REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-174/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, zastupan po punomoćniku Krešimiru Kišu, odvjetniku iz OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18, protiv tuženika UP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 20. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 76882/2023 od 18. listopada 2023. kojim se tuženiku GP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 iznos od 97,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos kako slijedi:
- iznos od 7,50 EUR od dana 30. listopada 2020. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 5. prosinca 2020. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 5. siječnja 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 30. siječnja 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 4. ožujka 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 1. travnja 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 1. svibnja 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 1. lipnja 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 3. srpnja 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 31. srpnja 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 31. kolovoza 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 1. listopada 2021. godine pa do isplate,
- iznos od 7,50 EUR od dana 30. listopada 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku UP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 trošak parničnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 20. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-76882/2023 od 18. listopada 2025. koje je izdao javni bilježnik Alen Juroš iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 97,50 EUR.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem ističe prigovor zastare i navodi da je na računima navedena adresa [adresa], 10000 Zagreb, dok je ispravna adresa tuženika [adresa], 10040 Zagreba te ujedno navodi da nije nikada primio navedene račune, kao ni opomenu za iste, dok je e-mailom od 22. studenog 2021. obavijestio tužitelja da je kiosk prodan 16. rujna 2020.
3. Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.
4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj navodi da tuženik nije podmirio njegovo potraživanje te dostavlja prijepise računa koji zajedno s izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga te prijedlogom za ovrhu predstavljaju dokumentaciju iz koje nesporno proizlazi osnova i visina tužbenog zahtjeva te da je tuženik obveznik plaćanja potrošnje vode kako je naznačeno u samom prijedlogu, na način opisan i vidljiv iz svakog računa pojedinačno. Tužitelj ističe kako se utuženi računi ne odnose na potrošnju vode već isti predstavljaju fiksni dio cijene za vodne usluge, kojeg su dužni podmirivati svi korisnici usluga tužitelja neovisno o stvarnoj potrošnji, a sve sukladno Zaključku o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga od dana 28. veljače 2012. godine (Službeni glasnik Grada Zagreba 4/2012 od 20. ožujka 2012.), te Odluci o cijenama vodnih usluga od dana 13. veljače 2012. godine. Tužitelj napominje kako e-mail tuženika od dana 22. studenog 2021. godine kojim obavještava tužitelja o prodaji svojeg kioska je bio poslan tužitelju nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. U prilogu nalazi se i tužiteljev odgovor na tuženikov e-mail, kojeg je tuženik izostavio u svojem prigovoru. U pogledu adrese navedene na računima, tužitelj ističe kako adresa [adresa] je adresa kioska, tj. poslovnog prostora tuženika, a ne adresa prebivališta ili boravišta samog tuženika kao fizičke osobe, sukladno Zahtjevu za promjenu naziva obveznika/potrošača (Promjena matičnih podataka), u kojemu je navedena adresa potrošača, tj. tuženika. Na navedenu adresu su i bili dostavljeni računi. Dodatno, ukoliko je na računu evidentiran i iskazan dug iz prethodnog razdoblja, takav račun smatra se ujedno i opomenom, što je i slučaj s priloženim računima (Opći uvjeti, čl. 98. st. 2.). U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj navodi da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok sukladno čl. 228. Zakona o obveznim odnosima pa da tužiteljevo potraživanje nikako ne može biti zastarjelo.
5. S obzirom na to da je predmetni postupak spor male vrijednosti, koji je pisani postupak, a niti jedna stranka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu zašto bi isto bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka te sud smatra da održavanje ročišta nije potrebno jer je pravno odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju priloženih isprava, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), to je sud izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 12.09.2023. (list 14 spisa), ispis elektroničke poruke od 22 .studenog 2021. (list 26 spisa), prijepise računa (list 36-61 spisa), zahtjev za promjenu naziva obveznika s prilogom (list 62-65 spisa), uvid u kupca (list 66-70 spisa).
6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu opskrbe vodom na adresi [adresa], korisnika "KIOSK VL. LP", šifra dužnika: 3772991, mjerno mjesto: 0717790, razdoblje datuma dospijeća 29. listopada 2020. – 29. listopada 2021., u iznosu od 97,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8. Među strankama je sporno je li u odnosu na predmetnu tražbinu nastupila zastara, osnova tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija.
9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan čl. 228. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO), a ne jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč 1. ZOO-a jer iz dostavljenih isprava ne proizlazi da bi se radilo o tražbini naknade za uslugu koja bi bila obavljena za potrebe kućanstva. S obzirom na to da je prijedlog za predmetnu ovrhu podnesen 29. rujna 2023., a najstariji utuženi račun za rujan 2020. dospijeva na naplatu 29. listopada 2020., prigovor tuženika radi zastare potraživanja za utuženo razdoblje nije osnovan, sve u skladu s čl. 228. u svezi sa čl. 215. i 241. ZOO-a.
