Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-28/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Andreje Vunić, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, protiv tuženog LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku u Slatini, radi naknade štete, 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 1.150,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. travnja 2023. od dan podnošenja tužbe, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.150,00 EUR kao neosnovan.

III. Odbija se tužitelj za naknadu troškova u iznosu od 100,00 EUR.

IV. Odbija se tuženik za naknadu troškova u iznosu od 365,27 EUR.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 65,97 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj MŽ je protiv tuženika LŽ podnio tužbu radi naknade imovinske i neimovinske štete. U tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 18. ožujka 2022. u [adresa], na adresi [adresa], došlo do fizičkog i verbalnog napada tuženika LŽ na tužitelja MŽ kojom prilikom je MŽ zadobio udarac tupim predmetom (pretpostavlja se komadom cigle) u području glave te je liječničku pomoć zatražio u Općoj bolnici Virovitica, Centar za hitnu medicinu, Hitni bolnički prijem. Opisanim štetnim događajem tužitelj je pretrpio tjelesne ozlijede dijagnosticirane kao: Contusio et haematoma capitis regio frontotemporalis I.dex, Nouse et vomitus et cephalea, zbog kojih je tužitelj liječen u Općoj bolnici Virovitica. Od štetnog događaja pa do danas izvršeni su brojni specijalistički pregledi kod kirurga, radiologa, neurologa, psihijatra te niz rtg snimanja. Tijekom liječenja, od povređivanja pa sve do dana pisanja tužbe, tužitelj je bio primoran uzimati lijekove radi smanjenja bolova.

2. Tužitelj u svojoj tužbi potražuje na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 2.300,00 eura, koji se odnosi na pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 500,00 EUR, smanjenje životne aktivnosti koja je uzrokovala duševnu bol iznosu od 500,00 EUR, pretrpljeni strah u iznosu od 500,00 EUR, tuđu pomoć i njegu u iznosu od 200,00 eura i povredu prava na dostojanstvo, ugled i čast u iznosu od 600,00 EUR.

3. Tuženik u svojem odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je tužitelj kako štetnik izazvao sukob došavši nepozvan i u alkoholiziranom stanju u dvorište tuženika te ga fizički i verbalno napao. Tuženik navodi kako se oko spornog događaja vodi parnica pod posl. br. Pn-8/2023 te u slučaju da se utvrdi odgovornost tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti, odnosno smatra da je tužiteljev doprinos štetnom događaju minimalno 70 % i predlaže prekid postupka dok pravomoćnog okončanja postupka Pn-8/2023.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te zahtjev za naknadom imovinske štete, kao posljedica štetnog događaja, koji se prema navodima tužitelja dogodio 18. ožujka 2022., na način kako je to tužitelj opisao u tužbi. Kako je tuženik u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužitelja, to je među strankama sporna osnova i visina štete.

5. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 3. veljače 2025. (str. 178-179) tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te na isti nije imao primjedbi, već ga prihvaća kao stručno i objektivno izrađen te ne zahtjeva neposredno saslušavanje vještaka, a saslušanje vještaka nije tražio ni tuženik.

6. Nije sporno da su stranke, tužitelj MŽ i tuženik LŽ pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel, posl. br. Pp- 696/2022-10 od 20. siječnja 2023. oslobođeni optužbe da bi počinili prekršaj kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22).

7. Među strankama je sporan tijek događaja, odnosno kako je do štetnog događaja došlo te je li tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja. Također je sporna i visina pretrpljene štete te s tim u svezi i visina pravične novčane naknade koja pripada tužitelju.

8. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju (str. 7-14), medicinsku dokumentaciju (str. 37-86), zapisnik na kojem su saslušani svjedoci KŽ, OŽ, ŠŽ i ZŽ (str. 87-92), u tužbu i dokumentaciju iz predmeta Pn-8/2023 (str. 95-132), optužni prijedlog (str. 133-136), prekršajni nalog, zapisnike, presudu u predmetu Pp-696/2021 Prekršajnog odjela OS u Virovitici (str. 137-153), specijalistički nalaz MŽ ( str. 154), nalaz i mišljenje vještaka Borisa Dumenčića, dr. med. (str. 171-173), zapisnik o saslušanju tužitelja MŽ (str. 187-189), zapisnik sastavljen kod OS u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pom-23/2025-3 (str. 196-197), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Svjedokinja KŽ u svom iskazu (str. 88-89) navodi da je vidjela cijeli događaj jer je susjeda i ima bašču do tužitelja MŽ, a do njegove bašče nalazi se bašča tuženika LŽ. Tog dana je otišla u bašču po mrkvu te vidjela da je LŽ došao iza ugla i lupio tužitelja MŽ ciglom u glavu i to u predjelu sljepoočnice, misli da je u pitanju desna strana. Nije vidjela nikakve ozljede na LŽ iako se tuženi rugao i zadirkivao tužitelja, nakašljavao se, nije mu dao mira, no nije čula da mu je tužitelj na bilo koji način odvraćao. Svjedokinja također navodi da tuženi LŽ stalno napada, a i tom prilikom je tražio pištolj od svoje supruge. Svjedokinja ističe da prilikom štetnog događaja bila udaljena nekih 20 metara tj. nalazila se u svojoj bašči, dok se štetni događaj odvijao u bašči tužitelja MŽ. Iskazuje da je nakon toga kod MŽ došla policija i hitna te su oni ispitivali tužitelja, a hitna ga je i odvezla dok nju policija nije ispitala, iako su vidjeli da je bila prisutna. Svjedokinja iskazuje da osim tužitelja, tuženika i nje, štetnom događaju bila je prisutna i isti mogla vidjeli supruga LŽ i to ŠŽ koja mu je i pružila ciglu kojom je udario tužitelja. Svjedokinja navodi da je vidjela da hitna odvozi samo MŽ, a i sam LŽ je tražio da ga hitna pregleda no ne zna da li ga je i odvezla. Imenovana navodi da nije svjedočila u prekršajnom postupku niti je dobila poziv te da u štetnom događaju je čula da se LŽ nakašljavao, nije čula nikakve uvrede ni psovke, niti je čula da je ŠŽ bilo što govorila, već je samo dala cigla LŽ koji je udario tužitelja. Isto tako navodi da tužitelj i tuženik nisu u dobrim odnosima već duže vrijeme, iako ne zna razlog, te ističe kao je MŽ nakon udarca pao, dok je LŽ otišao u svoje dvorište. Zna da je hitnu zvao OŽ i zna da je i on bio prisutan štetnom događaju.

Iskaz svjedokinje sud prihvaća kao stvarni i životni jer je ista susjeda sa tužiteljem i tuženikom te je prilikom štetnog događaja bila prisutna samom sukobu između tužitelja i tuženika.

10. Svjedokinja ŠŽ koja je supruga tuženika iskazala je u svojem iskazu (str. 89-90) da je bila prisutna kada se sve izdogađalo te da su ona i tuženik toga dana radili u svom dvorištu, a imali su i ispomoć, odnosno sa njima je bio prisutan prijatelj ZŽ. Nakon što je čula galamu MŽ koji je tom prilikom psovao i vikao te je došao tako da je prošao između dvije kuće kroz bašču i ušao unutra, rekla je svom suprugu tuženiku da ode vidjeti što tuženik želi. Na to je tuženik pitao tužitelja zašto psuje, da bi u sljedećem trenutku tužitelj MŽ udario rukom njezinog supruga u lice i mora da je imao nešto u ruci, bokser i slično jer je to odmah raskrvarilo. Nakon toga je njezin suprug odnosno tuženik LŽ pitao tužitelja zašto da udara, nakon čega je tužitelj nastavio samo psovati. Nije vidjela da je njezin suprug udario MŽ niti je vidjela da je tužitelj MŽ imao kakve ozljede jer je stajala iza njegovih leđa. Svjedokinja je iskazala da KŽ nije vidjela da je bila prisutna te koliko joj je poznato tužitelj je bio pod utjecajem alkohola, nije vidjela da li je hitna bila kod tužitelja.

Sud iskaz svjedokinje nije prihvatio kao nepristran i vjerodostojan, cijeneći da je isti subjektivan i temeljen na kontradiktornostima jer iz iskaza proizlazi da je tužitelj ničim izazvan napao tuženika, a u napadu je ozljede zadobio tužitelj, te se nameće pitanje na koji način ih je zadobio, zatim da iako je stajala iza leđa tužitelja nije vidjela što on drži u ruci, zatim da sa svjedokinjom KŽ nije u dobrim odnosima jer joj nije vratila dug pa na osnovnu toga svjedokinja zaključuje da je KŽ svjedočila na način kako je to navedeno. Zatim sud primjećuje kontradiktornost u iskazu svjedokinje i iskazu njezina supruga odnosno tuženog (str. 196-197) i to u dijelu gdje svjedokinja navodi kako u vrijeme štetnog događaja su ona i tuženik radili u svom dvorištu i imali i pomoć oko radova, dok njezin suprug tuženik LŽ navodi kao su u vrijeme štetnog događaja sjedili u dvorištu nekretnine ne spominjući pri tome nikakve radove niti da je sa njima bio prijatelj ZŽ.

11. Svjedok OŽ, nećak tužitelja (str. 90-91) u svojem iskazu navodi da nije bio prisutan samom događaju, već je došao naknadno, obzirom da je tužitelj koji je njegov ujak zvao njegovu majku i rekao da ga je netko udario sa kamenom u glavu, te je svjedok odmah pozvao 112, hitnu i policiju i zaputio se na lice mjesta. Kada je došao na lice mjesta vidio je tužitelja da sjedi na terasi sa razbijenom glavom. Kada sam došao na lice mjesta gospođa KŽ mi je ispričala što se dogodilo te osim nas nitko drugi nije bio prisutan. Policija i hitna su prvo došli kod MŽ, a nakon toga je gospođa ŠŽ pozvala da dođu i kod njih. S obzirom na protek vremena svjedok nije siguran tko je išao sa hitnom, ali čini mu se da je tužitelj otišao sa njima, te mu je poznato da su tužitelj i tuženik u lošim odnosima i prilikom štetnog događaja nije vidio tuženika LŽ i ne može govoriti da li on imao kakve povrede te navodi kako dok je čekao na ulazak u sudnicu gospođa koja je svjedočila prije njega misleći pri tom na tuženikovu suprugu ŠŽ koja je 20 puta čovjeku koji čega na ulazak u sudnicu da iskazuje da je MŽ ušao u dvorište LŽ. Sud navedeni iskaz svjedoka nije posebno cijenio budući da je sam iskazao da nije očevidac štetnog događaja već je o istome saznao naknadno.

12. Svjedok ZŽ u svojem iskazu (str. 91-92) je iskazao da je predmetnog dana tuženiku i njegovoj suprug pomagao u radovima oko kuće, te kada je završio otišao je oprati ruke u garažu koja se nalazila odmah do međe, nekih pola metra i kada je izašao van vidio je da tužitelj i tuženik stoje jedan naspram drugog, s tim da je LŽ stajao sa lijeve strane do susjeda, a susjed s desne. Iskazuje da je čuo neki udarac, ali isti nije vidio, a kada se tuženik okrenuo prema njemu, vidio je da mu je sa desne strane lica potekla krv, a tužitelj i tuženi su se samo gledali i nisu ništa govorili. Nakon toga je ŠŽ rekla da ide zvati policiju, policija je došla kod tužitelja MŽ, a policija je zvala hitnu koja je isto došla kod MŽ. Policija je nakon toga tražila od svjedoka izjavu i svjedok navodi da u tom trenutku nije bila pristupna ni KŽ ni OŽ, te je svjedok iskazao da nikakvu drugu viku niti psovke ni uvrede nije čuo već samo naguravanje.

Iskaz svjedoka sud nije prihvatio kao objektivan jer svjedok navodi da je čuo neki udarac, ali isti nije vidio, zatim svjedok navodi da tužitelj i tuženik nisu govorili ništa, već se samo gledali, da bi zatim iskazivao kako nije čuo drugu viku, iz čega se zaključuje da ni sam svjedok nije siguran tko je i na koji način zadobio ozlijede, zatim da li su se stranke verbalno vrijeđale, te navodi da je hitna došla kod tužitelja iako ističe da je štetnog događaja ozlijeđen samo tuženik.

13. Analizirajući iskaze svjedoka, gdje jedino svjedokinja KŽ u ovom postupku tvrdi da se štetni događaj zbio na nekretnini tužitelja, tvrdeći da je tuženi ničim izazvan zadao udarac tužitelju ciglom u desni predio glave, dok svjedok ZŽ u svom iskazu navodi da su se stranke tijekom štetnog događaja nalazile svaka u svom dvorištu zapravo na ogradi između dvorišta, odnosno svaki sa svoje strane ograde te da nije vidio ali pretpostavlja da je došlo do ozljeđivanja, zatim svjedokinja ŠŽ navodi da je tužitelj bio u dvorištu tuženika, sud zaključuje da, dakle, nema očevidaca koji bi mogli potvrditi navode tužitelja ili tuženika, tko je prvi zadao udarac i kome, tim više što su i tužitelj i tuženik u štetnom događaju zadobili povrede. Dakle, sud raspolaže samo navodima iz tužbe i iz odgovoru na tužbu, gdje svatko od stranaka za sebe tvrdi da je prvi dobio udarac od drugog, ničim izazvan. Sud je izvršio uvid u spis Pn-8/2023 u kojem stranke kao i svjedoci iskazuju podjednako i također se nije sa sigurnošću moglo utvrditi na koji način je došlo do sukoba između tužitelja i tuženika i samog načina zadobivanja ozljeda.

14. Na temelju svega navedenog, iako stranke i svjedoci različito opisuju sam tijek štetnog događaja, te tko je koga prvi udario, ovaj sud je ocijenio da su susjedski odnosi bili već ranije narušeni i da su između stranaka postojali verbalni sukobi vezani za emisije i smetanje međe za koje je tužitelj upozorio tuženika, kako to navodi u svojem iskazu (str. 188-189) te da to mogu riješiti i mirnim putem dok je tuženik i dalje prigovarao na navedeno, iz čega se zaključuje da su susjedski odnosi tu trajno bili poremećeni. Stoga sud cijeni da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku samog štetnog događaja jer je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje su utvrđene i u nalazu vještaka kao i da mu je pružena medicinska pomoć.

15. Na okolnost visine štete koju tužitelj potražuje od tuženika bilo je provedeno sudsko medicinsko vještačenje po vještaku dr. med. Borisu Dumenčić, specijalistu sudske medicine, čiji nalaz je sud prihvatio u cijelosti, a na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi (str. 178). Prema nalazu i mišljenju vještaka (str. 171-173) proizlazi da je pregledom dostupne medicinske dokumentacije za tužitelja u hitnom bolničkom prijemu 19. ožujka 2022. utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac u glavu – pogođen bačenom ciglom. Prema podacima iz medicinske dokumentacije MŽ je bio na hitnom bolničkom prijemu i dan ranije 18. ožujka 2022. kada je klinički i radiološki obrađen, ali tada nije imao mučninu, povraćanje, glavobolju niti vrtoglavice zbog kojih se javlja u bolnicu 19. ožujka 2022. Kliničkim pregledom 19. ožujka 2022. je utvrđeno da su vitalne funkcije uredne, urednog je stanja svijest, u kontaktu i orijentiran. Urednih je reakcija zjenica, uz nevoljno i titranje očnih jabučica pri pogledu u desno. Dvoslike je negirao, bio je urednih refleksija i bez neurološkog deficita. Postavljene su dijagnoze: stanje nakon nagnječena glave i mučnina, povraćanje i glavobolja nakon ozljeđivanja. Upućen je kirurgu na daljnju obradu. Kliničkim pregledom utvrđena je oguljotina kože na čelu desno, u neurološkom pregledu je utvrđeno nevoljno titranje očnih jabučica u horizontalnom smjeru pri pogledu desno. Tužitelju je učinjena radiološka obrada (CT) glave na kojem nisu utvrđeni znakovi ozljeđivanja. Nakon terapije intramuskluartne injekcije analgetika i intravenozne terapije Reglana (protiv povraćanja) tužitelj je otpušten na kućnu njegu s preporukom kontrole kod svog liječnika.

Nadalje, vještak je utvrdio da je dana 14. travnja 2022. tužitelj obavio pregled neurologa koji nije utvrdio neurološke poremećaje. Na pregledu kod psihijatra 22. travnja 2022. utvrđena je simptomatologija iz domene anksioznosti. Na pregledu psihijatra 21. veljače 2023. je registrirano sniženo raspoloženje i tjeskobno raspoloženje. Vještak je u svojem mišljenju naveo da u uvidom u medicinsku dokumentaciju proizlazi da su kod tužitelja MŽ nakon kritičkog događaja evidentirana slijedeća patološka stanja: oguljotina kože na glavi čeono desno i mučnina i povraćanje nakon ozljeđivanja. Uzimajući u obzir bolove koje je tužitelj osjećao tijekom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je ukupno osjećao bolove srednjeg intenziteta tri dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera sedam dana. Stah jakog intenziteta je trajao koliko i samo ozljeđivanja, da bi kasnije strah prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio: jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta dva dana i slabog intenziteta tri dana. Primarni strah koji je tužitelj osjećao tijekom samog ozljeđivanja nije ostavio trajnih posljedica, nije bilo potreba za tuđom njegom i pomoći, ne postoji naruženost i nema smanjenja životne aktivnosti.

16. Vodeći računa o trajanju i intenzitetu bolova koje je tužitelj pretrpio, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, sud je ocijenio da tužitelju pripada naknada štete zbog pretrpljenih tjelesnih bolova, imajući u vidu i da je tužitelj prema mišljenju vještaka trpio osim kliničkih bolova i prijevoz do Hitne službe u [adresa], pregled na OHBP OB Virovitica, pregled liječnika u Hitnoj, pregled kirurga te kontrolne preglede, uzimanje analgetika i terapije Reglana, u skladu s čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), pa je po tom osnovu kao primjereni iznos tužitelju priznao štetu u iznosu od 500,00 EUR.

17. S osnova pretrpljenog straha, sud je, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, vodeći računa o intenzitetu i trajanju straha, ocijenio da tužitelju pripada naknada štete za pretrpljeni strah u skladu s čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je po tom osnovu kao primjereni iznos priznao tužitelju štetu u iznosu od 350,00 EUR.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužitelja kao posljedica štetnog događaja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, međutim tužitelj je istaknuo da nakon ozljeđivanje je bilo preporučeno strogo mirovanja kojeg se morao pridržavati i nije mogao obavljati redovne poslove oko domaćinstva te sud smatra da mu zbog uzrokovane duševne boli pripada naknada od 150,00 EUR.

19. Tužitelj je u paušalnom iznosu postavio zahtjev za naknadu zbog pružene tuđe njege i pomoći, odnosno da mu je navedenu pomoć pružala obitelj, a kako tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć i njegu smatra da mu pripada pravo na naknadu u visinu koju bi u vrijeme pružanja usluga bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala i tužitelj po toj osnovi traži 200,00 EUR. Izvršivši uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je tužitelj bio pet puta kod liječnika (a što je konstatirano i u nalazu i mišljenju liječničkog vještaka, str. 171-173) i to neposredno nakon ozljeđivanja 18. ožujka 2022., zatim 19. ožujka 2022., 14. travnja 2022., 22. travnja 2022. i 21. veljače 2023., što je svakako izazvalo troškove, koje je sud primjenjujući odredbu čl. 223. ZPP-a, utvrdio u iznosu od 150,00 EUR.

20. Tužitelj je sa zahtjevom po osnovi povrede prava na dostojanstvo, ugled i čast za koji vid povrede osobnosti potražuje iznos od 600,00 EUR, odbijen. Naime, dosuda naknade štete s osnova povrede prava osobnosti zbog povrede ugleda i časti ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, o trajanju i jačini duševnih bolova koji moraju opravdati dosudu pravične novčane satisfakcije. Međutim, opće je prihvaćeno načelo da se naknada nematerijalne štete za povredu ugleda i časti priznaje samo iznimno i to onda kada je povreda izuzetno teška, tako da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati duševne boli, te stoga i novčanu naknadu zbog povrede ugleda i časti treba ograničiti samo na takve izuzetno jake povrede ugleda i časti koje prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobnosti, izazivajući kod oštećenika osobito intenzivnu duševnu bol. Po ocjeni ovog suda, iako je tuženik zadao udarac tužitelju, to tužitelja ne može diskvalificirati kao osobu niti povrijediti njegovu čast i ugled te mu prouzročiti trpljenje duševnih bolova takvog intenziteta koji bi opravdao utvrđenje bilo kakve neimovinske štete po tom osnovu. Pri tome treba istaknuti da se sam štetni događaj zbio na ograničenom privatnom posjedu (a ne u javnom prostoru…) uz nazočnost ograničenog broja ljudi (stranke, izvanbračna supruga tuženika i svjedok ZŽ). Na temelju izvedenih dokaza, ne može se zaključiti da bi tužitelj nakon štetnog događaja uživao manji ugled u svojoj životnoj sredini od onog koji je uživao prije, a dokaza da je uslijed dobivenog udarca bio predmet poruge nije bilo, zbog čega ovaj sud cijeni da povrede koje je tuženik nanio tužitelju po svom intenzitetu i trajanju te prilikama sredine u kojoj tužitelj živi, kao i subjektivnom doživljaju tužitelja, ne opravdaju traženje naknade za duševne boli zbog povrede prava na dostojanstvo, ugled i čast.

21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka postupajući sukladno odredbama čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br.: 53/91, 91/92, 98/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje; ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. Sud je ocijenio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 1.150,00 EUR, a na ovaj iznos od 1.150,00 EUR tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu, pobliže navedenu u točci I. izreke presude, koja sukladno odredbi čl. 1103. ZOO teče od dana podnošenja tužbe, 26. travnja 2023. i to po stopi pobliže navedenoj u točci I. izreke. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (toč. II. izreke).

22. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, imajući u vidu uspjeh stranaka u ovom postupku, te sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je shodno tome strankama dosuđen i parnični trošak.

23. Tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 2.300,00 EUR, a uspio je sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.150,00 EUR, što znači da njegov uspjeh u ovoj parnici iznosi 50%, a uspjeh tuženika 50%.

24. Tužitelju je priznat trošak koji se odnosi na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 8. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 10. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 19. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 10. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 4. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 1. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 26. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 2. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sveukupno 1.650,00 EUR na koji iznos je obračunat PDV po stopi od 25 %, a što iznosi 412,50 EUR, stoga su ukupni troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 2.062,50 EUR. Tužitelju je priznat i izdatak za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 69,45 EUR i presudu u iznosu od 69,45 EUR, te kada se iznosu od 2.062,50 EUR pribroji iznos sudskih pristojbi utvrđeni trošak ukupno iznosi 2.201,40 EUR, kako je tužitelj u postupku uspio sa 50%, u tom omjeru su mu priznati troškovi, koji iznose 1.100,70 EUR. Tužitelju je bez obzira na uspjeh u ovom postupku, u cijelosti priznat trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR , jer je taj trošak bio opravdan i nužan, bez obzira na ishod postupka. Ukupni troškovi koji su priznati tužitelju iznose 1.500,70 EUR.

25. Sud je odbio tužitelja za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presudu u iznosu od 100,00 EUR jer je presuda otpremljena pisanim putem, a kako je odlučeno u izreci točke III. presude.

26. Tuženiku je priznat trošak koji se odnosi na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 19. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 10. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 1. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 4. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 2. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 19. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 34,73 EUR, te sveukupni trošak tuženika iznosi 1.434,73 EUR.

27. Sud je odbio tuženika za troškove u iznosu od 365,27 EUR i to za zastupanje na ročištu 9. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR jer je isto ročište odgođeno, objavu presude u iznosu od 100,00 EUR jer je presuda otpremljena pisanim putem i za naknadu troškova sudske pristojbe u iznosu od 65,27 EUR jer prema vrijednosti predmeta spora sudska pristojba za odgovor na tužbu iznosi 34,73 EUR, dok je tuženik zatražio iznos od 100,00 EUR za trošak sudske pristojbe.

28. Imajući u vidu prethodno navedeno te uspjeh stranaka u ovoj parnici, tuženik je u konačnici dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.500,70 EUR, dok je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi trošak u iznosu od 1.434,73 EUR. Kada se ti troškovi međusobno prebiju, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 65,97 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 20. listopada 2025. kao dana donošenja presude. Iz navedenih razloga o troškovima postupka odlučeno je kao u točci III. izreke.

29. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Željka Jurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja: odvjetnik Darko Novačić

2. Punomoćnik tuženika: odvjetnik Davorin Tamaš