REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kzd-13/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Antunu Akšamoviću, kao sucu za mladež, uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Bobek, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ND, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj KOz-DO-16/2022-1 od 30. rujna 2022., izmijenjene 14. ožujka 2024. i 16. prosinca 2024., nakon zaključene rasprave 15. listopada 2025. u prisutnosti za ODO u Požegi zamjenice NDO, okrivljene ND uz zamjenicu braniteljice Saru Korade, odvjetnicu u ZOU Horvat i Korade iz Zagreba, oštećenog UD uz punomoćnicu Marinu Gregurić Blekić, odvjetnicu u Požegi, 20. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP)

okrivljena ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći UDO i N rođene U, rođena **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, po zanimanju krojačica, sa završenom srednjom školom, zaposlena u ugostiteljstvu Maestro iz Velike, s mjesečnom plaćom od oko 900,00 eura, neudana, majka jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, srednjeg imovnog stanja, drugi kazneni postupak se ne vodi, neosuđivana

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

u razdoblju od siječnja 2020. do sredine ožujka 2020. te od početka svibnja 2020. do 31. listopada 2020., u Požegi, kao majka maloljetne AD, znajući da je rješenjem Općinskog suda u Požegi br. 4.R1 Ob-82/2018-7 od 2. svibnja 2019. određeno da će se susreti i druženja između oca UD i mlt. AD odvijati jednom tjedno, srijedom od 16.00 do 18.00 sati uz nadzor stručne osobe i uz njenu prisutnost tijekom tri mjeseca, a pod pretpostavkom uspješnog razvoja emocionalne bliskosti djeteta s ocem, susreti i druženja će se nakon toga nastaviti jednom tjedno srijedom od 16.00 do 18.00 sati uz nadzor stručne osobe i bez njene prisutnosti u iduća tri mjeseca, a nakon tih šest mjeseci redovitih susreta i druženja mlt. AD s ocem održavat će se jednom tjedno srijedom od 16.00 do 20.00 sati i svaki drugi vikend od petka u 18.00 sati do nedjelje u 18.00 sati, tijekom ljetnog godišnjeg odmora u trajanju od mjesec dana (srpanj i kolovoz naizmjenično), tijekom zimskog godišnjeg odmora u trajanju od sedam dana, tijekom vjerskih blagdana (Uskrs i Božić) i posebnih prigoda (rođendani djeteta i članova obitelji, obiteljska slavlja) naizmjenično, uz omogućavanje djeteta da dnevno komunicira s drugim roditeljem (telefonski, skypeom, e-poštom i sl.) ako to dijete želi i ako to ne remeti dječje dnevne aktivnosti, premda je bila svjesna da mora poštovati sudsku odluku i omogućiti provođenje navedenog rješenja, nije provodila navedenu odluku za zaštitu dobrobiti djeteta na način da nije adekvatno pripremala dijete za odlazak na druženje s ocem, pa je tako opterećivala dijete svojim iskustvima stvarajući kod djeteta negativnu sliku o ocu, nakon što bi odvela dijete u Obiteljski centar u određeno vrijeme, unatoč tome što je otac imao prava kontakta u trajanju od dva sata, kada bi se dijete počelo igrati s ocem prekidala igru nepotrebnim i učestalim brisanjem ruku djetetu, odlaskom na wc, zbog čega je dijete tražilo da ide s njom, a kada bi se vratile dijete se više nije željelo igrati s ocem, kada bi se dijete dok joj je sjedilo u krilu naginjalo prema igračkama koje bi donio otac, povlačila dijete prema sebi i okretala ju prema sebi, zbog čega su susreti oca s djetetom trajali kraće od propisanog, te se oglušila na sugestije voditelja mjere da potiče igru djeteta s ocem, te unatoč višekratnih upozorenja od strane stručnih djelatnika Centra da time krši sudsku odluku i štetno utječe na psihofizički razvoj djeteta, ustrajala u takvom ponašanju, izričito izjavivši da se neće pridržavati navedene sudske odluke, čime je onemogućavala susrete oca UD sa djetetom.

d a k l e , onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo u članku 173. stavak 1. KZ/11.

II Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP, oštećeni UD se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

III Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP troškovi postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi podnijelo je dana 30. rujna 2022. optužnicu pod brojem Koz-DO-16/2022-1 protiv okrivljene ND zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji, i djece, neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke opisano i kažnjivo u članku 173. stavka 1. KZ/11 s prijedlogom sudu da okrivljenicu proglasi krivom za počinjeno kazneno djelo i da joj izrekne kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te joj izrekne uvjetnu osudu kojom će se odrediti da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Rješenjem ovog suda broj Kovm-14/2023-3 od 4. travnja 2023. potvrđena je optužnica protiv okrivljene ND.

3. Optužnica je u činjeničnom opisu djelomično izmijenjena na raspravi održanoj 14. ožujka 2024. i 16. prosinca 2024.

3.1. Nakon što je optužnica u znatnoj mjeri u činjeničnom opisu izmijenjena na raspravi 16. prosinca 2024. ista je ponovno dostavljena optužnom vijeću ovog suda koje je takvu izmijenjenu optužnicu potvrdilo svojim rješenjem broj Kovm-1/2025-3 od 17. siječnja 2025.

4. Okrivljena ND očitovala se da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnim aktom stavlja na teret.

5. U svojoj obrani na raspravi 15. listopada 2025. okrivljena ND je navela kako u cijelosti osporava i ovako izmijenjenu optužnicu te ono što joj se stavlja na teret te kako nije točno da ne bi adekvatno pripremala dijete za odlazak na druženje s ocem, jer joj je rečeno da treba dovesti dijete na susret i pustiti ju da se samostalno igra s ocem i da to ne smije ometati i uplitati se u to, što ona nije niti činila, a otac je samostalno trebao razviti igru sa djetetom, odnosno rečeno joj je da prepusti tijek susreta voditelju mjere i ocu. Isto tako voditelj mjere znao ju je pitati da za slijedeći susret predloži neku aktivnost koju bi AD mogla raditi s ocem, pa je tako na primjer znala predložiti da crta, no nije mogla znati hoće li AD idući put biti raspoložena za to. Napomenula je kako je ona uvijek i dolazila 5-10 min ranije kako bi se AD prilagodila na novi prostor i na tu situaciju te kako ona nije samostalno okretala dijete prema sebi, već se ona okretala prema njoj u situacijama kada se uopće nije htjela igrati s ocem niti razgovarati s njim. Što se tiče odlazaka na wc, oni nisu bili učestali niti neuobičajeni s obzirom na to koliko vremena su provodili ondje i nije točno da bi AD tražila da ide kući nakon što bi se vratila s wc-a, već bi to tražila i ranije, pogledala bi nju i voditelja nadzora i govorila da želi ići kući, a isto tako je AD već čim bi došla znala pitati zašto mora ondje biti i to neovisno o tome tko je bio voditelj nadzora, jel to bila muška ili ženska osoba, a dobila bi odgovor da je to zato što je to netko tako odredio. Susreti su znali trajati kraće isključivo iz razloga što otac nije uspio razviti odnos i igru sa AD te se njoj nije više ostajalo ondje, a ona kao majka nije na to utjecala. Također je navela kako UD uopće nije pitao o tome kako je AD, iako mu je bilo poznato da je znala biti i bolesna, te on sa njom nikada nije imao normalan odnos ni komunikaciju niti je htio sa njom razgovarati o AD, iako je imao tu mogućnost na susretima, no on je nju vrijeđao i vikao na nju. Također je napomenula da čak i nakon što je doneseno rješenje o prekidu mjere, ona je zvala u Centar te se raspitivala treba li i gdje dovoditi AD na susrete, na što joj je rečeno da ne treba ništa dok joj se ne jave. Na upit suca vezano za brisanje ruku, odgovorila je kako je ona AD brisala ruke po potrebi, ovisno o tome jesu li joj bile prljave, ovisno o tome što je dirala, a smatra da je za time bila povećana potreba u vrijeme epidemije virusa COVID-19. Nadalje, na upit suca o tome je li bila upozoravana od strane voditelja mjere da potiče igru AD s ocem, odgovorila je da kada bi bila upozorena da potiče ona bi ju poticala, a kada bi joj rekli da šuti, tada bi šutjela. Isto tako ako bi susret bio iz nekog razloga prekinut, naknadno bi nazvala voditelja mjere da pita kako će nastaviti, ili ako je znala da u dan kada je određen susret neće moći doći 10 min prije zakazanog susreta, također je zvala da pita kako će se odvijati i da javi da neće moći doći ranije, no to je bilo rijetko jer je uglavnom dolazila 10 minuta prije susreta.

5.1. Nadalje je navela kako u preostalom dijelu ostaje kod obrane koju je dala na raspravi 14. ožujka 2024. kada je navela da se ne smatra krivom jer je svoje dijete redovito dovodila na susrete, dozvoljavala da se ti susreti odvijaju onako kako bi trebalo. Napomenula je da je došlo do promjene voditelja mjere nakon sukoba koji je izazvao oštećeni UD u rujnu 2019., pa je TD navela kako više ne želi biti voditelj nadzora te se mjera susreta i druženja nije mogla provoditi neko vrijeme i susreti su prestali. Navela je kako je CZSS Požega tražio od suda da više ne bude susreta i druženja što je sud odbio pa je provođenje mjere nastavljeno nakon što je imenovan novi voditelj nadzora SD. Iskazala je kako su susreti i druženja opet krenuli, ali to nije baš funkcioniralo pa je zatim došlo do epidemije virusa Covid 19 i neko vrijeme se ništa nije odvijalo, ali nakon toga su ponovno nastavljeni susreti te je CZZS Požega donio odluku da se prekinu susreti i druženja jer kod AD nije bilo pomaka. Raspitivala se treba li i dalje dovoditi AD, ali ADO joj je rekla da ne mora više dolaziti sve dok se ne donese nova odluka suda o čemu će ju se pisano obavijestiti. CZZS Požega je donio odluku o prekidu mjere u studenom 2020. i poslije toga se susreti više nisu održavali. Smatra da nije ništa učinila, radila je sve da se AD uključi u susrete i druženja sa UD, no to nije išlo. Slušala je upute voditelja nadzora i napravila je onako kako joj je rečeno, ali AD nije bila zainteresirana za igru i više se voljela igrati sama. Na upit da li je bilo slučajeva da se susreti i druženja nisu održavali puna dva sata kako je određeno rješenjem, iskazale je da bi nekada AD plakala ili bi već došla uplakana te bi AD sama znala pitati voditelja SD da bi išla kući, a on bi rekao da nema smisla mučiti dijete i to bi dopustio. Nikada nije AD odvela samoinicijativno bez odobrenja voditelja nadzora te su oni uvijek sami dali svoju procjenu treba li nastaviti susret ili će se ranije prekinuti. Znala je otići u hodnik s AD u situacijama kada bi UD vikao, ali kako bi ju smirila te AD nikada nije branila kontakte s ocem. Nadalje je navela kako je bilo situacija kada bi zbog nečijih obaveza trebalo dogovoriti susret neki drugi dan, a na što je ona pristajala u dogovoru s voditeljima, posebice TD, a nakon što je mjera obustavljena u studenom 2020. nije donesena nikakva odluka o nastavku susreta i druženja, a o čemu je više puta provjeravala i zvala u Centar da to pita. Na upit koga je zvala u Centar, odgovorila je kako je najviše zvala ADO. Na daljnji upit, da li je oštećeniku rekla da dijete više neće dovoditi na susrete i druženja, iskazala je da je u rujnu 2019. došlo do fizičkog napada na nju u prisustvu AD i rekla je da će podići prijavu protiv UD jer smatra da to nije bilo normalno ponašanje. Na upit, da li je krajem listopada 2020. prilikom druženja u Centru rekla oštećeniku da mu više neće dovoditi dijete, da mu ne da kontakte i da će ga tužiti da mu se ukinu susreti i viđanja s djetetom, odgovorila je kako je mislila u smislu da ne želi susrete koji bi bili na štetu djeteta. Nikada nije ništa branila i redovito je dovodila dijete na susrete čak i kada je AD bila bolesna. Na upit o tome je li podnijela tužbu sudu radi izmjene odluke o susretima i druženjima, iskazala je da je podnijela tužbu.

6. Ispitana kod Policijske uprave požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije od 23. veljače 2022. okrivljena je navela da je UD imao susrete s djetetom sve do listopada 2020. kada ju je fizički napao, dok je držala AD u naručju te je tom prilikom zadobila tjelesnu ozljedu. Na tim susretima UD nije pokazivao interes za AD kao njen otac, niti je imao bliskosti i nije ju znao zainteresirati te je u prisutnosti djeteta znao govoriti loše o njoj. Po rješenju iz 2019. susreti su se odvijali uz prisutnost stručne osobe TD i JD. Navela je kako je sama AD znala odbijati susrete, odmah bi se digla čim je vidjela oca koji je na susrete dolazio zadnju sekundu prije početka. Opisala je kako su susreti trajali jedan ili dva mjeseca, a za vrijeme pandemije Covida-19 su se odgađali te je Centar zaključio da nema emocionalne bliskosti oca sa AD, a u međuvremenu je pokrenut novi postupak u vezi susreta. Zadnji susret je bio u listopadu 2020. kada je napadnuta od strane podnositelja prijave te poslije dijete nije imalo nikakav kontakt s ocem, a djelatnica Centra joj je rekla da dok sud ne donese novu presudu, da nema što dovoditi dijete. Sud je donio novo rješenje koje nije pravomoćno i smatra da nije trebala postupati po prethodnoj presudi. Navela je kao su susreti prekinuti dva puta i to u rujnu 2019. zbog fizičkog napada i početkom 2020. na inicijativu Centra zbog virusa Covid- 19. Nakon toga susreti su nastavljeni, a Lucijin otac se nije pridržavao epidemioloških mjera, kihao je i kašljao te je o tome obavijestila Centar. U rujnu ili listopadu 2020. prilikom druženja oca s djetetom UD ju je vrijeđao te se dijete rasplakalo, a ona je zvala policiju. Socijalni radnik SD koji je bio prisutan tim druženjima rekao joj je da mora dolaziti, a djetetu da se mora igrati. Nadalje, navela je da od Centra nije dobila nikakvo rješenje da se ukidaju susreti i druženja.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao preslik rješenja Općinskog suda u Požegi 4.R1 Ob-82/2018-7 od 2. svibnja 2019. (list 7-9 Kzd spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Požega od 20. rujna 2021. (list 10 Kzd spisa), preslik presude Općinskog suda u Požegi broj 4.P Ob-68/2020-29 od 15. veljače 2022. (list 26-37 Kzd spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Požega od 3. svibnja 2022. (list 46-47 Kzd spisa), završno izvješće voditelja mjere i zaključak Stručnog tima CZSS Požega (list 59-66 Kzd spisa), izvršio je uvid u presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 11 P Ob-27/2023- 7 od 5. svibnja 2023. koja je predana u spis na raspravi od 5. rujna 2023. (list 117-129 Kzd spisa), izvršio uvid u dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Požega vezano uz ostvarivanje osobnih odnosa UD i mlt. AD povodom predmetnog rješenja Općinskog suda u Požegi broj R1 Ob-82/2018- 7 od 2. svibnja 2019. za razdoblje od siječnja 2020. do veljače 2022. (list 151-181 Kzd spisa), uz suglasnost stranaka pročitao je zapisnik o ispitivanju oštećenika UD kod ODO u Požegi od 15. ožujka 2022. (list 40-43 Kzd spisa) i sa rasprave od 5. rujna 2023. (list 113-116 Kzd spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TD sa rasprave od 18. listopada 2023. (list 131-134 Kzd spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka JD na raspravi od 18. listopada 2023. (list 134-138 Kzd spisa) i kod ODO u Požegi od 1. srpnja 2022. (list 54-56 Kzd spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ADO od 30. studenog 2023. (list 140-142 Kzd spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TDO od 30. studenog 2023. (list 142-144 Kzd spisa), sud je ispitao okrivljenu ND, pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljene sa rasprave održane 14. ožujka 2024. (list 200-201 Kzd spisa) te zapisnik o ispitivanju okrivljene kod PU Požeško-slavonske od 23. veljače 2022. (list 15-18 Kzd spisa), te je reproducirao DVD snimku ispitivanja (list 19 Kzd spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz KE i PE (list 192-195 Kzd spisa).

8. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP sud je odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka RD i UDO jer je činjenično stanje u spisu dovoljno utvrđeno, a navedene svjedokinje sudjeluju u postupku koji je naknadno započet pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem P Ob-411/2024, odnosno predložena svjedokinja RD je postavljena za posebnog skrbnika mlt. AD nakon događaja koji su predmet ovog postupka pa iste nemaju neposrednog saznanja o postupanju okrivljenice u inkriminirano vrijeme.

8.1. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se izvrši uvid u podnesak koji je predan na raspravi 15. listopada 2025., s obzirom da istome prileži psihologijska procjena mlt. AD od 15. studenog 2024., što je četiri godine nakon događaja koji su predmet ovog postupka, dok su izvješća o mjeri nadzora već pročitana u dokaznom postupku i nalaze se u spisu predmeta.

9. Ispitan kod ODO Požega 15. ožujka 2022. oštećeni UD je naveo kako je s ND bio u ljubavnoj vezi u kojoj je rođena kćerka AD. Nakon rođenja kćerke Općinski sud u Požegi je donio presudu po kojoj je AD povjerena ND, dok su njemu određeni susreti i druženja s kćerkom. Kontakti su određeni tako da ima pravo viđati dijete prva tri mjeseca jednom tjedno srijedom od 16,00 sati do 18,00 sati u Centru za socijalnu skrb Požega uz nadzor stručne osobe i uz prisustvo ND. Nakon tri mjeseca pod pretpostavkom uspješnog razvoja emocionalne bliskosti djeteta susreti i druženja bi se odvijali bez prisustva majke. Nakon šest mjeseci susreti i druženja bi se odvijali izvan Centra za socijalnu skrb bez nadzora stručne osobe. Poslije tih šest mjeseci bi se odvijali jednom tjedno i svaki drugi vikend te tijekom ljetnih i zimskih praznika. Zadnji kontakt sa kćerkom AD imao je u Centru za socijalnu skrb Požega u listopadu 2020. Na tom susretu bio je prisutan SD i okrivljena. Nakon toga ND više nije dovodila kćerku na susrete. Tom prilikom mu je ND rekla da više neće dovoditi dijete, da mu ne da kontakte, da će ga tužiti i tražiti da se ukinu susreti i viđanja s djetetom. Dolazio je pet ili šest puta i kada je vidio da je okrivljena prestala dovoditi dijete više nije dolazio. To je prijavio i u Centru, pitao je socijalnu radnicu Nadu Antonić Čadovsku zašto ND ne dovodi dijete, a ona mu je odgovorila da se o tome treba dogovoriti sa ND. Također mu je rekla da ga je ND tužila i da joj je rekla da neće dovoditi dijete sve dok se ne donese nova odluka te da on više ne dolazi. Iskazao je kako je ND govorila protiv njega pred djetetom, cijelo vrijeme ju je čvrsto držala u rukama na način da bi dijete sjedilo u krilu okrenuto prema njoj, a kada bi ju on pozvao da dođe njemu, ND bi djetetu rekla da ne ide, da će ju on tući. Povodom podnesene tužbe okrivljene, a radi donošenja odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi Općinski sud u Požegi donio je nepravomoćnu presudu pod brojem P Ob-68/2020-29 od 15. veljače 2022. te su mu određeni istovjetni susreti i druženja kao i u presudi iz 2019., ali i dalje ne ostvaruje susrete s djetetom. Sjeća se da je tom prilikom u Centru bila prisutna i TDO.

10. Oštećeni UD ispitan na raspravi kod Općinskog suda u Požegi od 5. rujna 2023. je iskazao da je rješenjem Općinskog suda u Požegi od 2. svibnja 2019. bilo određeno da će se susreti s kćerkom AD prva tri mjeseca odvijati u prisutnosti majke ND i djelatnika Centra za socijalnu skrb. Centar je kao osobu koja će obavljati nadzor odredio TD. Susreti i druženja su se trebali odvijati u trajanju od dva sata, međutim velika većina susreta je trajala tek pet do deset minuta jer bi okrivljena uzela dijete i otišla. Možda je tek u šest navrata tijekom dvije godine bilo u punom trajanju od dva sata. ND mu nije dopustila da fotografira dijete, iako su mu svi suci rekli da na to ima pravo te kada bi uzeo telefon u ruku da uslika kćerku, ND bi mu odgovorila da će ih tata tući. Istaknuo je da će u listopadu 2023. godine biti tri godine kako nije vidio kćer. Prilikom druženja i susreta u Centru pozivao je AD da se dođe igrati s njim, ali ND je to sprječavala na način da bi ju zaustavila rukama i govorila da ne ide kod njega jer će ju on tući. To je vidio i čuo pravnik iz Centra Mislav Gojo koji je bio prisutan tim susretima šest mjeseci. Njegov posljednji kontakt s kćerkom AD bio je u listopadu 2020. u Centru za socijalnu skrb Požega. Nastavio je dolaziti srijedom, ali SD i ADO su mu rekli da više ne dolazi i da se dogovori o susretima sa ND. Na upit, je li mu prilikom zadnjeg susreta okrivljena nešto rekla, odgovorio je da je u listopadu 2020. ND vikala na njega i JD te je nakon pet minuta uzela AD i otišla. U odnosu na dio iskaza kod ODO u Požegi u kojemu navodi da mu je ND rekla da više neće vidjeti dijete, da će ga tužiti da mu se ukinu susreti i druženja s djetetom iskazao je kako mu je ND to rekla nasamo prije dolaska JD. Na upit, je li takvo ponašanje prijavio Centru, naveo je da je razgovarao sa ADO ali mu je rekla da ju to nije briga i da se dogovore sami. U odnosu na dio iskaza kod ODO u Požegi kada je izjavio da mu je ADO rekla da će ga ND tužiti i rekla da dijete neće dovoditi sve dok se ne donese nova odluka te da više ne dolazi, naveo je kako je to točno. Iskazao je da je osim ovog rješenja Općinskog suda u Požegi od 2. svibnja 2019. donesena još i presuda od 15. veljače 2022. te ove godine odluka Općinskog suda u Slavonskom Brodu te je u svim odlukama određeno da će se susreti i druženja odvijati tijekom tri mjeseca jednom tjedno uz nadzor stručne osobe i prisustvo majke. Nije mu poznato je li zadnja presuda postala pravomoćna, ali čuo je da je postala. Na upit, je li bio svjestan da će se nakon tri početna mjeseca susreti i druženja njega sa kćerkom odvijati u prisutnosti stručne osobe, a bez majčine prisutnosti, iskazao je da je bio svjestan, ali da se prijeđe u ta tri naredna mjeseca to je redovito sprječavala ND tako što bi svaku predzadnju srijedu, a prije nego bi se okončala ova tri prethodna mjeseca, napravila dramu nakon koje šest mjeseci ne bi bilo susreta te bi sve krenuli ispočetka. Na upit kada je započeo susrete po rješenju Općinskog suda u Požegi, iskazao je da je počeo susrete na jesen 2019., u listopadu ili studenom, no ni tada to nije funkcioniralo i to je trajalo do listopada 2020., ali sa prekidima od šest mjeseci. Na upit, da li su se i na koji način odvijali susreti tijekom lockdowna od ožujka do svibnja 2020., iskazao je da se tada susreti i druženja nisu odvijali. Na upit, da li je upoznat sa zaključkom CZSS-a od 4. studenog 2020. kojim je određeno da mjera ostvarivanja osobnih odnosa prestaje s danom 31. listopada 2020., odgovorio je da je upoznat s tim zaključkom. Na upit, da li zna zbog čega je donesen takav zaključak, iskazao je da mu je ADO rekla da mjera inače traje šest mjeseci, ali da se kod njih nije mogla provoditi u kontinuitetu šest mjeseci, pa oni više ne mogu provoditi mjeru, nego da se moraju sami dogovoriti. Na upit, zašto je TD zamijenjena JD, naveo je da je njegova tadašnja odvjetnica Sandra Pavić jednom prilikom kod Općinskog suda u Požegi izjavila sutkinji Meliti Novak zašto je voditeljica posebne mjere osoba koja je po zanimanju politolog, da bi to trebao biti pravnik ili psiholog, na što se sutkinja Novak obratila ADO i rekla joj da to urede. Vezano za presudu od 15. veljače 2022., iskazao je da je ta presuda ukinuta i vraćena na ponovno suđenje te je spis delegiran u Slavonski Brod i u tom postupku je donesena presuda od 5. svibnja 2023.

11. Svjedok SD ispitan kod ODO u Požegi od 1. srpnja 2022. je iskazao da je zaposlen u Centru za socijalnu skrb Požega od 16. listopada 2019. u Odjelu za djecu, mlade i obitelj. Rješenjem Centra imenovan je voditeljem nadzora susretima i druženjima između UD i njegove mlt. kćerke AD. Njihovi susreti su i prije bili pod nadzorom i to je trajalo sve do incidenta u kojem je ND zadobila tjelesne ozljede te je podnesena kaznena prijava protiv UD. Opisao je kako su se susreti između oca i kćerke prvo trebali odvijati tri mjeseca, a nakon toga je AD trebala biti s ocem bez prisustva majke, a poslije toga je AD trebala provoditi vikende s ocem. Od svega toga, održali su se susreti oca i majke, a onda je došlo do lockdowna, pa se susreti gdje su sami trebali biti otac i mlt. kćerka AD nisu održali. U početku održavanja susreta, od veljače do listopada 2020. AD i otac su se postepeno zbližili te uspostavili kontakt, ali ND je u tim trenucima znala dobacivati nekakve primjedbe na njegov račun i na račun UD. Na primjer kada je UD donio kinetički pijesak s kojim se inače djeca vole igrati, ND je rekla da ga se ne otvara, jer ako se otvori da će se prenijeti virus Covid 19. Prilikom prvog susreta na kojemu je on prisustvovao ND je došla u Obiteljski centar s AD te je on dao bojice AD s kojima se ona zabavila i kada je ušao UD iz početka je AD imala odmak, ali nakon što je UD izvadio igračke, AD se igrala s njim. Tijekom cijelog druženja ND je na neverbalan način pokušala AD odvojiti od oca i kada joj je AD sjedila u krilu i nagnula se prema igračkama koje joj je dao otac, ona bi AD povukla prema sebi. Upozorio je ND na takvo neprihvatljivo ponašanje. Negdje u rujnu ili listopadu 2020. UD je došao vidno uznemiren jer je ND protiv njega podnijela kaznenu prijavu za neplaćanje uzdržavanja i on je pristupio AD i pitao ju da li ona zna da je on njezin tata. Na to je ND reagirala i rekla mu da je bitanga, da je nasilnik i da ih je tukao. UD joj je na to uzvratio i ona je izašla van te pozvala policiju. Naveo je kako je na zadnjem susretu AD sjedila u krilu majke, licem je bila okrenuta prema njoj i svakih desetak sekundi je govorila da hoće ići kući, a na to ju je poticala ND. Održalo se ukupno oko dvadesetak susreta AD s ocem, a ND je često prekidala igru između UD i AD na način da bi djetetu svakih desetak minuta brisala ruke nakon što bi AD dirala igračke koje je donio UD, iako su igračke bile čiste. UD je inače pitao za savjet kakve bi igračke kupio, a nakon lockdowna od svibnja 2020. otac se sve rjeđe igrao s djetetom jer je AD više bila koncentrirana na majku. Otac je prilazio i pokušao stupiti u kontakt s AD, no AD bi se odmakla te tražila majčino odobrenje, ali ga od nje nije dobila. Nikada za vrijeme susreta nije vidio da bi ND poticala AD da stupi u kontakt s ocem i da priča. Jednom prilikom mu je ND prišla i izrazila svoje nezadovoljstvo te navela da bi se susreti trebali odvijati jednom mjesečno. Nakon toga je Ivonin odvjetnik Tomislav Metić poslao ED Čadovska predstavku u kojoj je naveo da je UD prilikom održavanja susreta AD rekao da lutku treba baciti u vešmašinu, da lutku treba tući i ubiti ju, a što UD nije rekao te bi ga on upozorio da to ne smije govoriti. Iskazao je kako je UD prihvaćao njegove savjete dok ND nije to činila. Navedeno se dogodilo prije lockdowna, negdje u trećem mjesecu, a lockdown je trajao šest tjedana, negdje do početka svibnja 2020. Više nije vidio svrhu i napredak u susretima UD sa kćerkom AD te su ga prisustvovanja druženjima sve više iscrpljivala i tražio je da ga se više ne imenuje za voditelja. Kao voditelj pisao je mjesečna izvješća te završno izvješće, a iz kojeg proizlazi kako je ND verbalno i neverbalno na svaki način ta druženja pokušala opstruirati, odnosno opstruirala. Nije mu poznato da li je imenovan novi voditelj, ali mu je poznato da je ND u sudskom postupku tražila da se zabrane, odnosno smanje susreti i druženja i da je donesena prvostupanjska presuda u kojoj su određeni susreti i druženja UD s AD jedanput tjedno uz nadzor stručne osobe i prisustvo majke.

11.1. Ispitan na raspravi kod Općinskog suda u Požegi od 18. listopada 2023. svjedok SD je iskazao da je bio postavljen za voditelja nadzora nad susretima i druženjima UD i njegove kćerke AD. Susreti su počeli u siječnju 2020. te je ta mjera trebala trajati šest mjeseci, ali s obzirom da je u ožujku došlo do lockdowna te tijekom šest tjedana nije bilo susreta ta mjera je prolongirana do listopada 2020. Misli da je zadnji susret bio 14. listopada 2020. Poznato mu je da su se susreti i druženja tijekom prva tri mjeseca trebali odvijati uz nadzor stručne osobe i u prisutnosti majke, zatim tijekom tri mjeseca bez prisutnosti majke i nakon toga bi dijete trebalo ići na druženja kod oca. S obzirom da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili uvjeti tijekom cijelog trajanja mjere susreti su se odvijali uz prisutnost majke. Iskazao je kao bi majka redovito dovodila dijete, dolazila bi 10 do 15 minuta ranije, a UD bi dolazio 5 minuta ranije i s te strane nije bilo problema. Prvi susret koji je bio ostvaren je bio relativno dobar, AD bi sjedila u krilu majke, on bi izvadio papire i bojice te bi se AD počela igrati i na taj način bi ju pripremio na susret sa UD. Druženja nisu nikada trajala puna dva sata jer za dob djeteta od 4 do 5 godina teško tako dugo držati koncentraciju, a imajući u vidu i atmosferu u kojoj su se susreti odvijali. Nakon trećeg ili četvrtog susreta ND mu je izrazila nezadovoljstvo sa takvom dinamikom susreta i druženja da bi se isti trebali održati jednom mjesečno. Nakon lockdowna susreti su postajali sve teži, AD bi češće sjedila majci u krilu i teže bi se odvajala od majke, kraće bi ostajala te bi često pitala jel može ići kući. Zadnji ili predzadnji put UD je bio dosta uznemiren te je rekao da je ND podnijela protiv njega kaznenu prijavu zbog neplaćanja uzdržavanja, sjeo je i počeo ispitivati AD zna li da je on njezin tata, što je kod ND izazvalo burnu reakciju tako da je uzela AD i počela vikati na UD da je on njih tukao i da je bitanga. Izašla je iz prostorije s AD i rekla da AD plače te je tada on prekinuo susret i druženje. Nakon toga vidio je da je ND zvala policiju te je prijavila nasilje. Na upit, što je mislio kada je rekao da je prvi susret bio znakovit, iskazao je da imajući u vidu da se prije tog susreta UD i AD nisu neko vrijeme vidjeli da je znakovito što AD prema UD nije pokazivala znakove straha i uznemirenosti, imala je mali odmak, ali to je brzo prošlo. Na upit, je li ND na verbalan ili neverbalan način pokušala odvojiti AD od oca, iskazao je da je bio slučaj u ožujku 2020. pred lockdown kada je UD donio kinetički pijesak na što je ND izrazila nezadovoljstvo jer je pročitala na internetu da je taj pijesak proizveden u Kini, a nakon što su utvrdili da je proizveden u Europskoj uniji dopustio je da se AD s tim igra. Naveo je da je bilo situacija kada bi se AD zaigrala sa UD, ND bi išla na toalet, s obzirom da AD nije htjela ostati sama s njima u prostoriji otišla bi s majkom do toaleta i nakon povratka se više ne bi htjela igrati. AD je u početku sjedila u krilu kod majke te bi se nagnula da vidi kakve igračke joj je donio otac, ali majka bi ju povlačila prema sebi. Ne može zaključiti da li je tim povlačenjem željela spriječiti igru AD sa UD. Upozoravao je ND da ne povlači dijete, odnosno općenito je poticao ND da bi dijete trebalo ići kod oca, a kada bi ista imala primjedbe upozoravao ju je da stiša glas jer kada povisi glas AD se povuče u sebe. Zadatak mu je bio da reagira ako bi smatrao da je neko ponašanje neprimjereno. Isto tako bi reagirao ako su se UD i AD igrali neprimjereno, primjerice ako bi AD šutala igračke. Na upit, je li ND često prekidala igru između oca i kćerke, odgovorio je da bi ND znala često brisati AD ruke vlažnim maramicama, a pogotovo kada bi se igrala kinetičkim pijeskom. Na upit, je li UD često donosio igračke, iskazao je da ga je UD pitao za savjete o tome koje su igračke zanimljive i prihvaćao je savjete. Nadalje je naveo kako su igračke bile čiste i smatra da AD nije morala zbog toga brisati ruke, a to brisanje ruku je bilo izraženo u odnosu na igračke koje bi donosio UD. Nakon lockdowna svi su nosili maske i rukavice osim AD i ND koja to nije htjela. Na upit, jesu li igre oca s djetetom nakon lockdowna bile rjeđe, iskazao je da su igre bile rjeđe jer se izgubio kontinuitet susreta i druženja u razdoblju od 20. ožujka do **.**.2020. UD nije promijenio svoje ponašanje, dok ND nije poticala AD da ostvaruje kontakt s ocem. Na upit, vezano uz predstavku koju je branitelj okrivljene posalo ADO iskazao je da mu je poznato da je podnesena predstavka u kojoj se navodi da je UD prilikom održavanja susreta AD rekao da lutku treba bacit u veš mašinu, da je lupao lutkom od stol i govorio da ju treba ubiti što nije točno jer bi on upozorio UD na to. Na upit, do kada je bio voditelj mjere, naveo je daj to bilo do listopada 2020. te je mjera bila obustavljena zbog proteka vremena, iako je zbog lockdowna trajala dulje nego što je bila određena. Redovito je pisano mjesečna i završna izvješća koja je predao nadležnoj socijalnoj radnici ADO. Iskazao je da je točno ono što je naveo u izvješću da je ND verbalno i neverbalno druženja pokušala opstruirati, odnosno opstruirala. Na upit, vezano na to da je AD na zadnjem susretu sjedila u krilu kod majke okrenuta licem prema majci i svakih desetak sekundi govorila da hoće ići kući, naveo je da je to točno, a ND bi ju na to poticala tako što bi rekla AD da mora pitati SD može li ići kući i onda bi ga AD to i pitala. Na upit, zašto je naveo da je ND na svaki način pokušala opstruirati, odnosno opstruirala provođenje mjere kada to ne proizlazi iz kratkog osvrta voditelja mjere od 22. listopada 2020., iskazao je da ako netko od početka provođenja mjere, od 3. susreta njega zaustavi i kaže da se protivi ovakvim susretima i druženjima te se protivi naznakama da dijete ide kod oca na druženje, onda iz toga proizlazi da se protivi provođenju mjere te smatra da aktivno nepoticanje AD na igranje s ocem govori tome u prilog. Na upit, je li u rješenju bilo određeno na koji način majka treba aktivno sudjelovati u susretima i druženjima, osim što treba dovesti dijete, iskazao je da je upoznat s rješenjem te ne zna postoji li rješenje suda u kojem bi to bilo detaljno napisano. Na upit, tko određuje je li ostvarena emocionalna bliskost djeteta s ocem, iskazao je da to proizlazi iz njegovih izvješća, ali to je i usmeno rekao ADO i BD. Na upit, je li upoznat s zaključkom Centra od 4. studenog 2020., iskazao je da je upoznat i da se takav zaključak o prestanku mjere donosi na kraju svake mjere te ni ovaj nije donesen zbog izvanrednih okolnosti već zbog proteka vremena. Naveo je kako je bilo potrebno donijeti novo rješenje, ali da isto nije doneseno. Na upit, da detaljnije objasni koje je savjete davao ND i UD, odgovorio je kako je ND govorio da AD ne sjedi u krilu, da se ode igrati sa UD. Nadalje je naveo kako kraćih susreta po 5 ili 10 minuta nije bilo prije lockdowna i da su tada susreti trajali gotovo dva sata. Nakon sat vremena dijete bi izgubilo koncentraciju i interes za igru. Na upit, zašto su susreti trajali kraće po 5 ili 10 minuta, naveo je da je to bilo zbog toga što je AD sjedila u krilu majke, okrenuta licem prema njoj, a na njegovo poticanje da ju pusti da se ode igrati s ocem, ND to ne bi učinila. Na upit, kada mu je predočen dio iskaza kod ODO u Požegi vezano za to da se otac nakon lockdowna rjeđe igrao s djetetom jer je AD više bila koncentrirana na majku, da je otac prilazio i pokušao stupiti u kontakt, a AD bi se odmakla i tražila majčino odobrenje, iskaza je da je to točno.

12. Svjedokinja TD, ispitana na raspravi kod Općinskog suda od 18. listopada 2023. iskazala je da je prije 4 ili 5 godina sudjelovala u okviru nadzora nad susretima i druženjima koje je ostvarivao UD s kćerkom AD, a susreti su se odvijali na način da bi ND došla s AD, a zatim bi došao UD i on bi se igrao i družio s AD. Ne može reći da su se UD i ND stalno svađali, ali nisu baš ni komunicirali. U jednom susretu, misli da je to bio posljednji, UD je zatvorio vrata da se ne može izaći te je bilo naguravanja i ona je pozvala policiju. Na upit, zašto je prestala biti voditelj, odgovorila je da joj je to bilo prestresno i da to više nije htjela raditi. Na upit, je li okrivljena onemogućavala održavanje susreta na bilo koji način, iskazala je da su ND i UD bili redovni u svojim dolascima te se ne sjeća da bi ND onemogućavala druženja UD s kćerkom. Oni bi sjeli te bi se UD pokušavao igrati s AD, a AD je nekada bila raspoložena, a nekada ne. Ponekad je i ND poticala AD da se druži, ali nije voljela da UD ljubi AD i jako je inzistirala na higijeni, da UD pere ruke. Na upit, koliko su trajali susreti, odnosno koliko je bilo određeno da traju, iskazala je da su trajali u početku sat vremena, a poslije dva sata. Misli da su se održavali cijelo vrijeme za koje su bili određeni, osim toga zadnjeg puta kada je susret bio prebačen u podrumsku prostoriju koja nije bila prikladna za održavanje susreta i taj puta se UD naljutio, ali se ne sjeća iz kojeg razloga. Na upit, što je mislila pod tim da okrivljena nije voljela da UD ljubi AD, iskazala je da se vidjelo po njezinom izrazu lica i govorila je UD da opere ruke. Na upit, vezano za situaciju kada je UD htio fotografirati dijete, odgovorila je da ND to nije dopuštala i da je rekla kako ne želi da stavlja fotografije na društvene mreže. Na upit, je li okrivljena govorila AD da ne ide kod tate jer će ju on tući, iskazala je da to nije čula, to bi zapamtila. Na upit, vezano za to da AD nekada nije bila raspoložena, navela je da je nekada bila uspavana pa ju je trebalo poticati da se igra, nekada je poticala ona, a nekada ND i UD. Na upit, zna li zašto je UD pri posljednjem susretu stao na vrata, iskazala je da se sjeća da je bilo nešto u vezi snimanja, odnosno da je UD nešto zvučno snimao, a ND je to primijetila i prigovorila. Na upit, koliko je dugo bila voditelj nadzora, iskazala je da je to bilo par godina, sjeća se da su to bila dva ili tri Lucijina rođendana. Navela je da je možda nakon situacije u podrumu Centra bio prekid od jednog ili dva susreta, dok se ne smiri situacija, a ND je uvijek bila prisutna susretima. Nakon što joj je predočeno rješenje Općinskog suda u Požegi R1 Ob-82/2018-7 od 2. svibnja 2019. o tome kako će se odvijati susreti, iskazala je da za vrijeme dok je ona bila voditelj nadzora susreti i druženja su se uvijek odvijali uz prisustvo majke te je AD tada bila mala i UD nije baš dobro baratao s njom jer ju je trebalo hraniti i mijenjati pelene, pa misli da se ta emocionalna bliskost nije ostvarila. Na upit, na koji bi način ND poticala AD, iskazala je da prije nego bi UD došao, ND bi stavila igračke na stol s kojima se AD igrala, odnosno pripremila bi ju za susret sa UD da ne bude uz nju već da se zaigra s igračkama. Ne bi ju pripremala verbalno u smislu da joj je rekla da će se sada igrati s ocem. Na upit, je li bilo situacija da bi ND uzimala AD u ruke i odvlačila ju od igre sa UD, iskazala je da se ne sjeća da bi ND uzela AD s ciljem da je makne od UD. Navela je da bi ju uzimala samo kada bi AD trebalo promijeniti pelene ili kada bi AD tražila sok. Na upit, tko joj je iz Centra rekao da i dalje nakon tri mjeseca ND treba biti prisutna susretima, iskazala je da misli da joj je to rekla ADO i TDO. Nije o tome sama donosila odluke. Navela je da je bilo jako teško pridobiti AD da se igra s ocem UD, a između njih nije bilo bliskosti i AD se više voljela igrati sama, nekada se htjela igrati, a nekada nije bila raspoložena. Smatra kako je bilo bitno da UD sam pronađe način kako da ostvari bliskost s AD i ona je u tome nastojala pomoći. Sjeća se da je AD voljela kinetički pijesak, a što je i UD nosio te se tada igrala s njim. Na upit, sjeća li se da je AD voljela da joj UD pokazuje životinje na mobitelu, iskazala je da se toga sjeća i da je AD voljela gledati slike na mobitelu. Ne sjeća se da bi ND na to reagirala.

13. Svjedokinja ADO ispitana na raspravi kod Općinskog suda u Požegi od 30. studenog 2023. iskazala je da je već više od godinu dana u mirovini te da nema uvid u spise te se nije mogla podsjetiti ovoga predmeta. U centru su sve radili timski ona i psiholog TDO i pravnik te o svemu postoji pisani trag. Na upit, kada sud donese odluku o susretu i druženju kakva je procedura, iskazala je da Centar određuje voditelja, a susreti i druženja se ne mogu provoditi ako Centar nije odredio voditelja. Na upit, tko odlučuje o tome je li ostvarena emocionalna bliskost djeteta s roditeljima da bi se prešlo u drugu fazu susreta, iskazala je da se o tome u Centru odlučuje timski te je njoj poznato da su ovi susreti i druženja trajali znatno duže nego je to bilo odlučeno sudskom odlukom te joj je naposljetku voditelj mjere SD rekao da više ne želi biti voditelj jer nije bilo nikakvog pomaka niti je došlo do razvoja emocionalne bliskosti djeteta s ocem. Nakon predočenja zapisnika od 4. studenog 2020. sa lista 60-61 K spisa i upita predstavlja li taj zaključak neku formalnu odluku nakon koje se susreti ne bi mogli odvijati, iskazala je da se tu radi o konstataciji da voditelj mjere koji je bio određen više ne može izvršavati svoje obveze, a stranke su upućene da mogu od suda tražiti donošenje nove odluke i pokretanje novog postupka. Po njenom saznanju stranke su bile upoznate da mjera prestaje, a bez donošenja nove odluke od strane Centra o imenovanju voditelja mjere, susreti i druženja se na način kako je to određeno sudskom odlukom ne bi mogli provoditi, no stranke svakako imaju mogućnost da međusobno dogovore svoje odnose, a mogu pokretati i nove postupke. Misli da dok je radila u Centru nakon donošenja ove odluke od 4. studenog 2020. Centar nije donosio nekakvu drugu odluku vezano za imenovanje voditelja mjere i nastavak susreta i druženja koji su prekinuti. Ne može se sjetiti je li se okrivljena nakon 4. studenog 2020. raspitivala u vezi nastavka provođenja mjera. Na upit, je li se oštećenik obraćao zbog nemogućnosti viđanja djeteta, iskazala je da je dolazio često dok je sve to skupa trajalo, ali ne može se sjetiti što je sve govorio. Sjeća se da je imao primjedbe na djelatnike CZZS jer je govorio da je on studirao psihologiju i da bolje razumije djecu nego oni u Centru. Ne sjeća se je li UD od nje tražio za odobrenje da fotografira dijete. Na upit, sjeća li se je li bilo kakvih poteškoća vezano za slikanje i snimanje iskazala je da koliko se sjeća u periodu od siječnja 2022. s time nije bilo problema, a bilo je ranije izvan tog perioda. Sjeća se da je oštećeni UD govorio da želi fotografirati dijete da ju vidi njegova majka dok je još živa, no oni u tom smislu nisu davali nikakva odobrenja niti su za to ovlašteni jer je to stvar dogovora između roditelja. Navela je da je voditelj mjere SD dostavljao izvješća o provođenju mjere, koje se inače dostavlja jednom mjesečno, a u konkretnom slučaju je bilo rjeđe zbog epidemije virusa Covid-19.

14. Svjedokinja TDO ispitana kod Općinskog suda u Požegi od 30. studenog 2023. iskazala je da je prvi susret sa ND i ŠD bio 2015. nakon što se rodila AD te je 2016. određena mjera nadzora nad ostvarivanjem obiteljskih odnosa te je voditelj do 2020. bila TD i u tom razdoblju je znalo biti problema. 2018. godine je bio pokrenut postupak da se zabrani kontakt oca s djetetom, a to je tražila ND da se UD ne dopusti da viđa dijete te je bilo incidenata kada je UD htio fotografirati dijete. Navela je kako UD ima manjkave roditeljske kapacitete glede uspostavljanja kontakta roditeljskog odnosa s djetetom te nije uvijek prihvaćao savjetnike djelatnika CZZS-a. U odnosu na ND, iskazala je kako je ista poštivala sudsku odluku u smislu da je redovito dovodila dijete na susrete i druženja, ali nije AD aktivno poticala da sudjeluje, a 2021. godine došlo je do situacije kada je UD fizički napao ND, a to joj je poznato iz izvješća te je bila predložena zabrana ostvarivanja odnosa s djetetom, a što je odbijeno. Razgovarala je s mlt. AD te joj je AD govorila da se boji UD i nije ga oslovljavala kao oca već je govorila „čiko“. U to vrijeme je voditelj mjere bio SD. Na upit, je li bila upoznata sa sadržajem rješenja iz 2019. na koji način se trebaju održavati druženja, iskazala je da je otprilike bila upoznata s tim rješenjem i načinom kako bi se to trebalo održavati te da o razvoju emocionalne bliskosti odlučuje onaj koji je određen rješenjem suda te je u konkretnom slučaju bilo određeno da će to procijeniti stručne osobe CZSS-a, a to radi tim u kojem se nalazi socijalni radnik, psiholog i pravnik, a to je bila ADO, te ona kao psiholog, dok pravnik nije sudjelovao u procjeni, ali je bio član tima. U konkretnom slučaju nije ostvarena emocionalna bliskost djeteta s ocem da bi se prešlo u drugu fazu. Na upit, jesu li se susreti i druženja kako je to određeno rješenjem Općinskog suda u Požegi od 2. svibnja mogli nastaviti nakon donošenja zaključka CZSS-a od 4. studenog 2020. u kojem je bilo određeno da prestaju prava i obveze voditelju mjere JD i da prestaje mjera ostvarivanja osobnih odnosa djeteta AD s ocem UD i bez imenovanja novog voditelja, odgovorila je da ako je u sudskom rješenju bilo određeno da će se susreti i druženja odvijati uz nadzor stručne osobe takvi susreti i druženja se nisu mogli nastaviti dok CZSS ne imenuje novog voditelja mjere. Nadalje je navela kako je mjera prestala jer rješenje suda nije bilo moguće provoditi i mjera je neprovediva te je bilo potrebno da sud donese novu odluku. Nema informaciju o tome da li je nakon studenog 2020. u Centru doneseno bilo kakvo rješenje u smislu nastavka susreta i druženja po sudskom rješenju od svibnja 2019. Ne sjeća se jesu li sa zaključkom od 4. studenog 2020. bili upoznati ND i UD. Na upit, da li joj se UD obraćao i zbog čega, navela je da joj se obraćao tijekom 2018. te je navodio da je teško uspostavljao kontakt s djetetom i da ga u tome opstruira ND. Na upit, je li negdje zabilježeno mišljenje da nije ostvarena emocionalna bliskost djeteta s ocem, iskazala je da su oni sastavili to izvješće i pretpostavlja da je ono uloženo kod socijalne radnice, ADO, a radi se o mišljenju od 26. veljače 2021. U tom mišljenju je istaknuto da su međusobni odnosi UD i ND opterećeni brojnim konfliktima, pa i fizičkim napadima te da nije ostvarena emocionalna bliskost djeteta s ocem. Takvo mišljenje se uglavnom izrađuje na zahtjev suda te se ona više ne sjeća na čije je ovo traženje bilo. Ne sjeća se jesu li ranije tijekom provođenja mjere, a prije mišljenja od 26. rujna 2021. sastavili isto takvo mišljenje po proteku svaka tri mjeseca od početka provođenja. Ne sjeća se je li AD UD nazivala ocem, ali imala je vidljiv otpor prema UD. Na upit zašto se ne može uspostaviti emocionalni odnos, iskazala je da kada joj se UD obraćao govorio je da ga ND opstruira u smislu da mu ne dopušta fotografiranje djeteta i da on donese AD igračku da se igra, a ND to ne dopušta.

15. Nije sporno da su rješenjem Općinskog suda u Požegi 4. R1 Ob-82/2018-7 od 2. svibnja 2019. bili određeni susreti i druženja između oca UD i mlt. AD na način da će se ti susreti tijekom prva tri mjeseca odvijati uz nadzor stručne osobe i u prisutnosti majke, zatim tijekom tri mjeseca bez prisutnosti majke i nakon toga bi dijete trebalo ići na druženja kod oca, no da su se u konkretnom slučaju cijelo vrijeme odvijali uz nadzor stručne osobe i u prisutnosti majke, okrivljene ND.

16. Sporno je u ovom postupku je li okrivljena ND sprječavala provođenje takve odluke na način da nije adekvatno pripremala dijete za odlazak na druženje s ocem, tako da bi opterećivala dijete svojim iskustvima stvarajući kod djeteta negativnu sliku o ocu, nakon što bi odvela dijete u Obiteljski centar u određeno vrijeme, unatoč tome što je otac imao prava kontakta u trajanju od dva sata, kada bi se dijete počelo igrati s ocem prekidala igru nepotrebnim i učestalim brisanjem ruku djetetu, odlaskom na wc, zbog čega je dijete tražilo da ide s njom, a kada bi se vratile dijete se više nije željelo igrati s ocem, kada bi se dijete dok joj je sjedilo u krilu naginjalo prema igračkama koje bi donio otac, povlačila dijete prema sebi i okretala ju prema sebi, zbog čega su susreti oca s djetetom trajali kraće od propisanog, te se oglušila na sugestije voditelja mjere da potiče igru djeteta s ocem, te unatoč višekratnih upozorenja od strane stručnih djelatnika Centra da time krši sudsku odluku i štetno utječe na psihofizički razvoj djeteta, ustrajala u takvom ponašanju i izričito izjavila da se neće pridržavati navedene sudske odluke, dakle, pa da bi time onemogućavala susrete oca UD sa djetetom.

17. Naime, nakon što je prethodna presuda ovog suda broj Kzd-5/2023-20 od 19. ožujka 2024. ukinuta odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Kžzd-55/2024-4 od 5. srpnja 2024. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje i odluku, Općinsko državno odvjetništvo u Požegi je na raspravi održanoj 16. prosinca 2024. znatno izmijenilo činjenični opis optužnice tako da se okrivljenu ND tereti da je onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud na način da mlt. AD nije adekvatno pripremala dijete za odlazak na druženje s ocem, da ju je opterećivala svojim iskustvima stvarajući kod djeteta negativnu sliku o ocu, nakon što bi odvela dijete u Obiteljski centar u određeno vrijeme, unatoč tome što je otac imao prava kontakta u trajanju od dva sata, kada bi se dijete počelo igrati s ocem prekidala igru nepotrebnim i učestalim brisanjem ruku djetetu, odlaskom na wc, zbog čega je dijete tražilo da ide s njom, a kada bi se vratile dijete se više nije željelo igrati s ocem, kada bi se dijete dok joj je sjedilo u krilu naginjalo prema igračkama koje bi donio otac, povlačila dijete prema sebi i okretala ju prema sebi, zbog čega su susreti oca s djetetom trajali kraće od propisanog, te se oglušila na sugestije voditelja mjere da potiče igru djeteta s ocem, te unatoč višekratnih upozorenja od strane stručnih djelatnika Centra da time krši sudsku odluku i štetno utječe na psihofizički razvoj djeteta, ustrajala u takvom ponašanju, izričito izjavivši da se neće pridržavati navedene sudske odluke, pa da bi time onemogućavala susrete oca UD sa djetetom.

18. Iz završnog izvješća voditelja mjere i zaključka Stručnog tima CZSS Požega utvrđeno je da je mjera ostvarivanja osobnih odnosa djeteta AD s ocem UD prestala s danom 31. listopadom 2020. te da voditelju provođenja mjere prestaju sva prava i obveze. Iz iskaza svjedoka JD proizlazi da je nakon toga bilo potrebno donijeti novo rješenje da bi se susreti i druženja nastavili, da novo rješenje nije doneseno i da se bez donošenja novog rješenja nisu mogli odvijati jer se isti moraju odvijati uz nadzor stručne osobe. Navedeno potvrđuju i iskazi svjedokinja SDO i TDO.

19. Iz mjesečnog izvješća voditelja mjere JD utvrđeno je da je prvi susret održan u siječnju 2020. te se mjera provodila do listopada 2020. uz prekid za vrijeme lockdowna, od 18. ožujka 2020. do 13. svibnja 2020, kako to stoji u izvješću od 26. lipnja 2020. (list 166 K spisa). Na temelju iskaza svjedoka JD i mjesečnih izvješća doista proizlazi da je okrivljena ND redovito dovodila dijete na susrete i druženja te bi dolazila 10 do 15 minuta ranije. Kada bi došla na susrete, AD bi počela crtati i bojati i na taj način bi se opustila i pripremila za susret i druženje s ocem. Zatim bi došao UD s igračkama koje bi ponio te bi se krenuo igrati s AD. Na samom početku provođenja mjere susreti i druženja trajali su dva sata, dok su kasnije znali trajati nešto kraće, ali to bi bilo iz razloga jer je AD tada imala 4 do 5 godina te s obzirom na njenu dob dijete bi izgubilo koncentraciju i interes za igru. Naime, takav slijed događaja proizlazi iz iskaza svjedoka JD, ali i mjesečnih izvješća o mjeri nadzora. Susreti su nastavljeni uz prisustvo majke jer iz izvješća voditelja mjere proizlazi da nije uspostavljena emocionalna povezanost između UD i AD te da se susreti ne bi mogli održati bez njezinog prisustva. S obzirom da je majka redovno dovodila dijete na susrete i druženja pa čak i 10 do 15 minuta ranije, u odnosu na oca UD, koji je redovito na susrete dolazio poslije njih, za ovaj sud ne proizlazi zaključak da ista ne bi adekvatno pripremala dijete za odlazak na druženje s ocem te su se ti susreti gotovo beziznimno redovito odvijali i to većinski u punom trajanju, a sukladno i dobi i sposobnosti djeteta da održi koncentraciju igre i druženja s ocem s kojim ne živi te uzimajući u obzir i atmosferu u kojoj su se susreti odvijali. O tome kakva je bila atmosfera dovoljno govori iskaz svjedokinje TD koja je bila voditelj mjere nekoliko godina prije inkriminiranog razdoblja te je navela da joj je to bilo prestresno, a voditelj mjere u inkriminiranom razdoblju SD je sam zatražio da ga se više ne imenuje za voditelja te su ga prisustvovanja tim susretima ND, mlt. AD i UD iscrpljivala, a u svome izvješću od 26. lipnja 2020. je napisao kako je teško uspostaviti minimalan odnos suradnje s obzirom na visoku razinu konflikta između ND i UD, dakle obje uključene strane.

20. Što se tiče inkriminacije da bi ND opterećivala dijete svojim iskustvima stvarajući kod djeteta negativnu sliku o ocu sud nalazi da je takva formulacija potpuno proizvoljna i paušalna te nije ničime potkrijepljena niti dokazana, a ovlašteni tužitelj uopće nije predlagao izvođenje dokaza u tome pravcu niti je naznačio na koji bi to točno način majka opterećivala dijete svojim iskustvima stvarajući kod djeteta negativnu sliku o ocu niti je naznačeno kada bi to činila. Stoga sud ovaj dio inkriminacije nalazi potpuno neutemeljenim i nedokazanim.

20.1. Sljedeća inkriminacija se odnosi na to koliko su vremenski trajali susreti i druženja u Obiteljskom centru i koji je bio razlog za eventualno kraće trajanje od predviđenih 2 sata, može li se to predbaciti i staviti na teret okrivljenoj ND, da bi svojim ponašanjem uzrokovala kraće trajanje susreta i to u tolikoj mjeri da bi to onemogućavalo provođenja predmetne odluke suda. Sud ovdje ne nalazi dokazanim da bi ti susreti zbog ponašanja ND trajali kraće od 2 sata jer je voditelj mjere SD iskazao da je to ovisilo i o dobi djeteta koja je tada imala 4-5 godina te nije bila uvijek dovoljno koncentrirana da može izdržati cijela dva sata, no unatoč tome susreti prije lockdowna, dakle prije ožujka 2020., su se održavali u punom trajanju te su protjecali u dobroj atmosferi. Nakon što su susreti poslije lockdowna nastavljeni u svibnju 2020. mogu se uočiti određeni problemi koji nisu ranije bili prisutni poput primjerice učestalijeg brisanja ruku djeteta od strane majke, okrivljene ND kada bi se mlt. AD igrala kinetičkim pijeskom, no uzimajući u obzir općepoznatu situaciju u društvu za vrijeme trajanja krize uzrokovane epidemijom virusa COVID-19, koja je bila nešto nepredviđeno i izvanredno, ne može se okrivljenoj predbacivati pojačana briga za higijenu djeteta te strah od potencijalne opasnosti zaraze virusom kada je takav strah manje-više postojao kod većine pučanstva te je opće poznato da su se poduzimale stroge higijenske mjere kako bi se spriječilo širenje virusa. Stoga se ne može smatrati dokazanim niti navod tužitelja da bi brisanje ruku djeteta od strane majke, okrivljene ND bilo nepotrebno i da bi to doprinosilo kraćem trajanju susreta. Slična stvar je i s odlascima u WC od strane okrivljene i povlačenjem djeteta prema sebi dok joj je sjedilo u krilu. Naime, svjedok SD je naveo da je bilo situacija kada bi se AD zaigrala sa UD, i da bi okrivljena ND išla na toalet, a s obzirom da AD nije htjela ostati sama s njima u prostoriji otišla bi s majkom do toaleta i nakon povratka se više ne bi htjela igrati te da bi AD u početku sjedila u krilu kod majke i da bi se nagnula da vidi kakve igračke joj je donio otac, ali majka bi ju povlačila prema sebi, no nije mogao zaključiti da li je tim povlačenjem željela spriječiti igru AD sa UD. Dakle, navedene situacije se opisuju sporadično, tek u razdoblju od srpnja 2020., kako to proizlazi iz pisanih izvješća voditelja mjere od 22. listopada 2020. i 31. kolovoza 2020., no ne navodi se da bi to bio glavni razlog izostanka uspjeha mjere, niti to navodi svjedok SD na raspravi, već je to očito stalno prisutna napetost u odnosu između okrivljene ND i UD koja je bila prisutna i u ranijim vremenskim razdobljima, za vrijeme dok je voditelj mjere bila TD, a tijekom kojih razdoblja također nije bilo pozitivnog pomaka, pa nije opravdano predbacivati okrivljenoj da bi radnjama poput brisanja ruku vlažnim maramicama, povremenim odlascima u WC i povlačenjem djeteta koje sjedi u krilu prema sebi opstruirala provođenje mjere kad se te radnje uzmu u kontekstu vremena odvijanja usred pandemije virusa COVID-19 i mnogih prisilnih mjera koje su se u to vrijeme poduzimale, a valja istaći i da te radnje nisu bile u tolikoj mjeri izražene da bi dovele do neuspjeha mjere, već je tu situacija znatno složenija, što je poznato kako stručnim djelatnicima sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a tada Centra za socijalnu skrb kojima je bilo otežano raditi u takvoj napetoj atmosferi između stranaka, tako i okrivljenoj ND i ocu djeteta UD.

21. Sud nije našao dokazanim da bi ND bila upozoravana od strane stručnih osoba da svojim konkretnim ponašanjem, a koje je opisano u činjeničnim opisu izmijenjene optužnice, krši sudsku odluku i štetno utječe na psihofizički razvoj djeteta jer o tome nitko od ispitanih svjedoka nije iskazivao, dakle niti voditeljica mjere u ranijem razdoblju TD, niti voditelj mjere u inkriminiranom razdoblju SD, a niti ispitane djelatnice tada Centra za socijalnu skrb ADO i TDO. Jedino što je svjedok SD iskazao je da je upozoravao ako bi se primijetio da bi nečije ponašanje bilo neprimjereno, kad bi okrivljena ND povlačila dijete prema sebi ili povisivala glas, no nije naveo da bi ona takva postupanja ustrajno ponavljala unatoč njegovim upozorenjima pa da bi to bilo u toj mjeri problem koji bi onemogućavao provedbu mjere, a isto tako je upozoravao i ako bi se UD i AD neprimjereno igrali, primjerice ako bi AD šutala igračke. Što se tiče dijela inkriminacije da bi se okrivljena ND oglušila na sugestije voditelja mjere da potiče igru djeteta s ocem, svjedok SD je iskazivao o tome da okrivljena ND nije poticala AD da ostvaruje kontakt s ocem i da nije prihvaćala njegove savjete, međutim, u predmetnom rješenju suda uopće nije bilo određeno niti definirano na koji točno način majka treba aktivno sudjelovati u susretima i druženjima, pa je sud mišljenja da se u ovom dijelu inkriminacije ponovno neopravdano stavlja na teret okrivljenoj krivnja za neostvarivanje dovoljne razine razvijenosti emocionalnog odnosa djeteta s ocem, a čemu uzrok sa sigurnošću nije bio to što okrivljena ND ne bi aktivno poticala igru djeteta s ocem, jer spremnost djeteta da se igra s ocem ne ovisi samo o tome da li ju majka potiče na to ili ne, a imajući u obzir dob djeteta i raniji odnos s ocem te i ranije provođenje mjere koja je bezuspješno trajala više godina. U konačnici sud nije našao dokazanim da je okrivljena ND izričito izjavila da se neće pridržavati sudske odluke, jer to uopće nisu spominjali ponajprije svjedok SD koji je stalno bio prisutan susretima tijekom inkriminiranog vremena, a niti svjedoci TD, ADO i TDO, već je o tome jedino iskazivao UD prilikom ispitivanja kod ODO u Požegi, a na raspravi tek kada mu je taj dio njegovog iskaza predočen, kada je objasnio da mu je to okrivljena ND rekla nasamo prije dolaska JD, dok je okrivljena u svojoj obrani objasnila kako je izjavila da ne želi susrete koji bi bili na štetu djeteta te da nikada nije branila susrete i redovito je dovodila dijete čak i kada je bila bolesna. Stoga sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljena ND izričito izjavljivala da se neće pridržavati sudske odluke, a sve da je to i rekla sama takva izjava uopće ne bi predstavljala ostvarenje nekog obilježja terećenog kaznenog djela u situaciji kad okrivljena redovito i pravovremeno dovodi dijete na susrete i druženja, pa takva izjava, sve da je i bila dana, u tako dugotrajno napetim odnosima između stranaka može predstavljati samo trenutno verbalno ispoljavanje revolta i ništa drugo.

22. Kada se uzme u obzir da je okrivljena redovito pripremala i dovodila mlt. AD na određene susrete i druženja s ocem uz nadzor stručne osobe, te kada se uzme u obzir da su odnosi između okrivljene i oštećenika, a kako to uobičajeno i biva u situacijama u kojima oba roditelja ne žive zajedno s djetetom, prilično narušeni, uz malo ili nikakve komunikacije te kada se uzme u obzir da je rješenjem Općinskog suda u Požegi R1 Ob-82/2018-7 od 2. svibnja 2019. bilo određeno da će se susreti i druženja odvijati bez prisutnosti majke tek uz pretpostavku uspješnog razvoja emocionalne bliskosti djeteta s ocem, a koju pretpostavku utvrđuju stručne osobe nadležnog Centra za socijalnu skrb, tada se ne može zaključiti da je okrivljena ND svojim radnjama pokazala izričitu volju da ne surađuje s voditeljem mjere i da bi to bilo radi toga da oca onemogućuje u susretima s djetetom. Naime, nedvojbeno je da su se susreti oca s djetetom redovito odvijali za cijelo vrijeme trajanja mjere po rješenju Općinskog suda u Požegi, uz iznimku od 18. ožujka 2020. do 13. svibnja 2020., jedino što nije došlo do progresije te mjere u sljedeću fazu da se susreti nastave bez prisutnosti majke. Dakle, nije došlo do poboljšanja u odnosu između djeteta i oca, do razvoje emocionalne povezanosti djeteta s ocem, koju pak emocionalnu povezanost procjenjuju stručne osobe CZSS Požega, pa se može zaključiti da se u konkretnom slučaju, faktično, okrivljenoj ND stavlja na teret krivnja za neostvarivanje dovoljne kvalitete odnosa između djeteta i oca, što, po stavu ovog suda, nikako nije predmet kaznenog djela onemogućavanja provođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koje je odredio sud. Da bi bilo počinjeno to kazneno djelo, radnje okrivljene morale bi predstavljati grube i uporne postupke usmjerene na sprječavanje kontakta djeteta s ocem, koji kontakt u konkretnom slučaju uopće nije bio upitan i redovito se odvijao, no, za oca, na nezadovoljavajućoj emocionalnoj razini između djeteta i njega. Takve radnje okrivljene bi primjerice bile situacije skrivanja, odvođenja djeteta na nepoznato mjesto i neodazivanje na pisane ili telefonske pozive, čega u konkretnom slučaju nije bilo, niti je opisano u činjeničnom opisu, a niti su dokazane bilo koje druge radnje koje bi eventualno okrivljena činila u sprječavanju oštećenika da se viđa s djetetom. Njegovi susreti i druženja s mlt. kćerkom AD su se redovito odvijali, uz određene poteškoće, koje su, kako su svjedoci SD, TD, ADO i TDO opisali, postojale na obje strane, i na strani okrivljene i na strani UD koji je nerijetko pokazivao nervozu, nestrpljivost pa čak i agresiju prema djetetovoj majci, okrivljenoj ND nezadovoljan time što ne dolazi do pomaka u ostvarivanju emocionalne bliskosti s njegovom kćerkom i što se ne prelazi u drugu fazu susreta i druženja, bez prisutnosti majke uz nadzor stručne osobe. Međutim, sud nije našao dokazanim da bi za to krivnja bila isključivo na majci ND, niti izvedeni dokazi u ovom postupku na to upućuju.

23. Stoga je sud zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljena ND sprječavala provođenje sudske odluke na način da nije adekvatno pripremala dijete za odlazak na druženje s ocem, tako da bi opterećivala dijete svojim iskustvima stvarajući kod djeteta negativnu sliku o ocu, nakon što bi odvela dijete u Obiteljski centar u određeno vrijeme, unatoč tome što je otac imao prava kontakta u trajanju od dva sata, kada bi se dijete počelo igrati s ocem prekidala igru nepotrebnim i učestalim brisanjem ruku djetetu, odlaskom na wc, zbog čega je dijete tražilo da ide s njom, a kada bi se vratile dijete se više nije željelo igrati s ocem, kada bi se dijete dok joj je sjedilo u krilu naginjalo prema igračkama koje bi donio otac, povlačila dijete prema sebi i okretala ju prema sebi, zbog čega su susreti oca s djetetom trajali kraće od propisanog, te se oglušila na sugestije voditelja mjere da potiče igru djeteta s ocem, te unatoč višekratnih upozorenja od strane stručnih djelatnika Centra da time krši sudsku odluku i štetno utječe na psihofizički razvoj djeteta, ustrajala u takvom ponašanju i izričito izjavila da se neće pridržavati navedene sudske odluke, pa da bi time onemogućavala susrete oca UD sa djetetom. Naime, jasno je, samo po sebi da su odnosi između djeteta tako niske dobi i oca s kojim to dijete ne živi i kojega u konkretnoj situaciji prilično slabo poznaje, vrlo krhki i labilni te je potrebno dugo vremena da se izgrade i očuvaju, za što je nužan maksimalan trud svih uključenih strana i stručnih osoba, no problemi takve naravi kao u konkretnom slučaju u ostvarivanju i razvoju emocionalne povezanosti djeteta s ocem ne predstavljaju radnje koje bi bilo izričito i grubo usmjerene na onemogućavanje susreta djeteta s ocem, zbog čega sud nije našao da bi okrivljena počinila kazneno djelo za koje ju se tereti zbog čega ju je na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a oslobodio od optužbe.

24. Sud ovdje nalazi potrebnim napomenuti kako se ovakvom presudom, a što nije ni svrha kaznenog postupka, nikako ne dira u pravo oca da redovito viđa svoju kćer i da razvija i unapređuje svoj osobni odnos s njome, na što on ima potpuno pravo i opravdani interes, a koje pravo na osobne odnose s ocem ima i mlt. AD i što je svakako u njenom najboljem interesu da ima razvijen odnos s oba roditelja, a ne samo s jednim, međutim, za ostvarenje tih svojih legitimnih prava da doista u životu svoje kćerke AD sudjeluje kao punopravni otac, oštećenik ima široku mogućnost drugih sudskih postupaka izvan kaznenog, kojemu je jedini cilj utvrditi je li okrivljena osoba počinila kazneno djelo, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno jer tako što nije dokazano tijekom provedenog dokaznog postupka na raspravi.

25. Sud je prihvatio kao istinite ponajprije iskaze svjedoka stručnih osoba Zavoda za socijalnu skrb, Područni ured Požega (ranije CZSS Požega), i to JD jer je isti dan jasno i određeno i iz neposrednih opažanja, a u konkretnom slučaju svjedok SD bio je dužan nadzirati susrete i druženja UD s njegovom kćerkom AD, te sud smatra da predstavlja neutralnu stranu i nije pogodovao niti okrivljenoj ND niti UD. Sud je nadalje prihvatio i iskaze svjedokinja JDO i TDO jer su iste također iskazivale nepristrano o relevantnim činjenicama u ovom postupku. Također sud nalazi istinitim i iskaz svjedokinje TD, koja, iako nije bila voditelj mjere u inkriminiranom periodu, ipak ima važna saznanja o prethodnom provođenju mjere između okrivljenice i mlt. AD s jedne strane i oštećenog UD s druge strane, a koja je iskazivala o tome da je u provođenju mjere uvijek bilo poteškoća i da je odnos između okrivljene i oštećenika bio težak, kao i samo provođenje mjere, no niti iz njenog iskaza se ne može zaključiti da bi okrivljenica poduzimala radnje koje bi bile usmjerene na sprječavanje oca u ostvarivanju susreta sa kćerkom. Ocjenjujući iskaz oštećenog UD sud nalazi da isti nastoji pretjerano teretiti okrivljenu ND za sve neuspjehe u uspješnom odvijanju mjere te sud ne vjeruje onom dijelu njegovog iskaza u kojem navodi da je većina susreta trajala tek 5 do 20 minuta, jer je to protivno materijalnoj dokumentaciji u vidu izvješća voditelja mjera i iskazu svjedoka voditelja mjere JD. Što se tiče obrane okrivljenice ista je iznijela svoje viđenje stvari te navodi okrivljene, koja pak umanjuje svoju odgovornost i odgovornost za neuspjeh mjere prebacuje na oštećenika, također potkrjepljuju zaključak suda da se u konkretnom slučaju radi o nesuglasicama oko načina provođenja susreta i druženja djeteta s ocem, a ne o upornom, teškom i skrivljenom ponašanju okrivljene koje bi oštećenika onemogućavalo u ostvarivanju susreta s kćerkom koje je redovito ostvarivao, ali na način koji ga ne zadovoljava. I za iskaz oštećenog UD i za obranu okrivljene se zajednički može primijetiti da oboje odgovornost za poteškoće u njihovoj komunikaciji i ostvarivanju odnosa djeteta s ocem prebacuju na onu drugu stranu, tako da je sud njihove iskaze cijenio istinitim samo u onom dijelu u kojem su potvrđene od strane prethodno navedenih stručnih osoba Zavoda za socijalnu skrb, Područni ured Požega.

26. S obzirom da je okrivljena ND oslobođena od optužbe sud je na temelju članka 158. stavak 3. ZKP oštećenog UD s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

27. Budući je okrivljena ND oslobođena od optužbe, na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP određeno je da troškovi postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 20. listopada 2025.

Sudac za mladež:

Antun Akšamović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, a koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a u 6 istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. ODO u Požegi KOz-DO-16/2022

2. ND, okrivljena

3. Lucija Horvat, braniteljica

4. UD, oštećeni

5. Marina Gregurić Blekić, punomoćnica oštećenika