Poslovni broj: Usl – 3577/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zdravku Iviću, odvjetniku u Zagrebu, Mirka Viriusa 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, Šibenik, nakon javne rasprave održane i zaključene 23. rujna 2025., nakon javne rasprave održane i zaključene 23. rujna 2025., objavom odluke na temelju članka 114. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 20. listopada 2025. p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku Klasa: UP/I-362-02/23- 02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-50 od 6. prosinca 2023.

II. Odbija se prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika utvrđuje se da je:

- rješenje Klasa: UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-5 od 27. veljače 2023. (u daljnjem tekstu: rješenje o uklanjanju) kojim je tužiteljima naređeno uklanjanje zidova izgrađenih u svrhu građenja kampa i to: kamenog betonskog potpornog zida izgrađenog na dijelu iznad postojećeg suhozida u svrhu izvedbe platoa na terenu u padu, duljina zida iznosi 10 m + 14 m, promjenjive visine od 0,50 do 1,75 m, širine 0,60; kamenog betonskog ogradnog – potpornog zida duljine 15+15+15m, promjenjive visine od 0,80 do 1,80 m; kamenog betonskog potpornog zida duljine 10+14 m, promjenjive visine od 0,50 do 1,30 m, u svrhu izvedbe platoa; kamenog betonskog ogradnog – potpornog zida, duljine 7 + 10 m, visine od 0,90 do 1,20 m, debljine od 0,40 do 0,80 m; sve izgrađeno bez glavnog projekta u skladu s prostornim planom, i 25 komada temeljnih stupova od armiranog betona tlocrta cca 50 x 50 cm, visine 50 cm, izgrađenih na platou u svrhu postavljanja stambenog građevinskog sklopa i tri stambena građevinska sklopa koja se sastoje od mobilne kućice Beach

Poslovni broj: Usl – 3577/2023-22

house Croatia i drvenog trijema ukupnih tlocrtnih dimenzija cca 12 x 7 m, svaki, izgrađeno bez građevinske dozvole, na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku [adresa], predio Podvršci, postalo izvršno 18. ožujka 2023. (točka 1.);

- rješenje Klasa: UP/I-362-02/23-02/67 Urbroj: 443-02-03-21-23-34 od 18. rujna 2023. kojim je izrečena treća novčana kazna kojom se tužitelji prisiljavaju na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 2. listopada 2023. (točka 2.);

- utvrđuje se da tužitelji nisu postupili po rješenju o uklanjanju niti nakon tri izrečene novčane kazne (točka 3.);

- izvršenje rješenja o uklanjanju provest će se putem treće osobe odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom 14. prosinca 2023. (točka 4.);

- o troškovima izvršenja putem treće osobe uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevinskog materijala donijet će se posebno rješenje (točka 5.);

- izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravat će nadležna policijska uprava (točka 6.).

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelji tvrde da nezakonitost ovdje osporenog rješenja proizlazi još iz pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja u rješenju o uklanjanju od 27. veljače 2023. koje nije pravomoćno. Tužitelj LC da nije ni vlasnik ni investitor opisanih građevina, niti je vlasnik navedenih čestica, osim čest. 12442 na kojoj nisu izvođeni nikakvi radovi. Na toj čestici jedino postoji kamena prizemna kuća tlocrtnih dimenzija 6,50 x 6,50 m za koju je Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Šibensko – kninske županije 13. ožujka 2014. izdao rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I-350-05/13-02/13 Urbroj: 2182/1-16-14-8. Uz to, ovaj tužitelj posjeduje i rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za obrtništvo i turizam Šibensko – kninsko županije od 12. srpnja 2021. kojim je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na lokaciji legaliziranog objekta i to usluga smještaja u kampu s deset smještajnih jedinica. LC nema nikakve veze s popravljanjem potpornih i ogradnih zidova koje je HC započeo prije 2021., dakle, prije nego što je izdano rješenje kojim je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u kampu. Tvrde da su im tijekom postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja povrijeđena procesna prava, jer ni nakon opetovanog traženja putem opunomoćenika nije omogućen uvid u spis predmeta kao i isprave na kojima se temelji utvrđenje tuženika. Posebno mu je sporan zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 27. studenog 2023., o kojem tužitelji nisu ni obaviješteni, a istim je utvrđenom činjenično stanje koje je u suprotnosti s postojećim stanjem utvrđenim geodetskom snimkom od 20. lipnja 2023. Pored toga, ta su utvrđenja i u suprotnosti s rješenjem tuženika Klasa: UP/I-334-01/23-03/49 Urbroj: 443-02-03-07-23-1 od 11. rujna 2023. prema kojem je u trenutku nadzora obavljenog 7. rujna 2023. na adresi [adresa] bilo ukupno devet smještajnih jedinica, sve mobilhome. Iz tog rješenja da proizlazi da ni sam tuženik ne stoji na stajalištu da bi se radilo o građevinskim sklopovima odnosno građevinama, već o pokretnim kućicama koje nisu vezane za tlo. Pored toga, tužitelj HC da je ogradne i potporne zidove snizio ispod utvrđene visine i to prije navodnog pregleda 27. studenog 2023. te je od Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Šibensko – kninske županije pribavio rješenje Klasa: UP/I-612-07/21-01/97 Urbroj: 2182/1-16/26-21-4 od 6. prosinca 2021. kojim je utvrđeno da je planirani zahvat rekonstrukcija suhozida i ogradnog zida na predmetnim česticama prihvatljiva za ekološku mrežu. Tvrde da tri stambena građevinska sklopa nisu građevine, nego mobilne pokretne kućice u vlasništvu trećih osoba koje ni na koji način nisu povezane s tlom. Opširno se

