REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-347/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 26. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, i zamjenika punomoćnice tuženika, dne 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je, tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 7. 2023. u ukupnom iznosu od 422,99 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od po:

- 5,84 EUR teče od 15. listopad 2018.

- 25,35 EUR teče od 15. lipanj 2019.

- 5,84 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- 3,05 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- 9,62 EUR teče od 15. travanj 2020.

- 11,55 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- 22,56 EUR teče od 15. srpanj 2020.

- 3,05 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- 16,99 EUR teče od 15. siječanj 2021.

- 22,56 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- 0,27 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- 50,43 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- 30,92 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 3,98 EUR teče od 15. rujan 2022.

- 3,98 EUR teče od 15. listopad 2022.

- 3,98 EUR teče od 15. studeni 2022.

- 3,98 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- 26,49 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 13,19 EUR teče od 15. veljača 2023.

- 5,43 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- 2,35 EUR teče od 15. travanj 2023.

- 5,43 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- 5,43 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- 10,43 EUR teče od 15. srpanj 2023.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 981,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 588,24 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 20. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 3. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Službi za tehničke poslove, te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada 7,27 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 380,00 kuna, koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje). Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. travnja 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27. rujna 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 8. studenoga 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 22. listopada 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.404,00 eura za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 18,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, odluke tuženika od 3. 9. 2014., 5. 9. 2018., 1. 6. 2022., 24. 5. 2022., 19. 8. 2022., ispisa planera putovanja

Hrvatskog autokluba, financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo GĐ, dipl. oec. od 18. lipnja 2025., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice;

- da je tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 7,27 kn, odnosno 7,25 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada II tarifnoj zoni, za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 50,43 eura (380,00 kn);

- da u razdoblju od 21.3.2020. do 11.5.2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 4. 2018. do 31. 7. 2023., kada je tužiteljica otišla u mirovinu.

8. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

9. Odredbom čl. 66. st.1. TKU-a koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU-a (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

9.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU-a (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl. 65. st.23 TKU-a (NN br. 56/2022), je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

9.3. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

10. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koriti godišnji odmor.

11. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja bila [adresa], a [adresa], a mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1, te da za relaciju od mjesta prebivališta do mjesta rada postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 50,43 eura (380,00 kuna), koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

11.1. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa], odnosno [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 7,25 km (u oba smjera 14,50 km).

12. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke GĐ, dipl. oec od 18. 6. 2025., proizlazi kako u utuženom razdoblju (travanj/2018. – srpanj/2023.) naknada troškova prijevoza tužiteljici nije uvijek bila isplaćena prema cjeniku mjesečne pokazne karte, tj. u iznosu od 380,00 kn/50,43 EUR, i to u pravilu u onim mjesecima u kojima je tužiteljica veći broj dana koristila god. odmor ili bolovanje (stupci 7 i 10), te da je tuženik u pojedinim mjesecima u kojima je tužiteljica koristila pretežiti dio god. odmora, isplaćivao naknadu troškova prijevoza tužiteljici, premda to, prema odredbama TKU, nije bio obvezan, a u onim mjesecima u kojima je tužiteljica koristila bolovanje cijeli mjesec, te naknade tuženik nije isplaćivao. Dakle, tuženik u pojedinim mjesecima iz utuženog razdoblja nije isplaćivao tužiteljici troškove prijevoza u propisanom iznosu (prema cjeniku mjesečne pokazne karte), već u umanjenom iznosu pa su stoga nastale razlike po osnovi isplaćenih naknada troškova prijevoza u odnosu na naknadu koja je propisana odredbama TKU.

Mišljenje je vještaka, a temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis, prema varijanti 1. (za dnevnu udaljenost od 14,50 km za mjesto rada Spinčićeva 1, Split) razlika po osnovi neplaćenih naknada za troškove prijevoza iskazana u protuvrijednosti EUR iznosi pojedinačno mjesečno kako je prikazano u stupcu 13, odnosno sveukupno 422,99 EUR, a prema varijanti 2. (za dnevnu udaljenost od 13,34 km, mjesto rada Šoltanska 1) razlika po osnovi neplaćenih naknada za troškove prijevoza iskazana u protuvrijednosti EUR iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu 13, odnosno sveukupno 418,98 EUR.

13. Na provedeno vještačenje vještaka GĐ tužiteljica nije imala primjedbe, dok tuženik navodi kako je nelogično i neživotno da se cijena autobusnih karata nije promijenila u posljednjih 10 godina, te nije jasno temeljem kojih je podataka vještak utvrdio mjesečni iznos karte kao ni tarifnu zonu, međutim, sud nije pozivao vještaka da se očituje na te primjedbe tuženika, niti je tuženik tražio očitovanje vještaka, jer te primjedbe tuženika smatra potpuno nelogičnim, budući da u spisu postoji cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava i tarifne zone tvrtke Promet d.o.o. Split (a ti podatci su dostupni i na internetu), a prema kojemu [adresa] pripada 2. tarifnoj zoni i mjesečna pokazna karta za 2. tarifnu zonu u visini od 380,00 kn i bez obzira što spisu prileže podatci od 15. travnja 2012., kako to navodi tuženik, ali se, iako je to tuženiku nelogično, mjesečna pokazna karta nije mijenjala godinama i za 2. tarifnu zonu je u visini od 380,00 kn (sada 50,43 eura) , a nisu se mijenjale ni tarifne zone pa tako [adresa] još uvijek spada u 2. tarifnu zonu splitskog gradskog prijevoznika Promet d.o.o. Split.

14. Podneskom od 28. srpnja 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, smanjila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 1.404,00 eura s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 7. 2023. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 422,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok se tuženik, na ročištu od 26. rujna 2025., izričito protivi takvom smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, jer podneskom od 28. srpnja 2025. tužiteljica potražuje manji iznos, dakle, tuženik se protivi povlačenju tužbe za razliku iznosa kojeg je tužiteljica prije potraživala i iznosa kojeg sada potražuje.

15. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

16. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

17. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 8. studenoga 2024. u visini postavljenog zahtjeva od 1.404,00 eura.

18. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja vještaka GĐ proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1.travnja 2018. do 30. srpnja 2023. (jer je tužiteljica 1. kolovoza 2023. otišla u mirovinu) u iznosu od 422,99 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo za iznos od 981,01 eura (1.404,00 eura – 422,99 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

19.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podneska od 19.10.2023. i 28. 7. 2025. po 100 eura, za zastupanje na ročištu od 23. 1. 2025., 5. 3. 2025. i 26. 9. 2025. po 100,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50,00 eura, ukupno 650,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 162,50 eura, sveukupno 812,50 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8.11.2024. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 21. listopada 2024.

19.2. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela sa 65,78 % ( u osnovu 100 %, a 31,55 % u visini tužbenog zahtjeva, ukupno sa 65,78 %), a tuženik je uspio s 34,22 %, to je razlika postotaka uspješnosti 31,56 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 256,43 eura, koji iznos uvećan za iznos od 331,81 eura na ime troškova financijskog vještačenja, daje ukupan iznos od 588,24 eura, koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužiteljice, a kao u točki II izreke presude

19.3. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

19.4. U punomoći od 3. 5. 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a što je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 5. ožujka 2025.

U Splitu 20. listopada 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika