljem Plana podjele Diklovac d.o.o. temeljem zakona postao vlasnik tri nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i tri pravomoćne građevinske dozvole. U čl. 7. Ugovora navedeno je da se uz kupoprodajnu cijenu od 1,00 kunu stjecatelj obvezuje najkasnije do dana 30. lipnja 2014. podmiriti sve obveze koje za društvo Zanatkomerc d.o.o Pag proizlaze temeljem ugovora o kreditima koji su navedeni u čl. 2., što društvo Zanatkomerc d.o.o. Pag potpisom toga Ugovora prihvaća. Nadalje je u čl. 7. navedeno da ukoliko onoga dana kada od strane stjecatelja u cijelosti budu podmirene obveze iz čl. 2., po stjecatelju plaćeni dug Zanatkomerca d.o.o. prema Hypo Alpe Adria bank d.d. bude veći od 650.000,00 EUR (bez iznosa iz čl.3. Ugovora), tada se BE obvezuje u roku od 30 dana od zatvaranja navedenih kredita, isplatiti stjecatelju razliku koja prelazi 650.000,00 EUR. Ukoliko bi plaćeni dug bio manji od 650.000,00 EUR, tada se ZE obvezuje u roku od 30 dana od zatvaranja navedenih kredita, isplatiti prenositelju GE razliku do iznosa od 650.000,00 EUR. Prema tome, čitajući sadržaj sklopljenog Ugovora, ovaj sud zaključuje da je obveza ZE prema LE bila podmiriti iznos od 650.000,00 EUR i to na način da ispuni obveze iz čl. 2. toga Ugovora, dok su čl. 7. opisane situacije kako će prenositelj i stjecatelj postupiti ukoliko nakon podmirenja obveza iz čl. 2. Ugovora podmireni iznos bude manji ili veći od 650.000,00 EUR.

6.1. Iz Ugovora o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate (l.s. 6-7) proizlazi da je zaključen između Diklovac d.o.o. za trgovinu i usluge, zastupan po ZE, kao cedentu 1 i cesusu 2 i Zanatakomerc d.o.o. za građevinarstvo i trgovinu, zastupan po NE kao cesionaru 1 i cedentu 2. i Hypo Alpe Adria banke d.d. kao cesionaru 2. dana 8. studenog 2013. te je u čl. 2. ugovora navedeno da Diklovac d.o.o. preuzima obveze Zanatkomerca do visine 650.000,00 EUR uvećano za pripadajuću kamatu. U čl. 3. je naveden način na koji će se podmirivati krediti Zanatkomerca d.o.o. i to tako da će se iz uplata Diklovca d.o.o. najprije u cijelosti podmiriti obveza po ugovoru br. 231-262/2005, a preostalim iznosom će se platiti kredit 62/2002. Na kraju čl. 3. st. 2. toga ugovora je navedeno “nakon izvršenog plaćanja preostali iznos duga po ugovoru opisanom u čl. 1. st. III. 1. (Ugovor broj 62/2002), cedent 2. (Zanatkomerca zastupan po NE) obvezuje se platiti izravno cesionru 2. (Hypo Alpe Adria bank d.d.). Prema tome, iz sadržaja navedenog Ugovora prema mišljenju ovoga suda jasno proizlazi da je obveza Diklovac d.o.o. bila podmiriti iznos od 650.000,00 EUR s kamatama (kako proizlazi i iz Ugovora pod 6. ovog obrazloženja) te da je obveza Zanatkomerc d.o.o. bila podmiriti preostali dio duga po kreditu 62/2002, a koji premašuje iznos od 650.000,00 EUR. Stoga ovaj sud nije dalje inzistirao na dostavi specifikacije uplate IE, kako je predlagao tuženik, smatrajući da isto, obzirom na sadržaj zaključenih Ugovora nije relevantno za rješenje ovoga spora.

6.2. Kako proizlazi iz brisovnih očitovanja sa lista 34 do 40 spisa, Hypo Alpe Adria bank d.d. je Diklovcu d.o.o. izdavala brisovna očitovanja u svezi Ugovora o kreditu broj 231-262/2005, a po podmirenju dugovanja od strane Diklovac d.o.o.

6.3. Iz e maila ZEH (djelaznice Hypo Alpe Adria bank) od 22. listopada 2014. (l.s. 115) naslovljenog na ZE, u svezi podmirenja obveza po kreditu broj 62/2002 proizlazi da mu je kao djelatnica Heta Asset Resolution dostavlila konačan obračun kamata – te navela da će mu original biti dostavljen poštom kao i da će mu nakon zaprimljenih sredstava izdati briosovno očitovanje za sve preostale etaže. Također i iz e maila sa lista 296 spisa je razvidno da djelatnica ZEH ZE dostavlja e mail u kojem spominje preuzeti dug od Zanatkomerca d.o.o. u vidini od 650.000,00 EUR. Prema obračunu kamata sa lista 279. spisa, radi se o iznosu od 347.666,77 kuna, koji je Diklovac d.o.o. podmirio isti dan (radi o kamati na 650.000,00 EUR), a navedeno proizlazi iz potvrde o izvršenom plaćanju (l.s. 283), prema kojoj je Diklovac d.o.o. dana 22. listopada 2014. (nakon konačnog dana za podmirenje svih obveza određenog Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u Diklovac d.o.o., a radi se od 30. lipnja 2014.) izvršio uplatu od 347.666,77 kn u korist Hypo Alpe Adria Banke d.d. za uplatu kamata vezano za kredit 62/2002. Nakon konačne uplate od dana 22. listopada 2014. Hypo Alpe Adria bank d.d. je Diklovcu d.o.o. izdala brisovna očitovanja za sve preostale nekretnine Diklovca d.o.o.

6.4. Prema Konto kartici Diklovac d.o.o.(l.s.117) Diklovac d.o.o. je za Obveze za dug fin.zaj.Zanatcomerce – ugovor platio ukupni iznos od 5.308.672,92 kuna (704.628,74 EUR), a što je potvrdio i sudski vještak Damir Uglešić u kaznenom postupku koji se vodio protiv AE (l.s.290).

6.5. Iz spisa ovoga suda broj K-40/2018 proizlazi da je ovdje tuženik pravomoćno oslobođen dana 30. studenog 2022. da bi tijekom 2016. u [adresa], nakon što je s oštećenim ZE **.**.2013. sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u Trgovačkom društvu Diklovac d.o.o. [adresa] i oštećeni mu kao garanciju izvršenja svojih obaveza predao četiri zadužnice na po milijun kuna, a okrivljenik mu obećao zadužnice vratiti, što mu međutim nije bila namjera već je imao cilj da se nepripadno okoristi, pa kada je oštećeni 2014. ispunio sve svoje obaveze i isplatio cjelokupan iznos sukladno Ugovoru, zadužnice mu okrivljeni nije vratio, već je preko FINA-e podnošenjem jedne zadužnice sa računa oštećenika 6. srpnja 2016. i 22. kolovoza 2016. neosnovano podigao iznose od 9.285,80 kuna, a u kolovozu još 115.528,43 kuna za koje iznose se okoristio, a oštetio ZE za ukupni iznos od 125.790,10 kune, dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, opisano po čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11.

7. Iz iskaza svjedoka ŠE, odvjetnika, proizlazi da su se NE i ZE dogovorili oko kupnje društva Diklovac d.o.o., koje društvo je nastalo diobom društva Zanat komerc u vlasništvu NE. Društvo Diklovac je imalo u tom trenutku neke nekretnine u svom vlasništvu, a za koje je gospodin ZE bio zainteresiran za kupiti. Društvo Zanat komerc je prije toga imalo nekretnine na području otoka [adresa] i [adresa] i to društvo se podijelilo na 4 društva. Kod te diobe Zanat komerca su dijelom prešle na ta društva obveze jer su sva ta društva imala nekretnine koje su bile opterećene i založnim pravom Hypo banke. Sjeća se da su se dogovorili da će ZE prodati to društvo Diklovac, a zauzvrat se ZE obvezao podmiriti obveze društva Zanat komerc prema Hypo banci. Oni su u odvjetničkom društvu izradili ugovor vezano za prijenos poslovnih ugovora i tu su sudjelovali ZE i NE. Koliko zna taj ugovor je ispoštovan i ZE je stekao vlasništvo nad tvrtkom Diklovac i tamo je izgradio stanove. Zna da je ostao nekakav iznos nepodmiren Zanat komerca prema Hypo banci i taj dug je podmirila gospođa KE, supruga od AE, nekih 150 ili 160 tisuća kuna, a to da mu je rekla gospođa RE iz Hypo banke ili kasnije Habduco, ona je bila zadužena za kreditni plasman Zanat komerca. Nije znao u to vrijeme da ja aktivirana bjanko zadužnica. Da se radilo o situaciji da je društvo Zanat komerc imalo obveze prema Hypo banci temeljem dva kredita odnosno dva ugovora o kreditiranju iz 2002. i 2005. i kod diobe društva su prenesene i obveze. U trenutku kada je ZE kupovao društvo Diklovac te nekretnine koje je društvo Diklovac imalo bile su opterećene hipotekom Hypo banke. Misli da se radilo samo o dva kredita koje je društvo Zanat komerc imalo prema Hypo banci i da su ta dva kredita i predmet toga ugovora, a da li je gospodin KE osobno imao kakav kredit prema Hypo banci on to ne može znati, niti je to bio predmet ugovora. Nikakve osobne obveze gospodina KE da nisu bile predmet ugovora, te da je razgovor vođen jer Hypo banka nije htjela izdati brisovna očitovanja društvu Stara tržnica d.o.o. odnosno Vodice centar d.o.o., ta društva da su nastala istom tom diobom kao društvo Diklovac, a radilo se o brisanju hipoteke na imovinu tih društava temeljem istih ugovora o kreditu društva Zanat komerc. O tome je razgovarao sa gospođom ZEH i da je činjenica da su ostale upisane hipoteke na imovini u Pagu koja je u vlasništvu ta dva društva. Ne može se sjetiti koji dijelovi imovine su prebacivani na koju tvrtku i koji dio obveze je prebacivan na koju tvrtku. Sjeća se da je dogovor bio da će gospodin ZE steći društvo Diklovac sa točno naznačenim nekretninama, a zauzvrat se obvezao podmiriti obvezu društva Zanat komerc, za točno navedena dva kredita prema Hypo banci. Na upit što bi značila klauzula u ugovoru u čl. 7. da će, ukoliko kredita obveza bude manja od 650 tisuća eura ZE razliku do 650 tisuća eura platiti direktno NE, kao i odredba da ukoliko se dogodi da banci plati više, NE preuzima obvezu iznos plaćen iznad 650 tisuća eura vratiti ZE navodi da on ne može tumačiti volju niti odredbu ugovora. Sukus priče da je da ZE stječe Diklovac d.o.o sa nekretninama i da zauzvrat vraća točno određena dva kredita kod Hypo banke, zatvara ih.

7.1. Svjedokinja ZEH, ranije djelatnica Hypo Alpe Adria banke je u svome iskazu navela da se sjeća da je postojao dug društva Zanat Commerce iz [adresa] i da je taj dug dospio i da su radili na rješavanju tog duga. Dug je nastao u Hypo banci i u nekom trenutku je ukupan dug društva Zanat Commerce prodan društvu H-abduco. Gospodina NE se sjeća u magli likom, a gospodina ZE baš i ne. Gospodin NE je kontaktirao s njima, kao dužnik je bio češće u kontaktu. Uz predočenje dvije e-mail poruke navodi da se tu radi o konačnom obračunu kamata po dugu Zanat Commerca u iznosu od 650.000,00 eura što je vezano uz ugovor o kreditu 62 iz 2002., a da obračun kamata ide do 16. rujna 2014. Izraz konačni obračun iz tog e-maila da ne mora značiti da osoba kojoj se obratila tom uplatom rješava sav svoj dug prema banci jer ona u ovom trenutku ne zna koje su sve obveze koje je Diklovac preuzeo od Zanat Commerca. U slučaju da je Diklovac kupio Zanat Commerce kao pravnu osobu tada možda postoje obaveze Zanat Commerce koje nisu navedene u ovih 650.000,00 eura, to je njezina pretpostavka, ako je kupio samo dug tih 650.000,00 eura onda je ovo konačna otplata. Navodi da se brisovna očitovanja izdaju tek nakon što su podmireni svi dugovi društva po kreditima i ostalim proizvodima po kojima je i upisana hipoteka. U odnosu na dopis Addiko banke od 14. travnja 2023. navodi da banka obavještava sud o transakciji izvršenoj 9. rujna 2015. u iznosu od 163.113,54 kuna kojeg je izvršila KE. Banka dalje kaže da ne raspolaže sa specifikacijama i obračunom za koju je plaćanje izvršeno. Plaćanje je izvršeno u korist H-abduca (to je razlog zašto banka nema specifikaciju niti obračun), a svrha uplate je bila uplata duga za Zanat Commerce partija 510 143 68. U bankarstvu da postoji evidencija Ugovora o kreditu po broju Ugovora o kreditu (koji je i naveden u dokumentu Ugovor o kreditu) ali i po partiji koja je interna klasifikacija banke kako se vodi dug po kreditu u knjigama banke. Zna se dogoditi da ta dva broja Ugovora o kreditu i partija nisu isti broj. Kod cesije odnosno prijenosa potraživanja ili jednog njegovog dijela u evidenciji banke da se ne mijenja dužnik – obveznik kredita, ostaje prvi korisnik kredita koji je bio inicijalan.

