REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1664/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja STUBAKI d.d. – turistički centar, Marija Bistrica, Zagrebačka 42, OIB: 07201224805, kojeg zastupa zakonski zastupnik TV, predsjednik uprave, a istoga opunomoćenik Nenad Musić, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 180, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb, OIB: 87892589782, kojeg zastupaju opunomoćenice ZV i TVS, službene osobe, radi dodjele bespovratnih sredstava, 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/I-034-01/23-01/78, URBROJ: 529-06-02-02-02/1-23-4 od 21. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1664/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-01/23-01/78, URBROJ: 529-06-02-02-02/1-23-4 od 21. kolovoza 2023. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na postupanje, obavijest Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje: HAMAG-BICRO), o ishodu provedene provjere i isključenju projektnog prijedloga, KLASA: 983-03/23-03/116, URBROJ: 567- 70-23-6 od 29. svibnja 2023.

2.1. Iz navedene obavijesti proizlazi da je administrativnom provjerom i provjerom prihvatljivosti utvrđeno da projektni prijedlog tužitelja ne udovoljava svim zahtjevima prihvatljivosti postavljenim u Fazi 1. Procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije Poziva, definiranim u Uputama za prijavitelje i Prilogu 3.1. Postupak dodjele bespovratnih sredstava 2. izmjena. Prema Uputama za prijavitelje, točka 2.8. Prihvatljivost projekta, projekt mora sadržavati aktivnost digitalizacije iz popisa obaveznih aktivnosti za digitalnu tranziciju gdje su ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti za digitalnu tranziciju u trenutku podnošenja projektnog prijedloga jednaka ili viša od 4% ukupnog zatraženog iznosa bespovratnih sredstava. HAMAG-BICRO je uvidom u Prijavni obrazac utvrdio da projekt obuhvaća minimalno jednu obveznu aktivnost za digitalnu tranziciju: - uvođenje digitalnih tehnologija i poslovnih modela (dobava wi-fi sustava, nabava programa za QR kodove, nabava sustava zaštite, nabava audio vizualnog sustava), ali da u Obrascu 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije, ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti za digitalnu tranziciju su niža od 4% ukupnog zatraženog iznosa bespovratnih sredstava. HAMAG-BICRO zaključuje kako je tužitelj koristio pogrešan intenzitet potpore za izračun bespovratnih sredstava, odnosno 50% umjesto 26,0903478% za stavke proračuna od A2.1. do A2.7., koliki je traženi intenzitet za regionalnu potporu u koju spadaju navedeni troškovi. Budući da ukupni trošak navedenih stavki za digitalnu tranziciju iznosi 677.092,98 eura, primjenom zatraženih intenziteta ukupno zatražena bespovratna sredstva za digitalnu tranziciju iznose 178.359,48 eura. Budući da je ukupni zatraženi iznos bespovratnih sredstava 6.596.324,00 eura, udio zatraženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupnom zatraženom iznosu bespovratnih sredstava iznosi 3%, odnosno manje od predviđenih 4%. Iz navedenog razloga, predmetni projektni prijedlog tužitelja je isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.

3. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je u postupku pogrešno utvrđeno da je tužitelj koristio intenzitet potpore od 26.0903478% jer da alikvotnu primjenu intenziteta regionalnih potpora ne predviđaju niti Upute za prijavitelje niti drugi izvor, već su na 28. stranici Uputa za prijavitelje propisani maksimalni intenziteti potpora za kategoriju regionalnih potpora prema veličini poduzeća, a za velika poduzeća kao što je tužitelj je predviđen maksimalni iznos potpore 50% za prvih osam aktivnosti digitalne tranzicije (A2.1 do A.2.7), te bi primjenom tog intenziteta ukupno zatražena bespovratna sredstva za aktivnosti za digitalnu tranziciju iz Obrasca 15 iznosila 5,13%, a ne 3%. Nadalje, prigovara da primjenu takvog intenzitete potpore tuženik nije obrazložio, kao niti računsku metodologiju, pa predmetno odlučivanje smatra arbitrarnim, jer se ne temelji na materijalno pravnoj odredbi niti pravnom izvoru.

3.1. Nadalje, tužitelj tvrdi da su upravna tijela povrijedila pravila postupka iz točke 2.8., stavka 31. Uputa za prijavitelje jer nisu pregledali cjeloviti projektni prijedlog koji se sastoji od Prijavnog obrasca 1.1. i od Obrasca 15, već su isključivo na temelju parcijalnog Obrasca 15 zaključili da ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti digitalne tranzicije iznose svega 3%. Pri tome su naveli samo 8 aktivnosti u Obrascu 15, a zanemarili preostalih 24 aktivnosti iz cjelokupne projektne dokumentacije. Navodi da su uzeli u obzir svih 32 aktivnosti za digitalnu tranziciju, da bi tada ispravno utvrdili da ukupno zatražena bespovratna sredstva, primjenom intenziteta potpore koju su upravna tijela koristila bi iznosila 283.135,45 eura, a ne 178.359,48 eura, odnosno 4,29%, a ne 3% od ukupno zatraženog iznosa bespovratnih sredstava.

3.2. Tužitelj smatra i da su postupku povrijeđena načela jednakog postupanja i razmjernosti jer nije korišten institut pojašnjenja ponude predviđen točkom 7.1. Uputa za prijavitelje, koji je korišten u odnosu na zahtjeve iz Obrasca 3 i 2.1. te točke 6. i Priloga 3.1. Uputa za prijavitelje., ali i ne i za pojašnjenje Obrasca 15 te prijavnog obrasca 1.1. u vezi izračuna iznosa i postotka bespovratnih sredstava.

3.3. Predlaže Sudu provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost pojedinačnog i ukupnog broja te iznosa digitalne tranzicije te intenziteta potpore za svaku aktivnost te zbroj u apsolutnim brojevima i postotku u odnosu na ukupno zatražena bespovratna sredstva te saslušati predsjednika uprave tužitelja, TV, na okolnost utvrđivanja udjela zatraženih bespovratnih sredstva, a i izračuna intenziteta potpore, te po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška spora pobliže određenog u tužbi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u vezi tužbenih navoda ističe kako je Uputama za prijavitelje (stranica 44.), točkom 2.8. Prihvatljivost projekta, jasno propisano da, kako bi projekt bio prihvatljiv, projektni prijedlog mora udovoljavati svim utvrđenim kriterijima prihvatljivosti. Navodi da prema stavku 31. Projekt mora sadržavati aktivnost digitalizacije iz popisa obaveznih aktivnosti za digitalnu tranziciju gdje su ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti za digitalnu tranziciju u trenutku podnošenja projektnog prijedloga jednaka ili viša od 4% ukupnog zatraženog iznosa bespovratnih sredstava...; a dokazuje se Prijavnim obrascem (Obrazac 1.1.) i Obrascem 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije. Ističe kako je upravo na temelju Prijavnog obrasca i Obrasca 15 te intenziteta zatraženih u istome izračunata stopa tj. udio zatraženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupnom zatraženom iznosu za pojedine troškove, koji iznose 3%.

4.1. U vezi prigovora da nisu uzete u obzir sve 32 aktivnosti digitalne tranzicije, već samo 8, navodi da iz Prijavnog obrasca jasno proizlazi kako cjelokupan projekt sadrži ukupno 18 aktivnosti, od kojih se samo 8 odnosi na aktivnost digitalne tranzicije. Isto je vidljivo i u obveznom Obrascu 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije. Ističe i da je sam tužitelj popunjavao i navodio aktivnosti digitalne tranzicije u Prijavnom obrascu i Obrascu 15., kojih je sam naveo 8.

4.2. Nadalje, navodi da prema Prijavnom obrascu, odjeljak Sažetak proračuna proizlazi da je tužitelj u sklopu Regionalne potpore zatražio intenzitet potpore u iznosu od 26,0903478%, te je tužitelj prilikom izrade Obrasca 15. na sve troškove koji se odnose na aktivnosti digitalne tranzicije trebao primijeniti intenzitet potpore od 26,0903478%, a ne maksimalni intenzitet potpore od 50,0000000%.

4.3. U vezi prigovora da je Prijavni obrazac osnovno dokazno sredstvo u vezi udovoljavanja propisanog minimuma od 4% za aktivnost digitalne tranzicije, te da je Obrazac 15. tek supsidijarno dokazno sredstvo, navodi da je to netočno s obzirom da je jasno i nedvojbeno propisano u Uputama za prijavitelje, točkom 2.8. Prihvatljivost projekta, stavak 31. da je Izvor provjere: Prijavni obrazac (Obrazac l. l.), Obrazac 15. (Troškovi zelene i digitalne tranzicije), te su oba korištena kao izvor provjere.

4.4. Prigovor tužitelja o povredi načela razmjernosti, nejednakog postupanja i instituta pojašnjavanja smatra neosnovanim te ističe da prilikom procjene projektnog prijedloga nije bilo potrebe za pojašnjavanjem u svezi navedenih aktivnosti za digitalnu tranziciju, s obzirom da je iz Prijavnog obrasca i Obrasca 15. nedvojbeno utvrđeno koje aktivnosti odnosno troškovi se odnose na aktivnost digitalne tranzicije. Nadalje, tužitelj je bio u obvezi prikazati i dokazati da udio zatraženih bespovratnih sredstava za aktivnost digitalne tranzicije u ukupnom zatraženom iznosu bespovratnih sredstava iznosi minimalno 4 % prilikom predaje projektnog prijedloga, dok nije bilo moguće tražiti dopune i ispravke jer bi navedeno bilo suprotno Pozivu i Uputama za prijavitelje. K tome, prema Uputama za prijavitelje, točki 7.1. Pojašnjenja tijekom postupka dodjele, u bilo kojoj fazi tijekom postupka dodjele, PT i NT mogu od Prijavitelja zahtijevati dodatna pojašnjenja/dokumente/podatke kada dostavljeno nije jasno ili sadrži pogreške sprječavajući na taj način objektivno provođenje postupka dodjele. Svrha postupka pojašnjavanja nije pružiti prijavitelju priliku da ispravi propuste ili pogreške koji bi rezultirali prihvaćanjem neprihvatljivih elemenata u projektu ili prihvaćanjem neprihvatljivog projekta sukladno odredbama PDP-a, odnosno mijenjanjem konstitutivnih dijelova projektnog prijedloga koji bi rezultirali boljim ocjenjivanjem kvalitete istoga. U svezi s pojašnjenjima, tužitelj je obvezan postupiti u skladu sa zahtjevom nadležnog tijela, u za to određenom roku. U protivnom se njegov projektni prijedlog može isključiti iz postupka dodjele. Također, prijavitelju nije dozvoljeno dostavljati ispravke ili dopune projektne dokumentacije na vlastitu inicijativu nakon predaje projektnog prijedloga. Stoga navodi da je bilo moguće tražiti dodatna pojašnjenja ako postoje određene nejasnoće, ali ne u svrhu nadopunjavanja ili ispravljanja projektne dokumentacije.

4.5. Vezano uz zahtjev za financijsko-knjigovodstveno vještačenje cjelokupnog projektnog prijedloga radi utvrđivanja koliko iznosi udio zatraženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije, tuženik ističe da je procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterij 37. Kontrolne liste za provjeru prihvatljivosti projekta i aktivnosti, povjerena ovlaštenim ocjenjivačima u provedbenom tijelu, čije izviješće je priloženo spisu, te se tuženik dodatnom vještačenju protivi. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U očitovanju od 9. veljače 2024. na odgovor na tužbu, tužitelj je ponovio tužbene navode te tvrdi kako nigdje u Pozivu niti Uputama za prijavitelje nije navedeno da se za iznos zatraženih bespovratnih sredstava mora primjenjivati isti intenzitet potpore po svakom pojedinom trošku unutar određene kategorije potpora. Samim time smatra da nije protivno Pozivu i Uputama za prijavitelje da se razlikuju intenziteti potpore po svakom pojedinom trošku unutar određene kategorije potpora. Navodi da je Intenzitet potpore od 50% koji je tražen za aktivnosti digitalne tranzicije, u sklopu kategorije Regionalnih potpora (A2.1 do A2.7 - 50%), u skladu s Uputama za prijavitelje

- intenzitet potpore za Regionalna ulaganja koji je naveden u Uputama za prijavitelje, odjeljak 2.2. Svrha (cilj) Poziva A., Regionalne potpore iz članka 14. Uredbe 651/2014 i članka 9. Programa dodjele državnih potpora. Dostavlja tablični prikaz izračuna (str. 209 i 210 spisa) te navodi kako je iz izračuna vidljivo da intenzitet potpora za aktivnosti digitalne tranzicije, koje spadaju u kategoriju Regionalnih potpora, iz Obrasca 15 iznosi 50%. Intenzitet potpore za ostale aktivnosti koje spadaju u kategoriju Regionalnih potpora je 25,378% dok je prosječni intenzitet potpora za kategoriju Regionalnih potpora 26,0903478% što odgovara Prijavnom obrascu prijavitelja, a sve skupa je u skladu s Uputama za prijavitelje. Zaključuje kako je njegov projektni prijedlog neosnovano isključen jer da se Regionalne potpore za ulaganje, sastoje od dvije stavke i to: ukupni prihvatljivi troškovi za aktivnosti digitalne tranzicije (stavke A2.1 do A.2.7), iznosa 334.983,99 eura koji čine udjel od 2,89% u ukupno prihvatljivim troškovima unutar kategorije Regionalnih potpora; ostali prihvatljivi troškovi iz kategorije Regionalnih potpora, iznosa 5.706.147,32 eura koji čine udjel od 97,11% u ukupno prihvatljivim troškovima unutar kategorije Regionalnih potpora. Nadalje, da je tužitelj za stavku Regionalnih potpora za digitalnu tranziciju navedenu pod a) koristio intenzitet potpore od 50%, dok je za stavku Regionalnih potpora – ostali prihvatljivi troškovi pod b) koristio intenzitet potpore od 25,378%, što navodi na zaključak kako je tužitelj ispravno koristio prosječan intenzitet potpore od 26,0903478% za Regionalne potpore za ulaganje (stavka a) i stavka b). Tvrdi i da ne postoji nijedan materijalno pravni propis koji bi zahtijevao od tužitelja da za stavku Regionalnih potpora za digitalnu tranziciju navedenu pod a) primijeni intenzitet potpore od 26,0903478%; da je tuženik iz pogrešnog zaključka o nužnoj primijeni intenziteta potpore od 26,0903478% na Regionalne potpore za digitalnu tranziciju navedenu pod a), izvukao promašen zaključak o udjelu traženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije od 3%, imajući u vidu da udjel zapravo iznosi 5,13%.

6. Na raspravi održanoj 9. listopada 2024. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, tužitelj je ustrajao na dokazanom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja radi provjere eventualne računske pogreške tuženika. Stoga je, nakon podneskom od 25. listopada 2024. konkretiziranog zadatka sudskom vještaku, te protivljenja tuženika istome iz podneska od 14. studenoga 2024., Sud usvojio taj dokazni prijedlog te odredio zadatak vještaku rješenjem od 13. veljače 2025.

7. Sudski vještak Kristijan Tole je 8. srpnja 2025. Sudu dostavio nalaz i mišljenje u kojem se s obzirom na postavljene zadatke ogradio navodeći da je u svom nalazu izbjegavao koliko je bilo moguće ulaziti u pravna pitanja te stoga njegov nalaz ne predstavlja pravno mišljenje. Iz istoga proizlazi, a u odnosu na izračun za koji je navedeni nalaz jedino relevantan i ne predstavlja tumačenje Uputa za prijavitelje i pravilnost postupanja tužitelja po istima, da je tužitelj naveo ukupnu vrijednost projekta koji se prijavljuje dodjelu bespovratnih sredstava u iznosu od 27.500.000 eura, od čega, ukupno prihvatljivi troškovi projekta iznose 24.695.283,80 eura dok neprihvatljivi troškovi iznose 2.804.716,20 eura. Od prihvatljivih troškova u iznosu od 24.695.283,80 eura, kao izvor financiranja iz bespovratnih sredstava zatražen je ukupan iznos od 6.596.324,0 eura što je unutar maksimalno dozvoljenog iznosa bespovratnih sredstava prema propozicijama Natječaja (6.636.140,42 eura). Zbroj svih apsolutnih iznosa iz „Obrasca 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije_3. izmjena“, list („sheet“) Digitalna tranzicija (kolona F – ukupni predviđeni troškovi po stavkama A2.1-A.2.8) i Prijavnog obrasca, aktivnosti Digitalne tranzicije, stavke A2.1-A2.8 (stranice 39-41 skinutog Prijavnog obrasca), je točan te iznosi 677.092,98 eura, a što je tablično prikazao (str. 300 spisa). Navodi kako iz Obrasca 15. je vidljivo da zatraženi iznos bespovratnih sredstava za digitalnu tranziciju iznosi 338.546,48 eura što iznosi 5,13% od ukupne vrijednosti zatraženih bespovratnih sredstava u projektnom prijedlogu te je time tužitelj zadovoljio uvjet od minimalno 4% udjela troškova u Digitalnoj tranziciji u odnosu na ukupno zatraženu potporu. Nadalje, tužitelj je prijavio pet kategorija potpora, od čega je za 4 kategorije potpora zatražio maksimalni iznos potpora dok je za kategoriju Regionalnih potpora za ulaganje, zatražio 26,0903478% od maksimalno mogućih 50%. (tablica na str. 300 spisa). Prema mišljenju vještaka tužitelj je adekvatno označio broj aktivnosti digitalne tranzicije u udjel iznos bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije (aktivnosti A.2.1 do A.2.8 u visini 50% od ukupno predviđenog troška). Utvrdio je i da broj svih apsolutnih iznosa iz „Obrasca 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije_3. izmjena“, list („sheet“) Digitalna tranzicija (kolona F – ukupni predviđeni troškovi po stavkama A2.1-A.2.8) i Prijavnog obrasca, aktivnosti Digitalne tranzicije, stavke A2.1-A2.8 (stranice 39-41 skinutog Prijavnog obrasca), je točan te iznosi 677.092,98 eura. Vještak je naveo i da je primjenom maksimalno dopuštenog intenziteta (50%), za tužitelja iz Sjeverne Hrvatske u kategoriji velikih poduzeća ispravno izračunat apsolutni maksimalni iznos potpore za kategoriju „Digitalna tranzicija, dokument „Obrazac 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije_3. izmjena“, list („sheet“) Digitalna tranzicija (kolona G – iznos zatraženih bespovratnih sredstava po pojedinom po stavkama A2.1 - A.2.8), koje iznose je tablično prikazao (str. 301 spisa).

7.1. Vještak je u nalazu posebno napomenuo da je tužitelj upisivao apsolutne iznose u tekst prijave, a da je vještak intenzitet potpora izračunavao dijeljenjem traženih iznos bespovratnih sredstava i iznosa prihvatljivih troškova. U Obrascu 15 je prijavljen apsolutni iznos potpore za kategoriju Digitalna tranzicija u visini od 338.546,48 eura što u odnosu na apsolutni zatraženi iznos potpore u visini 6.596.324,00 eura predstavlja 5,13%. To znači da je ovakav izračun točan. Tužitelj je temeljem Prijavnog obrasca za aktivnosti digitalne tranzicije naveo ukupnu vrijednost od 677.092,98 eura. Zatražio je iznos od 338.546,48 eura bespovratnih sredstava (kako je navedeno u dokumentu „Obrazac 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije_3. izmjena“ iznos od 338.546,48 eura), što u odnosu na ukupan iznos zatraženih bespovratnih sredstava od 6.596.324,00 eura predstavlja 5,13%, te je to iznad minimalno zatraženog iznosa od 4% navedenih u Uputama pod naslovom 2.8. Prihvatljivost projekta (stranica 32). Ujedno je utvrdio i da tužitelj nije premašio maksimalni raspoloživi ukupni apsolutni iznos potpore propisan NPOO-om budući da je ukupni iznos zatraženih potpora u visini 6.596.324,00 eura, što je ispod maksimalnog iznos bespovratnih sredstava predviđenih natječajem od 6.636.140,42 eura.

8. Tuženik se 25. srpnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka dovodeći u pitanje kompetentnost sudskog vještaka u procjenjivanju predmetne stvari smatrajući očitim da isti nema iskustva ni znanja u provedbi postupka dodjele bespovratnih sredstava. K tome, navodi i da zadaci zadani sudskom vještaku nemaju nikakvog utjecaja na rješavanje ove stvari te da su zaključci sudskog vještaka posve nevjerojatni i krajnje iznenađujući s obzirom da bi isti trebao biti kompetentan u financijama te bi se po tome trebao bolje služiti matematičkim operacijama.

8.1. Navodi da je sudski vještak sam utvrdio da je tužitelj za četiri kategorije potpora zatražio maksimalni iznos potpora (sudski vještak se ovdje krivo izražava, postotak tražene potpore na prihvatljiv trošak se naziva intenzitet potpore) dok je za kategoriju Regionalnih potpora za ulaganje zatražio 26,0903478%. Navedeno se može potvrditi uvidom u Prijavni obrazac tužitelja gdje je navedena kategorija potpora za svaki pojedini trošak koji se potražuje u projektnom prijedlogu (slika 1., str. 312 spisa). Tužitelj za troškove A2.1. – A2.7. potražuje bespovratna sredstva po kategoriji Regionalnih potpora za ulaganje, dok za trošak A2.8. potražuje Potpore za usavršavanje (str. 39-41 Prijavnog obrasca). Nadalje, u sažetku proračuna Prijavnog obrasca (str. 45) tužitelj je sam definirao intenzitete potpora.

8.2. Tuženik prikazuje sažetak proračuna Prijavnog obrasca u kojem je tužitelj iskazao ukupno prihvatljive troškove Regionalne potpore za ulaganje u iznosu od 23.154.659,95 eura te je zatražio intenzitet od 26,0903478% čime je dobiven iznos bespovratnih sredstava Regionalne potpore za ulaganje od 6.041.131,31 eura. Tuženik napominje da se zatraženi intenzitet potpore primjenjuje u jednom iznosu na sve troškove iz pojedine kategorije potpore, odnosno na sve troškove iz kategorije Regionalne potpore za ulaganje primjenjuje se intenzitet od 26,0903478%.

8.3. Tuženik se poziva na pojmovnikom Uputa za prijavitelje predmetnog Poziva prema kojem su bespovratna sredstva definirana kao: „Iznos koji Ministarstvo turizma i sporta dodijeli za određenu svrhu prihvatljivom primatelju (korisniku). Bespovratna sredstva ovise o određenim uvjetima vezanima uz korištenje, održavanje utvrđenih standarda, kao i razmjernom doprinosu korisnika. Bespovratna sredstva će se utvrditi u apsolutnim iznosima i omjeru.“ Dakle, bespovratna sredstva su definirana kao omjer sufinanciranja od strane Ministarstva turizma i sporta te samog tužitelja. Tužitelj je sam zatražio sufinanciranje od strane Ministarstva turizma i sporta za troškove Regionalne potpore za ulaganje u iznosu od 26,0903478% te iskazao vlastito sufinanciranje preostalog omjera troškova Regionalne potpore za razvoj (Stupac „Sredstva korisnika“ na slici 2., str. 313 spisa).

8.4. Nadalje, tuženik navodi da je kao obvezna dokumentacija Poziva propisana dostava Obrasca 15. naziva Troškovi zelene i digitalne tranzicije gdje je bilo potrebno ispuniti podatke o nazivu troška, oznaci troška u Prijavnom obrascu, prihvatljivom iznosu troška i traženim bespovratnim sredstvima pojedinog troška koji se odnose na zelenu i digitalnu tranziciju. Na slici 3. (str. 314 spisa) nalazi se prikaz ispunjenog Obrasca 15. od strane tužitelja te je na kraju u zadnjem stupcu provedbeno tijelo izračunalo intenzitet pojedinog troška prema formuli: stupac „zatraženi iznos bespovratnih sredstava za digitalnu tranziciju“/stupac „ukupan iznos troška“. Prema navedenome tužitelj za troškove A2.1. – A2.7. potražuje 50% sufinanciranja što je pogrešno prema prikazanome iz Prijavnog obrasca te ne odgovara traženom ukupnom iznosu bespovratnih sredstava za troškove Regionalne potpore za ulaganje.

8.5. Tuženik ističe da dokaz da je pogrešno prikazan intenzitet troškova digitalne tranzicije leži upravo u Obrascu 15., međutim u drugom dijelu istog, odnosno sheet-u za zelenu tranziciju koji se nalazi na slici 4.. Naime, navodi da je tužitelj prema proračunu u Prijavnom obrascu (str. 73 – 42) definirao troškove A1.1., A1.6., A1.7., A2.1., A2.2., A2.3., A2.4., A2.5., A2.6. i A2.7. kao troškove za koje se potražuje Regionalna potpora za ulaganje. Kada se zbroje pojedinačni iznosi navedenih troškova dolazimo do iznosa prihvatljivog troška. Troškovi A1.1., A1.6. i A1.7. nalaze se u Obrascu 15. u sheet-u za zelenu tranziciju te je vidljivo kako za njih tužitelj izračunao iznos traženih bespovratnih sredstava prema približnom iskazanom intenzitetu za Regionalne potpore za ulaganje, odnosno 26% (Slika 4., str. 315 spisa). Smatra da Iz navedenog je jasno i nedvojbeno moguće utvrditi da tužitelj sam nije bio konzistentan prilikom ispunjavanja Obrasca 15. te je pogrešnim unosom iznosa traženih bespovratnih sredstava za troškove A2.1. - A2.7. fiktivno pokušao uskladiti projektni prijedlog s pravilima Poziva te obmanuti tijelo nadležno za provedbu postupka dodjele bespovratnih sredstava.

8.6. Nadalje, tuženik navodi da kada bi se zbrojili svi iskazani iznosi zatraženih bespovratnih sredstava troškova Regionalnih potpora za ulaganje iskazanih u Obrascu 15. od strane tužitelja dobivamo iznos od 6.181.003,60 eura (slika 5., str. 315 spisa) što ne odgovara ukupno zatraženom iznosu bespovratnih sredstava za troškove Regionalne potpore za ulaganje iskazanom u Sažetku proračuna u Prijavnom obrascu na stranici 45.

8.7. Slijedom navedenog, smatra nevjerojatnim zaključak sudskog vještaka da je tužitelj adekvatno označio broj aktivnosti digitalne tranzicije i udjel u iznosu bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije kada je toliko očito i banalno da je pogrešno i obmanjujuće prikazan iznos traženih bespovratnih sredstava za digitalnu tranziciju u Obrascu 15. Iz navedenih razloga, smatra jasno vidljivim pogrešan nalaz sudskog vještaka vezano uz zadatak 1.

8.8. U odnosu na druge zadatke, navodi da iznos upisanih prihvatljivih troškova nije sporan, već je sporan prikazani iznos zatraženih bespovratnih sredstava iz Obrasca 15. koji je dokazano pogrešan očitovanjem po prethodnom zadatku. Nadalje, maksimalno dopušteni intenzitet nije od važnosti za rješavanje predmetne stvari s obzirom da je u Obrascu 15. propisano upisivanje zatraženog intenziteta koji je definiran u Prijavnom obrascu. U postupku dodjele bespovratnih sredstava utvrđuju se činjenice iskazane u projektnoj dokumentaciji, a jedna od tih je zatraženi intenzitet za troškove Regionalne potpore za ulaganje od 26,0903478%. Tužitelj je za troškove digitalne tranzicije trebao iskazati zatraženi iznos bespovratnih sredstava u skladu sa zatraženim intenzitetom 26,0903478%. K tome, navodi i da sudski vještak zanemaruje činjenicu da je tužitelj pogrešno iskazao iznos zatraženih bespovratnih sredstava po pojedinom trošku, odnosno na troškove A2.1. – A2.7. primjenjuje zatraženi intenzitet za Regionalnu potporu za ulaganje (26,0903478%) dok za trošak A2.8. primjenjuje intenzitet za Potpore za usavršavanje (50%). Ispravnim prikazivanjem zatraženog iznosa bespovratnih sredstava po pojedinom trošku Obrazac 15., odnosno dio za digitalnu tranziciju izgledao bi kako je prikazano na slici 6. (str. 317 spisa). Prema izračunu prikazanome na slici 6. vidljivo je kako primjenom stvarno zatraženog intenziteta tužiteljev projektni prijedlog ne udovoljava uvjetu minimalnog udjela zatraženim bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupnom zatraženom iznosu od 4%, odnosno udio iznosi 3%.

8.9. Zaključno tuženik navodi da je sudski vještak donio mišljenje bez ulaska u meritum stvari. U Prijavnom obrascu je naveden ukupan iznos bespovratnih sredstava od 6.596.324,00 eura, međutim taj iznos je dobiven zbrojem iznosa bespovratnih sredstava po svakoj kategoriji troškova kako je prikazano na Slici 2. U iznos od 6.596.324,00 eura je ubrojen iznos bespovratnih sredstava za troškove regionalne potpore prema intenzitetu 26,0903478%, te iznosi 6.041.131,31 eura. Kada bi se uzele u obzir pogrešne tvrdnje tužitelja o ispravnosti iznosa zatraženih bespovratnih sredstava troškova Regionalne potpore za ulaganje isti bi iznosili 6.181.003,60 eura kako je navedeno na slici 5. te bi u tom slučaju sažetak proračuna Prijavnog obrasca kao prikazan na slici 7. (str. 319 spisa). U tom slučaju projektni prijedlog tužitelja premašio bi maksimalno dozvoljen iznos bespovratnih sredstava po predmetnom Pozivu. Dakle, i sam tužitelj potvrđuje da njegov projektni prijedlog ni u kom slučaju ne udovoljava uvjetima Poziva, međutim po drugom kriteriju koji nije trenutno relevantan za rješavanje ove stvari. Još jednom ističe kako je HAMAG-BICRO prilikom procjene projektnog prijedloga detaljno proučio cjelokupnu projektnu prijavu te jasno utvrdio koje aktivnosti, odnosno troškovi se odnose na aktivnosti digitalne tranzicije kao i da tužitelj prilikom izračuna ne koristi ispravne intenzitete potpora u Obrascu 15., a što je detaljno opisano u ovom očitovanju.

8.10. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev i potvrditi osporavano rješenje.

9. Tužitelj se također očitovao podneskom od 1. kolovoza 2025. navodeći da na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nema prigovore jer je izrađen točno, logično i u skladu s pravilima struke. Navodi da iz istoga proizlazi da je tužitelj ispravno ispunio dokumentaciju za prijavu na natječaj te da je zadovoljio sporni uvjet postotnog udjela od minimalno 4% zatraženih troškova digitalne tranzicije u ukupno zatraženim bespovratnim sredstvima te je zadovoljio predviđeni uvjet od minimalno 4% udjela troškova u Digitalnoj tranziciji u odnosu na ukupno zatraženu potporu. Ponovno tvrdi da tuženik kontinuirano tijekom upravnog postupka kao i ovog upravnog spora, inzistira na potpuno promašenoj tezi, da je tužitelj zatražio intenzitet potpore od 26,0903477% za troškove Regionalne potpore za ulaganje kao i da se zatraženi intenzitet potpore primjenjuje u jednakom iznosu na sve troškove iz pojedine kategorije potpore, što nije točno. K tome, nijedan propis ne predviđa obvezu primjene intenziteta potpore od 26,0903477% na sve troškove koji se odnose na aktivnosti koje spadaju u kategoriju Regionalnih potpora, uključujući troškove digitalne tranzicije. Ističe i da je intenzitet od 26,0903477% prosječni intenzitet svih stavki unutar kategorije Regionalnih potpora koji sustav sam automatizmom računa, nakon što prijavitelj unese apsolutne iznose.

10. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudskog vještaka, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 7. srpnja 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i opunomoćenika te opunomoćenica tuženika, a u odnosu na sudskog vještaka, uz njegovu suglasnost na daljinu putem platforme Microsoft Teams.

10.1. Sudski vještak je u vezi očitovanja tuženika na nalaz i mišljenje i tvrdnje o tome da je tužitelj ispunio krivi intenzitet potpore izjavio da se radi o pravnom proceduralnom pitanju te da se on bazirao na izračun i dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

10.2. Opunomoćenik tužitelja je ostao pri svim navodima iznesenim tijekom tijekom spora, kao i kod navoda iz očitovanja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Izjavio je kako se protivi neosnovanom pokušaju tuženika da predmet raspravljanja proširi na pitanje iznosa potpora za zelenu tranziciju koja uopće nije bila predmetom ispitivanja u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu niti je bilo navedeno kao razlog za isključenje tužiteljevog projektnog prijedloga. Nadalje, s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, a koji je izjavio da su iznosi u Prijavnom obrascu i Obrascu 15 koje je tužitelj unosio identični poglavito u vezi digitalne tranzicije, a da je sustav izračunao prosječni intenzitet potpore u kategoriji regionalne potpore koje je rezultat više različitih potkategorija koje nemaju i ne moraju nužno imati isti intenzitet. Isto tako iznos koji tuženik spominje u postotnom iznosu tužitelj nije unosio već ga je sustav izračunao, a tuženik nije u mogućnosti pokazati gdje u uputama za prijavitelje izričito piše da je taj izračunati prosječni intenzitet prijavitelj retroaktivno trebao primjenjivati u svim potkategorijama koje čine regionalne potpore. Opunomoćenik tužitelja je predložio usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora prema dostavljenom troškovniku (str. 328 spisa)

10.3. Opunomoćenice tuženika su ostale kod odgovora na tužbu, obrazloženja osporavanog rješenja, te kod očitovanja od 25. srpnja 2025. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

11. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka i u sve isprave priložene istima, kao i u nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj kao prijavitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma — GRUPA 1", referentne oznake: NPOO.C1.6.Rl-12.01 koji je javno objavljen na internetskoj stranici tuženika 7. studenog 2022.

13. Člankom 69. stavkom 7. Uredbe (EU) Europskog Parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i Vizne politike (u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 2021/1060) (SL L 231/159, 30.6.2021.) propisuje da države članice imaju mehanizme kojima se osigurava djelotvorno razmatranje pritužbi u vezi s fondovima. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Za potrebe tog članka pritužbe obuhvaćaju sve sporove između potencijalnih i odabranih korisnika u pogledu predložene ili odabrane operacije i sve sporove s trećim stranama o provedbi programa ili operacija obuhvaćenih programom, neovisno o kvalifikaciji sredstava pravne zaštite utvrđenih nacionalnim pravom.

13.1. HAMAG-BICRO je u skladu s predviđenim Uputama za prijavitelje (referentni broj: NPOO.Cl.6.Rl-12.01), u sklopu svoje nadležnosti u Fazi I. postupka dodjele bespovratnih sredstava: Procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije definirane Pozivom, izvršio administrativnu provjeru i provjeru prihvatljivosti projekta te je utvrdio da predmetni projektni prijedlog tužitelja ne udovoljava svim zahtjevima prihvatljivosti budući da je ukupni zatraženi iznos bespovratnih sredstava 6.596.324,00 eura, te udio zatraženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupnom zatraženom iznosu bespovratnih sredstava iznosi 3%, odnosno manje od predviđenih 4%. Iz navedenog razloga, predmetni projektni prijedlog tužitelja je isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.

14. Tuženik je postupajući po prigovoru tužitelja, isti odbio osporavanim aktom, prihvaćajući u cijelosti utvrđeno po HAMAG-BICRO-u te navodeći kako je osnovano utvrđeno da projektni prijedlog tužitelja ne ispunjava uvjete definirane Pozivom, slijedom čega je opravdano isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava, poštujući pri tome sva načela postupka. Pri tome navodi da korištenjem ispravnog intenziteta udio traženih bespovratnih sredstava za aktivnosti digitalne tranzicije u ukupnom zatraženom iznosu bespovratnih sredstava iznosi 3% te da je u obzir uzet i Prijavni obrazac i Obrazac 15.

14.1. U vezi prigovora uz Obrazac 15., te da je isti prepoznat kao pomoćni obrazac, ističe da u Uputama za prijavitelje, poglavlju 2.8. Prihvatljivost projekta, točki 3.1. je propisano da projekt mora sadržavati aktivnost digitalizacije iz popisa obaveznih aktivnosti za digitalnu tranziciju gdje su ukupno zatražena bespovratna sredstva za

-1 0-

sve aktivnosti za digitalnu tranziciju u trenutku podnošenja projektnog prijedloga jednaka ili viša od 4% ukupno zatraženog iznosa bespovratnih sredstava; te se dokazuje Prijavnim obrascem (Obrazac 1.1.), Obrascem 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije. K tome, navodi i da u skladu s Uputama za Prijavitelje, odjeljkom 2.12., Prihvatljive kategorije troškova propisane su kategorije troškova koje se mogu financirati u okviru ovog Poziva za Grupu l, kao i odjeljkom 2.2. Svrha (cilj) Poziva su propisani dopušteni intenziteti koji se primjenjuju u sklopu cijelog projektnog prijedloga za odabrane aktivnosti. Nadalje, prema Uputama za prijavitelje, odjeljku 6. Kako se prijaviti, 6.1. Projektni prijedlog, Obrazac 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije je dio obavezne projektne dokumentacije i kao takav je jednako vrijedan izvor podataka u evaluaciji projektnog prijedloga, te u slučaju njegovog ne dostavljanja prijavitelj bi bio isključen iz dodjele bespovratnih sredstava.

14.2. Nadalje, u osporavanom aktu, tuženik otklanja prigovor tužitelja o povredi načela jednakog postupanja time što provedbeno tijelo nije od tužitelja zatražilo pojašnjenje jer je sadržaj projektnog prijedloga isključiva odgovornost Prijavitelja, pri čemu se poziva na odlomak 7.1. Pojašnjenja tijekom postupka dodjele u Uputama za prijavitelje - „Prijavitelju nije dozvoljeno dostavljati ispravke ili dopune projektne dokumentacije na vlastitu inicijativu nakon predaje projektnog prijedloga." Isto tako, provedbeno tijelo tijekom postupka vrednovanja može od prijavitelja tražiti dodatna pojašnjenja, ali ne u svrhu nadopunjavanja projektne dokumentacije. Navodi da je svaki prijavitelj odgovoran za pripremanje projektnog prijedloga u skladu s uvjetima Poziva te se pojašnjavanje ne odnosi na to da tijelo odgovorno za provedbu NPOO priprema ili usklađuje umjesto prijavitelja pojedine dijelove projektnog prijedloga niti se postupak pojašnjavanja provodi ako aktivnosti nisu razmjerne cilju koji se nastoji postići, a manjkavost projektnog prijedloga (nedostatak potrebnih dokumenata/podataka kao i njihova nepotpunost iii netočnost) je takva da nije razmjerno provoditi postupak pojašnjavanja, pa prigovore tužitelja iznesene u tom pravcu ocjenjuje neosnovanim.

15. Sporno u konkretnom slučaju je je li tužitelj u Prijavnom obrascu te Obrascu 15. unoseći apsolutne iznose koristio jednake intenzitete potpore te u odnosu na sve troškove iz pojedine kategorije, te je li zadovoljio uvjet od minimalno 4% udjela troškova u Digitalnoj tranziciji u odnosu na ukupno zatraženu potporu, da bi udovoljio svim zahtjevima prihvatljivosti postavljenim u Fazi 1. Procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije Poziva, definiranim u Uputama za prijavitelje i Prilogu 3.1. Postupak dodjele bespovratnih sredstava 2. izmjena.

16. Prema Uputama za prijavitelje, u točki 2.8. Prihvatljivost projekta, predviđeno je, kako bi projekt bio prihvatljiv, projektni prijedlog mora udovoljavati svim utvrđenim kriterijima prihvatljivosti. Tako prema stavku 31. Projekt mora sadržavati aktivnost digitalizacije iz popisa obaveznih aktivnosti za digitalnu tranziciju gdje su ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti za digitalnu tranziciju u trenutku podnošenja projektnog prijedloga jednaka ili viša od 4% ukupnog zatraženog iznosa bespovratnih sredstava.

17. Navedeno se dokazuje Prijavnim obrascem (Obrazac 1.1.), ali i Obrascem 15., a za koji Obrazac tuženik opravdano navodi da prema Uputama za prijavitelje, odjeljku 6. Kako se prijaviti, 6.1. Projektni prijedlog Obrazac 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije je dio obavezne projektne dokumentacije i kao takav je jednako vrijedan izvor podataka u evaluaciji projektnog prijedloga pa u slučaju njegovog ne dostavljanja prijavitelj bi bio isključen iz dodjele bespovratnih sredstava. K tome, prema službenim Pitanjima i odgovorima, koji su sastavni dio natječajne dokumentacije predmetnog Poziva, na Pitanje redni broj 5.260. Oznake 31 W7JmJ nadležno tijelo je odgovorilo: „Projekt mora sadržavati aktivnost digitalizacije iz popisa

-1 1-

obaveznih aktivnosti za digitalnu tranziciju gdje su ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti za digitalnu tranziciju u trenutku podnošenja projektnog prijedloga jednaka ili viša od 4% ukupnog zatraženog iznosa bespovratnih sredstava; dokazuje se Prijavnim obrascem (Obrazac 1.1.), Obrazac 15. Troškovi zelene i digitalne tranzicije; Obrazac 15. je pomoćni obrazac kako provedbenom tijelu tako i prijavitelju, gdje je prijavitelj dužan sistematizirati troškove sukladno vrsti troška odnosno radi li se o troškovima vezanim za zelenu ili digitalnu tranziciju. Kao dokaz za sve predviđene troškove prijavitelj je dužan dostaviti vjerodostojnu dokumentaciju propisanu Pozivom te svu ostalu dokaznu dokumentaciju kojom se nedvojbeno utvrđuje istinitost podataka navedenih u projektnoj prijavi. Također, Obrazac 15. je uveden kako bi se prijaviteljima omogućilo dovoljno vremena za sistematizaciju i objedinjavanje navedenih podataka budući da bi u postupku ocjeni prihvatljivosti projekta navedene podatke trebalo dostaviti u vrlo kratkom roku kao nadopunu projektne dokumentacije. ”

17.1. Dakle, suprotno tvrdnjama tužitelja, Prijavni obrazac, ali i Obrazac 15. su jednakovrijedna dokazna sredstva, te Obrazac 15. nije supsidijaran niti pomoćni izvor te su oba pravilno korištena kao izvor provjere.

17.2. Nadalje, upravo različito uneseni intenziteti potpore (iznosi) u Prijavni obrazac i Obrazac 15., posljedično su doveli i do pogrešno korištenog intenziteta potpore, pri čemu je tužitelj unosio u sustav apsolutne iznose, a ne i intenzitet potpore, a onda je sustav generirao taj intenzitet s obzirom na unesene iznose.

17.3. Uvidom u tablične prikaze Prijavnog obrasca iz Sustava NPOO i Obrasca

15. sadržane u spisu, prema iznosima koje je popunio tužitelj proizlazi kao nesporno da je tužitelj prijavio pet kategorija potpora od kojih je za 4 kategorije potpora tužitelj zatražio maksimalni intenzitet potpore od 50%, dok je za kategoriju Regionalnih potpora za ulaganje, zatražio 26,0903478%, dakle za tu kategoriju jednako za sve troškove. Pri tome iz Prijavnog obrasca proizlaze samo korišteni intenzitet potpore (26,0903478%) i uneseni iznosi bespovratnih sredstava te sredstva korisnika, a nisu vidljivi iznosi s obzirom na korišteni intenzitet potpora. Navedeno je prema brojčanim iznosima vidljivo iz Obrasca 15., prema kojem korišteni intenziteti potpora (iznosi u eurima) po tužitelju navedeni u Prijavnom obrascu ne odgovaraju traženom intenzitetu.

17.4. Tako tužitelj u odnosu na troškove Regionalnih potpora za ulaganje u Prijavnom obrascu koristi jedinstveni intenzitet potpore od 26,0903478%, dok u Obrascu 15., koristi intenzitet potpore za točke A2.1. – A2.7. intenzitet potpore od 26,0903478%, a za točku A2.8. Potpore za usavršavanje je zatraženi intenzitet potpore 50%, dakle različit. Pri takvom izračunu, a u odnosu na intenzitete potpore, proizlazi iz Obrasca 15. da je tužitelj unio u isti iznose pod točkama A2.1. – A2.7. koji predstavljaju intenzitet potpore od 50%, a ne 26,0903478%, pri čemu je dobio pogrešan ukupan zbroj zatraženih bespovratnih sredstava za digitalnu tranziciju od 338.546,48 eura, što posljedično pogrešno čini 5% udjela od ukupne vrijednosti zatraženih bespovratnih sredstava u projektnom prijedlogu (6.596.324,00 eura).

17.5. Pravilno korištenim intenzitetom potpore od 26,0903478% u odnosu na iznose pod točkama A2.1. – A2.7. (Obrazac 15. ispunjen po HAMAG-BICRO) u skladu sa po tužitelju korištenim intenzitetom potpore u Prijavnom obrascu u odnosu na troškove digitalne tranzicije, dobije se zbroj od 178.359,48 eura što predstavlja nedovoljnih 3% udjela od ukupne vrijednosti zatraženih bespovratnih sredstava u projektnom prijedlogu (6.596.324,00 eura).

17.6. Stoga proizlazi pravilnim zaključak HAMAG-BICRO i tuženika da je tužitelj koristio pogrešan intenzitet potpore za izračun bespovratnih sredstava te da ukupno zatražena bespovratna sredstva za sve aktivnosti za digitalnu tranziciju u trenutku podnošenja projektnog prijedloga nisu jednaka ili viša od 4% ukupnog

-1 2-

zatraženog iznosa bespovratnih sredstava. Navedeno je opširno obrazložio i pojasnio tuženik u odgovoru na tužbu, a posebno u očitovanju od 25. srpnja 2025. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, što ovoj Sud u cijelosti prihvaća pravilnim.

17.7. Iz navedenih razloga, matematički izračuni vještaka nisu sporni te su potvrđeni od strane istoga, ali ne i u odnosu na korištenje krivog intenziteta potpore o kojem se vještak na raspravi ogradio jer je izjavio da se radi o pravnom proceduralnom pitanju te da se on bazirao na izračun.

18. U odnosu na prigovor tužitelja o povredi načela jednakog postupanja i razmjernosti jer nije korišten institut pojašnjenja ponude predviđen točkom 7.1. Uputa za prijavitelje, isti je tuženik u cijelosti otklonio pravilno obrazlažući da je sadržaj projektnog prijedloga isključiva odgovornost Prijavitelja, pri čemu se pozvao na odlomak 7.1. Pojašnjenja tijekom postupka dodjele u Uputama za prijavitelje iz kojeg proizlazi da: „Prijavitelju nije dozvoljeno dostavljati ispravke ili dopune projektne dokumentacije na vlastitu inicijativu nakon predaje projektnog prijedloga." Dakle, razlika je dostaviti pojašnjenje i ispraviti krivo unesene iznose, odnosno korištene intenzitete potpore.

19. S obzirom na sve navedeno, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

20. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 20. listopada 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku