Poslovni broj:Ovr-549/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Orlić, Ljubičić i Partneri d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, protiv 1.ovršenice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.ovršenika ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3.ovršenika ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, radi ovrhe, 20. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika da se naloži Financijskoj agenciji, Regionalni centar Split, Podružnica Dubrovnik, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika na temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ivni Kaliman iz Korčule, dana 19. prosinca 2006. pod brojem OV- 4498/06 do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod posl.br.P-2715/2023.
Obrazloženje
1. Ovršenici su podnijeli prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem navode da je ovrhovoditelj temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule 19. prosinca 2006. pod brojem OV-4498/06 pokrenuo postupak prisilne naplate na novčanim sredstvima ovršenika kod Financijske agencije. Predmetna zadužnica je instrument osiguranja naplate tražbine iz ugovora o kreditu broj kreditne partije 061214081848 koji su 13. prosinca 2006. sklopili ovrhovoditelj i prednik ovršenika pok. GR, a kojim ugovorom je predniku ovršenika odobren stambeni kredit u iznosu od 194.248,00 CHT u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju kreditora, odnosno ovdje ovrhovoditelja, važećem na dan korištenja kredita. Ovršenici dalje navode da su 7. lipnja 2003. pokrenuli postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu, i to odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, parnica se vodi kod Općinskog suda u Splitu u predmetu posl.br.P-2715/2023, te se ovršenici pozivaju na pravomoćnu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. kojom su odbijene revizije između ostalih i ovdje tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa i zaštite potrošača, podnesena na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., kojima je utvrđeno da su odredbe ugovora kojima se iznos kredita veže uz valutnu klauzuli CHF ništetni. Ovršenici ukazuju na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održano 11. ožujka 2022. koje glasi: "U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.". Nadalje ovršenici ukazuju i na obvezujući stav suda EU izražen u predmetu broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. kao i na rješenje Vrhovnog sud a Republike Hrvatske od 25. siječnja 2022. posl.br.Revd 29/2022 u kojem sud zauzima stav da je pravno shvaćanje koje je izrazio sud EU u slučaju C-407/18 obvezujući te da su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u potrošačkom ugovoru nepoštene odnosno ništetne.
Slijedom navedenog ovršenici predlažu odgodu ovrhe na novčanim sredstvima ukazujući kako bi im u slučaju provedbe ovrhe prije utvrđenja ništetnosti ovršene isprave mogla nastupiti dodatna šteta jer su već jednom oštećeni zbog primjene nepoštenih ugovornih odredbi a upravo takav stav je i obvezujući stav EU izražen u predmetu broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. Ovršenici pozivom na obvezujući stav suda EU i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u situaciji kada je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, ovršenik nije dužan prema nacionalnom zakonodavstvu u smislu članka 65. stavak 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
Slijedom navedenog ovršenici smatraju. s obzirom da su podnijeli tužbu za utvrđenje ovršne isprave djelomično ništetnom, a postupak je i dalje u tijeku, da su ispunjeni uvjeti iz članka 65. OZ za odgodu ovrhe, a odgoda ovrhe je nužna radi uspostave ravnoteže između interesa ovršenika kao potrošača i ovrhovoditelja kao banke. Predlažu da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zadužnice OV-4498/06 do pravomoćnog okončanja parnice kod Općinskog suda u Splitu posl.br.P-2715/2023.
2. Ovrhovoditelj se protivi prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za odgodu ovrhe propisanih člankom 65. OZ te navodi da parnica radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF nikako ne utječe na ovršni postupak koji je u tijeku, budući ovršenici već godinama ne vraćaju uredno kredit koji je zbog toga i otkazan pa ne mogu niti imati pretplatu po navedenom kreditu. Ovršenici ničim nisu dokazali kako su podmirili dugovanje prema ovrhovoditelju niti da bi pravomoćnim završetkom navedene parnice dugovanje bilo podmireno odnosno da bi imali neko potraživanje prema ovrhovoditelju niti su dokazali da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenicima prijetila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ovrhovoditelj predlaže da sud odbije prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.
3. Prema odredbi članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24-dalje: OZ) ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata na temelju ovršne isprave. Prema članku 2. istog članka OZ, na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.
4. Prema odredbi članka 65. stavak 1. točka 4. OZ proizlazi da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je podnesena tužba za utvrđenje ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha.
5. Iz priložene tužbe razvidno je da su ovršenici kao tužitelji protiv ovrhovoditelja kao tuženika podnijeli Općinskom sudu u Splitu tužbu kojom zahtijevaju da im tuženik ovdje ovrhovoditelj stečeno s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF ugovora o kreditu broj: 061214081848 sklopljen između prednika ovršenika sada pok. ZR kao korisnika kredita i tuženika, ovdje ovrhovoditelja isplati iznose s osnove valutne klauzule i razlike u glavnici nastale prilikom konverzije koji će biti specificirani nakon dostave dokumentacije i vještačenja.
U tužbi tužitelji, ovdje ovršenici navode da neovisno o sklopljenom Aneksu ugovora o kreditu kojim je regulirana konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu EUR postoji ništenost pojedinih odredbi ugovora te prava tužitelja na isplatu. Tužitelji se u tužbi pozivaju na presude iz kolektivne tužbe Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. travnja 2013.
6. Iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelji ovdje ovršenici smatraju ništetnim odredbe ugovora o kreditu od 13. prosinca 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF i isplatu s osnova razlike glavnice nastale prilikom konverzije (30. rujna 2015.), te da su ovršenici navedeni kredit konvertirali sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sklapanjem dodatka ugovora, smatraju da je izvršena konverzija sklapanjem dodatka ugovora o kreditu ništetna, budući da, po prirodi stvari, dodatak ugovora prati pravnu sudbinu osnovnog ugovora.
7.U Ovom slučaju tumačenje Direktive 93/13 nije primjenjivo na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Imajući na umu da je u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da je ugovor o kreditu koji je ovršna isprava sklopljen 13. prosinca 2006., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u presudi C-567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C- 567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.
8. Stoga u konkretnom slučaju o prijedlogu za odgodu ovrhe valja odlučiti sukladno odredbi članka 65. OZ a ovršenici u prijedlogu niti ne spominju niti obrazlažu okolnosti vezane uz nastanak nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete.
10. Pošto nisu ispunjeni kumulativni uvjeti koji su potrebni za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, valjalo je odbiti prijedlog ovršenika za odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kod Općinskog suda u Splitu posl.br.P-2715/2023, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Korčuli, 20. listopada 2025.
S u t k i nj a:
Katarina Rendulić Vežić
PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana dostave pismenog otpravka ovog rješenja.
