Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-558/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica ŠV, dipl. iur. prema generalnoj punomoći Su-50/12 protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Franjo Šenjug, odvjetnik u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8685/2023-8 od 03. srpnja 2024., dana 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8685/2023-8 od 03. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se tuženiku naložilo da tužitelju isplati iznos od 5.278,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. lipnja 2024. pa do isplate u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2.1. Navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje u tekstu ZOOP) na koji način je odstupio od prakse VSRH.

2.2. Posljedica primjene odredbe članka 27. ZOOP-a bi bila da svi vozači u Republici Hrvatskoj odgovaraju za naknadu štete prema HZMO unatoč činjenice da su se osigurali od odgovornosti za štetu.

2.3. Izvorno je pravo tužitelja da potražuje štetu od odgovorne osobe a slijedom čega je isključivo i jedino moguća primjena odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., 96/25. – dalje u tekstu ZOMO/13.) iz razloga što odredbe toga zakona predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj pretrpi plaćanjem iznosa svojim osiguranicima kojima je priznato pravo na invalidsku i obiteljsku mirovinu kao i način obračuna visine štete.

2.4. Pri tome tužitelj napominje da je teret dokaza o visini štete na strani tuženika ukoliko osporava priloženu dokumentaciju uz tužbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 5.278,62 eura koji je isplaćen udovci smrtno stradalog u prometnoj nesreći od vozila koje je vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika u visini obiteljske mirovine priznate rješenjem tužitelja od travnja 2013. za razdoblje od 01. listopada 2020. do 31. svibnja 2023.

Među strankama je sporan pravna osnova i visina zahtjeva odnosno da li obračun za isplatu ima značaj javne isprave pa time i pretpostavljenu dokaznu snagu u smislu članka 230. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud cijeneći provedene dokaze prethodno zaključuje da uz tužbu priloženi obračun za isplatu nema značaj javne isprave odnosno da se radi o internom knjigovodstvenom dokumentu tužitelja te u situaciji kada tuženik izričito osporava visinu tražbine tada je teret dokaza na tužitelju.

Obzirom da tužitelj nije dokazao visinu štete u smislu odredbe članka 27. ZOOP- a odbija tužbeni zahtjev.

8. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelost prihvaća i ovaj sud a žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane odluke.

8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

Naime ZOOP je poseban zakon koji uređuje obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti kojim se regulira opseg osigurateljskog pokrića, rizici koje osiguratelj preuzima ugovorom o osiguranju te njegove obveze prema osiguranicima i trećim osobama.

Dakle u konkretnom slučaju odredba članka 27. ZOOP-a je mjerodavna za utvrđivanje visine štete i postojanje obveze tuženika prema tužitelju za povrat isplaćenih mirovina (o tome VSRH, Rev-612/2023.).

8.2. Obzirom na gore navedeno kao i činjenicu da tužitelj ne dokazuje visinu štete sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Pri tome po ocijeni i ovoga suda a obzirom da priložena dokumentacija u spisu na temelju koje tužitelj potražuje štetu u navedenom iznosu nema snagu javne isprave teret dokaza u pogledu visine štete je na tužitelju a ne na tuženiku.

8.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 20. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić