REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Pn-768/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Neviu Sanaderu, odvjetniku u Splitu, Ulica slobode 39, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB:94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Split I., Varaždinska 54, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 15.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Nevia Sanadera, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženika Dinka Simonellia, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 20.listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici s naslova neimovinske štete, iznos od 23.898,00 EUR (slovima: dvadeset tri tisuće osam stotina devedeset osam eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06. travnja 2011. pa do isplate, te koja kamata teče na daljnji iznos od 7.000,00 EUR od 06. travnja 2011. do isplate 09. studenog 2023., i to po stopi koja se do 31.srpnja 2015. računa po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.903,97 EUR preko dosuđenog iznosa od 23.898,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici s naslova imovinske štete, i to tuđe pomoći i njege iznos od 95,40 EUR (slovima: devedeset pet eura četrdeset centi) i na ime troškova liječenja iznos od 78,00 EUR (slovima: sedamdeset osam eura) zajedno sa zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od 20.listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu kojim potražuje naknadu na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 3.259,99 EUR preko dosuđenog iznosa od 95,40 EUR, u dijelu kojim potražuje troškove liječenja u iznosu od 232,21 EUR preko dosuđenog iznosa od 78,00 EUR, kao i za više zatražene kamate koje na dosuđene iznose teku od 16.ožujka 2012. do 19.listopada 2025.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje zateznu kamatu na nesporno plaćeni trošak tuđe njege i pomoći i trošak liječenja u ukupnom iznosu od 173,40 EUR za razdoblje od 16. ožujka 2012. godine do 6.listopada 2023. (dan isplate).

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime imovinske štete, i to štete na uništenom vozilu marke Peugeot 307, iznos od 725,04 EUR (slovima: sedam stotina dvadeset pet eura četiri centa) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 02. prosinca 2010. pa do isplate, te koja na daljnji iznos od 725,04 EUR teče od 02. prosinca 2010. pa do isplate 09. studenog 2023. (dan isplate), i to do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu imovinske štete na ime uništenog vozila u iznosu od 825,09 EUR, preko dosuđenog iznosa 725,04 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete i to izgubljene zarade za razdoblje od 03. prosinca 2010. do 16.ožujka 2012. iznos od 784,67 EUR (slovima: sedam stotina osamdeset četiri eura šezdeset sedam centi), sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče:

- na iznos od 23,98 EUR od 16. 01. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 60,92 EUR od 16. 02. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 79,37 EUR od 16. 03. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,05 EUR od 16. 04. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 72,58 EUR od 16. 05. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 16. 06. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,47 EUR od 16. 07. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,12 EUR od 16. 08. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,51 EUR od 16. 09. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,33 EUR od 16. 10. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,93 EUR od 16. 11. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 45,22 EUR od 16. 12. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 45,22 EUR od 16. 01. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 45,22 EUR od 16. 02. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 52,93 EUR od 16. 03. 2012. pa do isplate.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.327,48 EUR za zateznom kamatom od dospijeća do isplate, a preko dosuđenog iznosa od 784,67 EUR.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 25. siječnja 2013. tužiteljica navodi da se 2. prosinca 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica zadobila teške i po život opasne ozljede. Kritične prigode tužiteljica je upravljala kao vozač osobnim automobilom marke Peugeot-307 1. 6., reg. oznake [registarska oznaka], dok je drugim vozilom marke Fiat Marea 1.8 -1. 6v, reg oznake [registarska oznaka], koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi, upravljao osiguranik tuženika AŽ. Navedeno vozilo osigurano je kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], dok iz zapisnika o očevidu sastavljenog od strane djelatnika MUP-a je razvidno kako su isti stajališta da je prometnu nezgodu izazvao osiguranik tuženika AŽ. Tužiteljica se odštetnim zahtjevom i prigovorom na otklon tuženika već obratila tuženiku, koji je otklonio i odštetni zahtjev i prigovor tužiteljice iz razloga što bi po tuženiku tužiteljica bila isključivo odgovorna za izazivanje predmetne prometne nezgode. Zapisnikom o očevidu nesporno je utvrđeno da je osiguranik tuženika AŽ prilikom izazivanja predmetne prometne nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola s koncentracijom od 0,90 g/kg. Osim toga tužiteljica je angažirala i ovlaštenog sudskog vještaka za promet FŽ, koji u svom opsežnom nalazu i mišljenju nesporno utvrđuje da je AŽ, osim što je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, kritične prigode upravljao vozilom brzinom od 135 km/h, dok je u trenutku udara u vozilo oštećene brzina vozila AŽ iznosila 99,7 km/h, i to u dijelu ceste gdje je najviša dozvoljena brzina 60 km/h. Upravo navedene činjenice, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i brzinom od 135 km/h AŽ je svojim vozilom prešao u suprotni, lijevi (južni) kolnički trak i u istom udario u vozilo tužiteljice čime je isti suodgovoran za najmanje od 65% prouzročenja predmetne prometne nesreće. Tužiteljica je kritične prigode pretrpjela teške i po život opasne ozljede, koje je gotovo nemoguće sve nabrojati, pa ističe samo one najteže: ozljedu prsne aorte, prijelome dva - šest rebara lijevo s izljevom u prsnu šupljinu, prijelom bedrene kosti, ozljedu slezene (puknuće uslijed probijanja), višestruke prijelome zdjelice, ozljede poprečnih nastavaka 2 i 3 lumbalnog kralješka, prijelom maksili kosti desno (gornja vilica), natučenje mozga i brojne druge ozljede. Odmah nakon prometne nezgode tužiteljica je kolima hitne pomoći u besvjesnom stanju dovezena na hitni kirurški prijem KBC-a Split, gdje je zbog katastrofalno lošeg stanja i teških ozljeda odmah započeto s reanimacijskim postupcima i dijagnostikom, nakon čega je tužiteljica upućena na Jedinicu intenzivnog liječenja (nadalje JIL) zbog jako lošeg općeg stanja i teških, po život opasnih ozljeda. Tužiteljica je na JIL-u provela 17 dana (od 3. prosinca do 19. prosinca), nakon čega je upućena na odjel za kirurgiju zbog brojnih operativnih zahvata kojima je morala biti podvrgnuta, gdje je provela daljnjih 45 dana (od 19. prosinca do 26. siječnja). Nakon prijema na hitnom kirurškom prijemu tužiteljici je hitno urađen MSCT dijagnostika glave, prsišta i abdomena, te se odmah pokazala potreba za ugradnjom stenta, ali istoga nije bilo na klinici i naručen je po hitnom postupku. Prilikom boravka na JIL-u tužiteljica je anestezirana, intubirana, strojno ventilirana (kontroliranog tipa), bila je izrazito blijede kože i vidljivih sluznica, a iz lijeve nosnice bili su vidljivi tragovi krvi, ogrebotine na čelu, hematomi očnih kapaka, hematom lijevog ramena i lakta, ogrebotina na lijevoj nadlanici, i hematom lijevog rebra, auskulatorno na plućima, disanje lijevo je bilo oslabljeno do te mjere da je bilo nečujno. Nakon toga tužiteljici je plasirana NG sonda, ordinirane infuzije kristaloida, DE, plazma, trajna analgosedacija, antibiotici, gastroprotekcija, infuzija antihipertenziva, a nakon ponovnih konzultacija kardiokirurg je postavio dren u lijevo prsište i izdrenirao 1700ml krvi. Kako se krvarenje nastavilo oštećeno je ugrađen DSA grudne aorte i ilijakalnih arterija te je emboliziran ogranak lijeve ilijakalne arterije koji ide na rub kriste ilijačne kosti. Nesporno je utvrđeno puknuće torakalne aorte koje je u potpunosti životno ugrožavalo tužiteljicu, kojoj je 3. prosinca postavljen stent u descedentnu aortu čija je aplikacija postupno uspjela. Stent graft je stigao tek 5. prosinca i postavljen je tužiteljici u torakalnu aortu 7. prosinca od strane interventnog radiologa, urađen je MSCT angiografija aorte nakon čega je utvrđeno da je prestalo vidljivo krvarenje u medijastinumu. Prilikom iste pretrage u slezeni se prikazalo nekoliko depoa kontrasta, pa je 6. prosinca tužiteljici napravljen CT trbuha i utvrđena progresija oštećenja slezene. Unatoč iznimno lošem stanju slezene i ostalih ozljeda kirurg je pratio stanje tužiteljice i morao se odlučiti za konzervativno liječenje slezene, što je za tužiteljicu umalo završilo kobno-smrću. Nadalje, tužiteljici je CT-om mozga 7. prosinca pronađen značajan endem mozga srednjeg do jačeg stupnja te hematosinus oba maksilarna, sfeniodnog sinusa i etmoidnih celula, pa je tužiteljica zbog navedenih ozljeda ostala na respiratoru do 10. prosinca, da bi nakon odvajanja s respiratora još neko vrijeme bila potpuno dezorijentirana i jako uznemirena, te tretirana Haldolom. Od 19. prosinca tužiteljica boravi na Klinici za kirurgiju, gdje se zbog lošeg stanja tužiteljice, posebno u pogledu hemoragijskog šoka izazvanog puknućem slezene, dana 30. prosinca u hitnoj službi tužiteljici radi hitni operacijski zahvat tijekom kojeg je pronađena opsežna ozljeda slezene (ogromno puknuće) sa velikim i inficiranim perispleničnim hematomom i hematoperitoneumom. Pritom je učinjena splenektomija, tužiteljici je odstranjena slezena a abdomen dobro ispran i dreniran. Tek nakon ovog operativnog zahvata stanje tužiteljice se donekle stabilizira pa je premještena na odjel gdje je cijelo vrijeme provođena fizikalna terapija zbog prijeloma zdjelice i acetabuluma. Tužiteljica je cijepljena pneumokoknim cjepivom i meningokoknim cjepivom, koje mora ponoviti za pet godina.

1.1.Nakon prvotnog liječenja i otpuštanja tužiteljice na kućnu njegu, ista trpi neljudske i stravične bolove, ogromne smetnje radi kojih ne može uopće funkcionirati i to iz više medicinskih domena:

-neurološki: tužiteljica trpi jake bolove glave, jake bolove u prsnom košu, posebno u području slomljenih rebara, snažnu bol niz lijevu nogu, te snažnu bol i trnce niz lijevu ruku, kao i bolove i zatezanje u području čitavog vrata i vratne kralježnice, u odnosu na navedene ozljede tužiteljica ima oslabljen GMS lijeve šake, oslabljenu snagu fleksora IV i V prsa lijevo, hipersteziju od C5 do C8 lijevo, naloženo je podvrgavanje EEG-u, neuropsihologijskom testiranju, SSEP n.medianus, EMNG lijeve ruke, s tim da je EEG-om su utvrđene rezidualne smetnje kod pamćenja složenih sadržaja, anksioznost, sklonost konerzivnim tegobama, depresivnost, agresivnost, napetost, disfunkcija NPF, moždana aktivnost u niževalutnom vetaritmu dok je blikoranje otvaranjem očiju slabo izraženo te je utvrđena napetost i bol u potiljku, leđima i vratu. Neuropsihologijsko testiranje je potvrdilo prorijeđeni intermedijarni intervacijski uzorak sa višim i frekventnijim akcijskim potencijalima, značajno i slabije kompenziranu leziju u mišiću tenara, i mišiću ramenog obruča. Pretraga SSEP n.medianus utvrdila je značajne smetnje provođenja iznad C7 lijevo, te izraženo i desno, dok je EMG pretraga utvrdila značajniju radikulopatiju C7, te C5 i C6 lijevo, kroničnog tipa, koje smetnje perzistiraju i trajno će predstavljati značajne probleme pri funkcioniranju. Tužiteljici je utvrđena izražena kopenzirana neuralna lezija u malim mišićima lijevog stopala i lijeve potkoljenice, te lezija u mišićima druge skupine. Isto je utvrđena i teška subkronična radikularna lezija korijena L5 (S1) L, teška kronična lezija korijena L5 (S1) D, te početna lezija korijena L4 obostrano.

- traumatološki: Tužiteljici je nastala ozljeda višestrukog prijeloma zdjelice, i prijelom bedrene kosti, a kasnije snimkama zdjelice vidljivi su i prijelomi donje i gornje grane os kubis sa lijeve strane uz pomak ulomaka u stranu.

- vaskularno: nakon ugradnje stent grafta i nakon TEVAR-a stanje tužiteljice je bilo izuzetno loše, istoj je izrazito umanjena radna sposobnost za apsolutno sve fizičke poslove tako da bi bilo kakvi napori za tužiteljicu mogli završiti kobno, time da je stanje trajno.

- abdominalno: tužiteljici je nakon odstranjenja slezene zaostao rizik i mogućnost kasne postsplenektomijske infekcije i septičkog stanja.

- pulmološki: tužiteljici je trajno otežano disanje, vrlo brzo se umara, pati od jake preosjetljivosti na pelud i travu, ambrozije i korova.

- psihijatrijski: tužiteljica od kritične prigode pa nadalje osjeća strah za svoj život, uopće ne može spavati niti kad je pod utjecajem brojnih medikamenata koje mora piti da bi se smirila, a kad napokon uspije zaspati stalno u snovima proživljava trenutak sudara i ima stravične košmare. Tužiteljica je strahovito napeta i depresivna, strahuje za svoju djecu jer istima kao i svom suprugu ne može pružiti ljubav i skrb kako je to radila čitav život. Također ista konstantno strahuje da se zbog slezene, torakalne aorte, nagnječenja mozga, tužiteljici stanje ne zakomplicira, a nakon izlaska iz bolnice potpuno je asocijalna, ne želi vidjeti nikoga niti dozvoljava da istoj bilo tko dolazi u posjet, a sve zbog osjećaja očajavanja i osjećaja da je razočarala okolinu, prijatelje i obitelj i to zbog činjenice da ne može pružiti ono što je pružala ranije i zbog toga što je svi sažalijevaju budući da ne funkcionira niti će ikada funkcionirati kao prije. Tužiteljica živi u obiteljskoj kući u [adresa] koja kuća ima okućnicu površine preko 5000 m2, obitelj tužiteljice se prehranjuje i bavi poljoprivredom, i tužiteljica više nikada neće svojoj obitelji moći pomagati pri navedenim poslovima zbog nemogućnosti bilo kakvog fizičkog rada i preosjetljivosti na ranije navedene pelude i biljke. Čitavo vrijeme od prometne nezgode pa nadalje tužiteljica je prisiljena odlaziti na fizikalnu terapiju, a od 18. srpnja 2011. do 4. kolovoza 2011. bila je smještena u Krapinskim toplicama gdje je tužiteljici potvrđena značajna bolnost u lijevom ramenu, snažna bolnost u križima (lumbalni dio kralježnice) s posljedičnim širenjem boli niz lijevu nogu, dok su kukovi obostrano reduciranih unutrašnjih rotacija. Isto tako tužiteljici je zaostala i naruženost značajnog stupnja zbog prisilno zakrivljenog položaja glave i vrata, lijeve ruke i ramena koje tužiteljici "vise", iskrivljenog hodanja radi bolova u kralježnici, zdjelici i lijevoj nozi. Tužiteljica je pretrpjela stravičan strah za goli život, koji se pretvorio u stanje šoka, izgubljenosti i zaboravljanja događaja vezanih za nastanak prometne nezgode koji tužiteljica trpi i danas u nimalo slabijem intenzitetu. Trpi strah od sudjelovanja u prometu, ima napadaje panike, kao i nesanicu i noćne more. Posebno se ističe da tužiteljica nikada nije konzumirala značajnije medikamente, ali je nakon predmetne prometne nezgode podvrgnuta čitavom nizu tretiranja raznoraznim lijekovima koje nikad prije nije pila, a bez istih lijekova ne može spavati, dok je s druge strane ti lijekovi značajno usporavaju i remete koncentraciju. Prilikom ocjene fizičkih boli treba imati u vidu i sve nelagodnosti u tijeku liječenja kao što su rendgenska snimanja, fizikalne terapije, imobilizacija, posjećivanje zdravstvenih ustanova, imajući u vidu da tužiteljica živi u [adresa], dok se sve zdravstvene ustanove koje je posjećivala nalaze u Splitu (čak i u Krapinskim toplicama) i istoj navedena putovanja predstavljaju znatan problem. Tužiteljici je bila i bit će nužna tuđa pomoć i njega, a imala je i znatne troškove prijevoza budući da živi u [adresa], a na svaki pregled, kontrole i fizikalne terapije je morala putovati.Tužiteljici je u predmetnoj prometnoj nezgodi u cijelosti uništeno vozilo marke Peugeot 307, koju je sudski vještak FŽ u svom nalazu i mišljenju ocijenio kao totalnu štetu. Prema vještaku vozilo tužiteljice prije prometne nezgode vrijedilo je 31.026,77 kn/4.117,96 EUR, dok nakon prometne nezgode vrijednost preostalih dijelova vozila iznosi 4.654,02 kn/617,69 EUR, čime visina štete na vozilu iznosi 26.372,75 kn/3.500,27 EUR. Tužiteljica potražuje minimalno 65% iznosa od procijenjene visine štete na vozilu, odnosno iznos od 17.142,29 kn/2.275,17 EUR. U vremenu od 3. prosinca 2010. do 16. ožujka 2012. tužiteljica je bila na bolovanju, time da je prosječna plaća 4 mjeseca prije kritične prigode iznosila 4.684,46 kn/621,73 EUR, nakon prometne nezgode, za vrijeme čitavog trajanja bolovanja tužiteljici je plaća značajno niža pa potražuje i razliku plaće u ukupnom iznosu 24.483,05 kn/3.249,46 EUR, pobliže specificirano u samoj tužbi, time da tužiteljica potražuje 65% od svakog pojedinačno navedenog iznosa ili ukupno 15.913,98 kn/2.112,15 EUR po ovoj osnovi. Tužiteljica smatra da joj pripada neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 355.000,00 kn/47.116,60 EUR, od čega 300.000,00 kn/ 39.816,84 EUR zbog smanjenja životnih aktivnosti, 30.000,00 kn/3.981,68 EUR na ime fizičkih bolova i 25.000,00 kn/3.318,07 EUR na ime naruženosti, te iznos od 60.000,00 kn/7.963,37 EUR na ime povrede prava osobnosti na duševno zdravlje (povreda duševnog integriteta i strah), što sveukupno daje iznos od 415.000,00 kn/ 55.079,97 EUR. Tužiteljica potražuje 65% navedenog iznosa ili 269.750,00 kn/ 35.801,98 EUR sa zateznom kamatom od 6. travnja 2011. do isplate. U odnosu na imovinsku štetu tužiteljica smatra da su istoj nastali troškovi liječenja uključujući i troškove prijevoza radi liječenja u iznosu od 4.500,00 kn/597,25 EUR, kao i troškovi tuđe njege i pomoći u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,91 EUR, zbrojeno 44.500,00 kn/ 5.906,16 EUR, s tim da tužiteljica potražuje 65% navedenog iznosa ili 28.925,00 kn/ 3.839,04 EUR sa zateznom kamatom od 6. travnja 2011. pa do isplate. Naime, tužiteljica se obratila tuženiku odštetnim zahtjevom od 6. travnja 2011., a koji je tuženik ocijenio kao neosnovan.

1.2.Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 269.750,00 kn/ 35.801,98 EUR sa zateznom kamatom od 6. travnja 2011. do isplate, zatim na ime imovinske štete i to troškova liječenja i tuđe njege i pomoći iznos od 28.925,00 kn/3.839,01 EUR sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2012., na ime imovinske štete zbog uništenog vozila iznos od 17.142,29 kn/2.275,17 EUR sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2010. do isplate, iznos od 15.913,98 kn/2.112,15 EUR na ime naknade imovinske štete i to izgubljene zarade za razdoblje od 3. prosinca 2010. do 16. ožujka 2012. sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od 16. - og u mjesecu 2011. i 2012. pa sve do isplate, kao i da tuženik naknadi tužiteljici troškove ovog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.3. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 21.veljače 2023., a uvažavajući činjenicu da je nakon podnošenja tužbe došlo do uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 269.750,00 kn/35.801,97 EUR sa zateznom kamatom od 6.travnja 2011.do isplate, naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja i tuđe njege i pomoći u iznosu od 28.925,00 kn/3.839,00 EUR sa zateznom kamatom od 16.ožujka 2021. do isplate, naknadu imovinske štete na ime uništenog vozila u iznosu od 17.142,29 kn/2.275,17 EUR sa zateznom kamatom od 2.prosinca 2010. do isplate, zatim naknadu na ime izgubljene zarade za razdoblje od 3.proisnca 2010. do 16.ožujka 2012. u iznosu od 15.913,98 kn/2.112,15 EUR, sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od 16.u mjesecu pobliže specificirano u tužbenom zahtjevu, kao i da joj tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da se 2. prosinca 2010. dogodila predmetna prometna nezgoda u kojoj je između ostalih sudjelovalo i vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, kojom se policom vlasnik tog vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama, između ostalog i zbog tjelesne ozljede sve sukladno čl. 22 Zakona o obveznom osiguranju u prometu pa nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik navodi da je upravo po viđenju policije tužiteljica odgovorna za nastanak predmetne nezgode. Iz modemskog viđenja predmetne prometne nezgode koje tuženik dostavlja u spis vidljivo je da je upravo tužiteljica uzrokovala nezgodu dok je AŽ označen kao oštećenik a ne tužiteljica čije je ponašanje odgovorno za izazivanje prometne nezgode. U skladu s tim je i postupanje državnog odvjetništva koje je u pogledu predmetne prometne nezgode zatvorilo spis poslovni broj KR-DO- 297/11 i to 4. travnja 2011. uz bilješku da nema mjesta postupanju jer iz priložene dokumentacije proizlazi da je uzrok prometne nesreće u tome što je oštećena – ovdje tužiteljica svojim postupanjem povrijedila odredbu čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa u postupanju drugog sudionika AŽ nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 272. Kaznenog zakona, kao ni drugog kaznenog djela za koje se progon vrši po službenoj dužnosti. Iz navedenog je razvidno kako je za predmetnu nezgodu odgovorna tužiteljica pa tuženik osporava osnov odgovornosti i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te istu obvezati na naknadu parničnog troška. U odnosu na dostavljeno vještačenje prometnog vještaka FŽ tuženik navodi kako nema ništa protiv da se stranke konzultiraju sa vještacima izvan suda, ali smatra da se pritom trebaju poštivati pravila struke i znanosti, pa se protivi korištenju tog vještačenja od strane tužiteljice vezano za nastanak predmetne prometne nezgode. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva po svim zatraženim vidovima štete jer težina povreda i okolnosti slučaja ne opravdavaju visinu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete, kao i na ime naknade tuđe njege i pomoći, dok zahtjev s osnove troškova liječenja nije potkrijepljen bilo kakvim dokazima, a šteta po osnovi izgubljene zarade ne proizlazi iz dokaza dostavljenih uz tužbu, niti je visina imovinske štete na vozilu usklađena sa stvarnom štetom. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata koji nije u skladu sa materijalnim pravom.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu PU SD, Postaja prometne policije Split broj: 511-12-36-I-26/2010 od 2. prosinca 2010., dopisa tuženika kojim otklanja odštetni zahtjev tužiteljice od 15. travnja 2011., prigovora tužiteljice upućenog tuženiku od 6. ožujka 2012., dopisa tuženika od 4. svibnja 2012., medicinske dokumentacije tužiteljice priložene uz tužbu (str. 46 -99, 202-228, 347-352), obračunskih listova o redovnoj plaći za razdoblje od kolovoza 2010. do ožujka 2012., modemskog izvješća o predmetnoj prometnoj nezgodi priloženog uz odgovor na tužbu, dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu posl. br. KR-DO-297/11 od 27. ožujka 2012., saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, prometno-tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila CŽ, dopunskim usmenim vještačenjem po sudskom vještaku CŽ, medicinskim vještačenjima po sudskim vještacima pulmologu dr.ZŽ, neurokirurgu Željku Bušiću, maksilofacijlnom kirurgu dr.Njegoslavu Bušiću, vaskularnom kirurgu dr.Ivanu Ribičiću, traumatologu dr.ĆŽ i neuropsihijatru Nikoli Siliću, dopunskim vještačenjem po naprijed navedenim sudskim vještacima, zajedničkim usuglašavanjem nalaza i mišljenja svih vještaka, te vještačenjem po ad hoc imenovanom vještaku vaskularnom kirurgu dr.DŽ i njegovim dopunskim vještačenjem.

4. Presudom ovog suda posl.br. Pnš-38/2013-147 od 6.listopada 2023. odlučeno je kako slijedi:

-pod točkom I.izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici s naslova neimovinske štete iznos od 26.385,29 EUR/198.800,00 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06. travnja 2011. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 9.416,68 EUR/70.950,00 kn zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan,

-pod točkom II.1. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici s naslova imovinske štete, i to tuđe pomoći i njege iznos od 190,80 EUR/1.437,58 kn, sa zateznom kamatom od 6.listopada 2023. (dan donošenja presude) do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 3.259,99 EUR/24.562,39 kn preko dosuđenog, kao i za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 16.ožujka 2012. do 5.listopada 2023. zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan,

-pod točkom II.2. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici s naslova imovinske štete, i to troškova liječenja iznos od 156,00 EUR/1.175,38 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6.listopada 2023. (dan donošenja presude) do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 232,21 EUR/1.749,59 kn preko dosuđenog iznosa, kao i za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 16.ožujka 2012. do 5.listopada 2023. zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan,

-pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime imovinske štete na uništenom vozilu marke Peugeot 307, iznos od 1.450,08 EUR/10.925,63 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 2.prosinca 2010., pa do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 825,09 EUR/6.216,64 kn, preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan,

-pod točkom IV. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete i to izgubljene zarade za razdoblje od 03. 12. 2010. do 16. 03. 2012. iznos od 5.912,08 kn/784,67 EUR, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 1.327,48 EUR/10.001,90 kn, preko dosuđenog zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan,

-pod točkom V. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

5. Protiv citirane presude tužiteljica i tuženik su izjavili žalbe, povodom kojih je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž-4772/2023-2 od 6.veljače 2024. u cijelosti ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

6. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da je ovaj sud trebao utvrđenjem svih činjenica nedvojbeno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu nastanka štetnog događaja, i u skladu s tim ocijeniti odgovornost za nastanak štete. Nadalje, navodi da su vještaci iskazali novu ocjenu objedinjenih trajnih posljedica koje smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 75%, što nije moguće prihvatiti kao pravilan zaključak, budući da je potrebno da vještak vaskularni ki rurg izvrši pregled tužiteljice prije davanja nalaza i mišljenja. Potrebno je utvrditi i da li je bolovanje na kojem je bila tužiteljica u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, te sukladno uputama drugostupanjskog suda pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

7. U nastavku postupka sud je izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada Milani Varinac-Barač radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između bolovanja tužiteljice i ozljeda koja je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi, kao i dopunskim vještačenjem po tom vještaku. Sukladno uputi drugostupanjskog suda vještaci specijalisti vaskularne kirurgije dr. Ivan Ribičić i dr.DŽ dali su zajednički nalaz i mišljenje, te su se i usmeno zajednički očitovali i odgovarali na pitanja parničnih stranaka.

8. Podneskom od 1.srpnja 2025. tužiteljica je izvijestila sud da joj je tuženik 09. studenog 2023. isplatio naknadu štete koja je predmet tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 7.899,57 EUR, od čega na ime neimovinske štete iznos od 7.000,00 EUR bez pripadajućih zakonskih zateznih kamata, te na ime imovinske štete iznos od 725,04 EUR za štetu na vozilu tužiteljice bez pripadajućih zateznih kamata, iznos od 95,40 EUR na ime tuđe pomoći i njege i iznos od 78,00 EUR na ime troškova liječenja, oba iznosa s tek neznatnim dijelom pripadajućih zateznih kamata.

8.1. Sukladno djelomičnoj isplati, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje: naknadu neimovinske štete u iznosu od 28.801,97 EUR sa zateznom kamatom od 6.travnja 2011. do isplate; zateznu kamatu na plaćeni iznos naknade neimovinske štete od 7.000,00 EUR koja teče od 6.travnja 2011. do 9.studenoga 2023.; naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja i tuđe njege i pomoći iznos od 3.665,60 EUR sa zateznom kamatom od 16.ožujka 2012. do isplate; zateznu kamatu na plaćeni iznos imovinske štete po osnovi liječenja i tuđe njege i pomoći od 1.306,48 EUR koja na taj iznos teče od 16.ožujka 2012. do 6.listopada 2023.; naknadu imovinske štete na vozilu tužiteljice u iznosu od 1.550,13 EUR sa zateznom kamatom od 2.prosinca 2010. do isplate; zateznu kamatu na plaćeni iznos naknade štete na vozilu tužiteljice od 725,04 EUR koja teče od 2.pšrosinca 2010. do 9.studenoga 2023.; naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 3.prosinca 2010. do 16.ožujka 2012. u iznosu od 2.112,15 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

9.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale tužiteljici kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 2.prosinca 2010., kada je došlo do sraza motornog vozila kojim je upravljala tužiteljica i motornog vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika.

11. Među parničnim strankama u ovom postupku nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno nije sporno da je vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika u trenutku nastanaka prometne nezgode bilo osigurano policom automobilske odgovornosti, kojom se policom vlasnik tog vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama, između ostalog i zbog tjelesne ozljede sve sukladno čl. 22 Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

12. Međutim, između parničnih stranaka sporno je da li je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovorna tužiteljica, da li postoji podijeljena odgovornost tužiteljice i osiguranika tuženika za nastanak štete, i ukoliko postoji u kojem omjeru, pa je samim time sporna i osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. Prije svega potrebno je raspraviti pitanje odgovornosti/ suodgovornosti tužiteljice i osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode, te postoji li isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak prometne nezgode, u kojem omjeru je tužiteljica, a u kojem omjeru je osiguranik tuženika doprinio nastanku predmetne prometne nezgode.

14. Pitanje odgovornosti za nastanak štete u konkretnom slučaju propisan je odredbama čl.1072.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO), koji u st.1.propisuje da kad je šteta prouzročena pogodom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok st.2. propisuje ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

15. Na okolnost dinamike nastanka predmetne prometne nezgode izveden je dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila CŽ, koji je navedeno vještačenje i usmeno dopunio na glavnoj raspravi, i sudsko-medicinskim vještačenjem izvršenom od strane Medicinskog fakulteta u Splitu, na okolnost utjecaja razine alkohola u krvi osiguranika tuženika.

16. Sudski vještak za strojarstvo, promet i motorna vozila CŽ u pisanom nalazu i mišljenju navodi da se prometna nezgoda dogodila na raskrižju državne ceste 8, kolnika [adresa] i kolnika [adresa] u [adresa], dana 2. prosinca 2010. oko 20.55 sati. U vrijeme nezgode kolnik- asfalt bio je suh i čist, kolnik osvijetljen, bila je noć i vedro, radi se o rijetko naseljenom mjestu, cesta predstavlja kolnik u oba smjera bez biciklističke trake i bez nogostupa. Raskrižje je pregledno –četverokrako, gdje se s državnom cestom 8 pod pravim kutom križa sa sjeverne strane kolnik [adresa], a sa južne strane križa kolnik Put Sv. Lovre od Oštrog. Na kolniku [adresa] gledano iz smjera sjevera, a prije raskrižja sa državnom cestom 8 nalazi se prometni znak izričitih naredbi broj B02- obvezno zaustavljanje. Cesta na mjestu nezgode je ravna, kolnik je asfaltni, radova na cesti nije bilo. Površina kolnika izrađena je od asfaltnog zastora, srednje hrapavosti, koji je zatečen suh i čist, a pregledom šireg izgleda mjesta nezgode na kolniku nije zatečeno blata, zemlje, kamenja ili drugih predmeta. Prometnica državne ceste broj 8 na mjestu nesreće širine je 7m, koja je prije raskrižja razdjelnom udvojenom punom crtom podijeljena na sjevernu i južnu kolničku traku. Na samom raskrižju državne ceste, te kolnicima [adresa] i [adresa], kolnik je razdjelno isprekidanom crtom podijeljen u dužini 23m. Promet sjevernom kolničkom trakom odvija se iz smjera istoka u smjeru zapada (od Solina u smjeru Trogira), a južnom od smjera zapada u smjeru istoka ( od Trogira u smjeru Solina). Uz sjevernu i južnu stranu kolnika nalaze se rubne pune crte koje označavaju voznu površinu kolnika. Na sjevernu stranu kolnika državne ceste 8 ulijeva se pod pravim kutom prometnica anagramske oznake [adresa], a nasuprot sjevernog raskrižja na južnu stranu državne ceste 8 ulijeva se pod pravim kutom prometnica anagramske oznake Put Sv. Lovre od Oštrog. Širina kolnika [adresa] prije raskrižja s državnom cestom iznosi 4m, a njime se promet odvija iz smjera sjevera u smjeru juga i od smjera juga u smjeru sjevera, što kazuje da se radi o dvosmjernoj prometnici. Samo ušće ulijevanja narečene prometnice na mjestu događaja iznosi 8metara. Širina kolnika Put Sv. Lovre od Oštrog prije raskrižja sa državnom cestom širine je 9 metara, koje je razdjelnom punom crtom odijeljen na istočnu i zapadnu kolničku traku. Istočnom kolničkom trakom promet se odvija iz smjera juga u smjeru sjevera, a zapadno od smjera sjevera u smjeru juga. Vozači koji prometuju navedenim prometnicama gledano iz smjera njihovog kretanja međusobno se zapažaju na udaljenosti od 150 do 200 metara. Što se tiče opreme ceste sudski vještak navodi da su postavljeni prometni znakovi B31- ograničenje brzine kretanja na 60km/h, znak opasnosti broj A03 -križanje s sporednom cestom pod pravim kutom, znak B32- zabrana pretjecanja svih motornih vozila, osim motocikla bez prikolice i mopeda, i A30 – zastavljena kolona vozila, i to na državnoj cesti 8 gledano iz smjera istoka, a prije nailaska na raskrižje [adresa] i [adresa]. Stanje prometa je normalno, bilo je vedro, noć, ali dobro osvijetljeno.

16.1. Vozila sudionici u nesreći zatečeni su u položaju kako su se zaustavili nakon međusobnog sraza, a tragovi nastali na kolniku sačuvani su od uništenja. Sudionici u nesreći, a radi se o BŽ kći pok. B, rođena 1968., i AŽ sin A, rođen 1981., prevezeni su smjesta događaja u zdravstvenu ustanovu KBC Firule, poradi pružanja liječničke pomoći. Samo mjesto događaja predočili su djelatnici PU SD, PPrP-e, OŽ i SŽ koji su osiguravali mjesto događaja. Od PTM gledano u smjeru zapada, a u južnoj kolničkoj traci nalaze se tragovi zanošenja pneumatika i manji trag zadiranja metala u asfaltnu podlogu. Na 5,20 m, gledano od PTM u smjeru zapada, a okomito od središnje razdjelne crte u smjeru juga 13,20 m, nalazi se trag zanošenja pneumatika koji vodi u smjeru zapada, dužine 1,90 m, tako što zahvaća samo ušće južnog djela raskrižja. Pored opisanog traga zanošenja, a s njegove sjeverne strane, zapaža se na asfaltnoj podlozi trag zadiranja metala dužine 0,30 m, koji počima udaljen od početka opisanog traga zanošenja u smjeru zapada 0,60 m. Od PTM gledano prema zapadu 6,00 m, a okomito od središnje razdjelne crte u smjeru juga 1,10 m, nalazi se u južnoj kolničkoj traci početak traga zanošenja, koji je dosta dobro otisnut na asfaltnu podlogu, a vodi u smjeru južnog ruba kolnika u obliku luka prema sjeveru. Trag zanošenja počima u obliku slova V, gdje je južni dio traga udaljen od PTM za 7,20 m, a od središnje razdjelne crte u smjeru juga 2,00 m. Opisani, trag zanošenja u obliku slova V, pruža se južnom kolničkom trakom u smjeru zapada, tako što na 9,80 m, silazi sa južnog ruba kolnika na zemljanu površinu koja se pruža uz južnu stranu kolnika i kao takav dalje vodi u obliku guranja zemlje sve do metalnog stupa javne rasvjete u dužini 4,00 m. Na 6,60 m, gledano od PTM u smjeru zapada, a okomito od središnje razdjelne crte u smjeru juga 2,80 m, zapaža se u južnoj kolničkoj traci trag zanošenja pneumatika blaže otisnut na asfaltnu podlogu, a trag vodi u smjeru južnog ruba kolnika, gdje na 6,70 m, izlazi sa južnog ruba kolnika na zemljanu površinu. Na mjestu gdje završava opisani trag nalazi se prvi izvaljeni metalni stup koji nosi metanu zaštitnu ogradu-odbojnik. Metalna, zaštitna -ograda-odbojnik odbačena je u smjeru- zapada- za 5,00 m, i nalazi se na zemljanoj površini pored sjevernog djela metalnog nosača rasvjetnog tijela. Od PTM gledano u smjeru zapada 20,00 m, a okomito od same južne rubne crte u smjeru juga 2,00 m, nalazi se betonsko postolje metalnog nosača javne rasvjete, gdje se zapaža jači trag udara sa guranjem zemlje i prskotinama mazivna ulja.

16.2. Osobni automobil Peugeot-307, [registarska oznaka] nalazi se na zemljanoj površini uz južnu stranu kolnika, a jugozapadnog ušća raskrižja, okrenut prednjim djelom u smjeru jugoistoka. Od PTM u smjeru zapada 18,00 m, nalazi se prednji lijevi vrh automobila. Okomito od južne rubne crte u smjeru juga 5,00 m, nalazi se prednji lijevi vrh automobila, a stražnji lijevi na 3,20 m. Na mjestu silasku automobila na zemljanu površinu zasađenu stablima trešnje, uočava se trag guranja zemlje u dužini 6,00 m, gledano do samog položaja automobila Peugeot-307, sa slomljena dva stabla trešnje. Oko položaja automobila, a više s lijeve bočne strane i prednjeg djela automobila zapažaj se otpali plastični i metalni dijelovi istog automobila. Osobni automobil Fiat Marea 1.8, [registarska oznaka] zatečen je u južnoj kolničkoj traci, okrenut prednjim djelom u smjeru istoka. Od PTM gledano u smjeru zapada 20,00 m, nalazi se prednji lijevi vrh istog automobila. Od središnje razdjelne crte gledano u smjeru juga 2,90 m, nalazi se prednji lijevi vrh automobila, a stražnji lijevi na 1,80 m. Oko položaja osobnog automobila Fiat-Marea 1.8, a ispod njegovog prednjeg dijela i bočnih strana zapažaju se plastične i metalne krhotine otpale s istog vozila. Mjesto naleta između bočnog lijevog dijela osobnog vozila „Peugeot 307” reg oznake i broja [registarska oznaka] i prednjeg dijela osobnog vozila „Fiat Marea” reg oznake i broja [registarska oznaka] nalazi se na udaljenosti od oko 5 metara od fiksne i početne točke mjerenja u pravcu zapada i oko 2 metra od južnog ruba kolnika ceste D 8 u pravcu sjevera.

16.3. Uvažavajući oštećenja na vozilima i pravce gibanja vozila neposredno prije naleta, u trenutku naleta uzdužne osi zatvarale su kut od gotovo 90[0] pa ćemo sam nalet definirati kao kutni.Nakon sraza osobno vozilo „Peugeot" gibalo se do mjesta konačnog smirivanja uz translaciju i rotaciju centra mase u dužini od oko 15 metara. Uz prosječno usporenje od 4,5 m/s[2] brzina poništena na navedenom putu iznosi 14,8 Km/h (11,6 m/s).Uz poznatu ukupnu masu predmetnog vozila od 1260 kg količina gibanja osobnog vozila „Peugeot” nakon sraza do mjesta konačnog smirivanja iznosi 14,621,3 kgm/s. Nakon sraza osobno vozilo Fiat Marea gibalo se do mjesta konačnog smirivanja na putu od oko 15 metara do naleta na stup javne rasvjete, što uz prosječno usporenje od 5 m/s2 daje brzinu poništenu na navedenom putu u veličini od 44,15 km/h (12,2 m/s). Od trenutka naleta na stup do mjesta smirivanja predmetno osobno vozilo prevalilo je put u veličini od 4 metra, što uz prosječno usporenje od 3,5 m/s2 daje brzinu poništenu u veličini od 19 km/h (5,28 m/s). Neposredno prije naleta na stup javne rasvjete brzina kretanja predmetnog osobnog vozila iznosi 23,5 km/h. Konačna brzina gibanja osobnog vozila Marea nakon sraza do mjesta konačnog smirivanja iznosi 50 km/h (13,85 m/s).

16.4. Uz poznatu ukupnu masu predmetnog vozila od 1450 kg, količina gibanja osobnog vozila Fiat Marea nakon sraza do mjesta konačnog smirivanja iznosi 20082,5 kgm/s. Uz mjerilo od 3.000 kgm/s = 1 cm očitanjem iz dijagrama dobijemo vozilo Fiat Marea-87,08 km/h, a vozilo Peugeot 6,1 km/h. Vremenski interval potreban osobnom vozilu „Peugeot", da sa mjesta gdje je započeo sa uključivanjem dođe do mjesta naleta uz prosječno ubrzanje od 2,5 m/s2 iznosi 2,52 sekunde. Uvažavajući sudarni položaj osobnog vozila „Fiat Marea”, tj. putanju predmetnog osobnog vozila neposredno prije sraza, za kazati je daje od prelaska preko središnje crte do samog naleta, predmetno osobno vozilo „Fiat” napravilo bočno izmicanje za oko 3 metra, a za što mu je bio potreban vremenski interval od 1,96 sekundi. Uz realno vrijeme reakcije na volan od 0,5 sekunda, ukupno vrijeme koje je prošlo od reakcije vozača osobnog vozila „Fiat" izmicanjem u lijevo, pa do mjesta naleta iznosi 2,46 sekunda.U trenutku reakcije na volan izmicanjem u lijevo, osobno vozilo „Fiat” od mjesta naleta u pravcu istoka nalazilo se udaljeno oko 59 metara, i nalazilo se položeno na svom desnom prometnom traku. Mjesto prometne nezgode nalazi se u mjestu [adresa] na raskrižju kolnika državne ceste broj 8, kolnika [adresa] i kolnika ulice Put Svetoga Lovre od Ostroga. Neposredno prije sraza osobno vozilo „Peugeot 307" reg oznake i broja [registarska oznaka] giba se iz pravca sjevera u pravcu juga [adresa] sa namjerom prelaska kolničke površine ceste D8 i nastavljanja gibanja u pravcu juga, tj. u put F [adresa]. Neposredno prije sraza osobno vozilo „Fiat Marea" giba se iz pravca istoka u pravcu zapada sjevernom prometnom trakom kolnika ceste i neposredno prije samog naleta giba se sa brzinom od oko 87,08 km/h ili 23,79 m/s. Do sraza između bočnog lijevog dijela osobnog vozila „Peugeot 307” i prednjeg dijela osobnog vozila „Fiat Marea" dolazi na južnoj prometnoj traci kolnika ceste D8, na udaljenosti od oko 5 metara od fiksne i početne točke mjerenja u pravcu zapada i oko 2 metra od južnog ruba kolnika ceste D8 u pravcu sjevera.

16.5. Osnovno i ključno pitanje dinamike nastanka nezgode je brzina kretanja osobnog vozila „Fiat Marea", mogućnost uočavanja na navedenoj dionici za oba sudionika, i pravovremenost reakcije vozača osobnog vozila „Fiat Marea” na pojavnost uključivanja osobnog vozila „Peugeot 307” na svom pravcu gibanja? Neposredno prije sraza, a što je jasno vidljivo po sudarnom položaju na južnoj prometnoj traci kolnika ceste D8, vidljivo je da je osobno vozilo „Fiat Marea" radilo izmicanje sa sjeverne prometne trake na južnu prometnu traku, i to bočno gledano na putu od oko 3 metra, za što mu je bio potreban vremenski interval od oko 1,96 sekunda. Ako ovom vremenskom intervalu pribrojimo vremenski interval reakcije vozača na volan koji u realnim okolnostima iznosi oko 0,5 sekunda, tada je jasno da je ukupni vremenski interval kada je vozač osobnog vozila „Fiat Marea” reagirao bočnim izmicanjem u lijevo na pojavnost osobnog vozila „Peugeot 307” na svom pravcu gibanja oko 2,46 sekundi, što u odnosu na vremenski interval osobnog vozila „Peugeot 307” od trenutka kada je počeo sa uključivanjem pa do mjesta samog naleta, a koji iznosi 2,52 sekunde, je gotovo jednak, a što bi značio da je vozač osobnog vozila „Fiat Marea" prilikom reakcije izmicanja u lijevo pravovremeno reagirao na pojavnost osobnog vozila „Peugeot 307" na svom pravcu gibanja. Obzirom na ravan kolnički potez neposredno prije naleta, vozačica osobnog vozila „Peugeot 307" okretanjem preko lijevog ramena jasno može uočiti nailazak osobnog vozila Fiat Marea na svom pravcu kretanja, prekinuti uključivanje i na taj način nalet bi se izbjegao. U trenutku kada je vozač osobnog vozila „Fiat Marea” reagirao izmicanjem u lijevo, nalazio se od mjesta naleta udaljen od oko 59 metara, i nalazio se položen na svom desnom prometnom traku. Uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje od 7 m/s[2] do mjesta samog naleta zaustavio bi se da se giba s brzinom od 81,2 km/h (22,5 m/s).

16.6. Zaključno u svom mišljenju sudski vještak CŽ navodi da se neposredno prije sraza osobno vozilo „Fiat Marea” reg oznake i broja [registarska oznaka] giba sjevernim prometnim trakom iz pravca istoka u pravcu zapada i neposredno prije samog naleta giba se s brzinom od oko 87,08 km/h ili 23,79 m/s. Neposredno prije sraza osobno vozilo „Peugeot 307” reg oznake i broja [registarska oznaka] giba se iz pravca sjevera u pravcu juga, i započinje uključivanje sa kolnika [adresa] na sjeverni prometni trak kolnika ceste D8, sa namjerom nastavljanja gibanja u pravcu juga, tj. u ulicu Put Svetoga Lovre od Ostroga. Do sraza između prednjeg dijela osobnog vozila „Fiat Marea” i bočnog lijevog dijela osobnog vozila „Peugeot 307” dolazi na udaljenosti od oko 5 metara od fiksne točke mjerenja u pravcu zapada i oko 2 metra od južnog ruba kolnika ceste D8 u pravcu sjevera. Obzirom na mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode koja za oba sudionika iznosi preko 100 metara, vozačica osobnog vozila „Peugeot 307” prije uključivanja na kolnik ceste D 8, okretanjem preko lijevog ramena jasno je mogla uočiti nailazak osobnog vozila „Fiat Marea”, prekinuti uključivanje i na taj način sraz bi se izbjegao. Obzirom na vremenski interval početka uključivanja osobnog vozila „Peugeot 307”, pa do mjesta samog naleta, vozač osobnog vozila „Fiat Marea”, pravovremeno je reagirao izmicanjem i otklonom volana u lijevo, na uključivanje osobnog vozila „Peugeot 307” na svom pravcu gibanja. U trenutku kada je vozač osobnog vozila „Fiat Marea” reagirao otklonom volana u lijevo, od mjesta sraza nalazio se udaljen oko 59 metara u pravcu istoka i nalazio se u potpunosti položen na svom sjevernom prometnom traku. Na navedenoj udaljenosti uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje od 7 m/s[2] do mjesta samog sraza zaustavio bi se da se giba sa brzinom od 81,2 km h ili 22,5 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene, iz čega je za zaključiti da se gibao sa dozvoljenom brzinom gibanja od 60 km/h do samog sraza ne bi niti došlo. Da li je vozač osobnog vozila „Fiat Marea” na putu izmicanja, a kada je reagirao na volan i kočnicu otklonom u lijevo, poduzeo i radnju intenzivnog kočenja, za to nema materijalnih tragova niti se o tome vještak može egzaktno očitovati.

16.7. Sudski vještak CŽ na ročištu za glavnu raspravu održanom 18.travnja 2014. usmeno se očitovao na primjedbe tužiteljice, te vezano za brzinu gibanja vozila tužiteljice nakon sraza pa do mjesta konačnog smirivanja, vještak navodi da su iste izračunate na osnovu ostatinih puteva i prosječnih ograničenja usporenja na tim putovima. Što se tiče brzine kretanja vozila osiguranika tuženika ista neposredno i u samom srazu iznosi 87,08 km/h. Metoda koja je primijenjena za izračun brzine je grafoanal, koja na osnovi poznatih ostatnih impulsa vozila i na osnovu poznatih ulaznih pravaca neposredno prije sraza ravnotežom impulsa dobije navedenu brzinu. Na prigovor o brzini gibanja osobnog vozila Fiat Marea u trenutku poduzimanja - započinjanja radnje kočenja vještak se nije mogao očitovati jer na kolniku nema vidljivih tragova kočenja, pa nije poznato kolika je bila dužina tih tragova, a samim time ni brzina poništena navodnim tragovima, koja bi u konačnici zajedno s brzinom u samom srazu dala brzinu gibanja vozila Marea. O reakciji vozača-osiguranika tuženika, vezano za alkohol od 0,9 g/kg vještak se ne može očitovati jer je to posao medicinskih vještaka. U svemu ostalom sudski vještak CŽ ostao je kod danog pisanog nalaza i mišljenja.

16.8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24.travnja 2023. sudski vještak CŽ usmeno je dopunio svoj nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na imovinsku štetu nastalu na vozilu tužitelja. Na osobnom vozilu tužiteljice, s obzirom na opseg i karakter oštećenja nastala je potpuna i totalna šteta. Nova nabavna vrijednost izdvaja se iz Kataloga Centra za vozila Hrvatske u veličini od 18.543,20 EUR-a. U trenutku nezgode predmetno osobno vozilo staro je 9 godina i ima vrijednost 23% od svoje novonabavne vrijednosti ili 4.264,90 EUR-a. S obzirom da je vozilo gotovo potpuno uništeno, vrijednost spašenih ostataka procjenjuje se na 15% od vrijednosti vozila pred štetu ili 639,70 EUR-a. Vrijednost totalne štete iznosila bi 3.625,20 EUR- a.

17. Medicinski fakultet u Splitu, putem Povjerenstva sastavljenog od prof.dr.sc. MŽ, specijalista psihijatrije, i prof.dr.sc. Marija Definis-Gojanović, specijalista sudske medicine, izradilo je pisani nalaz i mišljenje, radi utvrđenja utjecaja alkoholiziranosti osiguranika tuženika na nastanak prometne nezgode i pravovremenost njegove reakcije prilikom uočavanja tužiteljičinog vozila. Pri tom se poziva na nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić”, Odjel kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, Zagreb od 17.prosinca 2010., gdje je navedeno da je na osnovi izvršenih analiza i podataka iz obrazaca AUK-I i AUK-2 zaključeno da je u trenutku prometne nesreće AŽ bio pod utjecajem alkohola, s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 0,90 g/kg. Povjerenstvo u svom mišljenju navodi da koncentracija od 0,90 g/kg apsolutnog alkohola u krvi odgovara pripitom stanju (i to gornjoj granici tzv. stanja lakše pripitosti). Kod koncentracija od 0,90 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozači su relativno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom, odnosno vozačke sposobnosti su im smanjene, ali ne bitno. Alkohol prvenstveno djeluje na koru velikog mozga, djelujući depresivno na više moždane centre a pojačavajući aktivnost nižih centara. Djelovanje alkohola na središnji živčani sustav manifestira se euforičnim ponašanjem, inhibicijom centara koji kontroliraju radnje, gubitkom oštrine vida, smanjenom koordinacijom pokreta, produženim vremenom reakcije. U pripitom stanju, zbog sve jačeg djelovanja na središnji živčani sustav pojavljuju se kod većine Ijudi nekritičnost uz precjenjivanje vlastitih sposobnosti, dolazi do promjena u hodu i kretnjama, pojavljuju se znakovi smanjene mogućnosti pamćenja i zapažanja. Samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole, zbog čega se upravo u pripitom stanju dešava najveći broj najtežih prometnih nesreća. Karakteristike navedenog pripitog stanja su opća uzbuđenost organizma. Sudionik u prometu osjeća toplinu, pojavljuje se povećano rumenilo lica, raste krvni tlak, puls je ubrzan, promijenjenog ritma. Kontinuiranost misli se gubi, kao i pamćenje, osjeća se veća osobna sposobnost za bilo kakve pothvate. Pojavljuje se i osjećaj pojačane hrabrosti u želji za isticanjem. Rezultati toga su siloviti pothvati u tijeku vožnje, nepoštivanje prometnih znakova i propisa.

17.1. U ovom stupnju alkoholiziranosti smanjena je kontrola viših centara u mozgu tako da se sudionici u prometu kreću slobodnije i donose smjelije odluke. Pojavljuje se nekoordiniranost pojedinih pokreta koje treba iznenadno izvesti, oštrina dubinskog vida se smanjuje, a kada dolazi do slabijeg uočavanja udaljenosti između dva predmeta. Zbog alkoholiziranosti neispravno se procjenjuje brzina i udaljenost nadolazećeg vozila, slabije uočavaju predmeti u pokretu, a zbog čega se smanjuje orijentacija u prostoru. Dolazi do trzanja očiju što otežava fiksiranje predmeta, reakcije vida slabe i kasne za 30%. Vidni kut trijezne osobe iznosi oko 180[0] , a kod alkoholizirane osobe on se suzuje te zbog toga vozač prekasno na raskršću uočava vozila koja mu dolaze sa strane. Trijezan vozač prima do 18 individualnih optičkih podražaja u sekundi od kojih stvara cjelovitu sliku. Onaj s oko 1,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi prima 4-5 optičkih individualnih podražaja. U brzoj vožnji zbog toga mu slike postaju nejasne i mutne a mnogo toga oko sebe vozač nije u stanju zamijetiti. Isto tako dolazi do produljenja akomodacije oka za oko 20-30%.Kod oko 1,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi kvaliteta i kvantiteta sluha opada za oko 40%. Pod utjecajem alkohola reakcijsko vrijeme ili psihička sekunda (koje se sastoji od reakcije opažanja opasnosti, shvaćanja podataka i izvršenja određenih radnji) se produžava. Reakcijsko vrijeme prosječnih zdravih osoba može iznositi 0,50 do 1,50 sekundi, a smatra se da optimalno iznosi 0,75 sekunde. Osim što dolazi do produženja reakcijskog vremena, raste i broj neispravnih reakcija i grešaka. Alkohol jače djeluje na ispravnost reakcije nego na njenu brzinu, pa tako pri niskim koncentracijama apsolutnog alkohola u krvi brzina reakcije može biti ispravna ali se smanjuje kvaliteta, tako da vozač reagira brže, ali lošije.

17.2. Zaključno, prema literaturnim izvodima koncentracija alkohola od 0,9 g/kg može proizvesti kod osobe povećane motoričke i kognitivne probleme, može smanjiti koordinaciju i procjenjivanje. Može se javiti pojačana govorljivost, upadljiva gestikulacija, blaži motorički nemir, nestrpljivost, donekle povišeno raspoloženje, ponekad slabljenje samokritičnosti i povećano samopouzdanje, mogućnosti prosuđivanja vlastitih mogućnosti, povećana sklonost riziku, kao i sve već gore navedene promjene osjetilnih aparata te produljenje reakcijskog vremena. Dakle, ova koncentracija alkohola, teoretski mogla je dovesti do blažeg usporenja reakcije prilikom uočavanja tužiteljičinog vozila.

18. Iz izvedenih dokaza, posebice prometno-tehničkog vještačenja, proizlazi da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali tužiteljica kao vozač osobnog vozila Peugeot 307 reg. oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika AŽ kao vozač osobnog vozila Fiat Marea, reg. oznake [registarska oznaka]. Nadalje, utvrđeno je:

-da se prometna nezgoda dogodila 2.prosinca 2010. oko 20:55 sati,

-mjesto nezgode je raskrižje državne ceste D 8, kolnika [adresa] i kolnika [adresa] u [adresa], radi se o četverokrakom raskrižju gdje se državna cesta D8 pod pravim kutom križa sa sjeverne strane s kolnikom [adresa], a sa južne stane s kolnikom Put svetog Lovre od Oštrog,

-nezgoda se dogodila u rijetko naseljenom mjestu, na cesti s kolnikom u oba smjera, na preglednom raskrižju, noću, za vedrog vremena, na čistom i suhom asfaltu i osvijetljenom kolniku,

-širina kolnika [adresa] prije raskrižja s državnom cestom D8 iznosi 4m, radi o dvosmjernoj prometnici, samo ušće ulijevanja te prometnice na mjestu događaja iznosi 8 metara,

- širina kolnika Put Sv. Lovre od Oštrog prije raskrižja sa državnom cestom širine je 9 metara,

- državna ceste broj 8 na mjestu nesreće širine je 7m, koja je prije raskrižja razdjelnom udvojenom punom crtom podijeljena na sjevernu i južnu kolničku traku,

- vozači koji prometuju navedenim prometnicama gledano iz smjera njihovog kretanja međusobno se zapažaju na udaljenosti od 150 do 200 metara,

- na cesti su postavljeni prometni znakovi B31- ograničenje brzine kretanja na 60km/h, znak opasnosti broj A03 -križanje s sporednom cestom pod pravim kutom, znak B32- zabrana pretjecanja svih motornih vozila, osim motocikla bez prikolice i mopeda, i A30 -zastavljena kolona vozila, i to na državnoj cesti 8 gledano iz smjera istoka, a prije nailaska na raskrižje [adresa] i [adresa],

- stanje prometa je bilo normalno, vedro, noć, ali dobro osvijetljeno,

- prije nezgode osobno vozilo „Peugeot 307" reg oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica, gibalo se iz pravca sjevera u pravcu juga [adresa] sa namjerom prelaska kolničke površine ceste D8 i nastavljanja gibanja u pravcu juga, tj. u Put Svetog Lovre od Ostroga,

- neposredno prije sraza osobno vozilo „Fiat Marea", kojim je upravljao osiguranik tuženika AŽ, gibalo se iz pravca istoka u pravcu zapada sjevernom prometnom trakom kolnika ceste i neposredno prije samog naleta giba se sa brzinom od oko 87,08 km/h ili 23,79 m/s,

- do sraza između bočnog lijevog dijela osobnog vozila „Peugeot 307”, kojim je upravljala tužiteljica i prednjeg dijela osobnog vozila „Fiat Marea", kojim je upravljao osiguranik tuženika, došlo je na južnoj prometnoj traci kolnika ceste D8,

- sam nalet vozila vještak definira kao kutni, a na temelju oštećenja na vozilima i pravaca gibanja vozila koji su u trenutku naleta uzdužne osi zatvarale kut od gotovo 90[0,]

-mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode za oba sudionika iznosi preko 100 metara,

-da je osiguranik tuženika u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 0,90 g/kg, koja koncentracija alkohola, je teoretski mogla dovesti do blažeg usporenja reakcije prilikom uočavanja tužiteljičinog vozila, prema sudsko-medicinskom vještačenju.

19. Dakle, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet CŽ nedvojbeno proizlazi da se nezgoda dogodila na način da je osiguranik tuženika AŽ upravljao vozilo marke Fiat Marea državnom cestom D8, brzinom od 87,08 km/h, na dijelu prometnice gdje ograničenje brzine iznosi 60 km/h, i pod utjecajem alkohola od 0,90 g/kg, pritom zadržavajući smjer kretanja. S druge strane, tužiteljica je upravljala vozilom marke Peugeot 307 iz pravca sjevera u pravcu juga [adresa] sa namjerom prelaska kolničke površine ceste D8 preko dvije pune crte i nastavljanja gibanja u pravcu juga, tj. u Put Svetog Lovre od Ostroga, uz znak obveznog zaustavljanja, čime je tužiteljica oduzela prednost prolaska osiguraniku tuženika. Oba sudionika predmetne prometne nezgode prekršila su prometna pravila, i to osiguranik tuženika vozeći brzinom većom od dozvoljene i pod utjecajem alkohola u krvi, a tužiteljica se upustila u prelazak državne ceste D8 preko dvije kolničke trake označene punom crtom i na taj način oduzela prednost prolaska vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika i koji je zadržavao smjer kretanja. Analizom nalaza i mišljenja sudskog vještaka, i sudsko-medicinskom vještačenja, sud nedvojbeno zaključuje da je prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak predmetne prometne nezgode istaknut od strane tuženika neosnovan, ali je osnovan prigovor podijeljene odgovornosti.

20. Da bi se utvrdio omjer u kojem je svaki od sudionika doprinio nastanku prometne nezgode, potrebno je razmotriti mogućnosti pod kojima se nezgoda mogla izbjeći. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka CŽ, tužiteljica-vozačica osobnog vozila „Peugeot 307” prije uključivanja na kolnik ceste D 8, okretanjem preko lijevog ramena jasno je mogla uočiti nailazak osobnog vozila „Fiat Marea”, prekinuti uključivanje i na taj način sraz bi se izbjegao. S obzirom na vremenski interval početka uključivanja osobnog vozila „Peugeot 307”, pa do mjesta samog naleta, vozač osobnog vozila „Fiat Marea”, pravovremeno je reagirao izmicanjem i otklonom volana u lijevo, na uključivanje osobnog vozila „Peugeot 307” na svom pravcu gibanja. U trenutku kada je vozač osobnog vozila „Fiat Marea” reagirao otklonom volana u lijevo, od mjesta sraza nalazio se udaljen oko 59 metara u pravcu istoka i nalazio se u potpunosti položen na svom sjevernom prometnom traku. Na navedenoj udaljenosti uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje od 7 m/s[2] do mjesta samog sraza zaustavio bi se da se giba sa brzinom od 81,2 km h ili 22,5 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene, iz čega je za zaključiti da se gibao sa dozvoljenom brzinom gibanja od 60 km/h do samog sraza ne bi niti došlo.

21. Nadalje, za sudskog vještaka CŽ osnovno i ključno pitanje dinamike nastanka nezgode je brzina kretanja osobnog vozila „Fiat Marea", mogućnost uočavanja na navedenoj dionici za oba sudionika, i pravovremenost reakcije vozača osobnog vozila „Fiat Marea” na pojavnost uključivanja osobnog vozila „Peugeot 307” na svom pravcu gibanja. U odnosu na navedeno vještak navodi da je osobno vozilo „Fiat Marea" radilo izmicanje sa sjeverne prometne trake na južnu prometnu traku, i to bočno gledano na putu od oko 3 metra, za što mu je bio potreban vremenski interval od oko 1,96 sekunda. Ako ovom vremenskom intervalu pribrojimo vremenski interval reakcije vozača na volan koji u realnim okolnostima iznosi oko 0,5 sekunda, tada je jasno da je ukupni vremenski interval kada je vozač osobnog vozila „Fiat Marea” reagirao bočnim izmicanjem u lijevo na pojavnost osobnog vozila „Peugeot 307” na svom pravcu gibanja oko 2,46 sekundi, što u odnosu na vremenski interval osobnog vozila „Peugeot 307” od trenutka kada je počeo sa uključivanjem pa do mjesta samog naleta, a koji iznosi 2,52 sekunde, je gotovo jednak, što bi značio da je vozač osobnog vozila „Fiat Marea" prilikom reakcije izmicanja u lijevo pravovremeno reagirao na pojavnost osobnog vozila „Peugeot 307" na svom pravcu gibanja. Iz navedenoga proizlazi zaključak da je reakcija osiguranika tuženika, bez obzira što je bio pod utjecajem alkohola u krvi, bila pravovremena i da navedena koncentracija alkohola od 0,90 g/kg nije usporila njegove reakcije prilikom uočavanja vozila tužiteljice.

22. Sud u cijelosti prihvaća zaključak sudskog vještaka za promet CŽ o dinamici nastanka predmetne nezgode i mogućnostima izbjegavanja same nezgode, čiji nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim, i na koji ni parnične strane nisu imale primjedbi nakon usmenog očitovanja vještaka na glavnoj raspravi, a isto se odnosi i na sudsko-medicinsko vještačenje, koje je napravljeno radi utvrđenja utjecaja alkohola u krvi osiguranika tuženika na njegove reakcije u upravljanju motornim vozilom neposredno prije prometne nezgode. Iz tih dokaza jasno proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na preglednom raskrižju, koje je bilo dobro osvijetljeno, i da je mogućnost međusobnog uočavanja sudionika nezgode iznosila oko 100 metra. Pritom valja uzeti u obzir da se radilo o upravljanju vozilima noću kada su na vozilima upaljena svjetla, i da je tužiteljica mogla lako uočiti kretanje vozila kojim je upravljalo osiguranik tuženika, jer se isti kretao prema tužiteljici zadržavajući smjer kretanja, dok je osiguraniku tuženika bilo puno teže uočiti vozilo tužiteljice koja je stajala na raskrižju bočno ili pod pravim kutom.

23. U toj situaciji svjetla na vozilu tužiteljice, osiguranik tuženika je mogao puno teže uočiti nego što je tužiteljica mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika. Pri dobroj preglednosti raskrižja i vidljivosti kolnika, tužiteljica je lako mogla uočiti nailazak vozila koje zadržava smjer kretanja i odustati od prelaska preko državne ceste, čime bi se izbjegla prometna nezgoda. S druge strane, osiguranik tuženika, iako je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u krvi i brzinom veće od dopuštene, poduzeo je pravovremeno sve reakcije u trenutku kada je uočio vozilo tužiteljice, u svrhu izbjegavanja sraza, u čemu nije uspio. Međutim, na licu mjesta nisu pronađeni materijalni tragovi intenzivnog kočenja, tako da se vještak prometne struke nije mogao očitovati da li je osiguranik tuženika poduzeo tu radnju u svrhu izbjegavanja sraza. Kada se uzmu u obzir sve okolnosti nastanka prometne nezgode i mogućnosti pod kojima se ista mogla izbjeći, kako je naprijed detaljno izloženo, sud cijeni doprinos tužiteljice nastanku predmetne prometne nezgode od 60%, a osiguranika tuženika 40%.

24. S obzirom na sve naprijed navedeno, osnovan je prigovor podijeljene odgovornosti u omjeru od 40%:60%, pa se u ovom slučaju ima opravdano primijeniti odredba članka 1092. ZOO-a, koja propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjeno sniženu naknadu.

25. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima specijalistima pulmologu, neurokirurgu, traumatologu, maksilofacijalnom kirurgu, vaskularnom kirurgu, i neuropsihijatru. Budući da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila čitav niz ozljeda, od kojih su neke bile opasne po život, kao i da je između parničnih stranaka sporan postotak umanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice, sudski vještaci su u spis dostavili pisane nalaze i mišljenja, pisane dopune nalaza i mišljenja, usmeno su se očitovali, te dali konačna i zajednička usuglašavanja oko povrede prava osobnosti na strani tužiteljice.

26. Sudski vještaci dr.ĆŽ, traumatolog, dr.Željko Bušić, neurokirurg, dr.Ivan Ribičić, vaskularni kirurg, dr.ZŽ, pulmolog, i dr.Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg, dostavili su 17.srpnja 1019. u spis zajednički pisani nalaz i mišljenje o ozljedama tužiteljice zadobivenim u prometnoj nezgodi. U nalazu sudski vještaci navode da je tužiteljica 2. prosinca 2010. hospitalizirana u Klinici za kirurgiju KBC-a Split, gdje se napravila potrebna (uključivo RTG) obrada i postale dijagnoze: šokno stanje radi iskrvarenje i ozljeđivanja, traumatsko presijecanje prsnog dijela aorte, krvarenje u lijevome prsištu, prijelom 2. do 6. rebra lijevo, krvarenje u slezeni ispod čahure, prijelom križne kosti (lijeva masa bez pomaka ulomaka), prijelom čašice lijevog kuka, prijelom gornje i donje grane lijeve stidne kosti, prijelom lijevog poprečnog nastavka 2. i 3.slabinskog kralješka, prijelom sinusa desne gornje čeljusti, i nagnječenje mozga. U Otpusnom pismu navedeno je: „ Pri prijemu pri svijesti…, ….uradi se hitna MSCT dijagnostika glave, prsišta i trbuha.” Po obradi premještena u JIL dana 3. prosinca 2010. hospitalizirana u JIL KBC Split, gdje je na liječenju zadržana do 19.prosinca 2010. U Otpusnom pismu se navodi: „5.prosinca 2010... stentgraft... ..postavljen u torakalnu aortu. Kirurg, koji prati stanje pacijentice, zatražio je još jedan kontrolni CT trbuha koji je učinjen 16.prosinca 2010.Taj je snimak u odnosu na prethodni pokazao progresiju hematoma slezene. Kirurški je stav da trenutno nije indicirana hitna operacija, a da je potrebna kontrola kirurga kontinuirano. Traumatolog prati stanje zdjelice te se prema dogovoru s njim naprave prvo 3.prosinca 2010. MSCT rekonstrukcije, a 8. prosinca 2010.kontrolne nativne

RTG snimke zdjelice. Terapija je konzervativna.”

26.1. Nadalje, sudski vještaci navode:

- da je 19. prosinca 2010. do 26.siječnja 2011. tužiteljica hospitalizirana u Kliniku za kirurgiju KBC Split, gdje je dana 30.prosinca 2010. izvršena operacija kojom se odstranila slezena,

- da je 3.siječnja 2011. kontrolirana po traumatologu, preporučena je fizikalna terapija, mobilizacija u krevetu uz zabranu sjedenja i ustajanja,

- da je 11.siječnja 2011. kontrolirana po traumatologu, postupno ustajanje i hod uz pomoć hodalice,

- da je 20.siječnja 2011. kontrolirana po traumatologu uz priloženi RTG zdjelice, kada je preporučena mobilizacija i vertikalizacija uz pomoć štaka, a po otpustu do stacionarne rehabilitacije fizikalna terapija u kući,

- da je 28.siječnja 2011. kontrolirana po fizijatru, stacionarno fizikalno liječenje- Barthelov indeks 40,

- da je 2.veljače 2011. kontrolirana po fizijatru-kućna fizikalna terapija,

- da je 7.veljače 2011. učinjena urinokultura: Escherichia coli,

- da je 23.veljače 2011. pregledana po epidemiologu i cijepljena,

- da je 23.veljače 2011. kontrolirana po vaskularnom kirurgu:„Nalaz uredan.Th.Cardiopirin, preporučena stacionarna fizikalna terapija”,

- da je 18.ožujka 2011. kontrolirana po vaskularnom kirurgu radi - proležanj(decubitus)u području pete; učinjena je operacija kojom su odstranjena devitalizirana tkiva,

- da je 21.ožujka 2011. kontrolirana po vaskularnom kirurgu-proležanj u području pete, učinjena je operacija kojom su odstranjena devitalizirana tkiva,

- da je 4.travnja 2011. kontrolirana po traumatologu, preporučena fizikalna terapija stacionarno,

- da je 5.travnja 2011. kontrolirana po kirurgu, kirurški nalaz abdomena je uredan,

- da je 11.svibnja 2011. napravljeno CT snimanje prsne aorte: „Stentgraft je uredno pozicioniran....više nema ostatnih dijelova rastrgane intime unutar lumena“,

- da je 25.svibnja 2011. kontrolirana po psihijatru,

- da je 18.srpnja 2011. hospitalizirana u Krapinskim toplicama, gdje je na rehabilitaciji zadržana do 4.kolovoza 2011., „Navodi bolove u križima, lijevom ramenu.” „Pokretna bez pomagala. Kukovi obostrano reduciranih unutrašnjih rotacija”, „PVM lumbalno normotona održane pokretljivosti. Kl.bez znakova iritacije spinalnih korjenova. Na lijevoj peti manja ragada,

- da je 13.kolovoza 2011. kontrolirana po kardiologu,

- da je 31.kolovoza 2011. napravljena spirometrija- uredna plućna funkcija,

- da je 1.rujna 2011. kontrolirana po pulmologu,

- da je 1.rujna 2011. kontrolirana po neurologu: „Kranijum i kranijalni živci b.o.Vrat slobodan. U AG testovima uredno održava. Miotatski refleksi simetrični,patoloških nema. Dorzalnu i plantarnu fleksiju izvodi. GMS lijeve šake blago oslabljena,snaga fleksora IV i V prsta lijevo blago oslabljena. Hipoestezija od C5 do C8 lijevo,

- da je ??? rujna 2011. kontrolirana po traumatologu, nastaviti održavajuću fizikalnu terapiju u Splitskim toplicama,

- da je 8.rujna 2011. učinjena pretraga EEG, koji je u granicama urednog (napetost,anksioznost ) ,

- da je 9.rujna 2011. kontrolirana po pulmologu,

- da je 14.rujna 2011. kontrolirana po vaskularnom kirurgu: „stanje trajno”,

- da je 4.listopada 2011. kontrolirana po kirurgu ”iako je pacijentica cijepljena ne može se potpuno isključiti mogućnost kasne postsplenektomijske infekcije i septičnog stanja,

- da je 7.listopada 2011. učinjena elektromiografija (EMG) ruku: „.. ..nalaz ukazuje na značajniju i nešto slabije kompenziranu radikulopatiju C7 lijevo.

Pridružena je manja i kronična radikulopatija C5(C6),također lijevo.”,

- da je 12.listopada 2011. učinjeno snimanje somatosenzornih evociranih potencijala (SSEP) jednog od živaca ruku: „ Nalaz govori za značajne smetnje provođenja iznad C7 lijevo,te manje izraženo desno.”,

- da je 13.listopada 2011. kontrolirana po fizijatru i rehabilitirana: „Napeta je PVM LS segmenta.Lasegue lijevo terminalno naznačen. Kretnje lumbalnog segmenta su bolne i ograničene.”,

- da je 22.listopada 2011. kontrolirana po psihijatru,

- da je 2.studenoga 2011. kontrolirana po fizijatru i nastavljena je rehabilitacija,

- da je 11.studenoga 2011. učinjeno neuropsihologijsko testiranje: „Premda se bilježi samo blaga disfunkcija NPF,savjetuje se praćenje i retest za 10-12 mj.",

- da je 2.prosinca 2011. kontrolirana po psihijatru,

- da je 8.prosinca 2011. kontrolirana po neurologu,

- da je ? prosinca 2011. kontrolirana po traumatologu:Tuži se na bolove u vratu i lijevom ramenu. Pokreti rotacije u kukovima reducirani. Terapija po fizijatru uz poštedu opterećenja,

- da je 21.prosinca 2011. kontrolirana po fizijatru: „Bol vrata i lijevog ramena,bol u području zdjelice je manje izražena" Nastavljena je rehabilitacija,

- da je 29.prosinca 2011. učinjeno RTG snimanje slabinske kralješnice: „..suspektan poprečni prijelom drugog lumbalnog sa lijeve strane.” ,te zdjelice: „..prijelomi donje i gornje grane os pubisa lijeve strane sa laganim pomakom ulomaka u stranu.”,

- da je ? siječnja 2012. kontrolirana po traumatologu:preporučena fizikalna terapija, klinički nalaz bez promjena,

- da je 18.siječnja 2012. učinjena EMNG nogu: „ srednje teška do teža subkronična radikularna lezija korijena L5(S l) lijevo; blaža do srednje teška kronična lezija korijena L5(S1) desno; te početna lezija korijena LA obostrano.",

- da je 30.siječnja 2012. učinjeno snimanje SSEP jednog od živaca nogu: „Nalaz govori za značajnije smetnje provođenja lumbalnim dijelom.",

- da je 31.siječnja 2012. učinjena magnetska rezonanca (MR) vratne kralješnice: ,Medula spinalis.. .urednih je osobina. U razini C4-C5..

..lijevostrana... protruzija i.v. diska. U razini C5-C6.. ...dorzomedijalna i obostrana dorzolateralna protruzija i.v. diska. U razini C6-C7... desnostrana mediolateralna protruzijai.v. diska,

- da je 15.veljače 2012. kontrolirana po neurologu: „Kranijum i kranijski živci b.o. Vrat slobodan, bolne kretnje u laterofleksiji te bol pri antefleksiji u lumbalnom segmentu.. ...GMS lijeve šake blago oslabljena. Snaga fleksora IV i V prsta lijevo oslabljena. Hipestezija od C5-C8 lijevo.",

- da je 1.ožujka 2012. kontrolirana po fizijatru,

- da je 22.ožujka 2012. učinjena MR slabinske kralješnice: „U razini L2-L3.. plića dorzomedijalna i lijevostrana mediolateralna protruzija diska.",

- da je 3.travnja 2012. kontrolirana po neurologu:„Kranijum i kranijski živci b.o. Vrat slobodan,napete PVM.GMS lijeve šake diskretno oslabljena,snaga IV i V prsta lijevo blago oslabljena.Hipestezija od C6 do C8 lijevo. C negativan",

- da je 17.listopada 2012. kontrolirana po psihijatru,

- da je 22.listopada 2012. kontrolirana po ortopedu:"lijeva strana zdjelice niža. Kretnje u lijevom kuku ograničene do 1/3 u odnosu na d.kuk.Kretnje u lumbalnoj kralježnici ograničene u blagom stupnju.",

- da je 8.studenoga 2012. kontrolirana po pulmologu,

- da je 20.studenoga 2012. kontrolirana po neurologu,

- da je 21.prosinca 2012. učinjen ultrazvuk srca:… ehokardiografski nalaz uredan",

- da je 5.siječnja 2013. kontrolirana po neurologu: „Neuropsihologijsko testiranje-blago oslabljena brzina procesuiranja informacija,anksioznost na tjelesnom planu.",

- da je 14.siječnja 2013. učinjeno neuropsihologijsko testiranje,

- da je 15.siječnja 2013. kontrolirana po neurologu,

- da je 11.veljače 2013. učinjeno CT snimanje krvnih žila prsišta: „Stentgraft je uredno pozicioniran“,

- da je 15.ožujka 2013. kontrolirana po fizijatru, započeta stacionarna rehabilitacija u Biokovci Makarska:„Hod antalgičan,reduciran funkcijski kapacitet kralježnice u cjelini. Napeta vratna muskluatura,rotacije vrata ograničene za 1/3 opsega obostrano, parestezije u dermatomu i C6,C7 obostrano....Lasegue poz. terminalno obostrano,na prste i pete se postavlja. Rotacije u kukovima bolne",

- da je 7.listopada 2013. otpuštena iz Biokovke Makarska: „Pokretljivija je,trnci u ruci i nozi su manji,

- da je 24.travnja 2014.kontrolirana po fizijatru i rehabilitirana,

- da je 17.kolovoza 2014. kontrolirana po fizijatru i rehabilitirana,

- da je 18.veljače 2015. kontrolirana po neurologu,

- da je 25.veljače 2015. učinjeno CT snimanje krvnih žila prsišta: „Stent graft je uredno pozicioniran...",

- da je 3.ožujka 2015. učinjen SSEP živca za ruku i živca za nogu,

- da je 5.ožujka 2015. učinjena EMNG ruku i nogu: „....nalaz ukazuje na srednje tešku do teže kronične radikularne lezije S I lijevo,srednje tešku kroničnu radikularnu leziju SI desno,te IS lijevo i manju kroničnu radikularnu leziju C6 i CI",

- da je 20.travnja 2015.kontrolirana po neurologu,

- da je 14.svibnja 2015. kontrolirana po fizijatru i fizikalno tretirana,

- da je 24.ožujka 2016. kontrolirana po neurologu, koji preporučuje fizikalni tretman,

- da je 19.kolovoza 2016. kontrolirana po fizijatru,

- da je 20.siječnja 2017. kontrolirana po fizijatru,

- da je 21.ožujka 2016. kontrolirana po neurologu koji preporučuje snimanje krvnih žila mozga,

- da je 3.travnja 2017. učinjen ultrazvuk lijevog oka,

- da je 9.travnja 2017. učinjeno CT snimanje krvnih žila prsišta: „Stentgraft je uredne širine i protoka....“,

- da je 27.travnja 2017. učinjena magnetna angiografija krvnih žila mozga-nalaz je uredan,

- da je 13.lipnja 2017. kontrolirana po neurologu,

- da je dana 2.studenoga 2017. učinjena rtg slabinske kralješnice i zdjelice: „…stanje nakon starog prijeloma gornje i donje grane os pubis sa lijeve strane sa relativno dobrim zarastanjem te dobrim odnosom koštanih ulomaka.",

- da je 16.studenoga 2017. kontrolirana po fizijatru: „za 1/3 umanjen funkcijski kapacitet C segmenta. Hipoestezija parestezija C6 i C7 blaže umanjena GMS šaka. Polovično umanje funkcijski kapacitet LS segmenta.C terminalno pozitivan lijevo. Hipoestezija parestezija IS SI .Umanjena snaga lijeve pelvitrohanterne muskulature i kvadricepsa.Kretnje u lijevom kuku umanjene za 1/3.Devijacija zdjelice u lijevo. S obzirom na navedeno trajno je umanjen funkcijski kapacitet C i L segmenta kao i lijevog kuka uz pridružene radikulopatske smetnje te biomehanički disbalans u smislu pada zdjelice sa svim monosekvencama istog", te preporuča održavajuću fizikalnu terapiju, vježbe, bazen,

- da je 21.studenoga 2017. kontrolirana po traumatologu:„treminalno ograničene kretnje slabinske kralježnice".

26.2. Sudski vještaci su dali zajedničko stručno mišljenje u kojem navode da je kod tužiteljice nastala povreda prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti očituju se kroz otežano duže stajanje, hodanje i sjedenje, otežano i ograničeno sagibanje i čučanje, otežan rad iznad razine pogleda, otežano baratanje sitnim predmetima lijevom rukom, trajne posljedica zbog odstranjenja slezene, trajne posljedice nakon ugrađenog stenta zbog transsekcije grudne aorte, trajno prisutnu sklonost glavoboljama i upalama sinusa, tjelesno oštećenje rada rebara zbog serijske frakture i posljedičnim krvarenjem u lijevo prsište,a što sveukupno cijene u visini od 48%. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 14 dana i slabog intenziteta 2 mjeseca. Istoj je bila potrebna nemedicinska tuđa njega i pomoć po izlasku iz bolnice u trajanju po 2 sata dnevno kroz 3 mjeseca. Naruženost je blagog stupnja zbog ožiljka nakon splenektomije.

27. Sudski vještak Njegoslav Bušić, specijalist maksilofacijalne kirurgije, u svom pisanom nalazu i mišljenju od 8.studenoga 2018. navodi koje su dijagnoze tužiteljici zabilježene iz područja maksilofacijalne kirurgije, te zaključuje da je tužiteljica pri štetnom događaju dana 02.prosinca 2010. u sklopu politraume zadobila više teških, pa i po život opasnih tjelesnih ozljeda, radi kojih je liječena u KBC Split, pri čemu je bila podvrgnuta složenim kirurškim i rehabilitacijskim postupcima, te intenzivnom liječenju. S izoliranog stajališta maksilofacijalnog kirurga, maksilofacijalne ozljede kao što su prijelom prednje stijenke maksilarnog sinusa bez dislokacije i posljedično izlijevanje krvi u pobočne nosne šupljine, kao i hematomi očnih vjeđa, po svojoj težini u konkretnom slučaju su od daleko manje važnosti u usporedbi s drugim zadobivenim ozljedama. I posljedice tih ozljeda su daleko manje ozbiljne i manje teške od ozljeda drugih organskih sustava koje je tužiteljica pretrpjela. Vještak je obavio pregled tužiteljice. Tužiteljica se žalila na česte upale sinusa i česte glavobolje u području lica koje se mogu dovesti u vezu sa štetnim događajem. Međutim, ona kategorično odbija dodatno RTG snimanje sinusa radi evaluacije stanja njenih sinusa, jer je svjesna činjenice da je zbog ozljeda pri štetnom događaju višekratno podvrgnuta zračenju i ima fobiju od mogućih štetnih posljedica RTG zračenja. Izjavljuje da se „nekako nosi sama sa sobom i svojim problemima”, te da će „radije trpjeti i povremeno uzimati analgetike, nego ponovno ići na snimanje". Zbog psihičke nadgradnje savjetovano joj je da se konzultira s psihologom ili psihijatrom. Zbog prijeloma kosti maksilarnog sinusa, hematosinusa i sinusitisa kod tužiteljice je nastala povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje koje u konkretnom slučaju vještak procjenjuje sa 2%. Zbog navedenih ozljeda nije došlo do naruženosti. Bolovi koje je tužiteljica trpjela, kao i potreba za pomoći i skrbi treće osobe apsolutno su manji nego što će biti procjene drugih vještaka u ovom slučaju. Ovaj nalaz i mišljenje radio je samo radi orijentacije procesnom rukovoditelju (sucu). Zajednički nalaz i mišljenje, prema nalogu suca, izradit će se u konzultaciji sa svim drugim vještacima, a pod vodstvom od suda imenovanog „voditeljem ovog medicinskog vještačenja”-kirurgom traumatologom. Usmeno saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom 18.lipnja 2020. sudski vještak Njegoslav Bušić ističe da tužiteljici sa strane ozljeda iz maksilofacijalnog područja nije trebala pomoć i skrb treće osobe jer je u to vrijeme bila na bolničkom liječenju. Bolove koja je trpjela bili su svojim intenzitetom i trajanjem značajno manji nego bolovi koje je trpjela zbog ozljeda drugih organskih sustava, pa bi se procjena bolova s njegove strane apsolutno uklopila u procjene bolova drugih vještaka odnosno procjena bolova pri zajedničkom vještačenju.

28. Sudski vještaci dr.ĆŽ, traumatolog, dr.Željko Bušić, neurokirurg, dr.Ivan Ribičić, vaskularni kirurg, dr.ZŽ, pulmolog, i dr.Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg, ponovno su u spis dostavili zajednički pisani nalaz i mišljenje o ozljedama tužiteljice zadobivenim u prometnoj nezgodi (stranica 291-307 spisa). Uvodni dio vještačenja u pogledu liječenja tužiteljice je identičan kao i u prethodnom zajedničkom vještačenju navedenom pod točkom 26.1. ovog obrazloženja, pa se radi nepotrebnog ponavljanja neće ponovno navoditi. Sudski vještak traumatolog dr.ĆŽ pregledao je tužiteljicu i uvidom u opsežnu medicinsku dokumentaciju, uključujući RTG od 28.studenoga 2017., ustanovio kod tužiteljice denivelaciju zdjelice (lijeva strana zdjelice niža), kretnje u lijevom kuku ograničene za 1/3 opsega, terminalno ograničene kretnje slabinske kralješnice, koje stanje se može smatrati definitivnim. Na temelju spisu priložene, a poglavito naprijed navedene dokumentacije, i kliničkog pregleda, u odnosu na traženo od strane suda i isključivo s kirurško-traumatološkog stajališta vještak zaključuje da je tužiteljica nedvojbeno u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila niz tjelesnih i teških tjelesnih ozljeda,od kojih neke smatramo i po život opasnima. Tužiteljica je pravodobno dovedena u bolnicu u kojoj je, pravodobno i sukladno pravilima struke vodena klinička obrada i liječenje, no unatoč tome i dugotrajnosti liječenja zaostale su izvjesne posljedice koje treba, po vještacima odgovarajuće specijalnosti, ocijeniti. S traumatološkog stajališta, vještak cijeni trajni funkcionalni deficit slabinske kralježnice i lijevog kuka sa devijacijom i denivelacijom zdjelice padom u lijevo uslijed biomehaničkog disbalansa nakon prijeloma križne kosti lijevo, prijeloma čašice lijevog kuka, prijeloma obje grane lijeve stidne kosti prijeloma transverzalnih nastavaka 2.i 3. slabinskog kralješka lijevo i postraumatski umanjene snage pelvitrohanterne muskulature i kvadricepsa. Radi navedenog oštećenja će trajno imati tegobe kod dužeg sjedenja, stajanja, hodanja po neravnom terenu, dok će pregibanje biti ograničeno, a čučanj otežan. Stoga će imati ograničenja u bavljenju športom i u svakodnevnim životnim aktivnostima. Temeljem svega naprijed rečenog zaključuje da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 10 dana, i slabog intenziteta 2 mjeseca. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć trebala je tužiteljica, po izlasku iz bolnice, u trajanju po 2 sata dnevno kroz 3 mjeseca. Povreda prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti cijeni u visini 18% koje se očituju kroz otežano duže stajanje,hodanje i sjedenje te otežano i ograničeno sagibanje i čučanje. Tome treba pridodati narednih 10% radi posljedica nakon odstranjenja slezene, pa bi sveukupno to ocijenio u visini 28%. Zaostala je naruženost blagog stupnja poradi postoperacijskog ožiljka nakon eksplorativne laparotomije.

29. Sudski vještak neurokirurg dr.Željko Bušić navodi da je 22.listopada 2017. pregledao tužiteljicu i tom prigodom utvrdio da se žali na vrtoglavice, vratobolje, bolove u križima i zamućen vid. Vještak ne nalazi znakova oštećenja kranijskih živaca, niti lateralizacije, a u položaju po Rombergu grubo oscilira. Probe koordinacije uredno izvodi, kretnje vratom su bolne u krajnjem položaju i blago smanjenog opsega pokretljivosti, U antigravitacijskom položaju udove održava simetrično, slabija je snaga lijeve šake, babinski znak je negativan. Kretnje u slabinskom dijelu kralježnice tek blago umanjene(Z14), C znak lijevo pozitivan pri 75st, hod na petama i prstima moguć, stolicu i mokrenje kontrolira, i nema smetnji osjeta. Na temelju spisu priležeće medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda, isključivo s neurokirurško stajališta, vještak navodi da je tužiteljica nedvojbeno u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila niz tjelesnih i teških tjelesnih ozljeda,od kojih neke smatramo i po život opasnima. Tužiteljica je pravodobno dovedena u bolnicu u kojoj je,pravodobno i sukladno pravilima struke vodena klinička obrada i liječenje, no unatoč tome i dugotrajnosti liječenja zaostale su izvjesne posljedice koje treba,po vještacima odgovarajuće specijalnosti, ocijeniti. Postoji izvjesna dvojba u navodima iz Otpusnog pisma Klinike za kirurgiju (Nagnječenje mozga) i navoda iz Otpusnog pisma iz JIL-a(neurokirurg 3.prosinca 2010. ne nalazi znakove kraniocerebralne ozljede”,„7.prosinca 2010. ponovljen je mozga i tada je nađen edem mozga srednjeg stupnja). Naime, nagnječenje mozga je dijagnoza koja se postavlja, pored ostalog, CT snimcima, što je i učinjeno (CT mozga učinjen je na dan prijema). U tom kontekstu i u kontekstu CT nalaza od 7.prosinca 2010. treba motriti i nalaz neurokirurga, pa iako od 3 prosinca 2010. ne uočava znakove kraniocerebralne ozljede, istu (nagnječenje mozga) vještak drži utemeljenom, te u tom smislu u daljnjem vještačenju i promatra. Nadalje treba komentirati navode iz Otpusnog pisma Krapinskih toplica iz srpnja 2011.(preko 7 mjeseci od ozljede) kada se prvi put spominju bolovi u lijevom ramenu, što ne treba zbunjivati, kao ni nalaz neurologa iz rujna iste godine, te EMG ruku iz listopada iste godine. Radilo se o prijelomu od 2.- 6.rebra lijevo, pa je razumljivo da kod „visokog” prijeloma rebara može doći do ozljede živaca u tom području odnosno području donjeg dijela vratne kralježnice. Tako treba uzeti u razmatranje i ocjenu i posljedice na lijevoj ruci kojim je uzrokom oštećenje živaca nastalo u predmetnoj nezgodi. Svi kasniji nalazi neurologa,fizijatra i učinjena EMNG i SSEP snimanja sukladni su očekivanom razvitku predmetnih ozljeda. Imajući sve naprijed rečeno na umu vještak neurokirurg zaključuje da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 10 dana i slabog intenziteta 1 mjesec dana. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć trebala je tužiteljica po izlasku iz bolnice, u trajanju 1 sat dnevno kroz mjesec dana. Nije zaostala naruženost. Povreda prava osobnosti u vidu trajnih posljedica koje se očituju kao sklonost glavoboljama, otežano sagibanje, rad iznad razine pogleda i baratanje sitnim predmetima lijevom šakom cijeni u visini 12%.

30. Sudski vještak dr.Ivan Ribičić, vaskularni kirurg, ističe s strane vaskularne kirurgije transekcijsku ozljedu grudne aorte koja je zbrinuta endovaskularnom tehnikom TEVAR-a, a postavljeni stent, kako na prvom tako i na naknadnim snimanjima, pokazuje uredan položaj, protočnost i izostanak curenja i pocijepanost stijenke aorte. Imajući na umu sve naprijed navedeno vještak zaključuje da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabijeg intenziteta mjesec dana. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć tužiteljica je trebala mjesec dana u trajanju 1-2 sata dnevno. Kod pacijentice je zaostala prisutnost ožiljka. Povredu prava osobnosti u vidu trajnih posljedica cijeni u visini od 20%.

31. Sudski vještak dr.ZŽ, specijalist pulmolog, da je tužiteljica između ostalih trauma, koje se navode zadobila: Fractura costarum 11-VI l.si, Haematothotax l.sin.(krvarenje u lijevo prsište). Navodi se posljedična upala pluća koja je zahtijevala uz antibiotsku terapiju bronhoskopsku toaletu bronha. Nakon toga je bila hospitalizirana na Kirurškoj klinici KBC Split u periodu od 19.prosinca 2010. do 26.siječnja 2011. Spirometrijski nalaz od 31.kolovoza 2011.: FVC 107,5 %, FEV 100,2 %. Nalaz pulmologa (dr.Ć) od 9.09.2011.: Haematothorax l.sin.am.VIII. Nalaz pulmologa (doc.ZŽ) od 8.11.2012.: kontrolni nalaz spirometrije radi praćenja je u granici normale. Zaključak vještaka pulmologa je da u sklopu politraumatiziranih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći s pulmološke strane je serijski prijelom rebara s lijeve strane s posljedičnim krvarenjem u lijevo prsište. Navedene ozljede nisu ostavile trajni invaliditet po pitanju funkcije pluća. Zbog toga procjenjuje da se radi o 10% tjelesnom oštećenju na radu serijske frakture rebara.

32. Sudski vještak dr.Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg, navodi da je iz svoje domene pregledao medicinsku dokumentaciju, u kojoj su zabilježene dijagnoze iz područja maksilofacijalne kirurgije te druge dijagnoze od značaja za davanje nalazi i mišljenja: Excoriationes frontis, Haemathoma palpebrarum, Fractura parietis anterioris sinus maxillaris dex., Haematosinus maxillaris bilateralis(precipuae l.dex.)sinus sphenoidalis et etmoidalis. U mišljenju vještak navodi da s izoliranog stajališta maksilofacijalnog kirurga, maksilofacijalne ozljede kao što su prijelom prednje stijenke maksilarnog sinusa bez dislokacije i posljedično izlijevanje krvi u pobočne nosne šupljine, kao i hematom očnih vjeđa, po svojoj težini u konkretnom slučaju su daleko manje važnosti u usporedbi s drugim zadobivenim ozljedama. l posljedice tih ozljeda su daleko manje ozbiljne i manje teške od ozljeda drugih organskih sustava koje je tužiteljica pretrpjela. Obavio je pregled tužiteljice. Tužiteljica se žali na česte upale sinusa i česte glavobolje u području lica koje se mogu dovesti u vezu sa štetnim događajem. Međutim, ona kategorično odbija dodatno RTG snimanje sinusa radi evaluacije stanja njenih sinusa, jer je svjesna činjenice da je zbog ozljeda pri štetnom događaju višekratno podvrgnuta zračenju i ima fobiju od mogućih štetnih posljedica Rtg zračenja. Izjavljuje da se „nekako nosi sama sa sobom i svojim problemima "te da će „rađe trpjeti i povremeno uzimati analgetike,nego ponovo ići na snimanje”. Zbog psihičke nadogradnje savjetovano joj je da se konzultira s psihologom i/ili psihijatrom. Zbog prijeloma kosti maksilarnog sinusa, hematosinusa i sinusitisa kod tužiteljice je nastala povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje koje u konkretnom slučaju procjenjuje sa 2%. Zbog navedenih ozljeda nije došlo do naruženosti.

33. Zaključno sudski vještaci su svaki zasebno dali procjenu fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela, potrebe tuđe njege i pomoći, smanjenje životnih aktivnosti i naruženosti. Tako sudski vještak traumatolog dr. ĆŽ navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 10 dana i slabog intenziteta 2 mjeseca. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć trebala je tužiteljica po izlasku iz bolnice, u trajanju po 2 sata dnevno kroz 3 mjeseca. Povreda prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti cijeni u visini 18% koje se očituju kroz otežano duže stajanje, hodanje i sjedenje te otežano i ograničeno sagibanje i čučanje. Tome treba pridodati narednih 10% radi posljedica nakon odstranjenja slezene, pa bi sveukupno to vještak ocijenio u visini 28%. Zaostala je naruženost blagog stupnja zbog postoperacijskog ožiljka nakon eksplorativne laparotomije i splenektomije. Sudski vještak vaskularne kirurgije dr.Ivan Ribičić navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabijeg intenziteta mjesec dana. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć tužiteljica je trebala mjesec dana u trajanju 1-2 sata dnevno. Kod pacijentice je zaostala prisutnost ožiljka. Povredu prava osobnosti u vidu trajnih posljedica cijeni u visini od 20%. Sudski vještak neurokirurg dr.Željko Bušić navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 10 dana i slabog intenziteta 1 mjesec dana. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć trebala je tužiteljica po izlasku iz bolnice,u trajanju 1 sat dnevno kroz 1 mjesec dana. Nije zaostala naruženost. Povreda prava osobnosti u vidu trajnih posljedica koje se okolnosno očituju kao sklonost glavoboljama,otežano sagibanje,rad iznad razine pogleda i baratanje sitnim predmetima lijevom šakom cijeni u visini 12%. Sudski vještak pulmolog dr.ZŽ zaključno navodi da u sklopu politraumatiziranih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći s pulmološke strane je serijski prijelom rebara s lijeve strane s posljedičnim krvarenjem u lijevo prsište. Navedene ozljede nisu ostavile trajni invaliditet po pitanju funkcije pluća. Zbog toga procjenjujem da se radi o 10% tjelesnom oštećenju na radu serijske frakture rebara. Sudski vještak maksilofacijalni kirurg dr.Njegoslav Bušić navodi da je zbog prijeloma kosti maksilarnog sinusa, hematosinusa i sinusitisa kod tužiteljice nastala povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje koje u konkretnom slučaju procjenjuje sa 2 %. Zbog navedenih ozljeda nije došlo do naruženosti. Bolove koje je trpjela, kao i potreba za pomoći i skrbi treće osobe apsolutno su manji nego što će biti procjene drugih vještaka u ovom slučaju.

34. Sudski vještaci dr.ĆŽ, traumatolog, dr.Željko Bušić, neurokirurg, dr.Ivan Ribičić, vaskularni kirurg, dr.ZŽ, pulmolog, i dr.Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg, sveukupno ocjenjuju da se povreda prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti očituju kroz: otežano duže stajanje, hodanje i sjedenje, otežano i ograničeno sagibanje i čučanje, otežan rad iznad razine pogleda, otežano baratanje sitnim predmetima lijevom rukom, trajne posljedica zbog odstranjenja slezene, trajne posljedice nakon ugrađenog stenta zbog transsekcije grudne aorte, trajno prisutnu sklonost glavoboljama i upalama sinusa, i tjelesno oštećenje rada rebara zbog serijske frakture i posljedičnim krvarenjem u lijevo prsište ,a što sveukupno vještaci cijene u visini od 48% (traumatolog 28%- zdjelica 18% + slezena 10%, vaskularni kirurg 20%, neurokirurg 12%, pulmolog 10%, i maksilofacijalni kirurg 2%. Tužiteljica je trpjela bolove ukupno jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 14 dana i slabog intenziteta 2 mjeseca. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć trebala je tužiteljica po izlasku iz bolnice, u trajanju po 2 sata dnevno kroz 3 mjeseca. Postoji naruženost blagog stupnja zbog ožiljka nakon splenektomije.

35. U spis je priložen zaseban pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka neurokirurga dr.Željka Bušića (stranica 308-313) od 12.veljače 2019. u kojem vještak navodi da su joj prilikom prijema u bolnicu nakon prometne nezgode postavljene dijagnoze: šokno stanje radi iskrvarenje i ozljeđivanja, traumatsko presijecanje prsnog dijela aorte, krvarenje u lijevome prsištu, prijelom 2. do 6. rebra lijevo, krvarenje u slezeni ispod čahure, prijelom križne kosti -lijeva masa bez pomaka ulomaka, prijelom čašice lijevog kuka, prijelom gornje i donje grane lijeve stidne kosti, prijelom lijevog poprečnog nastavka 2. i 3.slabinskog kralješka, prijelom sinusa desne gornje čeljusti, i nagnječenje mozga. U nastavku sudski vještak navodi kronologiju po datumima u liječenju tužiteljice, učinjenim pretragama, kontrolama, i ostalom, koje se neće navodi radi nepotrebnog ponavljanja, jer odgovara zajedničkom vještačenju kako je navedeno pod točkom 26.1. ovog obrazloženja. Vještak navodi da je 22.listopada 2017. pregledao tužiteljicu i tom prigodom ustanovio: tužiteljica je donijela na uvid opsežnu medicinsku dokumentaciju, žali se na vrtoglavice, vratobolje,bolove u križima i zamućen vid, ne nalazi se znakova oštećenja kranijskih živaca, niti lateralizacije. U položaju po Rombergu grubo oscilira. Probe koordinacije uredno izvodi. Kretnje vratom su bolne u krajnjem položaju i blago smanjenog opsega pokretljivosti. U antigravitacijskim položajima udove održava simetrično. Slabija je snaga lijeve šake. Babinski znak negativan. Kretnje u slabinskome dijelu kralješnice tek blago umanjene (Z 10/14cm) Lasegue znak lijevo pozitivan pri 75 . Hod na prstima i petama moguć. Stolicu i mokrenje kontrolira. Nema smetnji osjeta. Na temelju spisu priležeće, a poglavito naprijed navedene dokumentacije i kliničkog pregleda, u odnosu na traženo od strane Suda i isključivo s neurokirurškog stajališta može se reći da je nedvojbeno tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila niz tjelesnih i teških tjelesnih ozljeda, od kojih neke smatra i po život opasnima, tužiteljica je pravodobno dovedena u bolnicu u kojoj je, pravodobno i sukladno pravilima struke vođena klinička obrada i liječenje, no unatoč tome i dugotrajnosti liječenja zaostale su izvjesne posljedice koje treba, po vještacima odgovarajuće specijalnosti, ocijeniti. Postoji izvjesna dvojba u navodima iz Otpusnog pisma Klinike za kirurgiju (nagnječenje mozga) i navoda iz Otpusnog pisma iz JIL (neurokirurg 3.12.2010.....ne nalazi znakove kraniocerebralne ozljede.” „7.12.210.ponovljen je CT mozga i tada je nađen edem mozga srednjeg stupnja...”). Naime, nagnječenje mozga je dijagnoza koja se postavlja, pored ostaloga, CT snimcima, što je i učinjeno (CT mozga učinjen je na dan prijama). U tom kontekstu i u kontekstu CT nalaza od 7.prosinca 2010. treba motriti i nalaz neurokirurga, pa iako on u nalazu od 3.prosinca 2010. ne uočava znakova kraniocerebralne ozljede, istu (nagnječenje mozga) vještak utemeljenom, te u tom smislu u daljnjem je vještačenju i promatra. Nadalje, treba komentirati navode iz Otpusnog pisma Krapinskih toplica iz srpnja 2011. ( preko 7 mjeseci od ozljede) kada se prvi put spominje bolove u lijevome ramenu, što ne treba zbunjivati,ckao ni nalazi neurologa iz rujna iste godine, te EMG ruku iz listopada iste godine. Radilo se o prijelomu 2-6 rebra lijevo, pa je razumljivo da kod „visokog” prijeloma rebara može doći do ozljede živaca u tom području odnosno području donjeg dijela vratne kralješnice. Tako treba uzeti u razmatranje i ocjenu posljedice na lijevoj ruci kojima je uzrokom oštećenje živaca nastalo u predmetnoj nezgodi. Svi kasniji nalazi neurologa, fizijatra i učinjena EMNG i SSEP snimanja sukladni su očekivanom razvitku predmetnih ozljeda. Imajući sve naprijed rečeno na umu, vještak zaključuje da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 10 dana i slabog intenziteta 1 mjesec dana. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć trebala je tužiteljica, po izlasku iz bolnice, u trajanju po 1 sat dnevno kroz 1 mjesec dana.Nije zaostala naruženost. Povreda prava osobnosti u vidu trajnih posljedica koje se okolnosno očituju kao sklonost glavoboljama, te otežano sagibanje, rad iznad razine pogleda i baratanje sitnim predmetima lijevom šakom vještak cijeni u visini 12% .

36. U spis je 4.studenoga 2020. zaprimljeno pisano očitovanje sudskog vještaka pulmologa dr.ZŽ na prigovore tužiteljice, u kojem navodi da prema nalazu funkcionalne obrade nema trajnog invaliditeta. Za objektiviziranje podnošenja napora i zaduhe u naporu trebalo bi napraviti ergospirometriju i body pletizmografiju. Alergija na inhalacijske alergene i eventualna zaduha nije vezana za smetnje koje bi bile povezane s nastalim ozljedama koje su posljedica prometne nesreće. Budući da su drugi vještaci procijenili intenzitet i trajanje bolova, vještak pulmolog smatra da se trajanje i intenzitet bolova slaže s vještačenjima drugih vještaka i da se ne mogu odvojeno vještačiti. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna 24 sata za vrijeme hospitalizacije, a nakon toga što se tiče posljedica nastalih radi prijeloma rebara nakon hospitalizacije nije bila potrebna tuđa njega i pomoć.

37. U spis je 5.veljače 2021. zaprimljeno pisano očitovanje sudskog vještaka vaskularnog kirurga dr.Ivana Ribičića na prigovore tužiteljice, u kojem navodi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju KBC-a Split, tijekom hospitalizacije pacijentice, te kontrolnih nalaza iste, mišljenja da je tužiteljici u ranijem postupku i ranijim vještačenjima određen znatno manji postotak oštećenja nego li je to stvarno stanje, i to samo s obzirom na djelatnost vaskularne kirurgije. Prethodno navedeno obrazlaže činjenicama da je pacijentica politraumatizirana u prometnom udesu, s višestrukim, po život ugrožavajućim ozljedama, saniranima po djelatnosti više struka unutar KBC- a Split. Umješnošću i ustrajnošću djelatnika navedene ustanove, ozljede su sanirane uz trajno ograničenje životnih kapaciteta i djelovanja. Sa strane vaskularne kirurgije pacijentica je pretrpjela ozljedu torakalne aorte, sa znacima prekida kontinuiteta stijenke iste te perivaskularnog krvarenja. Ozljeda, inače smrtonosnog karaktera, sanirana je endovaskularnom intervencijom u smislu postavljanja stenta unutar grudne aorte. Ovakav oblik medicinske intervencije za posljedicu ima, s obzirom na rane i kasne moguće komplikacije, znatno ograničenje u svakodnevnom životu. S obzirom na vremenski odmak nakon intervencije te mogućnost kasnih komplikacija TEVAR- postupka, vještak je mišljenja da je svakodnevna aktivnost pacijentice ograničena na aktivnost slabog intenziteta uz zabranu one srednjeg i teškog intenziteta. Samo navedeno predstavlja značajan invaliditet s obzirom na djelatnost pacijentice, te smanjenje životne aktivnosti iz domene vaskularne kirurgije procjenjuje iznad 50%. Na navedenu procjenu dodaje procjenu drugih vještaka u ovom postupku (posebno tu misli na kirurga-traumatologa dr. ĆŽ, neurokirurga dr. Bušića i pulmologa dr. ZŽ), a sve iz razloga što se radi o različitim organskim sustavima i dani postoci se aritmetički zbrajaju. U odnosu na ranije danu procjenu pretrpljenih bolova, vještak ovim putem istu ispravlja, te cijeni da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna i slabijeg intenziteta 3 mjeseca.

38. Sudski vještak pulmolog dr.ZŽ dostavila je 1.ožujka 2021. očitovanje u kojem navodi da je uvidom u dodatnu obradu funkcije pluća dostavljeni nalazi i to Bodypletizmografije od 16. veljače 2021. - obstruktivne smetnje ventilacije bez povećanja rezidualnog volumena i urednih otpora u dišnim putovima. U navedenom nalazu FVC 89% od normalne vrijednosti i TLC 96% od normalne vrijednosti. Ergospirometrija od 28.siječnja 2021. pri postignutom opterećenju od 62% predviđenog opterećenja za dob održana je rezerva disanja (BR 48%), održana ventilacija uz VE 60% od referentne vrijednosti. Vještak zaključuje da u sklopu politraumatskih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći s pulmološke strane navedene ozljede nisu ostavile trajni invaliditet po pitanju funkcije pluća što je potvrđeno navedenim pretragama. Zbog toga ostaje pri procjeni prethodnog vještačenja da se radi o 10% tjelesnom oštećenju na račun serijske frakture rebara.

39. Sudski vještak traumatolog dr.ĆŽ, dostavio je 2.ožujka 2021. dopunsko vještačenje u kojim se očituje na primjedbe tužiteljice da je kod tužiteljice uslijed štetnog događaja i pretrpljenih ozljeda, s kirurško-traumatološkog stajališta, utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti u visini od 28 % prenisko određen. Vještak traumatolog navodi da su kod tužiteljice postavljene sljedeće kirurško- traumatološke dijagnoze: krvarenje u slezeni ispod čahure, prijelom križne kosti (lijeva masa bez pomaka ulomaka), prijelom čašice lijevog kuka, prijelom gornje i donje grane lijeve stidne kosti, te prijelom lijevog poprečnog nastavka 2. i 3. slabinskog kralješka. Nakon ponovnog navođenja što je iz medicinske dokumentacije vještačio iz svoje domene (izostavljeno radi nepotrebnog ponavljanja-stranica 360 spisa), vještak navodi da je kliničkim pregledom tužiteljice od 21.studenoga 2017. ustanovio da je donijela opsežnu medicinsku dokumentaciju, priložila je nalaz RTG-a od 28.11.2017., denivelacija zdjelice (lijeva strana zdjelice niža), kretnje u lijevom kuku ograničene za 1/3 opsega, uz terminalno ograničene kretnje slabinske kralješnice. Temeljem spisu priložene dokumentacije i kliničkog pregleda, isključivo s kirurško- traumatološkog stajališta cijenio je ozljede i posljedice te obrazložio da je tužiteljica nedvojbeno u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila niz tjelesnih i teških tjelesnih ozljeda,od kojih neke smatramo i po život opasnima. Tužiteljica je pravodobno dovedena u bolnicu u kojoj je,pravodobno i sukladno pravilima struke vodena klinička obrada i liječenje, no unatoč tome i dugotrajnosti liječenja zaostale su izvjesne posljedice koje treba po vještacima odgovarajuće specijalnosti, ocijeniti. S traumatološkog stajališta vještak ocjenjuje trajni funkcionalni deficit slabinske kralježnice i lijevog kuka sa devijacijom i denivelacijom zdjelice padom u lijevo uslijed biomehaničkog disbalansa nakon prijeloma križne kosti lijevo, prijeloma čašice lijevog kuka, prijeloma obje grane lijeve stidne kosti, prijeloma transverzalnih nastavaka 2.i 3. slabinskog kralješka lijevo i postraumatski umanjene snage pelvitrohanterne muskulature i kvadricepsa. Radi navedenog oštećenja će trajno imati tegobe kod dužeg sjedenja, stajanja, hodanja po neravnom terenu, dok će prigibanje biti ograničeno, a čučanj otežan. Stoga će imati ograničenja u bavljenju športom i u svakodnevnim životnim aktivnostima. Ujedno ističe kako je nakon splenektomije kirurški nalaz bio uredan, te kako tužiteljica nije imala kasnu postsplenektomijsku infekciju kao ni septičko stanje. Stoga ranijoj ocjeni, isključivo s kirurško- traumatološkog aspekta, a u odnosu na iskazane primjedbe, vještak nema ništa za pridodati, niti promijeniti, uz napomenu da je ocijenjeno isključivo s kirurškotraumatološkog aspekta, i da ostaje kod ranije ocjene, osim u dijelu bolova gdje procjenom korigiram bolove na način da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 3 tjedna, a blagog intenziteta još 2 mjeseca. Nadalje, ističe da je kirurško-traumatološko vještačenje u ovom kompleksnome slučaju samo dio ukupnog vještačenja i ne može se stavke prosto zbrajati, već se posljedice treba, kako je to i učinjeno, promatrati u ukupnosti utjecaja na život i kvalitetu življenja tužiteljice. Dakle, odlukom suda je bilo naloženo izraditi objedinjeno zajedničko vještačenje i dati zajedničku ukupnu objedinjenu procjenu, gdje je vještak traumatolog imao ulogu koordinatora, a konačnu objedinjenu ocjenu su vještaci dali zajednički i dogovorno. Ostaje kod te zajedničke objedinjene procjene koju je dao zajedno s ostalim vještacima koji su vještačili u ovom postupku. Dakle, kod davanja zajedničkog objedinjenog postotka, u sudskomedicinskoj praksi treba se rukovoditi, a posebno kod politraumatiziranih pacijenata, da se posljedice i deficiti preklapaju. Stoga je zadatak vještaka, u kompleksnim slučajevima, gdje se trajni funkcionalni deficiti djelomice preklapaju, voditi računa o tome pri davanju konačne objedinjene ocjeni, a što je jedinstveni općeprihvaćeni stav sudsko-medicinske struke i znanosti. Primjerice, u Zborniku radova Šestog simpozija HLK na temu Položaja i uloge vještaka medicinske struke u sudskim postupcima od 12. travnja 2013., u stručnom članku na stranici 23. navodi se kako su „kod politraumatiziranih osoba sudski vještaci dužni objediniti ocjenu smanjenja životnih aktivnosti, prateći funkcionalni status organizma kao cjeline, a ne smiju zbrajati posljedice pojedinih oštećenja".

40. Sudski vještak neurokirurg dr.Željko Bušić dostavio je 2.ožujka 2021. dopunsko vještačenje u kojim se očituje na primjedbe tužiteljice prema kojima je kod tužiteljice nastala povredu prava osobnosti zbog smanjenja životne aktivnosti u postotku koji je znatno veći od onog kojeg je utvrdio dr.Željko Bušić, da je hospitalizirana od 03.12.2010. do 26.01.2011., od čega do 19.12.2010. u Jedinici intenzivnog liječenja, a vještaci utvrđuju kako je ista trpjela bolove jakog intenziteta samo 1 dan (??!!), srednjeg intenziteta 10-14 dana, a da bolovi (jakog,srednjeg i slabog intenziteta), i da kod iste ukupno nisu trajali dulje od dva mjeseca. Jedina „neurokirurška" dijagnoza postavljana kod tužiteljice bila je „nagnječenje mozga, koja je inicijalno postavljena, da bi neurokirurg, temeljem kontrolne CT mozga ustanovio, kako stoji u Otpusnome pismu: „neurokirurg 3.12.2010. ne nalazi znakove kraniocerebralne ozljede, zatim 7.prosinca 2020. je ponovljen CT mozga i tada je nađen edem mozga srednjeg stupnja..." Ovo, kao i neke druge aspekte ozljeda i njihovih posljedica, a isključivo s neurokirurškog aspekta, već u vještačenju je neurokirurg komentirao, a sada ponovno navodi: postoji izvjesna dvojba u navodima iz Otpusnog pisma Klinike za kirurgiju (Nagnječenje mozga) i navoda iz Otpusnog pisma JIL-a (neurokirurg 3.prosinca 2010. ne nalazi znakove kraniocerebralne ozljede "„ 7.12.2010. ponovljen je CT mozga i tada je nađen edem mozga srednjeg stupnja. Naime, nagnječenje mozga je dijagnoza koja se postavlja,pored ostalog, CT snimcima, što je i učinjeno (CT mozga učinjen je na dan prijema). U tom kontekstu, te u kontekstu CT nalaza od 7.prosinca 2010. treba motriti i nalaz neurokirurga, pa iako od 3.prosinca 2010. ne uočava znakove kraniocerebralne ozljede, istu (nagnječenje mozga) vještak drži utemeljenom. Nadalje, iz Otpusnog pisma Krapinskih toplica iz srpnja 2011. (preko 7 mjeseci od ozljede) kada se prvi put spominju bolovi u lijevom ramenu, što ne treba zbunjivati, kao ni nalaz neurologa iz rujna iste godine, te EMG ruku iz listopada iste godine. Radilo se o prijelomu od 2-6.rebra lijevo, pa je razumljivo da kod „visokog“ prijeloma može doći do ozljede živaca u tom području odnosno području donjeg dijela vratne kralježnice. Tako treba uzeti u razmatranje i ocjenu i posljedice na lijevoj ruci kojima je uzrokom oštećenje živaca nastalo u prometnoj nezgodi. Svi kasniji nalazi neurologa, fizijatra i učinjena EMNG i SSEP snimanja sukladni su očekivanom razvitku predmetnih ozljeda. vještak ponavlja stanje koje je utvrdio kliničkim pregledom tužiteljice 22.listopada 2017.: žali se na vrtoglavice, vratobolje, bolove u križima i zamućen vid, ne nalazi se znakova oštećenja kranijskih živaca, niti lateralizacije, u položaju po Rombergu grubo oscilira, probe koordinacije uredno izvodi, kretnje vratom su bolne u krajnjem položaju i blago smanjenog opsega pokretljivosti, u antigravitacijskom položaju udove održava simetrično, slabija je snaga lijeve šake, babinski znak je negativan, kretnje u slabinskom dijelu kralježnice tek blago umanjene(Z/14), Lasegue znak lijevo pozitivan pri 75 st.Hod na petama i prstima moguć, stolicu i mokrenje kontrolira, nema smetnji osjeta. Stoga vještak, isključivo s neurokirurškog aspekta, a u odnosu na iskazane primjedbe tužiteljice, nema što dodati niti promijeniti, te da ostaje kod ranije dane ocijene. Napominje da je neurokirurško vještačenje u ovom kompleksnome slučaju samo dio ukupnog vještačenja i ne može se stavke prosto zbrajati, već se treba, kako je to i učinjeno, promatrati u ukupnosti utjecaja na život i kvalitetu življenja tužiteljice.

41. Sudski vještak neuropsihijatar dr.VŽ u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi 02.prosinca 2010. zadobila brojne za život opasne povrede zbog čega je istog dana hospitalizirana u Kliniku za kirurgiju KBC Split, gdje se učinjena potrebna obrada i postavljene su sljedeće dijagnoze šokno stanje radi iskrvarenja i ozljeđivanja, traumatsko presjecanje prsnog dijela aorte, krvarenje u lijevom prsištu, prijelom 2-6 rebra lijevo, krvarenje u slezeni ispod čahure, prijelom križne kosti, lijeva masa bez pomaka ulomaka, prijelom čašice lijevog kuka, prijelom gornje i donje grane stidne kosti, prijelom lijevog poprečnog nastavka 2. i 3. slabinskog kralješka, prijelom sinusa desne gornje čeljusti, i nagnječenje mozga. Spisu prileže vještačenja specijalista traumatologa, neurokirurga, maksilofacijalnog kirurga, pulmologa i vaskularnog kirurga, koji potanko iznose tijek liječenja tužiteljice, kliničku obradu kao i procjenu povrede prava osobnosti, bolova i potrebe tuđe njege i pomoći. Iz nalaza psihijatra od 25. svibnja 2011. razvidno da se tužiteljica liječila zbog akutne reakcije na stres F 43.0. Imala je smetnje sna, ordiniran je D koji je prepisao psihijatar još dok je bila u bolnici. Žalila se na jake strahove, neugode oscilacije raspoloženja i stalan strah i zabrinutost za djecu da će im se nešto dogoditi. Nalaz istog psihijatra od 22.listopada 2011. ukazuje i dalje na uporne nesanice i dalje djeluje samo Haldol, a manifestne su brojne nuspojave u vidu zakočenosti i povećane salivacije. Žalila se na ispade u sjećanju koji se odnose na sam traumatski događaj-prometnu nezgodu. Nalaz istog psihijatra od 02.prosinca 2011 . navodi dg: Sy anx depressivum (depresivna slika ), ordinira se Zoloft i Xanax. Nalaz psihijatra od 17. listopada 2012 . ukazuje da tužiteljica i dalje ima probleme sa nesanicom, umjesto Haldola ordinira se antipsihotik Q-pin, tako da bez antipsihotika uopće ne može spavati.Nalaz neuropsihologa (ČŽ od 11.studenoga 2011.) za tužiteljicu ukazuje na NP statusu diskretne rezidualne smetnje kod pamćenja složenih specijalnih događaja, uz ostali nalaz na planu kognicije koji je uredan. Verbalna fluentnost tj. brzina procesuiranja informacija je granična. Odgovori na upitniku nekih značajki osobnosti ukazuju na anksioznost tj. intenzivniju zabrinutost za tjelesni aspekt zdravlja te sklonost konverzivnim tegobama. Smetnje su neurotskog karaktera. Bilježi se samo blaga disfunkcija NPF, preporuča se retest, koji je napravljen 14.siječnja 2013, a koji bilježi poboljšanje efikasnosti kod testa pamćenja specijalnih sadržaja, dok na planu verbalne fluentnosti nalaz je sukladan ranijem-ukazuje na blago oslabljenu brzinu procesuiranja informacija, što se s obzirom na vrijeme može smatrati rezidualnim smetnjama-posljedica pretrpljenog KCO. Na planu nekih značajki osobnosti na MMPI upitniku nalaz je nepromijenjen, nađene su povišene vrijednosti na subskalama hipohondrijskih preokupacija i konverzivnih načina reagiranja. Pregled tužiteljice obavljen je u Poliklinici Falcon u Splitu 07srpnja 2021. Tužiteljica se žali na jake promjene raspoloženja koje nije u stanju objasniti, i dalje ima smetnje sna, kao da se plaši zaspati, kao da bi se moglo nešto dogoditi, ne zna što, čini se da je najbliže strahu od konačnosti, od smrti. I dalje su ostali jaki strahovi u prometu i stalna zabrinutost i strepnja za obitelj. I dalje uzima Zoloft i Normabel. Zbog brojnih tjelesnih smetnji koje su posljedica pretrpjele traume u prometnoj nesreći redovito ide na fizikalnu terapiju. I dalje postoji amnezija za samu nezgodu, jako je anksiozna, smanjenog praga tolerancije na frustracije, promjenljivog raspoloženja, disforična. Urednog misaonog toka, u sadržaju mišljenja anksiozno depresivna i konverzivna simptomatologija neurotskih značajki. Temeljem anamneze, heteroanamneze, medicinske dokumentacije i kliničke obrade vještak daje sljedeće mišljenje: tužiteljica je zbog navedenih povreda u prometnoj nezgodi 01.prosinca 2010. trpjela jake strahove u trajanju od 4 (četri dana), srednje jake strahove u trajanju od 6 tjedana, i blage strahove u trajanju od 3 mjeseca. Vezano za povredu prava osobnosti mišljenja sam da su psihički integritet i kvaliteta života tužiteljice bili umanjeni za 48 % (četrdeset osam posto), što se uklapa u procjene specijalista traumatologa, neurokirurga, maksilofacijalnog kirurga, pulmologa i vaskularnog kirurga, a odnosi se na duševne patnje zbog smanjenih tjelesnih aktivnosti. Naruženost je blažeg stupnja.

42. Sudski vještak neuropsihijatar dr.VŽ u dopunskom vještačenju se očitovao na primjedbe tužiteljice da nije uvažio mišljenje vaskularnog kirurga od 02. veljače 2021, koji je procijenio umanjenje životnih aktivnosti za više od 50% i kako nije taj postotak zbrojio postocima koju su dali traumatolog, pulmolog, neurokirurg i maksilofacijalni kirurg. Vještak dr.VŽ ističe da kod politraumatiziranih bolesnika, u davanju zajedničkog objedinjavanja postotaka u sudskomedicinskoj praksi potrebno je voditi računa da se posljedice i deficiti preklapaju. U kompleksnom, politraumatiziraom bolesniku kao što je ovaj, vještaci su dužni objediniti ocjenu smanjenih životnih aktivnosti rukovodeći se funkcionalnim statusom organizma kao cjeline (u biopsihosocijalnom jedinstvu) i nije dopustivo zbrajati posljedice pojedinih oštećenja. Slijedom navedenoga, sudski vještak dr.VŽ ostao pri svom osnovnom nalazu i mišljenju.

43. Na ročište za glavnu raspravu održano 16.studenoga 2021. pristupili su sudski vještaci pulmolog dr.ZŽ, vaskularni kirurg dr.Ivan Ribičić, neurokirurg dr.Željko Bušić, traumatolog dr.ĆŽ i neuropsihijatar dr.VŽ radi usuglašavanja svojih vještačenja. sudski vještak dr.ĆŽ navodi da su sudu dostavili sveukupno vještačenje, u kojem su vještaci u cijelosti zajednički obradili cijelu medicinsku dokumentaciju, na temelju koje su dali svoje zajedničko usuglašeno mišljenje. Vještaci u cijelosti ostaju pri već ranije iznijetom nalazu. Povreda prava osobnosti sa trajnim umanjenjem životnih aktivnosti iznosi 48 %, od davanja zajedničkog objedinjenog postotka u sudsko-medicinskoj praksi treba se rukovoditi posebno kod politraumatiziranih pacijenata da se posljedice i deficiti preklapaju. Stoga je zadatak vještaka, a u kompleksnim slučajevima gdje se trajni funkcionalni deficiti djelomice preklapaju, voditi računa o tome pri davanju konačne objedinjene ocjene, a što je opći jedinstveni prihvaćeni stav sudsko-medicinske struke. U zborniku radova šestog simpozija Hrvatske liječničke komore na temu položaja i uloge vještaka medicinske struke, u sudskim postupcima od 12.travnja 2013. u stručnom čl. na str. 23. navodi se kako su: " kod politraumatiziranih osoba sudski vještaci dužni objediniti ocjenu smanjenja životnih aktivnosti, prateći funkcionalni status organizma kao cjeline, a ne smiju zbrajati posljedice pojedinih oštećenja. U nastavku sudski vještak vaskularni kirurg dr. Ivan Ribičić navodi da je krajem prošle godine (2020.) Američka akademija medicinskih znanosti donijela zaključak na temelju multicentrične studije kod pacijenata kojima je u svrhu liječenja primijenjena metoda Tevar. Zaključak su donijeli na temelju desetogodišnjeg iskustva nakon što je 2010. metoda Tevar priznata kao metoda liječenja povreda torakalne grudne aorte. Zaključak je sljedeći: u tih 10 godina 30% pacijenata liječenih ovom metodom zahtijevalo je reoperaciju, od toga ukupnog broja samo 10% u prva dva mjeseca. Metoda zahtjeva cjeloživotno praćenje i u značajnom smanjuje životnu aktivnost pacijenata. Ovom dodaje primjer iz kliničke prakse KBC Split, gdje je 23-godišnji pacijent liječen ovom metodom, kod minimalne tjelesne aktivnosti zadobio komplikacije nakon postavljanja stenta koja je rezultirala smrtnim ishodom. Stoga vještak dr.Ribičić svoje prvotno vještačenje usuglašava sa ovim stavom i značajno podiže razinu invalidnosti. Kod prvotnog vještačenja još uvijek nisu imali podatke koje vješta sada navodim. Nakon upita punomoćnika tuženika da vještak dr. Ribičić odgovori je li se što u zdravstvenom statusu tužiteljice promijenilo između njegovog prvog i drugog vještačenja, te ako jest na kojim nalazima ili kliničkom pregledu to temelji, dr. Ribičić izjavljuje: Za odgovoriti na ovo pitanje morao bi pregledati pacijenticu uz obaveznu radiološku kontrolu u vidu CTA angiografije. Zadnji put je pacijenticu pregledao prije 3 godine, te na daljnji upit punomoćnika tuženika da li to onda znači da prema dokumentaciji u spisu vještak objektivno nema pokazatelja o promjeni zdravstvenog stanja tužiteljice iz njegove domene vještačenja, dr. Ribičić odgovara da nema, ali prognostički ono što je ranije iznio mnogo mijenja očekivanu prognozu ozljede koju je tužiteljica dobila u navedenom slučaju. Na upit je li se ta prognoza pogoršanja ostvarila u razdoblju između dva vještačenja, dr. Ribičić odgovara da bez pregleda to ne može odgovoriti, prognostički što je za očekivati za ljude koji su liječeni na ovakav način. Na upit zašto je vještak pribjegao povećanju svoj procjene za više od duplo, a sam kaže da bez pregleda ne može tvrditi da se između dva vještačenja na bilo koji način pogoršalo stanje, vještak dr.O odgovara da je to iz razloga upoznavanja sa statističkim pokazateljima na velikom broju pacijenata liječenih ovom metodom. Ovdje se vještači tužiteljica, koju nije pregledao par godina, ali isto tako za pretpostaviti je da se navedena statistika odnosi i na nju. Dokaza nema, statistika je očekivana.

43.1. Nakon prigovora tuženika navodima dr.Ribičića, sudski vještaci su se povukli na kratku stanku radi usuglašavanja mišljenja. Nakon što su riješili konzultacije, sudski vještak dr. Željko Bušić navodi da u svjetlu usmenog iskaza sudskog vještaka vaskularnog kirurga, te nakon konzultacija svi vještaci sada iskazuju novu ocjenu u smislu trajnih posljedica u visini 75 %. Na upit punomoćnika tužiteljice dr. Ribičiću da li je to prijedlog da se izvrši supervizija ili suglasnost za isto, dr. Ribičić odgovara da je suglasan, ali da odluku o tome donosi sud. Na upit punomoćnika tuženika da li se povećanje ukupnog postotka smanjenja životne aktivnosti dogodio isključivo zbog promjene mišljenja vaskularnog kirurga, dr. Bušić navodi da je u prvom dijelu istaknuo da je do promjene došlo upravo u svjetlu novog stava vještaka vaskularnog kirurga, pa je onda i skupno mišljenje vještaka bilo uglavnom temeljeno na tome, ali ne i isključivo. Osvrćući se na prethodne iskaze, vještak dr.Bušić ističe da ne postoji supervizija vještačenja nego novo vještačenje, pa bilo ono i po medicinskom fakultetu, a za to mišljenje nije potrebna suglasnost imenovanih sudskih vještaka već odluka suda. Nadalje, navodi da su ostali sudski vještaci izuzev, maksilofacijalnog kirurga, koji nije prisutan, na temelju ocjene sudskog vještaka vaskularnog kirurga, druge ocjene skupno, a ne pojedinačno, pribrojili i došli do ukupne ocjene od 75% kako su to i iskazali. Na upit punomoćnika tuženika mogu li vještaci objasniti zbog čega razliku povećanog postotka dr. Ribičića (30%) praktički u cijelosti pribrajaju svojem ranijem objedinjenom mišljenju, čime za razliku od prvotnog objedinjavanja sada proizlazi da postotak iz domene vaskularne kirurgije predstavlja glavninu u ukupnom postotku, dr. Bušić ističe da su vještaci u usuglašavanju i donošenju ukupne ocjene raspravili o utjecaju ozljeda odnosno posljedica ozljeda iz njihovih specijalnosti. Tako su mogli čuti da se posljedice iz okvira vaskularne kirurgije u vrlo malom dijelu preklapaju s posljedicama ozljeda drugih organa i organskih sustava, pa su tamo gdje se posljedice slično manifestiraju to tako i cijenili, a tamo gdje su posljedice "same za sebe " uzeli u ukupnosti ocjenu.

44. Vještak specijalist vaskularne kirurgije dr.DŽ, kojeg je sud imenovao ad hoc, u pisanom nalazu i mišljenju od 9.prosinca 2022. navodi da je uvidom u spis utvrdio da je tužiteljica 2.prosinca 2010. kao vozač osobnog vozila sudjelovala u prometnoj nezgodi i tom prigodom zadobila teške, "po život opasne" tjelesne ozljede. Istog dana tužiteljica je hospitalizirana u KBC Split i nakon obrade na HKP premještena u JIL. Uvidom u medicinsku dokumentaciju vještak je utvrdio da je tužiteljica iz domene vaskularne kirurgije pretrpjela slijedeće ozljede: hemoragijski šok, puknuće grudnog dijela aorte i krvarenje u lijevu stranu prsnog koša. Tijekom hospitalizacije u JIL-u tužiteljica je 5.prosincaa 2010. podvrgnuta operacijskom zahvatu zbrinjavanja po život opasne ozljede puknuća grudnog dijela aorte operacijskom tehnikom TEVAR (postavljanjem stent grafta) uz prethodnu stabilizaciju šoknog stanja pacijentice uzrokovanog iskrvarenjem uslijed teških multiplih ozljeda. Tužiteljica je sa bolničkog liječenja otpuštena 26.siječnja 2011. Ozljeda grudnog dijela aorte je po život opasna ozljeda sa velikim udjelom smrtnosti, kako pri samoj ozljedi tako i pri kirurškom liječenju uz postotak i do 70%. Veći postotak smrtnosti se nalazi pri otvorenim ili klasičnim kirurškim liječenjem, te je u posljednje vrijeme u praksu uveden TEVAR tj. endovaskularni kirurški način liječenja, koji je smanjio stopu akutne smrtnosti, ali je povećao broj komplikacija kroničnog tipa. Stoga se pacijentica nakon TEVAR zahvata ne smatra izliječena, već „ popravljena", što znači da se u budućnosti sa velikom izvjesnošću mogu dogoditi komplikacije koje će pacijentici ugroziti zdravstveno stanje i život. Zbog takvog zdravstvenog stanja te mogućih komplikacija pacijentica je sada znatno ograničena u svakodnevnim aktivnostima i obavljanju uobičajenih poslova tj. ista ne smije obavljati poslove srednjeg i teškog fizičkog intenziteta. Kod iste je kontraindicirano povišenje arterijskog krvnog tlaka, kao i frekvencije otkucaja srca što će s vremenom biti sve otežavajuće jer iste mogu dovesti do komplikacija stavljanja TEVAR-a. Zbog svega navedenog tužiteljica samo iz domene ozljeda vaskularne kirurgije je zadobila značajno smanjenje životne aktivnosti i to u postotku od 50%. Vještak ističe da će se zbog mogućih komplikacija ozljede i njenog zbrinjavanja tehnikom TEVAR navedeni postotak u budućnosti možda i povećati. Postotak smanjenja životne aktivnosti od 50% koji je vještak naveo ne uračunava se u postotke umanjenja životne aktivnosti, koji su dali vještaci drugih specijalnosti u ovom postupku, već se istima odvojeno pribraja iz razloga što se radi o ozljedama različitih organskih sustava. Imajući u vidu ozljede tužiteljice, učinjene operacijske zahvate, medicinsko liječenje i zbrinjavanje, vještak zaključuje da je iz domene vaskularne kirurgije tužiteljica pretrpjela slijedeće bolove jakog intenziteta 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 5 tjedana i bolove slabijeg intenziteta 3 mjeseca.

45. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 13.travnja 2023. vještak vaskularne kirurgije dr.DŽ očitovao se na prigovore tuženika, s tim da je izjavio da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, i smatra da bi očitovanje na prigovore tuženika bilo samo ponavljanje onoga što je već naveo u pisanom nalazu i mišljenju. Očitujući se na pitanja punomoćnika tuženika, dr.DŽ izjavljuje budući da nije sudski vještak, da izrađuje godišnje 1-2 vještačenja, a mišljenje o 50%-om smanjenju životnih aktivnosti vještak je dao nakon uvida u standardne tablice osiguravajućih kuća, koje su vrlo šture zbog nedostatka broja pacijenata koji su liječeni ovom tehnikom, pogotovo mlađih pacijenata, i teško je donijeti pravu odluku o stupnju same ozljede. Većina vještačenih pacijenata je starije životne dobi ili se radi o manjim operacijskim zahvatima, a prilikom donošenja odluke o postotku invaliditeta, konzultirao je starije kolege prof. ĆŽ i ĐŽ da bi donio pravi sud o tome koliki bi postotak bio, s time da su obojica predavači na Medicinskim fakultetima, također vaskularni kirurzi. Očitujući se na pitanje koje su stvarne manifestacije oštećenja zdravlja procijenjenog od strane vaskularnog kirurga, vještak izjavljuje da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, za život opasnoj, koja je tretirana metodom TEVAR, koja je kod mlađih ljudi (ispod 50 godina) najčešće mostna metoda jer kod ozljeda aorte grudnog dijela velika je smrtnost i velika je smrtnost pri samom klasičnom operacijskom zahvatu. U novije vrijeme se koristi tehnika tipa TEVAR, koja je povećala broj preživljavanja u akutnim stanjima kod takvih pacijenata, ali iz iskustva KBC Split, koji najviše radi takvih zahvata u RH, imaju sve više s velikim postotkom revizija i reoperacija pacijenata kojima je stavljan stentgraf. Prema tome pacijentica cijeli svoj život mora kontrolirati krvni tlak, ne smije se izlagati većem ili srednje teškom naporu, pored toga i pored svih kontrola, je moguće sa velikom mogućnošću doći do pogoršanja stanja koje će zahtijevati kirurške tretmane ili postavljanje novog stent grafa ili klasičan operacijski zahvat koji nosi veliku smrtnost. Da li je u periodu od operacije pa sve do danas, dakle u posljednjih 13 godina, kod tužiteljice evidentirano pogoršanje ili komplikacije, budući to vještak uključuje u svom pisanom nalazu i mišljenju, vještak izjavljuje da nisu evidentirane komplikacije, ali da je statističko razdoblje u kojem se počinju pojavljivati komplikacije od 10-15 godina. I upravo zbog toga ta tehnika nije dobra kod mlađih ljudi. Ograničenje tužiteljice vezano za oštećenja koja je vještak naprijed naveo, predstavlja otežano funkcioniranje cijeli njen život, da njen svakodnevni život dovodi do stvaranja komplikacija, upravo zato što je ugradnja stentgrafa tehnika koja je kratkog vijeka. U odnosu na svakodnevno funkcioniranje tužiteljica mora paziti i izbjegavati velike oscilacije krvnog tlaka, tako da primjerice mora paziti čak i prilikom ustajanja iz kreveta. I naravno da će zbog ovakve tehnike i ozljede neminovno nastupiti komplikacije kakve je vještak naprijed naveo u svom vještvu, a teži napori misli da bi bili kobni za tužiteljicu, pa i intimni odnosi tužiteljice sa njenim suprugom također mogu ugroziti njeno zdravlje i život. Zbog povećanja krvnog tlaka- frekvencije pogoršanje stanja tužiteljice može uzrokovati obična bračna razmirica ili svađa, dakle svaka situacija koja je stresna i utječe na krvni tlak, i ne mora se raditi o fizičkom naporu, s tim da ne može ulaziti u domenu psihijatrije. Na poseban upit punomoćnika tuženika jesu li sve okolnosti koje je vještak naveo kao dio i razlog procjene oštećenja zdravlja od 50% jednako postojale i kada je prethodni vještak Ribičić iskazao prvotno mišljenje od 20%-tnom oštećenju, vještak navodi da se same okolnosti tužiteljice nisu mijenjale, ali su zbog više slučajeva i proteka vremena promijenila iskustva liječnika koji svakim danom imaju više saznanja vezano za ovakvu vrstu tjelesnog oštećenja. Vještak nije osobno klinički pregledao tužiteljicu, ali to ne utječe na njegov nalaz i mišljenje, uz napomenu da ne vještači pacijenticu, već ozljedu. A ozljeda je takve prirode da ona ne smije trčati niti nositi terete, uključujući i duže stajanje, vještak je vještačio ozljedu iz svoje domene i naveo smanjenje životne aktivnosti, te on ne ulazi u to da li će se ona zbrajati ili ne sa oštećenjima odnosno smanjenjem životne aktivnosti koje su drugi vještaci dali za ozljede nastale iz njihove domene. Postotak smanjenja životnih aktivnosti koje je vještak odredio sa postotkom drugih vještaka se ne preklapaju. Vještak navodi da se kod drugih ozljeda koje su vještačili drugi vještaci iz svojih domena dolazi s vremenom do poboljšanja u njihovom oporavku, dok u slučaju oštećenja grudne aorte je upravo suprotno, odnosno vrijeme radi protiv pacijenta, jer će ugrađeni stent s vremenom popustiti, a to je neminovno.

46. U ponovljenom postupku sudski vještaci specijalisti vaskularne kirurgije dr.DŽ i dr. Ivan Ribičić dostavili su zajednički nalaz i mišljenje po nalogu suda, s tim da su obavili klinički pregled tužiteljice uz prethodno učinjenu radiološku kontrolnu obradu u vidu MSCT angiografije. Vještaci su klinički pregled tužiteljice izvršili 16.rpnja 2024., na kojem je ista navela da i dalje ima nelagodu u grudnom košu prilikom uzbuđenja. Usprkos terapiji ne postiže kontinuiranu kontrolu arterijskog tlaka, te joj veliki problem predstavlja bilo kakav srednji ili teži fizički rad, kao i bilo kakvi događaji radi kojih se istoj ubrzava rad i otkucaji srca, kao i podizanje arterijskog tlaka. Nakon obavljenog pregleda tužiteljice i radiološke obrade, vještaci vaskularni kirurzi ustanovili su da je pacijentica relativno zadovoljavajućeg stanja tj. za sada nema znakova kirurških komplikacija stanja po rupturi grudnog dijela aorte i stanja po Tevar operacijskom zahvatu. Radiološka obrada (angiografija), kao i kontrolni pregled tužiteljice, sa sigurnošću su potvrdili već ranije istaknuto stajalište tj. mišljenje koje su iznijeli u ovom sudskom postupku (kako usmeno, tako i u pisanom obliku). Ističu da u cijelosti ostaju pri ranije danom nalazu i mišljenju, kako u pogledu procjene da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti iz domene vaskularne kirurgije (pri čemu nema preklapanja sa drugim specijalnostima i drugim organskim sustavima) u visini od 50%, tako i u pogledu mišljenja da je ozljeda grudnog dijela aorte koju je pretrpjela tužiteljica, po život opasna ozljeda sa velikim udjelom smrtnosti, kako pri samoj ozljedi tako i pri kirurškom liječenju uz postotak i do 70%. Veći postotak smrtnosti se nalazi pri otvorenim ili klasičnim kirurškim liječenjima, te je u posljednje vrijeme u praksu uvedem Tevar tj. endovaskularni kirurški način liječenja koji je smanjio stopu akutne smrtnosti, ali je povećao broj komplikacija kroničnog tipa. Stoga se pacijentica nakon Tevar zahvata ne smatra izliječena već „ popravljena".

46.1. Vještaci dr.DŽ i dr.Ribičić posebno ističu da su u vrijeme ozljede tužiteljice, godišnje imali tek nekoliko slučajeva postavljanja stent grafta (S), radi ozljede grudnog dijela aorte, a u današnje vrijeme ih rade na desetke pa imaju i jasnije spoznaje o posljedicama i komplikacijama samih zahvata. Uvidjelo se da je kod većine pacijenata liječenih TEVAR tehnikom znalo doći do teških komplikacija (migracijom stenta, infekcijom, puknućem stjenke aorte, ozljedom okolnih tkiva uzrokovanim materijalom samog stenta), koje su u većini slučajeva dovele do invaliditeta i/ ili smrti pacijenta. Do tih komplikacija može doći uslijed svih stanja u kojim dolazi do povećanja brzine otkucaja srca, povišenja arterijskog tlaka, stresa, srednje teškog i teškog fizičkog rada, infekcije bilo kojeg sijela, kao i kirurškog/ stomatološkog zahvata. Tužiteljica mora imati strogu kontrolu krvnog tlaka, kao i poštedu od srednjeg/ teškog fizičkog rada, te ne smije biti izložena bilo kojem stresnom stanju. Kod tužiteljice je strogo indicirana uporaba antibiotske profilakse prilikom bilo kojeg kirurškog i ili stomatološkog zahvata.

46.2. Zbog takvog zdravstvenog stanja tužiteljica je sada znatno ograničena u svakodnevnim aktivnostima i obavljanju uobičajenih poslova, ne smije obavljati poslove srednjeg i teškog fizičkog intenziteta. Kod iste je kontraindicirano povišenje arterijskog krvnog tlaka, kao i frekvencije otkucaja srca. Znatno otežano funkcioniranje i ograničenja tužiteljice u svakodnevnom životu očituju se u konstantnom susprezanju od svakodnevnih normalnih aktivnosti. Primjerice pacijentica mora izbjegavati dizanje bila kakvog tereta (dizanje malog djeteta, nošenje namirnica), obavljanja kućanskih poslova, suzdržavanje naglog dizanja iz sjedećeg i ležećeg položaja. Isto tako pacijentica moga izbjegavati fizičko vježbanje i sportske aktivnosti jer iste dovode do povećanja krvnog tlaka i frekvencije rada srca. Postojeće zdravstveno stanje pacijentice znatno ograničava njen intimni život (seksualni odnos) jer isto tako bilo kakvo uzbuđenje dovodi do povećanja krvnog tlaka i frekvencije rada srca. Do takvog stanja može dovesti i bilo kakva stresna situacija (bračna razmirica/svađa, itd). Zbog svega navedenog pacijentici je bitno smanjena životna aktivnost gledajući samo iz domene ozljeda vaskularne kirurgije, pa su vještaci mišljenja da je uzimajući u obzir samo ozljede iz domene vaskularne kirurgije došlo do smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice u postotku od 50%. Navedeni postotak predstavlja postotak smanjenja životne aktivnosti samo iz domene vaskularne kirurgije, te se ne preklapa sa postotkom smanjenja životne aktivnosti zbog koje je eventualno došlo kod tužiteljice zbog pretrpljenih ozljeda iz domene ostalih anatomskih sustava, a koji se vještače po vještacima drugih specijalnosti. Uzimajući u obzir ozljede tužiteljice, učinjene operacijske zahvate, medicinsko liječenje i zbrinjavanje, vještaci zaključuju da je iz domene vaskularne kirurgije tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 5 tjedana i bolove slabijeg intenziteta 3 mjeseca.

46.3. Usmeno se očitujući na primjedbe tuženika, odgovarajući na postavljena pitanja i obrazlažući svoje zaključke, dr.IŽ i dr.Ivan Ribičić su u bitnom naveli da od 2019. do danas u kliničkom statusu tužiteljice prema nalazu kontrolnog CT-a ne postoje znakovi kasnih komplikacija Tevar procedure, niti je došlo do komplikacija, što dugoročno ne predstavlja nikakvu sigurnost za zdravlje tužiteljice. Dr. Ribičiću odgovara da je do promjene njegove procjene oštećenja zdravlja kod tužiteljice sa 20% na 50% došlo zato što su moguća događanja kasnijih komplikacija koja utječu na život i zdravlje tužiteljice, a sa sigurnošću ničim se ne mogu predvidjeti. Po uputama pojedinih zdravstvenih ustanova samo stanje poslije postavljanja stent grafa u smislu Tevar procedure predstavlja značajno ograničenje za redovne i radne životne aktivnosti. S navedenih odgovorom se složio i dr.DŽ. Nadalje, vještaci ističu da je tužiteljica napravila kontrolni CT, u kojem se reificiralo činjenično stanje kao "zadovoljavajuće", da tužiteljica nije i nikad neće biti zdrava, i da se kod nje uvijek može očekivati pogoršanje njene budućnosti. Njeno trenutno stanje ne predstavlja ni u kojem smislu garanciju razvoja kasnih komplikacija niti omogućava izmjenu opsega tjelesne aktivnosti koja joj je preporučena. Vještaci ističu da ozljeda/prijelom kostiju gdje dolazi do biološke pregradnje pacijenta ne limitira u opsegu kao vaskularni strani materijal u tijelu. U tužiteljice postoji trajno ograničenje u izvođenju težih tjelesnih i fizičke aktivnosti što je obrazloženo u vještačenju. U tom smislu toga postoje upute za pacijente Prezbetijanske New York bolnice, koje su prve počele sa Tevar procedurom, u kojima navode mogućnost samo blagih i relativno umjerenih aktivnosti u smislu hodanja, plivanja, laganog trčkaranja, bicikliranja, plesanja, seksualnih odnošaja kao i penjanjem stubištem. Nadalje, dr.DŽ navodi da postotak oštećenja nastale ozljede tužiteljice ne postoji u preporukama osiguravajućih kuća jer se radi o relativno tek sad pokrenutim procedurama, tako da osiguravajuće kuće, kao i kuća tužiteljice nije stavljeno u tablice postotaka. Međutim, gledajući ozljedu i po okvirnim tablicama ozljede velikih krvnih žila sa 40%, došli smo do zaključka da bi tužiteljicu dali mogućih 50% oštećenja. Svoju ocjenu i konzultacije obavili su sa profesorima KBC Zagreb i KBC Rijeka, koji su se usuglasili s tim. Dr.Ivan Ribičić istaknuo je da ima neke radove koji su svježi iz 2025., zaključke iz kojih u stručnoj literaturi prate 10 godina, gdje se redovito u zaključcima radova navodi potreba još jednog do dva desetljeća praćenja pacijenata podvrgnutih Tevar metodi, za evolvaciju njihovog zdravstvenog stanja.

47. Sudski vještaci dr.ĆŽ, traumatolog, dr.Željko Bušić, neurokirurg, dr.Ivan Ribičić, vaskularni kirurg, dr.ZŽ, pulmolog, i dr.Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg, u prethodno postupku sveukupno ocjenjuju da se povreda prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti kod tužiteljice očituju kroz otežano duže stajanje, hodanje i sjedenje, otežano i ograničeno sagibanje i čučanje, otežan rad iznad razine pogleda, otežano baratanje sitnim predmetima lijevom rukom, trajne posljedica zbog odstranjenja slezene, trajne posljedice nakon ugrađenog stenta zbog transsekcije grudne aorte, trajno prisutnu sklonost glavoboljama i upalama sinusa, i tjelesno oštećenje rada rebara zbog serijske frakture i posljedičnim krvarenjem u lijevo prsište, a što sveukupno vještaci cijene u visini od 48% (traumatolog 28%+ zdjelica 18% + slezena 10%, vaskularni kirurg 20%, neurokirurg 12%, pulmolog 10%, i maksilofacijalni kirurg 2%). Vezano za povredu prava osobnosti vještak neuropsihijatar dr.VŽ zaključuje da su psihički integritet i kvaliteta života tužiteljice umanjeni za 48 %, što se uklapa u procjene specijalista traumatologa, neurokirurga, maksilofacijalnog kirurga, pulmologa i vaskularnog kirurga, a odnosi se na duševne patnje zbog smanjenih tjelesnih aktivnosti. Naruženost je kod tužiteljice blažeg stupnja.

48. U ponovljenom postupku izveden je dokaz vještačenjem po vještacima specijalistima vaskularne kirurgije dr.Ivanu Ribičiću i dr.DŽ, koji su u svom zajedničkom nalazu i mišljenju dali procjenu da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti iz domene vaskularne kirurgije u visini od 50%, pri čemu nema preklapanja sa drugim specijalnostima i drugim organskim sustavima, odnosno uklapanja u postotak koji su dali ostali vještaci. Navedeni postotak temelji se na ozljeda grudnog dijela aorte koju je pretrpjela tužiteljica, koja je po život opasna ozljeda sa velikim udjelom smrtnosti, kako pri samoj ozljedi tako i pri kirurškom liječenju uz postotak i do 70%.

49. Tužiteljica je trpjela bolove ukupno jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 14 dana i slabog intenziteta 2 mjeseca. Dr. DŽ i dr.Ivan Ribičić procjenjuju da je iz domene vaskularne kirurgije tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 5 tjedana i bolove slabijeg intenziteta 3 mjeseca.

50. Tužiteljici je bila potrebna nemedicinsku tuđa njegu i pomoć po izlasku iz bolnice, u trajanju po 2 sata dnevno kroz 3 mjeseca. Postoji naruženost blagog stupnja zbog ožiljka nakon splenektomije.

51. Sudski vještaci su se na ročištu za glavnu raspravu u prethodno provedenom postupku usuglasili u pogledu postotka smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice, prema kojima je životna aktivnost tužiteljice smanjena u ukupnom postotku od 75%, koji zaključak su temeljili na navodima vaskularnog kirurga dr.Ivana Ribičića, u pogledu saznanja do kojih je u međuvremenu u praksi došlo na način da se ozljeda aorte grudnog koša i ugradnja stentgrafa smatra puno ozbiljnijom ozljedom, koja tijekom vremena može biti i opasna po život tužiteljice.

52. Vještak za vaskularnu kirurgiju dr.DŽ ocijenio je umanjenje životnih aktivnosti tužiteljice za 50%, zbog ozljede puknuća grudnog dijela aorte i ugradnje stent grafta, s tim da je vještak naveo da bi se navedeni postotak trebao pribrojiti postotku utvrđenom za sve ostale ozljede, a po njegovoj procjeni tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 5 tjedana, a slabijeg intenziteta 3 mjeseca.

53. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenja naprijed navedenih sudskih vještaka medicinske vještaka sud smatra da tužiteljici po osnovu odredbe članka 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli, strah, smanjenje životnih aktivnosti, tuđu njegu i pomoć, no valja imati na umu da je osnovan prigovor podijeljene odgovornosti, te da sukladno članku 1092. ZOO-a pravičnu novčanu naknadu valja umanjiti, i tužiteljici dosuditi razmjerno sniženu naknadu.

54. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti, tužiteljice treba navesti da sam postotak životne aktivnosti nije osnova za naknadu štete već posebna osnova za naknadu štete koja oštećeniku pripada radi trpljenja duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti, a koja obuhvaća sva ona ograničenja u životnim aktivnostima, koje je isti ostvarivao ili bi po redovnom tijeku u budućnosti mogao ostvarivati, da nisu prisutne trajne posljedice zadobivenih ozljeda. Što se tiče postotka umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, sud je prihvatio kao stručna, objektivna i obrazložena medicinska vještačenja sudskih vještaka pulmologa, maksilofacijalnog kirurga, traumatologa, neurokirurga, vaskularnih kirurga i neuropsihijatra, koji su se usuglasili u pogledu postotka umanjenja sa početnih 48 %, na končanih 75%, kojom prilikom je bilo odlučno mišljenje vještaka dr.Ivana Ribičića, vaskularnog kirurga, koji je ozljedu tužiteljice-puknuće aorte grudnog koša, naknadno ocjenjivao na temelju slučajeva iz novije medicinske prakse i statističkih podataka kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, i za koje je iznio valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

55. Tuženik je prigovarao konačnom zaključku, pa je sud imenovao ad hoc vještaka vaskularnog kirurga dr.DŽ, koji je u svom nalazu i mišljenju kao i usmenoj dopuni tog nalaza detaljno obrazložio o kakvoj se ozljedi radi, i što je najvažnije, o posljedicama te ozljede koja je izvjesna u budućnosti kod pacijenata kojima je u grudnu aortu ugrađen stent graft. I taj vještak je potvrdio sve ono što je naveo i dr.Ivan Ribičić, pa je čak i ozljedu tužiteljice uzeo i težom nego je procijenio vještak dr.Ivan Ribičić, navodeći da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 50% samo na ime ove ozljede, a koji postotak se uklapa u već određeni postotak od 75%.

56. U ponovljenom postupku sukladno uputi drugostupanjskog suda i izveden je dokaz po vještacima specijalistima vaskularne kirurgije dr.Ivanu Ribičiću i dr.DŽ, koji su prethodno izvršili klinički pregled tužiteljici, i konačno zaključili da je iz domene vaskularne kirurgije kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti za 50% i da se isti ne bi trebali uklapati u procjenu ostalih vještaka. Pri tome treba napomenuti da je dr.Ivan Ribičić u prethodnom postupku procijenio smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice na 20 %, a potom na 30% na ime ozljeda iz područja vaskularne kirurgije, pa je na temelju toga došlo do usuglašavanja svih vještaka na postotak od 75%. Međutim, u ponovljenom postupku dr.Ivan Ribičić i dr.DŽ suglasno su zaključili je kod tužiteljica smanjena životna aktivnosti za 50%, i da se ona ne bi trebala uklopiti u već dani postotak.

57. Što se tiče postotaka smanjenja životne aktivnosti tužiteljice utvrđenog po vještacima medicinske struke, bilo samo jednostavnim matematičkim zbrajanjem postotaka onako kako ih odvojeno iskazuju liječnici vještaci, svaki iz domene svoje specijalnosti, bilo „objedinjavanjem“ tih postotaka, treba istaknuti da je to samo jedna od više okolnosti koje mogu poslužiti (pomoći) određivanju visine naknade za taj vid neimovinske štete. Ova vrsta štete određuje se prvenstveno prema stvarnim manifestacijama smanjenja životnih aktivnosti, dok bi protivno shvaćanje, gdje bi se o naknadi za neimovinsku štetu sudilo po brojčanom izrazu smanjenja životne aktivnosti ili pukim matematičkim zbrajanjem postotaka, u konačnom bi slučaju vodilo samo tome da vještaci (a ne sud) sude o toj naknadi. Da li se postotci smanjenja životnih aktivnosti za pojedine organske sustave kod politrauma zbrajaju ili se objedinjavaju, ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, o vrsti povrijeđenih organskih sustava, a samim time i o ocjeni vještaka u svakom konkretnom predmetu. Navedena stajališta zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, primjerice Rev-x 1157/16-2, Revd-2093/2024-2.

58. Dakle, u konkretnom slučaju vještaci su procijenili da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti za 48%, a nakon dopunske procjene vještaka vaskularnog kirurga dr.Ivana Ribičića da bi umanjenje životnih aktivnosti samo iz njegove domene iznosilo 30%, vještaci su dali zaključak da bi smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice ukupno iznosilo 75%. Nakon toga u ponovljenom postupku vaskularni kirurzi dr.DŽ i dr.Ivan Ribičić procijenili su smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice na 50%, za koji navode da bi ga trebalo pribrojiti postotku ostalih vještaka, što bi čistim matematičkim računanjem iznosilo 98% (48%+50%). Međutim, i u postotak od 48% ušla je tadašnja, a naknadno korigirana procjena sudskog vještaka vaskularne kirurgije dr.Ivana Ribičića od 20%, dok zbroj umanjenja životnih aktivnosti po svim ostalim vještacima traumatologu, neurokirurgu, pulmologu, maksilofacijalnom kirurgu i neuropsihijatru iznosi 18%+10%+12%+2%=42%. Postotak umanjenja životnih aktivnosti iznesene od strane vještaka različitih specijalnosti od 42%, zbrojen s postotkom od 50 % procijenjenom po vaskularnim kirurzima, daje 92%. Dakle, sud je u ovom konkretnom slučaju ocijenio da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti za oko 92%, uvažavajući sva medicinska vještačenja i zaključke sudskih vještaka različitih specijalnosti, a rukovodeći se i ekonomičnošću ovog postupka.

59. Nadalje, treba uzeti u obzir da je u vrijeme prometne nezgode tužiteljica imala samo 42 godine, da je zadobila višestruke povrede, pobliže navedene u naprijed citiranim nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, koje ozljede su zahvatile više različitih funkcionalnih cjelina tužiteljičinog organizma, čije će posljedice osjećati dugi niz godina. Zbog smanjenja životne aktivnosti, tužiteljice će tijekom života imati tegobe kod dužeg sjedenja, stajanja, hodanja po neravnom terenu, dok će pregibanje biti ograničeno, a čučanj otežan, pa će imati ograničenja u bavljenju športom i u svakodnevnim životnim aktivnostima. Isto tako tužiteljica će imati sklonost glavoboljama, otežano sagibanje, otežan rad iznad razine pogleda i baratanje sitnim predmetima lijevom šakom, a zbog ugradnje stent grafta u grudnu aortu svakodnevna aktivnost tužiteljice ograničena je na aktivnost slabog intenziteta uz zabranu one srednjeg i teškog intenziteta. Imajući na umu sve navedeno sud smatra da tužiteljici po kriteriju smanjenje životnih aktivnosti pripada naknada u iznosu od 63.706,95 EUR/ 480.000,00 kn, koju naknadu treba umanjiti za doprinos tužiteljice u visini od 60%, što znači da tužiteljici po ovom kriteriju pripada iznos od 25.482,78 EUR/192.000,00 kn.

60. Tužiteljica je trpjela bolove iz domene vaskularne kirurgije i to bolove jakog intenziteta 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 5 tjedana i bolove slabijeg intenziteta 3 mjeseca, iz čega proizlazi da se procijenjeni intenzitet i trajanje bolova koji u dali svi ostali vještaci uklapa u procjenu vještaka vaskularne kirurgije. Oni su ocijenili da je tužiteljica trpjela bolove ukupno jakog intenziteta 1 dan, srednje jakosti 14 dana i slabog intenziteta 2 mjeseca, dakle u manjem intenzitetu i trajanju od bolova iz područja vaskularne kirurgije. Uvažavajući sve okolnosti koji se tiču nastalih ozljeda, po kriteriju fizičkih bolova pripada sud smatra da tužiteljici pripada naknada u iznosu od 6.636,14 EUR/50.000,00 kn, koju naknadu treba umanjiti za doprinos tužiteljice u visini od 60%, što znači da tužiteljici po ovom kriteriju pripada iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,03 kn.

61. Tužiteljica je zbog navedenih povreda u prometnoj nezgodi trpjela jake strahove u trajanju od 4 (četiri dana), srednje jake strahove u trajanju od 6 tjedana, i blage strahove u trajanju od 3 mjeseca, pa tužiteljici po tom kriteriji pripada naknada u iznosu od 5.972,53 EUR/45.000,00 kn. Naknadu treba umanjiti za doprinos tužiteljice u visini od 60%, što znači da tužiteljici po ovom kriteriju pripada iznos od 2.389,04 EUR/ 18.000,00 kn.

62. Kod tužiteljice je nastala naruženost blagog stupnja, pa joj po tom kriteriju pripada naknada u iznosu od 929,06 EUR/7.000,00 kn, koju naknadu treba umanjiti za doprinos tužiteljice u visini od 60%, što znači da tužiteljici po ovom kriteriju pripada iznos od 371,62 EUR/2.800,00 kn.

63. Iz svega navedenoga sud zaključuje da tužiteljici pripada ukupna naknada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, umanjena za njen doprinos nastanku štete, u ukupnom iznosu od 30.898,00 EUR/232.800,98 kn. Taj iznos treba umanjiti za iznos od 7.000,00 EUR koji je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete, tako da je tužiteljici priznat ukupan iznos od 23.898,00 EUR/180.059,48 kn. Budući da je tužiteljica po toj osnovi tužbenim zahtjevom zatražila naknadu u iznosu od 28.801,97 EUR/217.008,44 kn, za preostali iznos od 4.903,97 EUR/36.948,96 kn tužbeni zahtjev je neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

64. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici je priznata pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 6.travnja 2011. do isplate sukladno čl.1103. ZOO-a.

65. Budući da je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljici iznos od 7.000,00 EUR na ime podmirenja naknade neimovinske štete, to je osnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik na taj iznos plati zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 6.travnja 2011. do dana plaćanja 9.studenoga 2023., pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

66. Nemedicinsku tuđu njegu i pomoć tužiteljica je trebala po izlasku iz bolnice, u trajanju po 2 sata dnevno kroz 3 mjeseca (180 sati), radi pomoći pri svakodnevnim potrebama tužiteljice, koju vještaci nisu detaljnije specificirali. Uzimajući u obzir nalaze sudskih vještaka, te vremenski period potrebne tuđe pomoći, sud je sukladno čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a imajući na umu da se cijena sata po osnovu tuđe nemedicinske pomoći kreće prema ustaljenoj sudskoj praksi oko 2,65 EUR/20,00 kuna za sat, to tužiteljici na ime naknade za tuđu njegu i pomoć pripada naknada u iznosu od 477,00 EUR/3.593,95 kn. Navedeni iznos treba umanjiti za doprinos tužiteljice nastanku štete od 60%, tako da joj po ovoj osnovi pripada naknada imovinske štete u iznosu od 190,80 EUR/1.437,58 kn. Taj iznos treba dodatno umanjiti za iznos od 95,40 EUR koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade ovog oblika štete, tako da joj pripada naknada u iznosu od 95,40 EUR. Budući da je tužiteljica po toj osnovi tužbenim zahtjevom zatražila naknadu u iznosu od 3.355,39 EUR, za preostali iznos od 3.259,99 EUR tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

67. Tužiteljici na naknadu za tuđu njegu i pomoć pripada pravo na zateznu kamatu sukladno čl.1086.ZOO-a, i to od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tužbe ili u konkretnom slučaju od dana kada je tužiteljica zaključila bolovanje-16.ožujka 2012. Slijedom navedenoga, tužiteljici je priznata zatezna kamata od 20.listopada 2025. do isplate, dok je za više zatraženu zateznu kamatu od 16.ožujka 2012. do 19.listopada 2025. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao i izreci presude pod točkom II.

68. Na ime troškova liječenja tužiteljica smatra da je imala imovinsku štetu u iznosu od 597,25 EUR/4.500,00 kn, s time da tužbom potražuje 65% tog iznosa ili 388,21 EUR/2.925,00 kn. Konačnim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime troškova liječenja potražuje iznos umanjen za 78,00 EUR koji joj je tuženik isplatio tijekom postupka na ime naknade ovog vida štete, odnosno iznos od 310,21 EUR. Tužiteljica navodi da se navedeni trošak sastoji od učestalih odlazaka na liječničke kontrole i obavljanje raznih pretraga. Na okolnost konkretnih troškova tužiteljica nije predlagala ili prilagala nikakve dokaze u spis, a u svom iskazu je navela da živi u [adresa], i da se zbog zadobivenih teških povreda ne sjeća. Životno i logično je da je tužiteljica nakon izlaska iz bolnice, zadobivenih ozljeda učestalo odlazila na kontrolne preglede i pretrage, o čemu u spisu postoji medicinska dokumentacija. Isto tako nije sporno da tužiteljica stanuje u [adresa], dok je na pretrage odlazila najčešće u KBC Split. Udaljenost između [adresa] i [adresa] iznosi 16 km u jednom smjeru, s tim da tužiteljica u svom iskazu nije navodila na koji način je na kontrole i pretrage (osobnim vozilom ili javnim prijevozom), pa je sud odluku o visini tih troškova donio sukladno čl. 223. Zakona o parničnom postupku. Naime, cijena pojedinačne karte tvrtke Promet d.o.o. objavljene na stranicama https://www.promet-split.hr/ i na relaciji Kaštela-Split i obrnuto iznosi 22,60 kn/3,00 EUR u jednom smjeru, ili 6,00 EUR u oba smjera.

69. Iz medicinske dokumentacije priložene u spis, a posebice iz medicinskih nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica nakon otpusta iz bolnice išla na sljedeće kontrolne preglede i pretrage: 28.siječnja 2011. -fizijatar, 2.veljače 2011. -fizijatar, 7.veljače 2011. nalaz urinokulture, 23.veljače 2011. epidemiolog i cijepljenje, 23.veljače 2011. vaskularni kirururg, 18.ožujka 2011. vaskularni kirurg, 21.ožujka 2011. - vaskularni kirurg, 4.travnja 2011. traumatolog, 5.travnja 2011. kirurg, 11.svibnja 2011. CT snimanje prsne aorte, 25.svibnja 2011. psihijatar,13.kolovoza 2011. kardiolog, 31.kolovoza 2011. spirometrija, 1.rujna 2011. pulmolog, 1.rujna 2011. neurolog, u rujnu 2011. traumatolog 8.rujna 2011. pretraga EEG, 9.rujna 2011. pulmolog, 14.rujna 2011. vaskularni kirurg, 4.listopada 2011. kirurg, 7.listopada 2011. elektromiografija (EMG), 12.listopada 2011. snimanje somatosenzornih evociranih potencijala (SSEP), 13.listopada 2011. fizijatar, 22.listopada 2011. psihijatar, 2.studenoga 2011. fizijatar,11.studenoga 2011. neuropsihologijsko testiranje, 2.prosinca 2011. psihijatar, 8.prosinca 2011. neurolog, prosinac 2011. traumatolog, 21.prosinca 2011. fizijatar, 29.prosinca 2011. RTG snimanje, siječanj 2012. traumatologa, 18.siječnja 2012. EMNG, 30.siječnja 2012. snimanje SSEP, 31.siječnja 2012. magnetska rezonanca (MR) vratne kralježnice, 15.veljače 2012. neurolog, 1.ožujka 2012. fizijatar, 22.ožujka 2012. MR slabinske kralješnice, 3.travnja 2012. neurolog, 17.listopada 2012. psihijatar, 22.listopada 2012. ortoped, 8.studenoga 2012. pulmolog, 20.studenoga 2012. neurolog, 21.prosinca 2012. ultrazvuk srca, 5.siječnja 2013. neurolog, 14.siječnja 2013. neuropsihologijsko testiranje,15.siječnja 2013. neurolog, 11.veljače 2013. CT snimanje krvnih žila prsišta, 15.ožujka 2013. fizijatar, 24.travnja 2014. fizijatar, 17.kolovoza 2014. fizijatar, 18.veljače 2015. neurolog, 25.veljače 2015. CT snimanje krvnih žila prsišta, 3.ožujka 2015. SSEP živca za ruku i živca za nogu, 5.ožujka 2015. učinjena EMNG ruku i nogu, 20.travnja 2015. neurolog,14.svibnja 2015. fizijatar, 24.ožujka 2016. neurolog, 19.kolovoza 2016.fizijatar, 20.siječnja 2017. fizijatar, 21.ožujka 2016. neurolog, 3.travnja 2017. ultrazvuk lijevog oka, 9.travnja 2017. CT snimanje krvnih žila prsišta, 27.travnja 2017. magnetna angiografija krvnih žila mozga, 13.lipnja 2017. neurologu, 2.studenoga 2017. RTG slabinske kralješnice i zdjelice, 16.studenoga 2017. fizijatar, 21.studenoga 2017. traumatolog, odnosno ukupno 65 kontrolnih pregleda i pretraga. Na svaki odlazak na navedene pretrage tužiteljica je imala trošak prijevoza na relaciji Kaštela-Split-Kaštela, prema cijeni javnog prijevoza na dan pisanja ove odluke u iznosu od 6,00 EUR/45,21 kn, što pomnoženo daje iznos od 390,00 EUR/2.938,45 kn. Navedeni iznos treba umanjiti doprinos tužiteljice nastanku štete od 60%, tako da joj po ovoj osnovi pripada naknada troškova liječenja u iznosu od 156,00 EUR. Taj iznos treba dodatno umanjiti za iznos od 78,00 EUR koji joj je tuženik isplatio tijekom postupka, tako da je tužiteljici na ime troškova liječenja priznat ukupan iznos od 78,00 EUR. Budući da je tužiteljica po toj osnovi konačnim tužbenim zahtjevom zatražila naknadu u iznosu od 310,21 EUR, za preostali iznos od 232,21 EUR tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu sukladno čl.1086.ZOO-a, i to od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je naknada određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, pa je za više zatraženu zateznu kamatu od 16.ožujka 2012. do 19.listopada 2025. zahtjev tužiteljice neosnovan. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

70. Budući da tužiteljici pripada zatezna kamata na priznatu naknadu tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja od dana donošenja presude jer je naknada određena tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje zateznu kamatu na nesporno plaćeni trošak tuđe njege i pomoći i trošak liječenja u ukupnom iznosu od 173,40 EUR za razdoblje od 16. ožujka 2012. godine do 6.listopada 2023. kao dana isplate, i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom II.

71. Tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje naknadu imovinske štete zbog uništenja osobnog vozila tužiteljice u predmetnoj prometnoj nezgodi. Sudski vještak za promet CŽ u usmenoj dopuni svog nalazi i mišljenja naveo je da se nova nabavna vrijednost izdvaja iz Kataloga Centra za vozila Hrvatske u veličini od 18.543,20 EUR- a. U trenutku nezgode predmetno osobno vozilo tužiteljice bilo je staro 9 godina i ima vrijednost 23% od svoje novonabavne vrijednosti ili 4.264,90 EUR-a. S obzirom da je vozilo gotovo potpuno uništeno, vrijednost spašenih ostataka procjenjuje se na 15% od vrijednosti vozila pred štetu ili 639,70 EUR-a. Vrijednost totalne štete na vozilu tužiteljice iznosi 3.625,20 EUR/27.314,07 kn. Naknadu treba umanjiti za doprinos tužiteljice u visini od 60%, što znači da tužiteljici po ovom kriteriju pripada iznos od 1.450,08 EUR/10.925,63 kn, koji treba dodatno umanjiti za iznos od 725,04 EUR koji je tuženik isplatio tužiteljici tijekom postupka, što daje iznos od 725,04 EUR, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III. Budući da je tužiteljica po toj osnovi konačnim tužbenim zahtjevom zatražila naknadu u iznosu od 1.550,13 EUR, za preostali iznos od 825,09 EUR tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici je priznata pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana nastanka imovinske štete odnosno od 2.prosinca 2010. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.

72. Kako je tuženik tužiteljici isplatio nesporni iznos od 725,04 EUR na ime naknade imovinske štete na njenom vozilu, to je osnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik platiti zateznu kamatu na taj iznos koja teče od nastanka imovinske štete odnosno od 2.prosinca 2010. do dana isplate 9.studenoga 2023., pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

73. Tužiteljica se zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 2.prosinca 2010. do 16.ožujka 2012. nalazila na bolovanju, zbog čega trpi izgubljenu zaradu. Odredbom čl. 1085. stavka 1. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a sukladno odredbi članka 1089. stavka 3. ZOO-a pri ocjeni visine izgubljene koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. I Vrhovni sud RH je u više odluka (Revr-603/13, Rev-2105/11 i Revr- 954/15) zauzeo pravni stav da ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete imovina oštećenika mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje.

74. Na okolnost postojanja uzročne veze između ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi i vremena provedenog na bolovanju, izveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji Milani Varinac Barač, specijalistu medicine rada. Imenovana vještakinja zaključuje da je sa osnova ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi opravdana duljina trajanja privremene nesposobnosti za rad tužiteljice (bolovanja) u periodu od 03.prosinca 2010. do 16.ožujka 2012. Ovo iz razloga jer je u navedenom vremenskom periodu nad tužiteljicom aktivno provedeno liječenje u bolničkom i ambulantnom tretmanu, te je stanje postalo trajno, u prilog čega govori medicinska dokumentacija koju je vještakinja detaljno opisala.

75. S obzirom da bi tužiteljica da nije bilo štetne radnje i u razdoblju provedenom na bolovanju, nesporno primala plaću u neto iznosu, tuženik je dužan platiti tužiteljici na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade razliku između pretpostavljene plaće koju bi primala da nije bila na bolovanju u neto iznosu i neto iznosa plaće koju je ostvarila za vrijeme bolovanja, jer se jedino na taj način i ostvaruje pravo tužiteljice na naknadu štete sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a. S obzirom da je dostavljena dokumentacija-obračunskim listovima o isplati plaće tužiteljici za razdoblje od kolovoza 2010. do ožujka 2012., sud nije na okolnost visine ove štete izvodio dokaz financijskim vještačenjem jer se radi o pravnom pitanju i jednostavnom matematičkom izračunu.

76. Tužiteljica je prije odlaska na bolovanje uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi ostvarivala plaću kako slijedi: za kolovoz 2010. neto iznos od 3.897,27 kn/517,27 EUR (uvećan za trošak prijevoza od 91,58 EUR/690,00 kn), za rujan 2010. neto iznos od 3.915,07 kn/519,62 EUR (uvećan za trošak prijevoza od 91,58 EUR /690,00 kn), za listopad 2010. neto iznos od 3.915,07 kn/519,62 EUR (uvećan za trošak prijevoza od 91,58 EUR /690,00 kn), i za studeni 2010. neto iznos od 4.250,41 kn/564,13 EUR (uvećan za trošak prijevoza od 91,58 EUR /690,00 kn), i za prosinac 2010. iznos od 3.514,29 kn(466,43 EUR/ (uvećano za trošak prijevoza od 91,58 EUR /690,00 kn), time da je naknada bolovanja za taj mjesec išla na teret poslodavca (do 42 dana). Za vrijeme bolovanja tužiteljica je prema obračunskim listovima primala naknadu plaće u neto iznosu kako slijedi: za 12/2010 iznos od 3.569,44 kn/473,75 EUR, za 01/2011 iznos od 2.879,19 kn/382,13 EUR, za 02/2011 iznos od 2.531,91 kn/336,04 EUR, za 03/2011 iznos od 2.914,61 kn/386,84 EUR, za 04/2011 iznos od 2.659,47 kn/352,97 EUR, za 05/2011 iznos od 2.787,04 kn/369,90 EUR, za 06/2011 iznos od 3.151,52 kn/418,28 EUR, za 07/2011 iznos od 3.233,53 kn/429,16 EUR, za 08/2011 iznos od 3.320,35 kn/440,69 EUR, za 09/2011 iznos od 2.984,56 kn/396,12 EUR, za 10/2011 iznos od 3.029,93 kn/402,14 EUR, za 11/2011 iznos od 3.175,14 kn/421,41 EUR, za 12/2011 iznos od 3.175,14 kn/421,41 EUR, za 01/2012 iznos od 3.175,14 kn/421,41 EUR, za 02/2012 iznos od 3.029,93 kn/402,14 EUR, dok je za 03/2012 tužiteljica primila ukupan iznos plaće i naknade plaće u iznosu od 4.216,56 kn/559,63 EUR, odnosno više nego što bi bila prosječna plaća tužiteljice. Radi obračuna neto razlike plaće sud je uzeo prosjek posljednje tri neto plaće isplaćene prije otvaranja bolovanja (rujan, listopad i studeni=12.080,55 kn), pa je prosječna neto plaća tužiteljice prije otvaranja bolovanja iznosila 4.026,85 kn, u koji iznos nije uzet trošak prijevoza od 91,58 EUR/690,00 kn. Dakle, tužiteljici je nastala šteta na ime izgubljene zarade, koja predstavlja razliku između prosječne plaće tužiteljice i naknade za vrijeme bolovanje kako slijedi: za 12/2010 -457,71 kn/60,75 EUR, za 01/2011.-1.147,66 kn/152,32 EUR, za 02/2011.- 1.494,94 kn/198,41 EUR, za 03/2011.- 1.112,24 kn/147,62 EUR, za 04/2011.- 1.367,38 kn/181,48 EUR, za 05/2011.- 1.239,81 kn/164,55 EUR, za 06/2011. -875,33 kn/116,18 EUR, za 07/2011.-793,32 kn/105,29 EUR, za 08/2011.-706,50 kn/93,77 EUR, za 09/2011.- 1.042,29 kn/138,34 EUR, za 10/2011.-996,92 kn/132,31 EUR, za 11/2011.-851,71 kn/113,04 EUR, za 12/2011.-851,71 kn/113,04 EUR, za 01/2012.-851,71 kn/113,04 EUR, za 02/2012.-996,92 kn/132,31 EUR, dok je za 03/2012 isplaćena plaća u iznosu od 4.216,56 kn/559,63 EUR, odnosno veća od prosječno utvrđene plaće za koji mjesec tužiteljici ne pripada naknada štete. Sve iznose treba umanjiti za 60% na ime doprinosa tužiteljice nastanku štete tako da su istoj priznati iznosi kako je pobliže navedeno pod točkom IV. izreke.

77. Tužiteljici je na naknadu štete zbog izgubljene zarade priznata i zatezna kamata, i to od dana nastanka štete do isplate. Naime, kako se plaća za prethodni mjesec isplaćuje do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, tužiteljici je za svaki mjesečni iznos priznata i zatezna kamata od dana nakon dospijeća odnosno od 16.og u mjesecu za prethodni mjesec. Slijedom navedenoga, a na temelju odredbe čl. 325. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 1085. st. 1. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 3. ZOO-a i odredbom čl. 1086. ZOO-a, sud je usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 784,67 EUR, dok je za više zatraženi iznos od 1.327,48 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV.

78. Što se tiče parničnog troška, tužiteljica je u osnovi postigla uspjeh od 40%, a u visini uspjeh od 70 % (potraživala je isplatu iznosa od 36.129,85 EUR, a dosuđen joj je iznos od 25.581,11 EUR), ili ukupan uspjeh od oko 55 %. Iz toga proizlazi da je tuženik postigao uspjeh od oko 45 %. Kako se radi o približno podjednakom uspjehu u sporu i tužiteljice i tuženika, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom V.

U Splitu, 20.listopada 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.

Broj odluke: Pn-768/2024-44
Sud: Općinski sud u Splitu
Datum odluke: 20.10.2025.
Pravomoćnost: Pravomoćna odluka
Datum objave: 05.11.2025.
Upisnik: Pn - Upisnik predmeta naknade štete
Vrsta odluke: Presuda
Prethodne odluke:

• Pnš-38/2013-147, Općinski sud u Splitu, 06.10.2023
• Gž-4772/2023-2, Županijski sud u Zagrebu, 06.02.2024

Zakonsko kazalo:

• Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 272.
• Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, NN 151/2005, 23.12.2005, čl. 22.
• Zakon o sigurnosti prometa na cestama, NN 67/2008, 09.06.2008, čl. 57. st. 4.

Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=c9552d71-9c92-4865-b411-3addd095be79