Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-285/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Blažene Ereš predsjednice vijeća te Katarine Žuk i Alenke Lešić članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog DU i 2. okrivljenog ČU zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 2. i članka 278. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi 1. okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku broj Kov-402/2025-10 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba 1. okrivljenog DU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Kov-402/2025-10 od 9. listopada 2025. 1. okrivljenom DU i 2. okrivljenom ČU je na temelju članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
2. Protiv rješenja žalbu je podnio 1. okrivljenik, po branitelju Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači. U žalbi navodi kako žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga. Smatra kako sud nije određeno niti potpuno izložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje, postojanje realne opasnosti od bijega i nedostupnosti 1. okrivljenika pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka. Smatra kako se ista svrha zbog koje je produljen istražni zatvor, mogla ostvariti i drugim blažim mjerama. Ističe kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ponašanje 1. okrivljenika tijekom postupka, potpunu suradnju s pravosudnim tijelima prilikom uhićenja i tijekom ispitivanja, njegovu nekažnjavanost i činjenicu da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak. Predlaže ukidanje istražnog zatvora, odnosno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-312/2025 od 17. listopada 2025.
4. Žalba 1. okrivljenika nije osnovana.
5. Nasuprot žalbenim navodima 1. okrivljenika, prema ocjeni ovog vijeća, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud odlučio o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
6. Iako 1. okrivljenik osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi članka 229. stavak 2. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, prema ocijeni ovog vijeća, ostvaren je opći uvjet iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, postojanje osnovane sumnje, za primjenu mjere istražnog zatvora protiv 1. okrivljenika. Naime, zapisnici o zaprimanju kaznenih prijava, kriminalističko-tehnička izvješća, zapisnici o očevidu, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, snimke video nadzora s isprintanim fotografijama i službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima s građanima u ovoj fazi postupka predstavljaju relevantan stupanj osnovane sumnje da je 1. okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Osnovana sumnja uvijek se mora odnositi na određenu osobu kao počinitelja kaznenog djela pri čemu iz dokaza i prikupljenih podataka moraju proizlaziti svi elementi osnovane sumnje, odnosno svi objektivni i subjektivni sastojci obilježja kaznenog djela. Stoga, zaključak o postojanju osnovane sumnje mora predstavljati zaokruženu cjelinu i ozbiljnu razinu sumnje koja upućuje upravo na konkretnu osobu kao počinitelja kaznenog djela, a prema ocijeni ovoga vijeća upravo iz prikupljenih podataka i dokaza navedenih pod točkom 9. obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi postojanje takve osnovane sumnje u odnosu na 1. okrivljenika. Dakle, vjerojatnost počinjenja kaznenih djela inkriminiranih 1. okrivljeniku utvrđena je u dovoljnom stupnju čime je ispunjena osnovna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 koja je preduvjet za određivanja istražnog zatvora.
7. Nadalje, na strani 1. okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 čime je ostvarena i posebna pretpostavka za određivanje, odnosno sada produljenje istražnog zatvora, a za što prvostupanjski sud pod točkom 10. obrazloženja pobijanog rješenja daje jasne, detaljne i isprave razloge, koje prihvaća i ovo vijeće. Naime, 1. okrivljenik je državljanin Bosne i Hercegovine koji na području Republike Hrvatske nema ni prebivalište ni boravište niti je u [adresa] u radnom odnosu te nema ni obitelji ni imovine u Republici Hrvatskoj, dakle ničim nije vezan za teritorij Republike Hrvatske. Osim toga, vođenje kaznenog postupka protiv 1. okrivljenika za dva kaznena djela samo može biti dodatni motiv 1. okrivljeniku da u slučaju puštanja na slobodu napusti teritorij Republike Hrvatske i time postane nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Također u slučaju odlaska 1. okrivljenika u Bosnu i Hercegovinu, ista država nije članica Europske unije te se prisutnost 1. okrivljenika pred sudom ne bi mogla osigurati ni Europskim uhidbenim nalogom. 1. okrivljenik nema nikakve imovine u Republici Hrvatskoj, te stoga nema garancije da će puštanjem na slobodu i boraviti u [adresa], odnosno da neće napuštati područje država članica Europske unije, jer postoji mogućnost i ilegalnog prijelaza granice i odlaska u Bosnu i Hercegovinu te na taj način napuštanja teritorija Republike Hrvatske. Osim toga, Bosna i Hercegovina ne izručuje svoje državljane drugim državama za predmetno kazneno djelo, iako postoji sporazum o izručenju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sve izneseno jesu osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će 1. okrivljenik boravkom na slobodi pobjeći iz Republike Hrvatske i kriti se i tako biti nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske čime bi otežao vođenje predmetnog kaznenog postupka. Dakle, radi se o konkretnim okolnostima koje zahtijevaju zadržavanje 1. okrivljenika u istražnom zatvoru u cilju osiguranja njegove prisutnosti u ovom kaznenom postupku, te nije od utjecaja ni to što je 1. okrivljenik, kako tvrdi, surađivao prilikom uhićenja i tijekom ispitivanja. Stoga je pravilna i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, na koju odluku nisu utjecali žalbeni navodi.
8. Naposljetku, svrha istražnog zatvora nad 1. okrivljenikom po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ne može se ostvariti mjerama opreza pa ni onima koje 1. okrivljenik predlaže u žalbi, s obzirom da iste, a cijeneći svrhu zbog koje je istražni zatvor produljen, ne pružaju dovoljnu garanciju za osiguranje njegove prisutnosti u kaznenom postupku, odnosno ni jedna mjera opreza, a niti jamstvo koje nije niti ponuđeno, ne bi 1. okrivljenika adekvatno spriječila da ilegalnim putovima napusti teritorij Republike Hrvatske i potom se skriva.
9. S obzirom na sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem o prethodno navedenim činjenicama dao jasne, određene i dostatno argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi 1. okrivljenika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
10. U odnosu na žalbeni navod 1. okrivljenika da mu je povrijeđeno načelo razmjernosti valja istaknuti da se ovo načelo odnosi na razmjer između duljine istražnog zatvora i težine počinjenog kaznenog djela, odnosno kazne koja se u konkretnom slučaju može očekivati, a što ovdje nije slučaj budući je 1. okrivljenik lišen slobode 16. srpnja 2025., dakle prije tri mjeseca a osnovano je sumnjiv za počinjenje kaznenih djela za koja je zapriječena kazna zatvora do pet godina.
11. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonska utemeljenost odluke prvostupanjskog suda, a ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08 nije utvrdilo povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 je odlučeno kao u izreci.
Sisak, 20. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Blažena Ereš
