Poslovni broj: Us I-1028/25-17
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Igoru Zekiću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Adria News d.o.o. Zagreb, Krste Pavletića 1, OIB: 17963548674, zastupan po opunomoćenici Gorani Grubišić, odvjetnici iz Zagreba, Radnička cesta 52, radi poništavanja rješenja, 20. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/24-01/814, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 14. veljače 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24- 02/5332, URBROJ: 338-21-02-02-24-6 od 28. listopada 2024. godine.
II. Tužitelju se ozljeda od 29. ožujka 2024. godine priznaje kao ozljeda na radu pod dijagnozom ozljede drugog mišića i tetive stražnje mišićne skupine u području potkoljenice (S86.1) te mu se u tom pogledu priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 4.250,00 €.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.
V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu ozljeda nastala 29. ožujka 2024. godine nije priznata kao ozljeda na radu. Oba rješenja su donesena nakon provedenih vještačenja po tuženikovim tijelima vještačenja.
Tužitelj u tužbi osporava medicinska utvrđenja iz upravnog postupka i smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o predispoziciji zdravstvenog stanja za nastup štetne posljedice.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljev poslodavac je kao zainteresirana osoba također u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po stalnom nezavisnom sudskom vještaku Romanu Paviću.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Nesporno je da se tužitelj 29. ožujka 2024. godine ozlijedio prilikom obavljanja zadataka svog radnog mjesta, kada je snimajući kamerom i hodajući unatrag pao nakon osjeta boli u listu lijeve noge.
Zainteresirana osoba (tužiteljev poslodavac) je 23. svibnja 2024. godine podnijela prijavu o ozljedi na radu, u kojoj je kao uputna dijagnoza po liječniku opće medicine bila navedena površinska ozljeda potkoljenice (S80).
Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je 18. listopada 2024. godine navelo da se spomenuta dijagnoza ne može povezati sa štetnim događajem, jer se radi o grupnoj dijagnozi koja nije niti dokazana u dijagnostičkoj obradi.
Stoga osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 28. listopada 2024. godine tužitelju kao ozljeda na radu nije priznata ozljeda izražena šifrom dijagnoze S80. Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je 13. siječnja 2025. godine navelo da u medicinskim nalazima klinički nije opisana površinska ozljeda potkoljenice, već da je umjesto toga u UZV nalazu opisana parcijalna ruptura medijalnog gastroknemijusa, pri čemu do takve rupture intaktnog mišića ne može doći bez izloženosti jakoj jednokratnoj sili.
Tuženik je potom osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 14. veljače 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu, uz obrazloženje da je ruptura mišića verificirana, ali da je kao atraumatska nastala kao rezultat ponavljanih kumuliranih mikrotrauma.
Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio tužiteljev prijedlog za provedbu medicinskog vještačenja, ali je kao nepotrebne, neadekvatne i neobrazložene odbio prijedloge za saslušanje tužitelja i (neimenovanih) svjedoka te za vještačenje po vještaku zaštite na radu.
Medicinsko vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku kirurgu, traumatologu i ortopedu Romanu Paviću, sa zadatkom utvrđivanja pravilne dijagnoze kao posljedice tužiteljevog pada 29. ožujka 2024. godine i potom sa zadatkom utvrđenja je li se u odnosu na takvu pravilno utvrđenu dijagnozu radilo o ataku kronične bolesti ili o predispoziciji zdravstvenog stanja.
Vještak je analizirao tužiteljevu relevantnu medicinsku dokumentaciju te je prvenstveno naveo da uputna dijagnoza površinske ozljede potkoljenice (S80) nije točna, s obzirom na to da je UZV pretragom dokazana parcijalna ruptura medijalnog dijela lijevog mišića gastroknemijusa, u vezi čega je pravilna šifra dijagnoze S86.1. Vještak je pojasnio da je tužitelj UZV dijagnostiku obavio unutar mjesec dana od pada, te da je ta dijagnostika pokazala parcijalnu rupturu mišića u fazi sanacije. Pritom se u nalazu UZV pretrage ne spominje nikakva patološka promjena strukture ozlijeđenog mišića, što znači da se radi o traumatskoj etiologiji, a ne o nekakvoj prethodnoj bolesti mišića.
Vještak je posebno napomenuo da se ozljeda dogodila prilikom tužiteljevog hoda unatrag pod dodatnim opterećenjem, jer je nosio profesionalnu kameru. Tuženik je u spis proslijedio primjedbe svog liječničkog povjerenstva, a prigovore na nalaz i mišljenje vještaka je istaknula i zainteresirana osoba. Sud je stoga vještaka pozvao na raspravno ročište, radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, odnosno radi davanja odgovora na pitanja i primjedbe tuženika i zainteresirane osobe.
Vještak je najprije još jednom napomenuo da je uputna dijagnoza površinske ozljede potkoljenice bila pogrešna i da se pravilna dijagnoza (S86.1) mogla postaviti tek nakon dijagnostičke (UZV) obrade.
Vještak je istaknuo da tužiteljeva postojeća medicinska dokumentacija ne upućuje na to da bi uzrok njegove ozljede bila urođena ili stečena predispozicija zdravstvenog stanja ili atak kronične bolesti. Potvrdio je da je teoretski moguće da se tužitelj ranije nije obraćao liječnicima, iako bi imao navedene predispozicije ili kronične bolesti, ali bi u tom slučaju takve okolnosti bile vidljive u medicinskoj obradi nakon štetnog događaja. Međutim, u ovom slučaju ni naknadno provedena UZV obrada nije ukazala ni na kakve predispozicije zdravstvenog stanja ili na kronične bolesti.
Vještak je ukazao na to da je tužitelj pretrpio samo parcijalnu rupturu mišića gastroknemijusa (mišića stražnjeg dijela potkoljenice), a takva ruptura je moguća u opisanoj dinamici štetnog događaja i kod prethodno intaktnog mišića.
Na daljnje pitanje opunomoćenika zainteresirane osobe vještak je potvrdio da čitajući nalaz radiološki (UZV) nalaz ne može izvesti zaključak o tome da bi tužitelj na rupturiranom mišiću imao bilo kakve druge traume ili ozljede.
Nakon usmenog izlaganja vještačenja zainteresirana osoba je i dalje paušalno osporila pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, ali pritom nije iznijela nikakve konkretne prigovore niti je imala dodatna pitanja za vještaka.
Stoga je sud vještačenje vještaka Romana Pavića u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.
Iz tog vještačenja proizlazi da je tužitelj prilikom ozljeđivanja u obavljanju zadataka svog radnog mjesta 29. ožujka 2024. godine zadobio parcijalnu rupturu medijalnog dijela lijevog mišića gastroknemijusa (S86.1), na što je uostalom ukazalo još i drugostupanjsko liječničko povjerenstvo u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 13. siječnja 2025. godine.
U tom smislu je tužitelju u upravnom postupku nepravilno i nezakonito priznavanje ozljede na radu odbijeno u odnosu na pogrešnu uputnu dijagnozu površinske ozljede potkoljenice (S80).
Dakle, u konkretnom slučaju je došlo do ozljede na radu, kao takve definirane u čl. 66. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - ZOZO).
Nadalje, stalni sudski vještak je argumentirano obrazložio da iz relevantne medicinske dokumentacije (UZV nalaza nakon štetnog događaja) jasno proizlazi da rupturirani mišić nije imao nikakvu patološku promjenu strukture i da se stoga stručno medicinski ne može izvesti zaključak o tome da bi do rupture mišića došlo zbog ataka kronične bolesti ili zbog predispozicije zdravstvenog stanja, što su u smislu čl. 67. t. 4. i 5. ZOZO-a razlozi mogućnosti isključenja priznavanja ozljede na radu. U tom smislu je vještak obrazložio da se radi samo o parcijalnoj rupturi, koja je moguća u opisanoj dinamici štetnog događaja (hod unatrag s opterećenjem) i kod prethodno intaktnog mišića.
Zbog svega navedenog sud smatra da su vještačenja provedena u upravnom postupku nepravilna pa da su stoga i osporavana rješenja iz upravnog postupka nepravilna i nezakonita.
Zbog toga su ta rješenja usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Sud je potom u sporu pune jurisdikcije na temelju čl. 66. t. 1. ZOZO-a tužitelju ozljedu od 29. ožujka 2024. godine priznao kao ozljedu na radu, pod šifrom dijagnoze S86.1, te mu je u tom smislu priznao sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, čemu treba pribrojiti i plaćeni trošak vještačenja od 500,00 € pa sveukupni opravdan trošak tužitelja iznosi 4.250,00 €.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 13. svibnja 2025. godine i 22. srpnja 2025. godine, jer ti podnesci po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje ovog upravnog spora.
Zainteresirana osoba nije uspjela u upravnom sporu pa je njen zahtjev za naknadu troška odbijen, na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 20. listopada 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Igor Zekić
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3
3. odvj. Gorana Grubišić