Poslovni broj: Usl – 3577/2023-22

obrazlažu i citiraju odredbe propisa iz kojih proizlazi razlika između kampa, kao ugostiteljskog (poslovnog) objekta, i kampa (funkcionalne cjeline koju čini objekt koji služi za potrebe domaćinstva i zemljište uz taj objekt) u domaćinstvu, čime žele istaknuti da, ukoliko se ovdje i radi o kampu, ne može se govoriti o građenju kampa, već o uređenju prostora na kojem se pružaju usluge smještaja u kamp. Za to da ne postoji obveza pribavljanja građevinske dozvole, glavnog ili tipskog projekta odnosno drugog akta za gradnju. Prema Zakonu o ugostiteljskih djelatnosti zemljište na kojem se pružaju usluge smještaja u kampu u sklopu pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne mora biti u granicama građevinskog područja. Pored toga, vezano za navodno građenje da se vodi još jedan inspekcijski postupak (Klasa: UP/I-362-02/21- 02/769) i to zbog gradnje ogradno – potpornih zidova na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz čega proizlazi da tužitelji grade čak dva kampa, što za sobom povlači dvostruko izricanje novčanih kazni. Tužiteljima je naloženo i uklanjanje ogradnog i potpornog zida koji su u granicama visina predviđenih člankom 2. stavkom 1. točka 4. Pravilnika o jednostavnim građevinama za gradnju ogradnog zida, za koje nema potrebe pribavljanja ni građevinske dozvole ni glavnog projekta. Isto tako, postavljanje montažne konstrukcije ne mora značiti da se radi o građevini koja bi bila vezana za tlo. Općenito smatraju da se rješenje o uklanjanju temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, da tužiteljima na odgovarajući način nije omogućeno sudjelovanje u postupku te uvid u spis. Sve su to razlozi zbog kojih osporeno rješenje predlažu poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje, a tužiteljima naknadi troškove upravnog spora.

2.1. Pored toga, predlaže odgoditi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja spora, jer bi izvršenjem rješenja tužitelju nastala teško nadoknadiva šteta. U slučaju otklanjanju mobilnih kućica tužiteljima prijeti zahtjev za naknadu nastale štete od vlasnika tih kućica. Osobito je sporno izvršenje u odnosu na tužitelja LC koji nije ni vlasnik objekata izgrađenih na nekretninama u vlasništvu trećih osoba.

3. Prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku ponovljen je u podnescima od 11. siječnja 2024. i 25. siječnja 2025., u kojima se ističe da je tužitelj HC nakon inspekcijskog nadzora od 26. siječnja 2023. neke građevine uklonio, a potporne i ogradne zidove uskladio sa stanjem za koje nije potrebna građevinska dozvola ili glavni projekt, kako je to razvidno iz geodetskog snimka od 20. lipnja 2023. U međuvremenu, treće osobe su na predmetnom zemljištu postavile devet mobilnih kućica, o čemu su tužitelji tuženika i obavijestili.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti. Napominje da je presudom ovog suda poslovnog broja UsI-734/23-12 odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja o uklanjanju.

5. U podnesku od 12. prosinca 2024. tužitelji naglašavaju da su se tvrdnje da činjenično stanje temeljem kojeg je doneseno rješenje od 27. veljače 2023. i ono kada je doneseno rješenje 6. prosinca 2023. nije identično pokazale točnim u fazi izvršenja, jer tada nije uklonjeno samo ono što je naloženo, već su uklonjene i stambene građevine koje su izgradile treće osobe. U prilog svojim tvrdnjama prilažu ovjerene prijevode ugovora o izgradnji i prodaji modularnih vila iz kojih proizlazi da su treće osobe s trgovačkim društvom OIKO sustainable villas d.o.o. sklopile ugovor o izgradnji i prodaji modularnih vila. Tim ugovorima osigurava se sva radna snaga i materijali nužni za izgradnju istih. Tužitelji su s trećim osobama samo zaključili ugovore o zakupu zemljišta prema kojima je na predmetno zemljištu bilo dopušteno samo postavljanje mobilnih kućica, dok je gradnja izrijekom zabranjena. Do zapisnika o izvršenju rješenja

Poslovni broj: Usl – 3577/2023-22

o uklanjanju od 29. siječnja 2024. do kojeg su tužitelji došli u upravnom sporu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem UsI-2235/20024 (u kojem se osporavaju troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju) proizlazi da je uklonjeno i devet građevina koje nisu bile obuhvaćene rješenjem o uklanjanju. Da bi se uopće mogao donijeti ovdje osporeno rješenje tuženik je sukladno odredbi članka 139. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima trebao utvrditi da tužitelji nisu postupili po izvršnom rješenju. Tuženik je tu činjenicu pogrešno utvrdio, a što proizlazi iz njegovih zapisnika od 15. siječnja 2024. i 29. siječnja 2024.

6. U podnesku od 23. travnja 2025. tužitelji dodaju da je građevinski inspektor Dalibor Šonjić u svom iskazu pred ovim sudom u upravnom sporu pod poslovnim brojem UsI-2235/2024 potvrdio ono što tužitelji od početka tvrde, a to je da činjenično stanje na temelju kojeg je doneseno rješenje od 6. prosinca 2023. nije točno i potpuno utvrđeno. Tada je Šonjić potvrdio da je tek 15. siječnja 2024. utvrđeno da su na predmetnoj lokaciji izgrađene stambene građevine koje su uklonjene inspekcijskim postupcima tijekom siječnja i veljače 2024. Tužitelji time žele reći da je uklanjajući predmetne građevine tuženik u inspekcijskom postupku prekoračio granice izvršenja, jer je uklonio i objekte koje su na zakupljenom zemljištu postavile treće osobe, o čemu je tijekom postupa tuženik podnescima (za koje građevinski inspektor tvrdi da ih se ne sjeća) i obaviješten. Tužitelji čak raspolažu sporazumima u kojima treće osobe potvrđuju da je te građevine za njih, nakon donošenja rješenja o uklanjanju, izgradilo trgovačko društvo OIKO.

7. Tijekom spora održana je rasprava (20. prosinca 2024., 23. rujna 2025.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim su utvrđuje da tužitelji nisu, ni nakon tri izvršene novčane kazne kojima se prisiljavaju na izvršenje rješenja o uklanjanju, postupili po rješenju o uklanjanju, zbog čega će se to rješenje provesti putem treće sobe 14. prosinca 2023.

12. Rješenjem o uklanjaju tužiteljima je naređeno uklanjanje ogradno potpornih zidova (pobliže opisanih u točki 1.) izgrađenih bez glavnog projekta izgrađenog u skladu s prostornim planom; 25 komada temeljnih stupova i tri stambena građevinska sklopa (pobliže opisanih u točki 1.) izgrađenih bez građevinske dozvole, na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku [adresa], predio Podvršci.

13. U nastavku se iznose razlozi zbog kojih sud drži neosnovanim tužbene navode kojima tužitelji prigovaraju točnosti utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi zaključku tuženika da se radi o objektima za koje je potreban akt o gradnji (točka 14., 15.); tvrde da su putem trećih osoba uklonjeni objekti koji nisu obuhvaćeni rješenjem o uklanjanju (točka 16., 17., 18.) te u konačnici navodi o povredi procesnih prava tužitelja (točka 19.).

14. Tužbeni navodi da se ne radi o objektima za koje je potrebna građevinska dozvola po svojoj prirodi stvari ne mogu utjecati na ocjenu zakonitosti rješenja koji se donose u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju. Ovo stoga što se u ovom sporu ispituje zakonitost rješenja o izvršenju putem treće, a ne rješenja o uklanjanju odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora. Na navedeno upućuje odredba članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, u

Poslovni broj: Usl – 3577/2023-22

daljnjem tekstu: ZUP) prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak. Tako je primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 izričito naveo da se u postupku izvršenja rješenja (kojim je tužitelju naređeno uklanjanje) ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze. Stoga se sud ograničio na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta za primjenu odredaba kojima se uređuje prisilno izvršenje rješenja.

15. Pored toga, to je pitanje meritorno raspravljeno u upravnom sporu u kojem su tužitelji osporavali rješenje o uklanjaju od 27. veljače 2023. Tužbeni zahtjev odbijen je presudom ovog suda poslovnog broja UsI-734/23-12 od 5. listopada 2023. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-199/2024 od 14. ožujka 2024.

16. Kao što je ranije navedeno, predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je naloženo uklanjanje putem trećih osoba. Izvršenje rješenja putem treće osobe uređeno je odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23) prema kojoj:

(1) Rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

(3) Prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

17. Prema obrazloženju osporenog rješenja, što tužitelji ni ne spore, rješenje kojim je tužiteljima izrečena treća novčana kazna postalo je izvršno 2. listopada 2023. Time su se ispunile pretpostavke za donošenje rješenja kojim se rješenje o uklanjanju izvršava putem treće osobe. U konkretnom slučaju tim je rješenjem naloženo uklanjanje objekata na česticama koje su obuhvaćene i navedene u rješenju o uklanjanju. To što su rješenjem eventualno uklonjeni i objekti koji nisu obuhvaćeni rješenjem o uklanjanju nisu okolnosti koje su od utjecaja na zakonitost ovdje osporenog rješenja. To bi bio slučaj da su rješenjem o izvršenju rješenja pute treće osobe obuhvaćeni objekti koji nisu obuhvaćeni samim rješenjem o uklanjanju, a nisu.

18. Zbog toga se tužitelji bezuspješno pozivaju na presudu ovog suda pod poslovnim brojem UsI-2235/2024-16 od 28. travnja 2025. u kojoj je sud utvrdio da su u izvršenju rješenja o uklanjanju srušeni objekti koji nisu bili obuhvaćeni tim rješenjem, što je u konačnici utjecalo i na visinu troškova izvršenja rješenja, pa je takva okolnost od utjecaja u toj upravnoj stvari.

19. Konačno, sud ne nalazi da su u postupku učinjene povrede procesnih prava, koje za sobom povlačene nezakonitost rješenja. Prema odredbi članka 106. stavak 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23) ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Za razliku od upravnog spora koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem UsI- 2235/2024-16 u kojem je sud utvrdio da se tužiteljima nije na odgovarajući način omogućilo očitovati o činjenici gradnje drugih objekata nakon obustave, te se pristupilo rušenju i naknado izgrađenih stambenih građevinskih sklopova, bez da su se na te okolnosti očitovali tužitelji kojima je isporučen račun za rušenje tih objekata, u ovom sporu taj propust nema utjecaja na rješavanje upravne stvari. Za donošenje rješenja o izvršenju rješenja putem treće osobe dovoljno je utvrđenje da objekti koji su obuhvaćeni rješenjem o uklanjanju nisu uklonjeni ni nakon izricanje tri novčane kazne kojima se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.

20. Zaključak iz osporenog rješenja temelji se na neposrednom opažanju građevinske inspekcije koja je 27. studenog 2023. obavila inspekcijski nadzor kada je

Poslovni broj: Usl – 3577/2023-22

utvrdila da tužitelji u ostavljenom roku nisu postupili po rješenju o uklanjanju, čime su ispunjene pretpostavke za donošenje ovdje osporenog rješenja.

21. Sukladno utvrđenom, sud ne nalazi da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je to i učinjeno u izreci ove presude.

22. Tužitelji su postavili prijedlog za odgodu izvršenja osporenog rješenja, obrazlažući to tužbenim navodima kojima osporavaju zakonitost samog rješenja o uklanjanju.

23. Prema odredbi članka 42. stavak 2. ZUS-a sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

24. Ocjena o donošenju takvog rešenja, između ostalog, ovisi u uspjehu tužitelja da svojim tužbenim navodima dokaže da mu prijeti šteta koju bi teško mogao popraviti. U konkretnom slučaju svojim navodima tužitelj nije uvjerio sud da bi izvršenjem osporenog rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a što je jedan od zakonom traženih uvjeta za određivanjem odgodnog učinka tužbe, zbog čega se takav prijedlog odbija.

25. O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojem stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 20. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis