REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

P-674/2025

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja SZÖKE USLUGE d.o.o., Donja Lomnica, Lužec 24, OIB: 81084521747, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, potiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ&PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 178,75 EUR , nakon održane glavne rasprave zaključene 17. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 178,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz točke I. izreke ove presude preko dosuđene kamatne stope.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 37,88 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

V. Odbija se u cijelosti tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. studenog 2023. nastala šteta na vozilu marke i tipa BMW SERIJA 3,318 D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, ZPŠ iz [adresa], po polici obveznog osiguranja. Tužitelj ističe da je predmetnu štetu tuženik obvezan isplatiti kao odgovorni osiguratelj sukladno ugovorenoj polici obveznog osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22. i 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili 30. siječnja 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238210514820. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje ni oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio svoje vozilo popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika . O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za popravak vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 45/1/1 u ukupnom iznosu od 1.670,76 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.492,01 EUR. Razliku od 178,75 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tužitelj ukazuje kako tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Dakle, tuženik je platio iznos od 1.492,01 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 178,75 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj nadalje ukazuje da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete nije napisana cijena sata rada, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 35,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 35,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Tužitelj smatra kako u ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. S obzirom na prethodno navedeno ustupitelj odnosno oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 27. lipnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 178,75 EUR na primatelja to jest tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije te osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost, visinu tužbenog zahtjeva i traženi tijek i stopu kamata. Navodi u bitnome da budući da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na uvjete koji su sastavni dio police, tužitelj ne može ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, da je s tim u vezi prilikom procjene štete tuženikov procjenitelj ukazao osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno tim uvjetima određuje tuženik te da o svemu tome postoji pisani trag odnosno "Uputa o radionici za popravak vozila" uručen osiguraniku putem e-maila. Tuženik osporava i službeni cjenik radionice tužitelja te ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod početnih tvrdnji i stajališta izraženih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu.

5. Valja naglasiti da je tužitelj predložio izvesti dokaze saslušanjem svjedoka, pribavljanjem police obveznog osiguranja te prometno tehničkim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada.

6. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 17. listopada 2025., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 178,75 EUR koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata od 35,00 EUR koju je obračunao tužitelj u računu broj 45/1/1 (list 9. – 10. spisa) i cijene radnog sata koja proizlazi iz tuženikove procjene u izvidu štete (list 11. spisa) u svezi s iznosom tuženikove uplate oštećeniku (potvrda uplate – list 15. – 16. spisa).

9. Između stranaka nije sporna činjenica da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 1.492,01 EUR povodom predmetnog štetnog događaja.

10. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, osnova i visina utuženog potraživanja.

11. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. lipnja 2024. (list 23. – 24. spisa) razvidno, između ostaloga, da je ZPŠ kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupilo svoje potraživanje prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 45/1/1 prema izvidu štete tuženika broj 238210514820 u iznosu od 178,75 EUR.

12. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 238210514820 (list 11. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi na predmetni štetni događaj (kao dan nezgode naveden je 6. studeni 2023.), a iz tužiteljevog računa broj 45/1/1 (list 9. – 10. spisa) razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 238210514820. Naime, u izvidu štete navedeni su dijelovi za zamjenu te dijelovi za popravak, pri čemu je navedeno i zapažanje procjenitelja da je potrebna kontrola ugradnje novog branika prije lakiranja.

13. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika CPŠ, prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

14. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u Obrazloženoj ponudi/odobrenju za popravak (list 12. spisa). Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik i time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

15. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja odnosno odgovornost, valja naglasiti da je tuženik u Obrazloženoj ponudi od 13. veljače 2024. (list 13. spisa) izrijekom naveo da tuženikova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći od 6. studenog 2023. nije sporna te da je odštetni zahtjev od 8. studenog 2023. pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 238210514820 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

16. Nadalje, u odnosu na tuženikov prigovor kako predmetno vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete, valja naglasiti da je iz tužiteljevog računa broj 45/1/1 (list 9. – 10. spisa) razvidno da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 1.670,76 EUR (s obračunatim PDV-om), i to za zamjenu branika- original u iznosu od 572,43 EUR te za ampulu za prednji naslon glave-original u iznosu od 111,44 EUR. Za potrošni materijal limara obračunat je iznos od 7,89 EUR, a za lakirerski potrošni materijal iznos od 189,85 EUR, pri čemu je obračunata cijena radnog sata od 35,00 EUR što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 43,75 EUR po satu, a ukupno je obračunato 13 radnih sati.

17. U tuženikom izvidu štete broj broj 238210514820 (list 11. spisa) navedeno da je za limarske radove potrebno 6 sati, za lakirerske radove 6 radnih sati, za limarski potrošni materijal 7,89 EUR te za potrošni materijal lakirera iznos od 189,95 EUR. Kao dijelovi za zamjenu navedeni su obloga branika, "rep-set nasl-gl pr d/ampule i rep-set nasl-gl pr l /ampule.

18. Prema ocjeni ovog suda, usporedbom stavki iz tuženikovog izvida štete i tužiteljevog računa broj 45/1/1, a imajući u vidu preostali iznos koji tuženik po tužiteljevom zahtjevu nije platio, razvidno je da se isti odnosi na razliku cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik.

19. Iz cjenika tužitelja od 1. srpnja 2023. (list 22. spisa) razvidno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 43,75 EUR, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu.Dakle, tužitelj je oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

20. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz Obrazloženih ponuda tuženika razvidno, između ostaloga, da je odštetni zahtjev podnesen 8. studenog 2023., dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 4.lipnja 2024., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope.

23. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocijenio je neosnovanim od strane tuženika istaknute prigovore aktivne i pasivne legitimacije, kao i prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva pa je temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz t. III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 8. travnja 2025. u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 62,50 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 17. listopda 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 62,50 EUR.

26. Tužitelj je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,27 EUR. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 207,41 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude, pri čemu se odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji na odredbi čl. 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

27. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude nije priznat niti zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda, niti mu je priznat trošak na ime sudske pristojbe za tužbu u iznosu postavljenom preko uplaćenog iznosa od 6,64 EUR pa je stoga odlučeno kao u t. IV. izreke.

28. Odluku o parničnom trošku iz t. V. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 20. listopada 2025.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.