10. Čitanjem ispisa elektroničke poruke od 22 .studenog 2021. (list 26 spisa) sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja 22. studenog 2021. da je kupio predmetni objekt (kiosk) na koji se odnosi utuženo potraživanje 1. listopada 2018., ali da je isti prodao **.**.2020. AP iz [adresa] te da kiosk za vrijeme njegovog vlasništva nije bio u uporabi niti da tuženik ima bilo kakav ugovor za tu adresu.
10.1. Čitanjem zahtjeva za promjenu naziva obveznika s prilogom (list 62-65 spisa) sud je utvrdio da je tuženik dostavio tužitelju zahtjev za promjenu naziva novog potrošača, ovdje tuženika, te da je uz zahtjev dostavio prilog Ugovora od 1. listopada 2018. iz kojeg je razvidno da je tuženik nekretninu na kojoj se nalazi predmetni objekt kupio od strane VP, kao prodavatelja.
11. Sukladno čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19. – dalje ZVU) korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ZVU-om.
11.1. Sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela (čl. 42. st. 1. i 2. ZVU-a).
11.2. Iz dostavljenih prijepisa računa (list 36-61 spisa) razvidno je kako se predmetno potraživanje ne odnosi na varijabilni dio (potrošnju vode), već na fiksni dio koji se plaća u fiksnom iznosu i koji mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga propisane uredbom iz čl. 43. st. 5. ZVU-a (čl. 42. st. 5. ZVU-a) te je visina fiksnog dijela cijene određena Odlukom o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012.
12. Sukladno čl. 3. toč. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13. – dalje Opći i tehnički uvjeti), a koji se primjenjuju na temelju čl. 40. ZVU-a, korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama (u daljem tekstu: korisnik).
12.1. Korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnoga prestanka korištenja stana odnosno poslovnoga prostora. Za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novoga obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika (čl. 11. st. 2. i 3. Općih i tehničkih uvjeta).
12.2. Korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe čl. 11. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ako korisnik usluge, kojeg isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika odnosno s kojim je isporučitelj sklopio ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz čl. 11. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta, ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene.
13. Kako je iz ispisa elektroničke poruke od 22. studenog 2021. (list 26 spisa) razvidno da je tuženik obavijestio tužitelja o nastaloj promjeni vlasništva predmetne nekretnine (objekta – kioska) tek nakon dospijeća tražbina iz utuženih računa, to je razvidno da je tuženik u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok nije obavijestio tužitelja o promjeni korisnika usluge te dostavio tužitelju dokumentaciju kojom dokazuje promjenu korisnika usluge sukladno gore navedenim odredbama Općih i tehničkih uvjeta.
14. Sud je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje OZ), uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, utvrdio visinu potraživanja te neprijeporno utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za predmetnu nekretninu za utuženo razdoblje.
14.1. Imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik podmirio u cijelosti utuženu obvezu i/ili obavijestio tužitelja o izvršenoj promjeni korisnika prije nego li su predmetne usluge pružene, to je sud utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku pa je sud na temelju čl. 42. ZVO-a, čl. 11. Općih i tehničkih uvjeta, čl. 9. ZOO-a te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi predmetni platni nalog u točki I. izreke presude.
14.2. U odnosu na navode tuženika da isti nije zaprimio utužene račune ističe se da su predmetni računi dostavljani na adresu koju je tuženik naveo u zahtjevu za promjenu naziva obveznika s prilogom (list 62-65 spisa) te u situaciji u kojoj tuženik zna da nije obavijestio tužitelja o promjeni korisnika tad činjenica da mu tužitelj račun za pruženu uslugu eventualno nije isporučio, ne može biti razlog zbog kojeg bi isti bio oslobođen od obveze plaćanja pružene mu usluge. Naime, kada tuženik postupi protivno temeljnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, načelu dužnosti suradnje te konačno načelu dužnosti ispunjenja obveze, ne može takvo svoje postupanje isticati u prilog navodima da ne bi bio u obvezi ispuniti preuzetu obvezu. Ujedno, tužitelj, kao vjerovnik, nema zakonsku obvezu prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dostavljati opomenu dužniku.
15. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati donesena je na temelju čl. 29. i čl. 183. ZOO-a.
16. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a (tako i Zaključak 3.1. na sastanku VSRH od 2. lipnja 2017. Su- IV-204/17).
16.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.), dok u pogledu ostalog troška tužitelj nije postavio određen zahtjev u smislu čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.
U Zagrebu 20. listopada 2025.
Sudac:
Andrijana Markić Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu
2. Tuženiku