8. Tužitelj ZE je u svome iskazu naveo da su on i KE prije ovog predmetnog posla nekih 5 - 6 godina, surađivali pri gradnji drugih objekata i nešto na projektiranju. Prije zaključenja ugovora o kupnji odnosno prijenosu poslovnih udjela društvu Diklovac poduzeće Diklovac koje je bilo u vlasništvu gospodin KE kao investitor zaključilo je sa poduzećem Atena d.o.o. [adresa] čiji je on suvlasnik ugovor o izgradnji tri zgrade na čest. koje su bile u vlasništvu Diklovac d.o.o. [adresa] i koje su bile opterećene upisom hipoteke Hypo Alpe Adria banke. Predmetni ugovor je ovjerio kao predstavnik poduzeća Diklovac Luka Udženija i za poduzeće Atena Zadar on osobno. Da bi se ugovor realizirao gospodin Z je tada preuzeo obvezu da očisti hipoteke sa tih predmetnih terena i vrši plaćanje izvedenih radova. Od početka radova do usuglašavanja kupoprodaje udjela ovjerena i potpisana je jedna situacija za izvedene radove negdje oko milion i dvjesto tisuća kuna, koja nikada nije plaćena. Kako gospodin KE odnosno poduzeće Diklovac nisu uspjeli doći do bilo kakvih sredstava da bi plaćali radove, pokušali su naći sporazumno dogovor oko kupoprodaje udjela poduzeća Diklovac i prava i obveza koje bi odgovarale po njima usuglašenoj vrijednosti za tri predmetne čestice zemljišta na kojima je bila započeta gradnja uz preuzimanje dijela obveza koje su bile upisane na poduzeću Zanat Comerc prema Hypo Alpe Adria banci. Kupoprodajna vrijednost poduzeća Diklovac utvrđena je u vrijednosti 1 kune, što je izvršeno potpisom ugovora o prijenosu poslovnog udjela kod javnog bilježnika Emila Brkića dana 30. siječnja 2013., uz definiranje obveze da se uz prijenos poslovnog udjela vlasnik poslovnih udjela gospodin NE odrekao svih upisanih i ne upisanih obveza poduzeća . Diklovac te se uz isplatu navedenog kupoprodajnog iznosa od 1 kune ugovorom definirala i obveza poduzeća Diklovac da se po poduzeću Diklovac odnosno novom vlasniku ZE izvrši isplata procijenjene protuvrijednosti za 3 nekretnine na kojima je bila započeta gradnja u iznosu od 650 tisuća eura prema Hypo Alpe Adria banci kao vjerovniku poduzeća Zanat Comerc na način da se predmetni iznos plati Hypo Alpe Adria banci kako bi se izvršila otplata dijela obveza Zanat Comerca po kreditnim partijama koje su navedene u predmetnom ugovoru prijenosa poslovnih udjela. Predmetni ugovor o prijenosu poslovnih udjela je definirao koje su to kreditne partije i opcionalno mogućnosti koje bi mogle nastati u tijeku realizacije oplate preuzetih obveza navedene u ugovoru prema vjerovniku Hypo Alpe Adria banci. Naapominjem da su sve transakcije koje su obavili u tijeku ugovorene obveze od 650 tisuća eura usuglašavali vjerovnik Hypo Alpe Adria banka po predstavnici ZEH uz redovito usuglašavanje i definiranje dijela otplate o kojem je svakom postupku redovito bio upoznat i tuženik kao predstavnik poduzeća Zanat Comerc koji se zadužio kod vjerovnik te temeljem tih zaduženja i prenio dio svoje obveze prema vjerovniku na poduzeće Diklovac. Nakon komplete isplate predmetnog ugovorenog iznosa obveze Hypo Alpe Adria banka je izdala pisanu potvrdu tužitelju i izvršila kompletno brisanje svih upisanih obveza na tri predmetne nekretnine za koje postoje kompletni podaci u spisu uz obračun svih kamata koje su obračunate od dana prijenosa poslovnih udjela do dana isplate cjelokupnog ugovornog iznosa. Kako su tužitelj i tuženik imali uredan redovan kontakt u svo vrijeme i na dan oplate kompletnog ugovornog iznosa tužitelj je usmeno i pismeno putem elektronske pošte tražio od tuženika povrat ovjerenih zadužnica predanih u vrijeme potpisivanja ugovora o prijenosu poslovnih udjela kao osiguranje za izvršenje i provedbu gore navedenih obveza o prijenosu poslovnih udjela. Misli da je od završetaka plaćanja svih obveza po navedenom ugovoru po proteku oko 2 godine tuženik na nezakonit i kriminalan način zlouporabio povjerenje, poslovnu nesposobnost poduzeće Zanat Comerc koja je trajala godinama, da bi na način bez upoznavanja i dogovora sa njim osobno kao vlasnika poduzeća Diklovac ili upoznavanja poduzeća Diklovac izvršavajući njemu osobno nepoznate dijelove obveze na jedan potpuno nezakoniti način otplatio dio nejasnih obveza po navodu predstavnika tuženika po jednoj od kreditnih partija prema tadašnjem vjerovniku Hypo Alpe Adria banci. Po izvršenju svih plaćanja prema Hypo Alpe Adria banci koje je naveo, a koje je izvršilo poduzeće Diklovac, saznanja o međusobnim obvezama poduzeća Zanat Comerc prema vjerovniku Hypo Alpe Adria banci više nije imao. Smatra da su predstavnici kao odvjetničko društvo tuženika po nalogu tuženika ili samoinicijativno od prvog dana od donošenja odluke o podjeli firme Zanat Comerc na 4 ili 5 novih firmi na nejasno definiran način svjesno i nesvjesno moguće i sami doveli u zabludu tuženika. On da je s preuzimanjem poduzeća Diklovac po predmetnom ugovoru prijenosa poslovnih udjela i preuzimanje navedene obveze odnosno u iznosu od 650 tisuća eura prema Hypo Alpe Adria banci spasio poduzeće Zanat Comerc od propasti 2012. godine jer mu vjerovnik Hypo Alpe Adria banka ni po kom osnovu ne bi produžila ugovore navedene u spisu i upravo je zbog toga što je tužitelj osobno preuzeo obvezu prema vjerovniku Hypo Alpe Adria banci odobrila da se navedene kreditne partije odnosno obveze povrata po njima prolongiraju i izvrši otplata navedenog iznosa prema cesiji i na način kako je to definirano ugovorom. Poslovne udjele je kupio za 1 kunu, mada firma nije vrijedila niti toliko, ali su definirali cijenu od 1 kunu, uz preuzimanje prava i obveze definirali su da poduzeće Diklovac oplati iznos od točno 650 tisuća eura po dijelu obveza poduzeća Zanat Comerc prema vjerovniku Hypo Alpe Adria banci. Na tu temu su održali desetine sastanka u Splitu kod voditelja banke, kod voditeljice ovdje u [adresa] gospođe JE rođena A, koja se također može pozvati i najviše uz suradnju s gospođom ZEH, koji su pristali na daljnju suradnju sa tuženikom pod uvjetom da on osobno uz kupnju tih poslovnih udjela kao vlasnik poduzeća i izvrši obvezu povrata dijela obveze tuženika prema banci u iznosu od 650 tisuća eura. Danom kupnje poslovnih udjela i preuzimanjem obveze definirane u ugovoru u iznosu od 650 tisuća eura poduzeće Diklovac je preuzeo i platio sve kamate od dana ovjere ugovora o prijenosu poslovnog udjela sa zadnjim danom otplate cjelokupno definiranog iznosa od 650 tisuća eura sa danom otplate ovjereno kod vjerovnika Hypo Alpe Adria banke, nakon čega su sva prava i obveze ugovornih strana završene. Otplate nekih mogućih obveza poduzeća Zanat Comerc zastupanog po tuženiku prema vjerovniku Hypo Alpe Adria banci nakon izvršene obveze poduzeća Diklovac i navedenih plaćanja nisu mu poznate niti mogu biti predmet obveze vjerovnika prema njemu osobno ili poduzeću Diklovac jer je to dio poslovnog odnosa poduzeća Zanat Comerc i upravo je zbog takve nezakonite radnje podnio kaznenu prijavu protiv tuženika. AEH je i NE obavijestila da je on izvršio svoju obvezu jer ako mu ona ne bi slala, on bi proslijedio BE. BE mu je rekao da će vratiti zadužnice, ali ih do danas nije vratio. Navodi da su u predmetnom ugovoru pored kupoprodajne cijene definirali i obvezu otplate dijela iznosa po navedenim kreditnim partijama koji su izvršeni i plaćeni, znači definirali su i u odredbu koja je bila ubačena u tekst ugovora kako bi tuženik kao vlasnik poduzeća Diklovac mogao prodati svoje poslovne udjele za navedeni iznos i kako bi vjerovnik Hypo Alpe Adria banka uopće dala mogućnost i suglasnost da poduzeće Diklovac po novom vlasniku otplati točno navedeni definirani iznos. U navodnom ugovoru pored svih drugih odredbi je definirana i jedna od mogućnosti da bi poduzeće Diklovac nakon zaključenja ugovora o prijenosu tih poslovnih udjela opcionalno moglo platiti po navedenim partijama i veći ili manji iznos navedene kupoprodajne cijene. Zaključenjem predmetnog ugovora da je bilo više sastanaka sa predstavnicima banaka i banka je dala partije kredita, a oni su od banke dobili točno podatke po kojoj će se tranši zatvarati. Za aktiviranje zadužnice je saznao kada je htio podignuti iznos sa osobnog računa pa je vidio da je račun blokiran, odmah je pozvao tuženika, a on mu je poslao policiju na vrata jer da mu prijeti. Prilikom zaključenja ugovora o prijenosu poslovnog udjela od strane Hypo Alpe Adria banke nisu specificirana dugovanja društva Zanat Comerc prema Hypo Alpe Adria banci, dospjele i nedospjele glavnice, dospjele i nedospjele redovne kamate, u ugovoru o prijenosu poslovnih udjela su navedene samo kreditne partije, a u ugovoru o cesiji se definiralo što će se otplatiti. Da se eventualna navedena plaćanja po nekoj od partija dugovanja Zanat Comerca prema banci kao vjereniku ne mogu dovoditi u bilo kakvu vezu sa poduzećem Diklovac ili njim osobno jer su oni svoje obveze prema navedenim ugovorima o prijenosu poslovnog udjela odnosno ugovor o cesiji izvršili u cijelosti. Uplata od KE da ne proizlazi iz obveza Zanat Comerca prema Hypo Alpe Adria banci iz dva ugovora o kreditu koja su navedeni u članku 2. ugovora o prijenosu.

9. Tuženik NE je u svome iskazu naveo da je jednu zadužnicu aktivirao i naplatio iznos od oko 163 tisuće kuna 2017. On je bio vlasnik Zanat Comerca d.o.o., tvrtku Zanat Comerc je podijelio na više firmi 19. veljače 2012. iz razloga što je imovina tvrtke Zanat Comerc bila disperzirana na više lokacija u [adresa] i na otoku Pagu. Sa tom podjelom tvrtka Diklovac je dobila tri građevinske dozvole u kvadraturi kat. čest. oko 2.000 kvadrata, te 3 građevinske dozvole su imale svoje važenje za 31 stambenu jedinicu. Predmet kupoprodaje sa gospodinom ZE su bile te tri građevinske dozvole sa oko 2.000 kvadrata terena. ZE je bio zainteresiran za kupnju i gradnju, a tvrtka Zanat Comerc je bila u poteškoćama, financijski i bila je zainteresirana za prodati te nekretnine kako bi otplatila dugove Hypo Alpe Adria banci. Tada je tvrtka Zanat Comerc imala dvije kreditne linije prema Hypo banci u iznosu glavnice oko 650 tisuća eura. Ugovor koji su zaključili o kupoprodaji 30. siječnja 2013. je sadržavao sve elemente obveze kupca i prodavatelja, članak 2. tog ugovora i članak 7. tog ugovora ističu karakterističnu riječ sve, sve obveze po osnovu glavnice, kamata, zateznih kamata, a od perioda je od 5. rujna 2012. Raskorak od 4 mjeseca je nastao po njihovom dogovoru i zbog toga je u čl. 2. ugovora naveden **.**.2012. ZE je ušao u posjed koncem 8 mjeseca ili početkom 9 mjeseca i počeo je graditi. Banka nije pristala da se izbriše hipoteka, jer nije bio otplaćen sav dug, pa tako gospodin ZE upravo nije otplatio za period od 5. rujna 2012. do 30. siječnja 2013. Banka je prvo izračuna dug na oko 190 tisuća i nešto kuna, pa je on uspio oboriti taj dug na nekih 163 tisuće i taj dug bi obuhvaćao kamatu, zateznu kamatu, neke troškove pa do dana kada je uplaćen novac u korist banke, a tu je čak i jedan dio troška sastava ugovora od oko 23 tisuća kuna koje su on i gospodin ZE dijelili po pola. Banka nije pristala da se hipoteka izbriše ako se ne uplati taj novac i to je sve trajalo jer se banci nije žurilo i taj novac je na kraju uplatila njegova supruga. Tada je banka izvršila dezintabulaciju i oslobodila sve terete. Stoga je on taj iznos koji je banka izračunala popunio na zadužnici ZE, podnio je zadužnicu i to naplatio sa računa ZE. Kupoprodajna cijena da je bila je 650 tisuća eura, plus svi troškovi nastali od tada, ovo drugo se nije moglo izračunati točno, to je bilo post festum, on kao ekonomist smatra da je to nemoguće bilo unaprijed izračunati. 650 tisuća eura je utvrđeno, 650 tisuća eura realizirano, a sve ostalo su kamate, zatezne kamate, i onaj sitni trošak i to je obuhvaćeno riječju SVE i u članku 2. Ugovora. Članak 2. Ugovora o cesiji od 8. studenoga 2013. gdje se spominje obveza Diklovca u visini iznosa “do 650 tisuća eura“, a u nastavku rečenice: “ Uvećano za kamatu…od dana 30.1.2013. godine do dana plaćanja“ smatra da je nebitan. Da je članak 3. ugovora o cesiji od 8. studenog 2013. u stavku 1. Gdje definira da će se izvršiti najprije zatvaranje u cijelosti obveza po ugovoru o kreditu iz članka 1. III. 2., dok će se preostali iznos usmjeravati na zatvaranje obveza po ugovoru u članku 1. III. 1. bio interes gospodina ZE, Zanat Comercu je bilo svejedno, gospodin ZE je gradio stanove, i prodavao stanove i imao je vjerojatno svoj neki hodogram, tako da ga to nije interesiralo kako će se ti stanovi prodavati. Oba kredita da su se odnosila paušalno odnosila na svu imovinu Zanat Comerca i u [adresa] i u [adresa], a ne na točno pojedine nekretnine, a hipotekom je bilo opterećeno i zemljište koje je pripadalo Diklovcu. Da je istina da se u e mailu od **.**.2014. ZEH obratila ZE riječima “u prilogu Vam dostavljam konačan obračun kamata“ te “nakon zaprimljenih sredstava izdati ćemo brisovno očitovanje za sve preostale etaže u skladu s Vašim zahtjevom“ ali da ona tada nije imala predmet od 5. rujna 2012. sa obračunom kamata, da je to bio njezin previd. Kasnije da je to izračunala, a njegova je supruga to platila i onda je došlo do dezintabulacije svih nekretnina. Kada je vidio da neke nekretnine ne mogu da se dezintabuliraju onda je stupio u kontakt s bankom i utvrdio da sve nije plaćeno, onda je ustanovio da nije plaćeno sve po ugovoru i tu je prošlo određeno vrijeme, posebno dok je banka napravila izračun. U ugovoru o cesiji, ali niti u ugovoru o prijenosu poslovnog udjela nije navedeo da bi Diklovac imao obvezu plaćanja zateznih kamata počevši od 5. rujna 2012., već od 30. siječnja 2013. jer da Ugovor o cesiji poništio sastavne dijelove ugovora od 30. siječnja 2013., on da je ostao u cjelini važeći. U odnosu na zadužnice navodi da su deponirane u odvjetničkom uredu, ne proizvode nikakav učinak, vratiti će ih, ne zna da postoji nekakve obveza.

10. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da su tuženik NE kao prenositelj i tužitelj ZE kao stjecatelj zaključili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u pravnu osobu Diklovac d.o.o. dana 30. siječnja 2013. te da je ZE kao stjecatelj NE kao prenositelju dao četiri bjanko zadužnice kao privatne isprave koje imaju snagu javnobilježničkog akta te pravomoćnog rješenja o ovrsi i da ih je izdao javni bilježnik, na iznose od po 1.000.000,00 kn, a kao garanciju da će stjecatelj ZE ispuniti obveze iz navedenog Ugovora. Također je kao nesporno utvrđeno da su Diklovac d.o.o. za trgovinu i usluge, zastupan po ZE, kao cedentu 1 i cesusu 2 i Zanatakomerc d.o.o. za građevinarstvo i trgovinu, zastupan po NE kao cesionaru 1 i cedentu 2. i Hypo Alpe Adria banke d.d. kao cesionaru 2. dana 8. studenog 2013. zaključili Ugovor o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate te je u čl. 2. ugovora navedeno da Diklovac d.o.o. preuzima obveze Zanatkomerca do visine 650.000,00 EUR uvećano za pripadajuću kamatu. Rok za plaćanje svih obveza temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela je bio 30. lipnja 2014. te je Diklovac d.o.o. do dana 22. listopada 2014. uplatio po osnovi kredita 62/2002 iznos od 650.000,00 EUR te dana 22. listopada 2014. prema obračunu dostavljenom od Hypo Alpe Adria bank od istoga dana i kamate na 650.000,00 EUR u iznosu od 347.666,77 kuna. Iz e-maila ZEH iz Heta Asset Resolution, ovdje saslušane kao svjedokinje, razvidno je da konačni obračun kamata iznosi 347.666,77 kn odnosno 45.640,97 eura i da se kod uplate može koristiti isti poziv na broj. Nakon navedene uplate Hypo Alpe Adria bank d.d. je Diklovcu d.o.o. izdala brisovna očitovanja i sa tom uplatom je tužitelj smatrao da su sve njegove obveze podmirene, a u svezi sklopljenih ugovra iz toč. 6. i 6.1.1 ovoga obrazloženja.

11.1. Saslušana kao svjedokinja ZEH, djelatnica banke je u svome iskazu navela da ako je Diklovac d.o.o." kupio samo dug tih 650.000,00 eura onda je ovo konačna otplata", a što je ovaj sud i utvrdio u ovome postupku, da je dug iznosio 650.000,00 eura sa kamatama, pa je prema tome uplatom kamata tužitelj podmirio dug u cijelosti. Tuženik je također u svome iskazu pred ovim sudom potvrdio da je "kupoprodajna cijena bila 650.000,00 EUR".

11.1. Iskaz svjedoka ŠE, odvjetnika, ovaj sud nije našao relevantnim jer isti zbog proteka vremena nema točna saznanja već iskazuje po svojim sjećanjima o sadržaju zaključenog Ugovora dok su navodi svjedoka da je "sukus priče da ZE stječe Diklovac d.o.o sa nekretninama i da zauzvrat vraća točno određena dva kredita kod Hypo banke, zatvara ih" potpuno u suprotnosi sa utvrđenjima ovoga suda koja proizlaze iz materijalne dokumentacije u spisu.

12. Tuženik BE je dana 6. srpnja 2016., nakon 1 godine i 8 mjeseci od kada je Diklovac d.o.o. ispunio svoju obvezu i ishodovao brisovno očitovanje aktivirao jednu zadužnicu izdanu od strane ZE smatrajući da je obveza Diklovca d.o.o. bila podmiriti i dodatni iznos od 163.113,54 kuna. Temeljem aktivirane zadužnice FINI je sa računa tužitelja naplatila ukupan iznos od 24.072,35 EUR (181.373,11 kuna) i to prije pokretanja ovoga postupka iznos od 148.608,26 kuna i tijekom ovoga postupka preostali iznos pa je slijedom navedenog tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je obuhvatio cjelokupni iznos za koji se naplatio tuženik. Kako je tužitelj prilikom podnošenja tužbe od 13. veljače 2018. podnio i prijedlog za određivanjem privremene mjere na način da se naloži FINI da ne vrši prijenos preostalog iznosa preko prvobitno utuženih 148.608,26 kuna, a obzirom da je FINA u cijelosti izvršila prijenos preostalog iznosa tijekom ovoga postupka, tužitelj je povukao prijedlog radi određivanja privremene mjere jer ista više nije imala svrhu.

13. Kako nadalje slijedi iz stanja spisa Hypo Alpe Adria bank d.d. je sve svoje tražbine prenijela na novog vjerovnika i to H-abduco d.o.o., koji u niti jednom trenutku nije kontaktirao Diklovac d.o.o. ili ZE, pozivajući ih da imaju preostalo dugovanje temeljmem Ugovora iz toč 6.1. ovog obrazloženja. Kako proizlazi iz iskaza tužitelja, a kojem sud kao detaljnom, uvjerljivom i vjerodostojnom poklanja vjeru, do aktiviranja zadužnice ga nije kontaktirao ni NE tražeći da Diklovac d.o.o. podmiri preostalo dugovanje. U ovome postupku je bitno i napomenuti da je supruga tuženika dana 9. rujna 2015. platila iznos od 163.113,54 kuna dok je tuženik aktivirao zadužnicu tužitelja 6. srpnja 2016. Tuženik tijekom ovoga postupka, a isto tako i kaznenog postupka nije sudu dostavio zahtjev ili obračun temeljem kojega je njegova supruga uplatila iznos od 163.113,54 kuna, dok i H-Abduco d.o.o. na zahtjev ovoga suda ne dostavlja detaljnju specifikaciju plaćanja već samo iznos i opis uplate, što je i sastavni dio ovoga spisa. Stoga ovaj sud zaključuje da tuženik, iako je aktivirao zadužnicu, nije imao nikakve osnove temeljem koje je zadužnicu smio aktivirati jer nije dokazao da se navedena uplata učinjena od strane njegove supruge odnosi na kredit 62/2002, a posebno ne na obvezu Diklovac d.o.o., dok čitanjem opisa uplate sa uplatnice od 9. rujna 2015. jasno proizlazi da se uplata odnosi na broj partije kredita koji nije identičan broju partija kredita koje se obvezao platiti Diklovac d.o.o.

14. Nadalje, niti je životno niti logično da tuženik, koji u posjedu drži četiri bjanko zadužnice izdane od strane tužitelja, a nakon što je kako on tvrdi, njegova supruga platila obvezu Diklovac d.o.o, ne aktivira odmah zadužnicu, po saznanju za preostalo dugovanje, već je, bez poziva tužitelja na plaćanje aktivira tek istekom gotovo 10 mjeseci od učinjenog plaćanja od strane njegove supruge.

15. U ovome postupku je bitno za navesti, a kako proizlazi i iz iskaza stranaka, da je u vrijeme sklapanja Ugovora Zanatkomerc d.o.o. bio gospodarski subjekt bez mogućnosti djelovanja zbog financijskih problema, a Diklovac d.o.o. je imao u svojoj imovini tri građevinske parcele s građevinskim dozvolama koje su bilo pod brojnim teretima Hypo Alpe Adria bank d.d. Stoga je u siječnju 2013. i zaključen Ugovor između tužitelja i tuženika kojim utvrđuju bitan sadržaj da bi naknadno, nakon dogovora sa Hypo Alpe Adria bank d.d. precizirali prava i obveze svih strana ugovorom od 8. studenog 2013. gdje je u čl. 2. jasno definirano da Diklovac d.o.o. preuzima obveze Zanatkomerca d.o.o. do visine 650.000,00 eura uvećano za pripadajuću kamatu. Stoga je ovaj sud našao neosnovanim navode tuženika da ZE nije otplatio dug za period od 5. rujna 2012. do 30. siječnja 2013. jer tako ne proizlazi iz provedenih dokaza te se prema mišljenju ovoga suda radi o proizvoljnom tumačenju tuženika kojim pokušava opravdati neosnovano aktiviranje zadužnice.

16. Nadalje, kako slijedi iz nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Damira Uglešića iz kaznenog spisa ovoga suda K-62/2018 (l.s. 290) kao i iz dokumentacije u spisu, Diklovac d.o.o. je u korist Hypo Alpe Adria bank d.d. uplatio ugovoreni iznos od 650.000,00 EUR i to je zadnja uplata bila 16. rujna 2014. dok je kamata plaćena 22. listopada 2014. Time je Diklovac d.o.o. podmirio sve svoje ugovorne obveze jer tako proizlazi iz zaključenog ugovora u kojem jasno piše da preuzimatelj preuzima obveze društva u iznosu do 650.000,00 eura plus kamate, kako je navedeno u ugovoru. Nije sporno da se ZE sukladno Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela obvezao podmiriti svoje obveze do 30. lipnja 2014. ali da su plaćanja vršena i nakon toga datuma.

17. Zadužnica kao sredstvo osiguranja plaćanja može se koristiti samo za ugovorenu svrhu. Ukoliko se zadužnica naplati iz drugih razloga, ta naplata je izvršena bez osnove. Stoga, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj ZE odnosno Diklovac d.o.o. u cijelosti podmirio obveze prema Zadarkomerc d.o.o. uplatom iznosa od 650.000,00 EUR sa kamatama od 45.640,97 EUR i da je tuženik potpuno neosnovano aktivirao tužiteljevu zadužnicu i naplatio mu iznos koji je njegova supruga platila na ime prostalog duga za Zanatkomerc d.o.o., a ne Diklovac d.o.o., kako neosnovano tvrdi tuženik. Slijedom svega navedenog ovaj sud je odlučio kao u izreci pod toč. I.

18. Nadalje, u odnosu na toč. II izreke ove presude za navesti je da tužitelj kao izdavatelj ima pravo zahtijevati vraćanje zadužnice u posjed nakon što je prestala tražbina koja je osigurana zadužnicom, a čime je ostvarena svrha zadužnice kao sredstva osiguranja odnosno tužitelj kao vlasnik zadužnice - pokretne stvari (isprave) ima pravo zahtijevati predaju u posjed u skladu s odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

18.1. Obzirom da je tuženik od tužitelja primio četiri zadužnice radi osiguranja tražbine, da će Diklovac d.o.o. podmiriti svoje obveze to je bio dužan nakon što je tražbina podmirena 22. listopada 2014. tužitelju zadužnice vratiti. Kako je prethodno navedeno, tuženik je neosnovanao aktivirao jednu zadužnicu i prema podacima FINE- e naplatio iznos od 181.373,11 kuna, dok su prostale tri zadužnice i dalje u posjedu tuženika koji je u svome iskazu naveo da su deponirane kod odvjetnika i da će ih vratiti. Stoga je ovaj sud, obzirom na utvrđenja u ovome postupku u cijelosti našao osnovanim i tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je to navedeno pod toč. II. Izreke ove presude i naložio tuženiku da tužitelju vrati preostale tri zadužnice koje se nalaze u njegovom posjedu.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), po kojima je tužitelju sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora valjalo priznati trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr.7.t.1.), za pristup ročištu od 9. ožujka 2018., 15. lipnja 2018., 21. kolovoza 2018., 3. listopada 2018., 8. studenog 2018., 5. listopada 2018., 14. travnja 2022., 19. svibnja 2022., 15. prosinca 2022., 9. veljače 2023., 11. travnja 2023., 8. studenog 2024. i 5. rujna 2025. u visini od po 250 bodova (Tbr.9.t.1.), za zastupanje na ročištu od 10. lipnja 2025. u visini od 125 bodova (Tbr.9.t.5.), za sastav podneska od 6. rujna 2018., 13. travnja 2022., 13. prosinca 2022 i 11. travnja 2023. u visini od po 250 bodova (Tbr.8.t.1.), za sastav podneska od 19. veljače 2018., 19. svibnja 2022., 4. svibnja 2023. i 13. listopada 2023. u visini od po 50 bodova (Tbr.8.t.3.), te za sastav žalbe od 5. rujna 2022. u visini od 312,50 bodova, što sveukupno iznosi 10.725,00 EUR.

U Zadru, 20. listopada 2025.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćnici,

2. Tuženiku, po punomoćnicima.