Poslovni broj: UsI-1531/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Zrinki Pivac, u upravnom sporu tužitelja Camping Kaštela d.o.o. Kaštel Stari, Ulica 4. gardijske brigade 23, OIB: 03813604846, koje zastupa odvjetnica Ljiljana Maravić-Pirš iz Zagreba, Kneza Branimira 5, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 20. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/390, URBROJ: 513-04-24-2, od 27. ožujka 2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Službe za nadzor, Odjela za suzbijanje poreznih prijevara, KLASA: UP/I-471-02/23-01/188, URBROJ: 513-07-17-23-12, od 03. studenoga 2023. godine.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/390, URBROJ: 513- 04-24-2, od 27. ožujka 2024. godine, odbijena je žalba društva Camping Kaštela d.o.o. (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Službe za nadzor, Odjela za suzbijanje poreznih prijevara, KLASA: UP/I-471-02/23-01/188, URBROJ: 513-07-17-23-12, od 03. studenoga 2023. godine, kojim mu je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u 2020. godini u iznosu od 7.422,52 eura (55.925,00 kn), uz kamate u iznosu od 1.180,39 eura (8.893,68 kn).

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 20. lipnja 2024. godine tužitelj je naveo da je rješenje tuženika arbitrarno i na zakonu neosnovano, da nije dovoljno jasno obrazloženo, te da je nerazumljivo i kontradiktorno. Istaknuo je da tuženik pogrešno smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o građevinskim uslugama u smislu članka 75. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, jer da u konkretnom slučaju nije riječ ni o kakvoj izgradnji, održavanju, rekonstrukciji i uklanjanju građevinskog objekta ili njegovih dijelova, nego isključivo o pomorskom iskopu akvatorija. Dakle, smatra da se predmetni računi broj 119/MO1/4 od 03. veljače 2020. godine i 30/MO1/4 od 13. siječnja 2020. godine ne odnose na građevinske radove na koje se primjenjuje prijenos tuzemne porezne obveze, tako da mu je društvo Damida d.o.o. pravilno izdalo račun sa iskazanim PDV-om kojeg je on u cijelosti platio, a nakon čega je pravilno i zakonito iskoristio pravo na odbitak pretporeza na kojeg ima pravo, tako da državni proračun niti jednom njegovom radnjom nije oštećen. Drži da u upravnom postupku nisu poštivana njegova temeljna ljudska prava zajamčena odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da nisu poštivane ustavne vrednote zajamčene Ustavom RH. Tužitelj je prepričao tijek pojedinih predmeta suda EU, te je posebno ukazao da, prema tumačenju suda EU-a, razlog za odbijanje priznavanja prava na pretporez može biti samo u slučaju ako je porezna uprava dokazala da je time došlo do utaje poreza, a što u konkretnom slučaju nije situacija, tako da ima pravo na predmetni odbitak pretporeza. Tužitelj je predložio da se sasluša odgovorna osoba, izvede financijsko- knjigovodstveno vještačenje, te poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave. Popisao je i trošak spora, i to za sastav tužbe 500,00 eura, uvećano za 125,00 eura PDV-a, te sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura.

3. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 28. listopada 2024. godine tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 25. rujna 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Dodatno je predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka VČ, te da se pribavi spis ovog suda pod poslovnim brojem Us I-1631/2022. Predao je trošak ovog upravnog spora (ukupno 5.435,12. eura). Preko sustava e-spis, sud je izvršio uvid u spis ovog suda pod poslovnim brojem Us I-1631/2022. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, saslušanjem svjedoka VČ, te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Člankom 58. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/13, 99/13 - Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 148/13, 153/13

- Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/14 i 115/16, 106/18 i 121/19 ; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porezni obveznik ima pravo od poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu PDV), koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

10. Člankom 75. stavkom 3. Zakona određeno je da je porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan platiti PDV kada mu se obave, između ostalog, sljedeće isporuke: građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.

11. Člankom 131. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/2017, 106/18, 1/19 i 1/20; u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

12. Člankom 152. stavkom 4. Pravilnika određeno je da ako isporučitelj dobara i usluga iz članka 75. stavka 3. Zakona izda račun bez PDV-a s napomenom »prijenos porezne obveze« ili ako izda račun sa zasebno iskazanim PDV-om, a primatelj takve isporuke smatra da isporučitelj nije ispravno postupio, tada pisanim putem u roku 8 dana od zaprimanja računa poziva isporučitelja da ispravi račun. U suprotnom smatrat će se da je suglasan s načinom na koji je račun izdan. Isporučitelj u roku 8 dana mora obavijestiti primatelja isporuke je li prihvatio njegov zahtjev za ispravak računa. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako isporučitelj ne prihvati prijedlog primatelja isporuke, tada primatelj mora prihvatiti takav račun te o navedenome pisanim putem može obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svom sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

13. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je prvostupanjsko tijelo provelo postupak poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine, te o tome sastavilo zapisnik 28. kolovoza 2023. godine. Nepravilnosti su utvrđene samo kod dva računa, odnosno za ta dva računa za koja je tužitelj iskoristio odbitak pretporeza. Naime, u računu 30/MO1/4 od 13. siječnja 2020. godine izdanom od društva Damida d.o.o. stoji da je izdan tužitelju u iznosu od 117.000,00 kn, uvećeno za PDV od 29.250,00 kn, i to za iskope i radove na zapadnom dijelu marine-plaža. U računu 119/MO1/4 od 03. veljače 2020. godine izdanom od društva Damida d.o.o. stoji da je izdan tužitelju u iznosu od 106.700,00 kn, uvećeno za PDV od 26.675 kn, i to za iskope i radove na zapadnom dijelu marine-plaža. S obzirom da je ovdje bila riječ o građevinskim uslugama iz članka 75. stavka 3. Zakona, odnosno građevinskim uslugama navedenim u članku 152. stavku 1. Pravilnika, te Dodatku II. tog Pravilnika, prvostupanjsko tijelo državne uprave je zaključilo da je kod predmetnih računa 30/MO1/4 od 13. siječnja 2020. godine i 119/MO1/4 od 03. veljače 2020. godine, trebalo primijeniti prijenos porezne obveze sukladno članku 152. stavku 4. Pravilnika, a ne iskoristiti pravo na odbitak pretporeza. Tako je utvrdilo da tužitelj nije imao pravo na odbitak pretporeza u ukupnom iznosu od 55.925,00 kn (29.250,00 kn + 26.675 kn), odnosno 7.422,52 eura. S obzirom na ovo, prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 03. studenoga 2023. godine tužitelju utvrdilo manje obračunati porez na dodanu vrijednost u 2020. godini, te naložilo tužitelju da ga plati u iznosu od 7.422,52 eura (55.925,00 kn), uz kamate u iznosu od 1.180,39 eura (8.893,68 kn). U žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja, tužitelj je istaknuo da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje institut prijenosa porezne obveze, te da ima pravo na odbitak predmetnog pretporeza. Tuženik je rješenjem od 27. ožujka 2024. godine odbio žalbu tužitelja. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

14. Suprotno tvrdnjama tužitelja, isti nema pravo na odbitak pretporeza temeljem predmetnih računa 30/MO1/4 od 13. siječnja 2020. godine i 119/MO1/4 od 03. veljače 2020. godine, jer se tu radi o prijenosu porezne obveze sukladno odredbama iz članka 152. stavka 4. Pravilnika. Naime, iz tih računa je jasno vidljivo da su izdani za iskope i radove na zapadnom dijelu marine-plaža, tj. vidljivo je da su tužitelju obavljene građevinske usluge iz članka 75. stavka 3. Zakona, odnosno građevinske usluge navedene u članku 152. stavku 1. Pravilnika, te Dodatku II. tog Pravilnika, te za njih tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza.

15. Rješenja tijela državne uprave u ovoj upravnoj stvari nisu arbitrarna, neosnovana, nerazumljiva i kontradiktorna.

16. Svi tužiteljevi navodi u tužbi u kojima se poziva na pojedine predmete suda EU, te koje detaljno analizira, tumači i dovodi u vezu sa predmetom u ovoj upravnoj stvari, pored navedenog u točki 14. obrazloženja ove presude, nemaju nikakvog utjecaja na ovu upravnu stvar.

17. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

18. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

19. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

20. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

21. U pogledu prijedloga tužitelja da određivanjem odgodnog učinka tužbe za navesti je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, dok je stavkom 6. istog članka propisano da odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.

22. U konkretnom slučaju, tužitelj nije ničim dokazao ili učinio vjerojatnim kako će mu izvršenjem rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave nastupiti šteta koja bi se mogla teško popraviti. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

23. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 25. rujna 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu, 20. listopada 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. (članak 42. stavak 5., članak 128. stavak 1. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba protiv točke I. izreke rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a). Žalba protiv točke II. izreke rješenja odgađa izvršenje rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA: - opunomoćenici tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