Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-903/2019-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HG zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: K-DO-1488/2018-XXXI od 14. studenog 2018. i K-DO-756/2019-XII od 7. lipnja 2019. nakon javne rasprave održane 15. listopada 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Sanje Šimac i okrivljenika HG, **.**.2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik HG, bez nadimka, sin H i S, rođene HG, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1954., državljanin RH, po zanimanju prometni tehničar, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, uzdržava se radom na građevini, povremenim radom u Austriji, s mirovinom od 400,00 eura, te radom u Austriji 1.000,00 eura, SSS, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, bez vojnog čina, odlikovan, lošeg imovnog stanja, vlasnik stana na adresi stanovanja, nije vlasnik vrjednijih pokretnina, kazneno neosuđivanog, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo

na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08)

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

1. 19. listopada 2018. u [adresa], u [adresa] ispred kbr. 30, s ciljem da kod SG izazove osjećaj straha i osobne nesigurnosti, istome se obratio riječima: "to ti je zadnja opomena", nakon čega mu se držeći u ruci sjekiru u dva navrata obratio riječima "zabit ću ti je u glavu", što je kod imenovanog izazvalo osjećaj straha i osobne nesigurnosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. 23. travnja 2019. oko 09:55 sati, u Delnicama, telefonskim putem nazvao pomoćnika načelnika za kriminalističku policiju PP Delnice TG tražeći od istoga da kao šef policije poduzme nešto u svezi njegova susjeda policijskog službenika PGP Rupa ŽG pritom mu navodeći da je upoznat sa situacijom oko parkiranja i da to riješi, pa s ciljem da oštećenika zastraši, istome poručio da oštećenik ne može biti policijski službenik, da je za psihijatriju, da ukoliko ne poduzme izvanredne mjere da će ih on poduzeti, da on ima druge planove u životu koje odgađa, ako oni neće ništa poduzeti, da on kuha i da će ga ubiti i doći se predati na policiju, neka sve to riješi jer da će sve staviti na you tube, da vodi dnevnik pa neka javnost vidi i prosudi dok će njegova savjest biti čista, a koje riječi je pomoćnik načelnika prenio oštećeniku te su kod njega izazvale opravdan osjećaj straha i osobne ugroženosti

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11

II. Na temelju članka 270. stavak 1. i 2. ZKP/08 okrivljeniku se ima po pravomoćnosti presude vratiti privremeno oduzeta sjekira dužine 25 cm, crno-žute drške, a koja je sjekira od okrivljenika oduzeta na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta RH MUP PU PG PP Delnice ser. broj: [serijski broj] od 19. listopada 2018.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranim optužnicom tereti okrivljenika zbog kaznenih djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci ove presude, time da su Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Kv-797/20, K-903/19-8 od 13. studenog 2020. spojeni kazneni postupci koji se vode pred ovim sudom protiv okrivljenika NG pod poslovnim brojem: K-903/2019 i pod poslovnim brojem: K-197/2020, te je protiv okrivljenika proveden jedinstveni kazneni postupak pod poslovnim brojem: K- 903/2019.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost, okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužbom.

2.1. Iznoseći obranu na početku dokaznog postupka okrivljenik je iskazao da živi u zgradi na adresi u [adresa] u kojoj ima 6 stanova, a stan do njega živjela je baka ŽG, dakle sve što se potom događalo krenulo je od samog ŽG i njegovog oca policajca DG, a koja je obitelj došla iz Bosne. Isti su kupili su stan u toj zgradi te je godinu do dvije bio mir i dobri susjedski odnosi. Nakon cca. godinu do dvije, djed od tog ŽG počeo je svojatati dio tog dvorišta koji je on dulje vremena uživao, napravio si je vrt, sve očistio, te je postavio ogradu kako bih to zagradio. Dok je ŽG odrastao imali su dobre odnose i sve je bilo u redu, a kad je postao policajac preko noći se promijenio. Tako mu je jednom prilikom dok je bio na terenu porušio cijelu ogradu, i parkirao auto u taj dio vrta, te je isto prijavio policiji, obzirom je isti nakon toga u niz navrata danonoćno parkirao vozilo na parkiralište ispred njegovog stana, onemogućavajući mu da koristi to parkiralište. Obzirom da je u niz navrata odlazio na policiju i razgovarao s načelnikom, svi su policajci bili na njegovoj strani, došli su u par navrata obaviti očevid, te su ŽG molili da se urazumi i to ne čini. Obzirom da više nije znao što dalje činiti, otišao je u Rijeku na kontrolu za unutarnji nadzor i tražio pomoć. Njegovu je krajnju reakciju isti izazvao čini mu se na uskršnji ponedjeljak kada je svoj auto parkirao poprijeko na parking, tako da svojim vozilom kao niti pješke uopće nije mogao ući na isti, uz napomenu da kada je s koferom tom prilikom izlazio iz stana, a obzirom da je taj parking ukopan u zemlji i niži je od ostalog terena, posrnuo je i zamalo pao s koferom u prostor tog asfaltiranog parkinga. Zbog svega navedenog je doslovno poludio, jer nije mogao na normalan način izaći iz stana, te je nazvao policiju, misli policajca TG jer ih je svih u međuvremenu upoznao tražeći pomoć, te mu rekao neka već jednom nešto naprave jer da ne može tako živjeti.

2.1.1. Nastavno, okrivljenik se brani i da je tog 23. travnja 2019. zaista nazvao telefonom TG moleći ga za pomoć kao pomoćnika načelnika, znao je da je isti dobro upoznat s cjelokupnom situacijom oko parkiranja, zamolio ga je da to riješi, rekao mu da ŽG ne može biti policijski službenik jer da svojim ponašanjem sramoti tu struku, rekao je da je isti za psihijatriju, sve iz razloga što je čuo kako su ga kolege nagovarale da prestane sa svime time i bili su zgroženi njegovim ponašanjem. Zaista se ne sjeća da li je tom prilikom TG rekao da ukoliko on ne poduzme izvanredne mjere da će ih poduzeti on, da ima druge planove u životu koje odgađa. Kategorički poriče da bi tom prilikom TG rekao da kuha i da će ubiti ŽG i doći se predati na policiju, a ne sjeća se da bi tada rekao da će nešto staviti na you tube, da vodi dnevnik i neka javnost vidi i prosudi dok će njegova savjest biti čista, odnosno nije spominjao svoju savjest. Koliko se sjeća, prije završetka tog telefonskog razgovora nije bilo nikakve posebne reakcije niti s njegove niti sa strane TG, s kojim je kao i s načelnikom ranije razgovarao tražeći pomoć, te se taj razgovor završio na normalan način. Molio je iste da u odnosu na policajca ŽG i njegovo ponašanje pokušaju uključiti rukovodeće ljude iz Rijeke, ako oni to sami ne mogu riješiti. Naime, onako kako se ponašao ŽG ne može biti ponašanje jednog policajca koji na taj način sramoti policiju. Tako je jednom prilikom dok njega nije bilo kući s parkinga na kojem je na njegovim krajevima ugradio metalne šipke i montirao lanac s lokotom, isti taj lanac otkinuo i parkirao svoj auto, a što se događalo učestalo, time da je on, iako svaki stan ima svoje parkirno mjesto, svoj dio uredio kako je htio, dok stanari drugih stanova to nisu učinili, već su se parkirali na neuređene parkinge ispred te kuće. Kad god bi došao kući svojim vozilom, taj lanac bi bio otkinut i auto od ŽG parkiran na njegovom, te je svaki put zvao policiju koja bi dolazila ispred zgrade i slikala njegovo vozilo.

2.1.2. Tako ga je prema kazivanju okrivljenika SG koji je imao stan s krajnje lijeve strane iste zgrade jednom prilikom po danu kada je bio otkinut lanac i on ga postavio, pitao što to radi, a on je otišao u stan i pripremio si je alat za varenje, kako bi vratio sve u prvobitno stanje, te je imao aparat za varenje, brusilicu, kabel, sjekiru, elektrode i dr. U međuvremenu dok je sve to uzimao iz stana, SG je parkirao svoje vozilo na njegov parking, a dok je bio s druge strane njegovog auta, isti je uzeo njegovu sjekiru te mu presjekao taj produžni kabel koji je išao od stana do parkinga na nekoliko mjesta. Htio je nazvati policiju, pa dok je birao broj putem tableta, isti ga je udario po ruci i tablet mu je pao na pod, te mu je rekao: "Šta ćeš sada, nemaš svjedoka", s time da je sa strane stajala njegova kćer T koja je sve to vidjela. Pretpostavlja da je rekao istome: "To ti je zadnja opomena", time da nije imao sjekiru u ruci, dakle nije mu niti rekao: "Zabit ću ti je u glavu", već je podigao tablet s poda s namjerom da pozove policiju. Međutim, da li njegova kćer ili on su prije njega nazvali policiju koja je i došla na lice mjesta. Policija ga uopće nije saslušala, već su ga uhitili i odveli u Rijeku, nisu mu omogućili da spremi alat u kuću, pa kada se vratio iz Rijeke uočio je kako mu je isti uzeo brusilicu i tako reći cijeli produžni kabel koji unatoč tome što je bio rasječen, mogao se osposobiti za daljnji rad, što je i prijavio policiji koja je došla na lice mjesta i to su popisali. Kada je istome rekao: "To ti je zadnja opomena", sjekira se nalazila na podu kod rasječenog kabela, što je i fotografirao, jer je njegov običaj da sve fotografira. Tom je prilikom tamo još bila i kćer SG, misli da se nalazila 6 do 8 m udaljena od tog parkinga, te je promatrala što njen otac radi, a nisu bile prisutne susjeda ZG, kao niti LG, Marinova baka, koja je tada živjela u tom stanu. Sjekiru su mu tada oduzeli te mu je nisu vratili. SG nije vidio već par godina, obzirom da stan na toj adresi iznajmljuje, time da su nekada davno bili prijatelji, a čeka da mu isti vrati brusilici i kabel koji je uništen. Ne osjeća nikakvu krivnju u odnosu na ono za što me se tereti, jer su obje priče bile isprovocirane na nekakvu njegovu reakciju.

2.2. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik je u bitnome iskazao da je prilikom svog doseljenja došao u zgradu koja je bila u lošem stanju. Obnovili su fasadu zgrade, počeo je uređivati okoliš, što je izazvalo protivljenje susjeda, a uredio je i asfaltirao parkiralište. Cijelo vrijeme su konflikti od strane susjeda. Najviše ima problema s obitelji LG odnosno njezinim unukom. Radili su i krov (troje susjeda), a oni su se protivili. Stalno su sukobi na takvoj relaciji. Stanari mu nisu dozvolili niti da radi na vodovodnoj cijevi koja je na javnoj površini pa je i policija morala uredovati kako bi mogao to napraviti. Napravio je i krovište za svoju drvarnicu i za auto, što inače prije nitko nije koristio. Postoji i postupak pred držanim odvjetništvom u odnosu na unuka gđe. LG, OG, inače mladog policijskog službenika jer se stalno parkirao na njegovo mjesto. Tog je dana htio postaviti stupiće i lanac kako bi ogradio svoje mjesto. Taj unuk GG u vezi je s kćerkom SG. Kada je htio postaviti lanac, SG je pristupio govoreći mu da šta to radi i da je to parkiralište od svih. Istome je samo rekao da se makne, otišao je u kuću i kad se vratio, SG je parkirao svoje vozilo na njegovo mjesto, te je nastavio je s brušenjem. U jednom trenutku vidio je SG da je s njegovom sjekirom presjekao kabele struje (dva kabela) i pitao ga što će sada, unoseći mu se u lice. Tresao se i krenuo je prema stepenicama, uzeo je tablet pa čak ga je SG i lupio po ruci, zbog čega mu je ispao iz ruke, ali je i dalje radio. Vidio je da njegova kćer drži mobitel i pozvana je policija. Što god radi oni se bune. Nije prijetio nego je rekao da se makne i da će mu platiti, pri čemu je mislio na tužbe.

2.2.1. Vezano uz događaj od 23. travnja 2019. prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik je u bitnome iskazao da je točno da je nazvao pomoćnika načelnika TG i rekao sve što se navodi osim što nije prijetio ubojstvom. Unatrag godinu dana sa oštećenikom ŽG je u lošim odnosima, jer je prilikom doseljenja došao u zgradu koja je bila u lošem stanju, te su obnovili fasadu. Počeo je uređivati okoliš, što je izazvalo protivljenje susjeda, asfaltirao je i uredio parkiralište sve u gabaritima koji mu i pripadaju. Cijelo vrijeme su konflikti od strane susjeda. Od ranije je imao problema s obitelji LG, bakom oštećenika, a sad i s njim jer da mu se parkira na njegovo parkirno mjesto. Susjedi mu stalno nešto brane i rade blato pred stanom dok ga nema doma, pa mu tako skidaju stupiće koje je postavio, sječu lance jer je ogradio svoje parkirno mjesto, zbog čega je pokrenuo postupak protiv istoga. Upravo je zbog navedenog i zvao TG kako bi nešto napravio jer se tako ne bi smio ponašati policajac.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze ispitivanjem svjedoka-žrtve SG (stranica 305-306), svjedoka-žrtve ŽG (stranica 318-319), svjedokinje VG (stranica 319-320) te svjedoka TG (stranica 335- 336), te su pročitani zapisnik o zaprimanju kaznene prijave u pogledu vremena podnošenja prijedloga za progon (list 7), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj: [serijski broj] (list 10) i zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 6), te izvadak iz kaznene evidencije za istog (stranica 331-332).

3.1. Iz iskaza svjedoka-žrtve SG ispitanog u svojstvu svjedoka, a koji je na ročištu pred sudom izjavio da u postupku ne želi sudjelovati u svojstvu oštećenika, proizlazi da u toj zgradi koja ima 6 ulaza njegova kćer VG ima stan. Njegova nećakinja Ž je parkirala auto ispred zgrade, a okrivljenik je tamo fleksao sa željezom, odnosno ograđivao je parking ispred te zgrade kao da je njegov, te su iskre od rezanja željeza letjele na sve strane, pa tako i prema autu njegove nećakinje. Okrivljenik je tamo imao neku sjekiricu, koju je osobno uzeo u ruku i presjekao je kabel da okrivljenik više ne može rezati željezo. Isti je isti nešto vikao, prijetio je, ali ne može se sjetiti više koje je riječi izgovorio, te je njegova kćer zvala policiju. Zaista ne zna koje je riječi okrivljenik tada izgovorio, ali je to rekao na policiji. Tu sjekiru kojom je prerezao kabel okrivljenika stavio je tamo gdje ju je i našao negdje pored kabela i otišao je kod kćeri ispred stana. Nećakinja nije bila prisutna samom događaju, jer je auto samo tamo ostavila i otišla s kolegicom dalje za Rijeku. Okrivljenik tom prilikom nije držao tu sjekiru u rukama i obraćao mu se riječima, jer ga nije htio njome napadati već mu se samo verbalno obraćao, a radilo se o riječima prijetnje, ali ne zna o kojim se riječima radilo. Tom prilikom okrivljeniku nije ništa rekao, a nakon što mu je presjekao kabel, isti mu je to nešto rekao, te je otišao. Okrivljenika se uplašio prvenstveno zbog kćeri, a njega se čovjek prestraši već samim tim što ga vidi. Isti maltretira cijelu tu zgradu, susjede, odnosno susjeda policajca, gol se tušira ispred zgrade dok kćer sjedi sa susjedama. Kćer ga je pitala da li će zvati policiju, jer da možda nije čuo što je sve okrivljenik rekao tom prilikom. Ovo ljeto isti mi se obratio na benzinskoj govoreći: "Još nismo gotovi".

3.1.1. Nakon što je navedenom svjedoku-žrtvi pročitan iskaz koji je dao kod PP Delnice, iskazao je da mu sve skupa sada izgleda puno gore nego što je mislio, ali ako je to iskazao tako na policiji, onda je to tako i bilo, to je kćer gledala i vjerojatno je to ona tamo i rekla na policiji, time da je od tada prošlo 5 do 6 godina. U tom stanu u [adresa] više ne živi njegova kćer, stan se trenutno iznajmljuje, te on tamo uopće ne dolazi.

3.2. Iz iskaza svjedoka-žrtve ŽG ispitanog u svojstvu svjedoka, a koji je na ročištu pred sudom izjavio da u postupku ne želi sudjelovati u svojstvu oštećenika, proizlazi da ga je 23. travnja 2019. nazvao TG, pomoćnik načelnika za krim. policiju i rekao mu da se trebaju naći jer da ima neke informacije za njega. Kada su se našli, isti mu je rekao da ga je zvao HG i rekao mu da će on njega ubiti i riješiti ako to oni ne učine kao policija, a kada ga ubije da će to doći sam prijaviti, jer da on ima neke druge planove u životu. Nakon navedenog odlučio se prodati stan na adresi u [adresa], obzirom da se radi o istoj zgradi u kojoj svatko ima svoj ulaz, a živio je u stanu do samog okrivljenika. Naime, isti je bio lokalni šerif, a što svi znaju u toj sredini, prijetio je svim susjedima, da će im glave odrezati motorkom i dr. Naime, okrivljenik je tamo vršio pritisak na svu stariju populaciju, osobno se tamo doselio nakon što mu je djed umro, te je tamo živio samo sa svojom bakom, kojoj je okrivljenik više puta prijetio, jednom je čak s lojtrama nasrnuo na nju. Kada ga nije bilo kući, ti ljudi iz kuće nisu niti izlazili iz zgrade zbog straha od okrivljenika, također, time da u toj zgradi svaki stan ima svoj ulaz, a isti je ograđivao parkirni prostor i zajednički prolaz u samu zgradu, te je pripremio sve i naručio prozor iz kojeg bi gledao njima u kuću, zbog čega je bio prisiljen staviti zaštitu. Također, okrivljenik mu je čak otpustio gume na vozilu i sl.

3.3. Iz iskaza svjedokinje VG proizlazi da je bila prisutna događaju kada je okrivljenik prijetio njenom ocu SG. Tom se prilikom taman vratila s posla, a događaj se zbio ispred zgrade u kojoj živi ispred njegovog ulaza, te zgrade koja se sastoji od 5 ulaza. Tom prilikom su se tamo nalazili njen otac i okrivljenik, a misli da su potom nakon svega što se dogodilo došle i dvije susjede. Kada je tom prilikom izašla iz auta, bilo je očito da su HG i moj otac bili u prepirci, tata se nalazio ispred njihovog ulaza, dok je okrivljenik bio ispred svog, a radilo se o 1. i 3. stanu. U jednom trenutku okrivljenik je rekao da će njenog oca raskomadati sjekirom, nakon čega joj je otac rekao da uzme telefon i zove policiju, što je i učinila. Misli da su oni iz [adresa] odbili doći na lice mjesta, pa je na sugestiju oca zvala 112, nakon čega su i došli iz PP Delnice. Naime, zbog svih mogućih događanja s okrivljenikom, često se znalo događati da bi se zvalo tu PP, ali oni ne bi došli jer bi smatrali da je to nevažno. Sjekira se tom prilikom nalazila na podu ispred ulaza u stan okrivljenika, odnosno radilo se o prostoru ispred zgrade koji je on protupravno ograđivao, vario je stupiće i misli da je zbog toga i nastala tom prilikom prepirka s njenim ocem, a kada je to gledala sjekira se nalazila na podu pored drugog alata i okrivljenik nije krenuo prema sjekiri, dakle nije istog vidjela da drži sjekiru u ruci. Okrivljenik je tom prilikom nekoliko puta ponavljao da će njenog oca raskomadati sjekirom, kao što je bilo još nekih drugih sličnih riječi, kojih se ne može sjetiti jer je tom prilikom bila u šoku.

3.3.1. Nakon što je navedenoj svjedokinji predočen odnosno pročitan iskaz koji je iznijela u PP Delnice, a u odnosu na ono što je iskazala da bi vidjela i čula kada je izašla iz stana, iskazala je da je točno ono što tada rekla. Navedeno iz razloga što je od tog događaja prošlo dosta vremena, time da zaista sada ne može točno reći da li je tada došla kući pa ušla u kuću i izašla van, ali očito je bilo onako kako je tada iskazala.

3.4. Iz iskaza svjedoka TG proizlazi da se ne sjeća događaja koji se zbio 23. travnja 2019. odnosno prisjeća se da ga je tada telefonskim putem nazvao prisutni okrivljenik HG, te da se da se radilo o svađi s policajcem ŽG, ali se detalja tog razgovora ne sjeća. O tom je razgovoru izvijestio svog rukovoditelja budući se radi o policijskom službeniku druge ustrojstvene jedinice, a da li je rukovoditelj nešto dalje poduzimao, to zaista ne zna. Ne sjeća se da bi okrivljenik tom prilikom u odnosu na ŽG izgovorio riječi prijetnje, odnosno riječi koje bi značile usmrćenje. Na upit zastupnice optužbe, isti je svjedok iskazao da službenu bilješku ne sastavljaju u svakom takvom slučaju, a navedeno je učinio u odnosu na taj telefonski razgovor vezano za ŽG jer se radilo o policijskom službeniku, time da se ne sjeća detalja tog telefonskog razgovora, kao što se ne sjeća da li je okrivljenik tom prilikom bio uznemiren, a ŽG poznaje samo kao kolegu, ali nisu baš imali neke kontakte. Znao je da se okrivljenik i on svađaju kao susjedi, a službenu je bilješku sastavio da mu se poslije ne bi predbacivalo da nije reagirao na pritužbu od strane okrivljenika u odnosu na policijskog službenika ŽG.

3.4.1. Nakon što je na prijedlog zastupnice optužbe svjedoku N predočen dio iskaza svjedoka ŽG, kako bi se mogao očitovati na sadržaj iskaza navedenog svjedoka, svjedok N je ustvrdio da nije točno ono što je svjedok ŽG iskazao, jer istoga nije uopće nazvao tog 23. travnja 2019., a niti nema njegov broj telefona, nije se s njime niti našao niti čuo, te mu, dakle, nije prenio razgovor s okrivljenikom jer se s njime nije niti našao niti čuo.

3.5. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave utvrđeno je da je prijedlog za progon od strane SG Policijskoj postaji Delnice podnesen 19. listopada 2018. u 14:30 sati.

3.6. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj: [serijski broj] od 19. listopada 2018. razvidno je da je da je od okrivljenika oduzeta jedna sjekira dužine 25 cm, crno- žute drške.

3.7. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave utvrđeno je da je prijedlog za progon od strane ŽG Policijskoj postaji Delnice podnesen 29. travnja 2019. u 10:38 sati.

3.8. Iz izvatka iz KE za okrivljenika utvrđeno je da je isti kazneno neosuđivana osoba.

4. Analizirajući rezultate tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika te povezujući je s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljenik počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret.

4.1. Nije sporno da je 19. listopada 2018. u [adresa], u [adresa] ispred kbr. 30, došlo do svađe između okrivljenika i svjedoka-žrtve SG, kada je isti okrivljeniku iz razloga što je koristeći alat za varenje postavljao otkinuti lanac kako bi ogradio svoje parkirno mjesto ispred zgrade na navedenoj adresi, sjekirom prerezao električni kabel okrivljenika, zbog čega je okrivljenik u prisutnosti kćerke navedenog svjedoka-žrtve istome izgovorio određene riječi, kao što nije sporno da su između okrivljenika i stanara te zgrade odnosno svjedoka žrtve- SG, njegove kćerke, svjedokinje VG, koja je u biti i živjela na toj adresi te svjedoka-žrtve ŽG, vladali poremećeni međususjedski odnosi, poglavito vezano za parkirno mjesto okrivljenika. Također, nesporno je da je okrivljenik 23. travnja 2019. telefonskim putem nazvao pomoćnika načelnika PP Delnice TG kako bi se nešto poduzelo u odnosu na njegovog susjeda policijskog službenika ŽG. Navedeno proizlazi iz obrane samog okrivljenika te ostalih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku.

4.2. Sporno je da li je okrivljenik tog 19. listopada 2018. držeći sjekiru u ruci prijetio svjedoku-žrtvi SG riječima preciziranim pod. točkom 1. činjeničnog opisa izreke ove presude, odnosno da li je isti 23. travnja 2019. prilikom razgovora telefonskim putem s pomoćnikom načelnika za kriminalističku policiju PP Delnice, uputio riječi prijetnje precizirane pod točkom 2. činjeničnog opisa svjedoku-žrtvi ŽG.

4.3. Okrivljenik negira učin djela u odnosu na inkriminaciju iz točke 1. izreke presude, braneći se da je tog dana htio ponovno postaviti lanac koji mu je bio otkinut sa stupića, a kako bi ogradio svoje parkirno mjesto, da bi mu pristupio susjed SG koji je imao stan s krajnje lijeve strane iste zgrade, govoreći mu da što to radi, da je to parkiralište od svih, a on je otišao u svoj stan i pripremio si alat za varenje, brusilicu, kabel sjekiru i elektrode, kako bi sve mogao vratiti u prvobitno stanje. Dok je to uzimao iz stana i potom nastavio s bušenjem, SG je parkirao svoje vozilo na njegovo mjesto i dok je bio s druge strane njegovog auta, isti je uzeo njegovu sjekiru te mu presjekao taj produžni kabel koji je išao od stana do parkinga. Htio je nazvati policiju, pa dok je birao broj putem tableta, SG ga je udario po ruci i tablet mu je pao na pod, kada mu je isti rekao: "Šta ćeš sada, nemaš svjedoka", s time da je sa strane stajala njegova kćer koja je sve to vidjela. Okrivljenik ne negira, odnosno ostavlja mogućnost, da je svjedoku-žrtvi SG rekao: "To ti je zadnja opomena", time da kategorički poriče da je tom prilikom imao sjekiru u ruci, kao što kategorički poriče da je SG rekao: "Zabit ću ti je u glavu", tvrdeći da je podigao tablet s poda s namjerom da pozove policiju, a koji mu je tablet pao na pod nakon što ga je Kratofil udario po ruci. Tako okrivljenik ujedno tvrdi da se sjekira, kada je svjedoku-žrtvi SG rekao: "To ti je zadnja opomena", nalazila na podu kod rasječenog kabela, što je i fotografirao. Kao što to iskazuju svjedok-žrtva SG te svjedokinja FG i prema navodima obrane samog okrivljenika, proizlazi da se na licu mjesta kritične zgode nalazila još samo kćer svjedoka-žrtve, VG, udaljena cca. 6 do 8 m od samog parkinga, koja je promatrala što njen otac radi. Okrivljenik ujedno smatra da su obje priče, bile isprovocirane na nekakvu njegovu reakciju.

4.4. Takvu obranu okrivljenika u bitnome potkrjepljuje svojim iskazom svjedok-žrtva SG, obzirom da tvrdi kako je kritične zgode upravo on sam uzeo u ruke sjekiru okrivljenika koja se tamo nalazila, jer je okrivljenik kao da je njegov ograđivao parking ispred zgrade u kojoj živi njegova kćer VG, kada su iskre od rezanja željeza letjele na sve strane, zbog čega je i presjekao kabel kako okrivljenik više ne bi mogao rezati željezo. Tako je navedeni svjedok kategorički ustvrdio da okrivljenik spornu sjekiru, koju je nakon što je okrivljeniku presjekao kabel stavio tamo gdje ju je i našao pored kabela, tom prilikom nije držao u ruci, da ga isti nije njome napadao, već je nešto vikao i prijetio, time da se svjedok-žrtva nije mogao sjetiti koje je riječi okrivljenik i izgovorio, navodeći da je to rekao na policiji. Iako je svjedok VG detaljno i okolnosno opisao što se sve kritične zgode događalo, pa tako u konačnici i da je nakon svega otišao kod kćeri ispred stana, nije stoga životno logično, bez obzira na protek vremena od od 6 godina od samog događaja i iskazivanja na ročištu pred sudom, da se isti prisjetio samo da se radilo o riječima prijetnje, lakonski potom navodeći kako ne zna o kojim se riječima i radilo. Navedeno tim više, što se okrivljenik optužuje da bi se kritične zgode svjedoku VG obratio čak u dva navrata, pritom držeći sjekiru u ruci, govoreći izrazito ozbiljne riječi prijetnje koje se teško zaboravljaju: „zabit ću ti je u glavu“. Dakle, obzirom da navedeni svjedok-žrtva kategorički tvrdi da okrivljenik kritične zgode nije imao spornu sjekiru u ruci, sasvim sigurno i ne bi bilo životno logično da istome govori kako će mu tu sjekiru zabiti u glavu. Obzirom da okrivljenik u svojoj obrani ostavlja mogućnost da je tom prilikom istome izgovorio: „To ti je zadnja opomena“, sasvim je vjerojatno da je svjedok VG takve riječi shvatio da bi se radilo o prijetnji. Međutim, takve riječi same za sebe, bez činjenice držanja u ruci prilikom njihovog izgovaranja sjekire u ruci, mogu imati različito značenje, a ne a priori prijetnju kakvim zlom, poglavito ozbiljne prijetnje da će istoga teško tjelesno ozlijediti.

4.5. Stoga, imajući u vidu sve navedeno iz prethodne točke, sud nije povjerovao iskazu navedenog svjedoka-žrtve, te je taj dio njegovog iskaza i cijenjen kao nevjerodostojan, a nakon što mu je predočen iskaz koji je dao kod PP Delnice, kako sada sve izgleda puno gore nego što je mislio, ali ako je to iskazao tako na policiji, onda je to tako i bilo. Navedeno naročito i iz razloga što ga je prema vlastitom kazivanju kćer pitala da li će zvati policiju, jer da možda nije čuo što je sve okrivljenik rekao tom prilikom, zbog čega i nije u potpunosti jasno da li je iskaz koji je svjedok VG dao na policiji eventualno onakav opis događaja kritične zgode koji bi mu ispričala njegova kćer VG, ili onakav kakav je on sam doživio, time da je sam ustvrdio da se okrivljenika uplašio prvenstveno zbog kćeri, jer se njega čovjek prestraši već samim tim što ga vidi, maltretira cijelu tu zgradu, susjeda policajca, gol se tušira ispred zgrade dok kćer sjedi sa susjedama.

4.6. Tako prilikom iskazivanja na policiji svjedok VG tvrdi da je kada je sjekirom presjekao dva okrivljenikova električna kabela, odložio sjekiru na tlo i krenuo prema stanu, da bi okrivljenik počeo vikati: „To ti je zadnja opomena“,kao što to i navodi na ročištu pred sudom, a kada je okrenuo glavu prema okrivljeniku, vidio je da u desnoj ruci drži sjekiru, govoreći mu: „Zabiti ću ti je u glavu“. Iako na ročištu pred sudom isti kategorički tvrdi da tom prilikom, a nakon što je okrivljeniku presjekao kabel, nije ništa rekao, prilikom iskazivanja na policiji tvrdi drugačije, odnosno da je okrivljenika pitao: „Što si rekao?“, na što mu je okrivljenik ponovno izgovorio: „Zabiti ću ti je u glavu“.

4.7. S druge strane, svjedokinja VG prilikom iskazivanja na policiji tvrdi da su kritične zgode kada je izašla iz stana njen otac SG i okrivljenik stajali jedan nasuprot drugoga, iako svjedok SG prilikom iskazivanja na policiji tvrdi drugačije, odnosno da je nakon što je odložio sjekiru na tlo, krenuo prema stanu i počeo vikati ranije navedeno, time da je iskaz same svjedokinje u suglasju s onim svjedoka SG u dijelu da je potom okrivljenik držeći u desnoj ruci sjekiru rekao: „Zabit ću ti ovu sjekiru u glavu, ovo ti je zadnja opomena“, da bi isto i ponovio nakon što ga je njen otac upitao što je rekao.

4.8. Međutim, iako je iskaz svjedokinje FG dan na ročištu pred sudom detaljan i okolnosan, ista iskazuje drugačije nego prilikom iskazivanja na policiji, obzirom da sada tvrdi kako je okrivljenik kritične zgode rekao da će njenog oca raskomadati sjekirom, što je nekoliko puta ponovio, dakle ne: „Zabit ću ti ovu sjekiru u glavu“. Prema stavu suda navedena promjena u iskazu na ročištu pred sudom svjedokinje FG prilagođena je onome što je i iskazala na samom ročištu, odnosno prethodno danom iskazu na ročištu pred sudom njenog oca SG, tj. da bi okrivljenik tada izgovorio kako će njenog oca raskomadati sjekirom, je bi bilo životno logično da bi takve riječi mogle biti izgovorene u onoj situaciji u kojoj okrivljenik prilikom njihova izgovaranja nije držao sjekiru u ruci. Naime, na ročištu pred sudom, ista tvrdi drugačije nego na policiji, odnosno da okrivljenik kritične zgode nije krenuo prema sjekiri odnosno da ga nije vidjela da drži sjekiru u ruci, a kada su se njen otac i okrivljenik prepirali. Također, ista svjedokinja na ročištu pred sudom tvrdi da se tom prilikom kada su se okrivljenik i njen otac prepirali, taman vratila s posla i taman je izašla iz auta, što, dakle, detaljno iskazuje, dok prilikom iskazivanja na policiji tvrdi da je vidjela kako je njen otac izašao iz stana i čula da priča s okrivljenikom, pa kada je i ona izašla iz stana vidjela je kako stoje jedan nasuprot drugome i potom se događa kao što je i ranije navedeno. Iako je svjedokinja SG nakon što joj je predočen iskaz koji je dala na policiji, iskazala da je točno ono što je tada i iskazala, a sve zbog proteka vremena, istoj svjedokinji upravo zbog svega ranije navedenog u odnosu na ključne razlike u njenom iskazivanju, sud nije poklonio vjeru, te je njen iskaz kao nedecidiran i proturječan ocijenjen kao nevjerodostojan. Navedeno naročito u kontekstu loših međususjedskih odnosa s okrivljenikom koji je prema kazivanju svjedoka-žrtve SG vrlo problematičnog ponašanja, dok s druge strane okrivljenik pak smatra da ima pravo na ograđeni dio svog parkirnog prostora ispred zgrade u kojoj je živjela kako svjedokinja SG tako i svjedok-žrtva ŽG, za kojeg okrivljenik tvrdi da je bio u vezi s navedenom svjedokinjom.

5. Slijedom navedenog, u situaciji gdje okrivljenik negira učin djela opisan pod točkom 1. izreke, navodeći da kritične zgode svjedoku-žrtvi SG nije izgovorio riječi prijetnje za koje se optužuje, kao što negira da bi u ruci tom prilikom držao sjekiru, ostavljajući mogućnost da je samo izgovorio: „To ti je zadnja opomena“, što sud nije cijenio kao ozbiljnu prijetnju, pa tako niti onu da će istoga teško tjelesno ozlijediti iz razloga navedenih pod točkom 4.4. ovog obrazloženja, a svjedok-žrtva SG na ročištu pred sudom u bitnome potkrjepljuje takvu obranu okrivljenika, kojem svjedoku sud nije poklonio vjeru u dijelu prilikom njegovog iskazivanja nakon predočenja mu zapisnika odnosno iskaza danog na policiji iz razloga navedenih pod točkom 4.5. obrazloženja, te povezujući iskaz svjedoka-žrtve SG s onim svjedokinje VG, koja svojim iskazom ne obeskrjepljuje obranu okrivljenika, obzirom je njen iskaz cijenjen nevjerodostojnim iz razloga opisanih pod točkom 4.8., u ovdje konkretnom slučaju nije moguće s potpunom izvjesnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Također, nije naodmet napomenuti da se svjedok-žrtva VG, prema vlastitom kazivanju, okrivljenika uplašio prvenstveno zbog kćeri, te da se okrivljenika čovjek prestraši već samim tim što ga vidi.

6. Nastavno, okrivljenik negira i učin djela u odnosu na inkriminaciju iz točke 2. izreke. Isti ne spori da je tog 23. travnja 2019. nazvao telefonom TG moleći ga za pomoć kao pomoćnika načelnika, jer je znao da je isti dobro upoznat s cjelokupnom situacijom oko parkiranja, rekao mu da ŽG ne može biti policijski službenik jer da svojim ponašanjem sramoti tu struku, da je isti za psihijatriju. Tako okrivljenik, koji iskazuje da se toga ne sjeća, ostavlja mogućnost da je tom prilikom TG rekao da ukoliko on ne poduzme izvanredne mjere da će ih poduzeti on, da ima druge planove u životu koje odgađa, da će nešto staviti na you tube, da vodi dnevnik i neka javnost vidi i prosudi, time da je prilikom prethodnog ispitivanja iskazao da je kritične zgode rekao sve što se navodi, osim da bi ŽG prijetio ubojstvom. Analizirajući tako navedene riječi iz činjeničnog optuženja, prema stavu suda takve izgovorene riječi od strane okrivljenika, odnosno da bi okrivljenik pomoćniku načelnika za kriminalističku policiju PP Delnice rekao da ŽG ne može biti policijski službenik, da je za psihijatriju, da ukoliko ne poduzme izvanredne mjere da će ih on poduzeti, da ima druge planove u životu koje odgađa, da će sve staviti na you tube, da vodi dnevnik pa neka javnost vidi i prosudi, pa čak i riječi: dok će njegova savjest biti čista, same za sebe ne znače ozbiljnu prijetnju nekim zlom, poglavito ne prijetnju usmrćenjem. Navedeno iz razloga, jer takve riječi kojima se stavlja u izgled da će on sam poduzeti izvanredne mjere ako to drugi ne učine, može značiti upravo to da će sve o ŽG staviti na you tube, pa neka javnost sama prosudi o kakvom se policajcu radi, jer je okrivljenik prema navodima svoje obrane u odnosu na ponašanje ŽG tažio od policije da pokušaju uključiti rukovodeće ljude iz Rijeke, ukoliko u PP Delnice ne mogu to sami riješiti. Sve navedeno imajući naročito u vidu da okrivljenik kategorički poriče da bi pomoćniku načelnika TG rekao da kuha i da će ubiti ŽG i doći se predati na policiju, tvrdeći da prije završetka tog telefonskog razgovora nije bilo nikakve posebne reakcije niti s njegove niti sa strane samog TG, s kojim je kao i s načelnikom ranije razgovarao tražeći pomoć, te se taj razgovor završio na normalan način.

6.1. S druge strane svjedok-žrtva ŽG tvrdi drugačije, odnosno da ga je kritične zgode nazvao TG govoreći mu da se trebaju naći jer da ima neke informacije za njega, pa kada su se našli, isti mu je rekao da ga je zvao HG i rekao mu da će on njega ubiti i riješiti ako to oni ne učine kao policija, a kada ga ubije da će to doći sam prijaviti, jer da on ima neke druge planove u životu. Suprotno obrani okrivljenika navedeni svjedok tvrdi da je okrivljenik bio lokalni šerif, da je prijetio svim susjedima da će im glave odrezati motorkom i dr., ograđivao je parkirni prostor, te mu je čak otpustio gume na vozilu i sl., time da je nakon navedenog događaja odlučio prodati taj stan koji se nalazio odmah do onog okrivljenika. Međutim, takvom iskazu navedenog svjedoka u dijelu izgovorenih riječi prijetnje sud nije poklonio vjeru, zbog čega je i cijenjen kao nevjerodostojan, a imajući u vidu da nije u suglasju s iskazom svjedoka TG, na kojeg se svjedoka i poziva da mu je prenio riječi prijetnje upućene mu od strane okrivljenika. S tim u vezi nije naodmet napomenuti da je prijedlog za progon PP Delnice od strane svjedoka-žrtve ŽG samo iz njemu znanih razloga podnio tek četiri dana nakon događaja kritične zgode, a ne neposredno nakon telefonskog razgovora sa samim TG.

6.2. Naime, svjedok TG prisjetio se da ga je kritične zgode telefonskim putem nazvao okrivljenik, te da se da se radilo o svađi s policajcem ŽG, ne sjećajući se detalja samog razgovora, a o kojem je razgovoru izvijestio svog rukovoditelja. Iako se navedeni svjedok nije sjetio da bi okrivljenik tom prilikom u odnosu na svjedoka-žrtvu ŽG izgovorio riječi prijetnje, odnosno riječi koje bi značile usmrćenje, pa tako niti detalja tog razgovora, kao niti da li je okrivljenik tom prilikom bio uznemiren, na koji način isti ne obeskrjepljuje obranu okrivljenika, nakon što je svjedoku TG predočen dio iskaza svjedoka-žrtve ŽG, kategorički je ustvrdio da nije točno ono što je svjedok ŽG iskazao, obzirom njegov broj telefona niti nema, nije se s njime niti čuo niti našao, te mu samim tim nije prenio razgovor s okrivljenikom. Cijeneći kvalitetu iskaza svjedoka TG, prema čijem kazivanju svjedoka-žrtvu ŽG poznaje samo kao kolegu i nisu imali neke kontakte, te je znao da se isti i okrivljenik svađaju, time da je službenu bilješku sastavio kao mu se poslije ne bi predbacivalo da nije reagirao na pritužbu od strane okrivljenika u odnosu na policijskog službenika ŽG, sud je poklonio vjeru, te je njegov iskaz cijenjen kao vjerodostojan. Navedeno iz razloga, jer isti kao tadašnji pomoćnik načelnika za kriminalističku policiju PP Delnice nije imao razloga iskazivati niti u korist/štetu okrivljenika niti u korist/štetu samog svjedoka ŽG, decidirano navodeći razloge zbog kojih se kritične zgode nije čuo s istim, odnosno prenio mu sadržaj svog razgovora s okrivljenikom.

7. Slijedom navedenog, u situaciji gdje okrivljenik negira učin djela opisan pod točkom 2. izreke, navodeći da kritične zgode prilikom telefonskog razgovora sa svjedokom TG nije izgovorio riječi prijetnje usmrćenjem usmjerene prema svjedoku-žrtvi ŽG, te imajući u vidu značaj drugih izgovorenih riječi od strane okrivljenika tom prilikom, za koje u biti ne spori da ih je izgovorio, što je obrazloženo pod točkom 6. ovog obrazloženja, dok svjedok-žrtva ŽG tvrdi drugačije, odnosno da mu je okrivljenik tom prilikom izgovorio upravo riječi prijetnje koje imaju značaj njegovog usmrćenja, a koji sadržaj razgovora s okrivljenikom s takvim prijetećim riječima da mu je prenio upravo svjedok TG, koji svjedok pak tvrdi suprotno odnosno da takvog razgovora niti susreta s ŽG nije bilo, niti se sjetio da bi okrivljenik takvo što izgovorio, u ovdje konkretnom slučaju nije moguće s potpunom izvjesnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Navedeno imajući naročito u vidu ranije ocijenjenu nevjerodostojnost iskaza svjedoka-žrtve ŽG, obrazloženo pod točkom 4.5., odnosno cijenjenu vjerodostojnost iskazivanja svjedoka TG, obrazloženo pod točkom 4.6.

8. Slijedom navedenog, obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenik negira kako učin djela opisan pod točkom 1., tako i učin djela opisan pod točkom 2. izreke presude, a njegova obrana nije obeskrijepljena iskazom niti jednog svjedoka ispitanog u ovom kaznenom postupku, odnosno djelomično je potkrijepljena iskazom svjedoka- žrtve SG, te svjedoka TG, te imajući naročito u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o znatno poremećenim međususjedskim odnosima između okrivljenika, s jedne strane, te obitelji SG i ŽG, s druge strane, zbog čega je, a imajući u vidu kvalitetu iskaza samih svjedoka-žrtvi i svjedokinje VG, ocijenjeno da postoji mogućnost da su preuveličali značaj izgovorenih riječi i onoga što se inkriminiranih zgoda događalo, sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji niti zatvoreni krug indicija kojim se ukazuje nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik odgovoran za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, kako u odnosu na događaj opisan pod točkom 1., tako niti onaj opisan pod točkom 2. izreke. Naime, osuđujuća se presuda mora temeljiti na činjenicama koje moraju biti utvrđene na nedvojben način i trebaju biti međusobno povezane tako da tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu, a rezultati provedenih dokaza moraju činiti zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje pouzdano upućuju na zaključak da je određena osoba počinila kazneno djelo, odnosno djela, odnosno ne smije postojati niti tračak sumnje koji bi doveo u pitanje krivnju okrivljenika, a što u ovom kaznenom postupku nije slučaj.

8.1. Može se stoga zaključiti da sud ne nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret, zbog čega je istog valjalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

9. Na temelju 270. stavak 1. i 2. ZKP/08 odlučeno je da se okrivljeniku ima po pravomoćnosti presude vratiti sjekira navedena pod točkom II. izreke, obzirom je ocijenjeno da isti predmet više nije potreban za daljnje vođenje ovog kaznenog postupka.

10 Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Rijeka, 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljeniku HG

3. svjedoku-žrtvi SG

4. svjedoku-žrtvi ŽG

5. RH MUP PU PG PP Delnice, po pravomoćnosti