Poslovni broj: Us I-5525/23-22
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 20. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/23-03/01180040924, URBROJ: 341-99-06/2-23-4019 od 10. listopada 2023. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141- 02/20-03/01180040924, URBROJ: 341-25-06/2-20-131477 od 29. lipnja 2023. godine.
II. Tužitelju se počevši od 16. svibnja 2023. godine priznaje pravo na invalidsku mirovinu kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, zbog potpunog gubitka radne sposobnosti čiji je uzrok 20% ranjavanje, a 80% bolest.
III. Nalaže se prvostupanjskom upravnom tijelu da u roku od 30 dana donese posebno rješenje o određivanju visine tužiteljeve invalidske mirovine.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 4.250,00 €.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu je odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Oba rješenja su donesena nakon provedenih vještačenja i nakon revizijskog mišljenja u upravnom postupku.
Tužitelj u tužbi navodi da je njegova ozljeda vratne kralježnice prouzrokovana ranjavanjem dok je bio pripadnik HVO-a. Ukazuje na svoje zanimanje profesora tjelesnog odgoja te traži određivanje mirovine po polaznom faktoru 1,85 za dragovoljca Domovinskog rata.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, a na ročištu na kojem je rasprava zaključena nije bio uredno pozvan tuženik.
U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po sudskoj vještakinji Mariji Zavalić.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Nesporno je da tužitelj (po zanimanju profesor tjelesnog odgoja) nema ostvarenog mirovinskog staža u Republici Hrvatskoj te da je 16. listopada 2020. godine podnio zahtjev za invalidsku mirovinu na temelju činjenice ranjavanja 02. rujna 1993. godine dok je bio pripadnik HVO-a.
Tužitelj je na temelju dostupne materijalne dokumentacije nesporno 02. rujna 1993. godine od detonacije granate ranjen gelerima u glavu te je pritom zadobio povredu vratne kralježnice (koju je naknadno operirao 1999. godine). Tužitelj je vratnu kralježnicu prethodno ozlijedio i 1986. godine u prometnoj nesreći. Tužitelju je u FBiH priznat status ratnog vojnog invalida (RVI) X. skupine (20% oštećenja organizma) po osnovi „povrede“ (prvostupanjsko rješenje od 15. travnja 2009. godine i drugostupanjsko rješenje od 01. prosinca 2011. godine). Naknadno mu je u FBiH u postupku kontrole 12. rujna 2019. godine i operacija srca iz 2008. godine kao bolest uzeta za osnovu priznavanja statusa RVI. Tužitelj u FBiH na temelju statusa RVI prima osobnu invalidninu.
U postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja od 16. listopada 2020. godine je prvostupanjsko tijelo vještačenja najprije u nalazu i mišljenju od 17. svibnja 2023. godine tužitelju utvrdilo potpuni gubitak radne sposobnosti (od dana pregleda 16. svibnja 2023. godine), a kao uzročnika je navelo 20% tužiteljevo ranjavanje u HVO-u, a 80% bolesti izvan tih okolnosti.
Međutim, revizijsko tijelo 07. lipnja 2023. godine nije dalo suglasnost na takvu ocjenu, smatrajući da tužiteljev potpuni gubitak radne sposobnosti nije uzrokovan ranjavanjem, nego ozljedom i bolešću srca. Prvostupanjsko tijelo vještačenja se potom 20. lipnja 2023. godine usuglasilo s mišljenjem revizijskog tijela.
Drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 27. rujna 2023. godine također navelo da tužiteljev potpuni gubitak radne sposobnosti nije uzrokovan ranjavanjem.
S obzirom na to da je tužitelj povredu vratne kralježnice nesporno zadobio (i) prilikom detonacije granate 02. rujna 1993. godine, kada je kao pripadnik HVO-a ranjen gelerima u glavu - sud smatra da se navedeni događaj u smislu čl. 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB) treba smatrati ranjavanjem, a ne ozljedom - kako je pogrešno navelo revizijsko tijelo u upravnom postupku (i s čime su se poslije usuglasila tijela vještačenja).
Prema tome, u konkretnom slučaju je s medicinske strane trebalo utvrditi u kojoj je mjeri ranjavanje od 02. rujna 1993. godine uzročnik tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti (taj potpuni gubitak radne sposobnosti uopće nije bio sporan ni revizijskom tijelu ni tijelima vještačenja u upravnom postupku, kao ni datum njegovog nastupa 16. svibnja 2023. godine).
U tom smislu je sud prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provedbu vještačenja u upravnom sporu, a to vještačenje je povjereno vještaku - specijalistu medicine rada Mariji Zavalić.
Vještakinja je analizirala svu dostupnu medicinsku dokumentaciju i obavila razgovor s tužiteljem te je zaključila da je događaj od 02. rujna 1993. godine pridonio tužiteljevom potpunom gubitku radne sposobnosti (nastalom 16. svibnja 2023. godine) u omjeru od 20%. Pritom je napomenula da je u obzir uzela i tužiteljevu povredu vratne kralježnice 1986. godine.
Stranke nisu istaknule nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.
Dakle, tužitelju je počevši od 16. svibnja 2023. godine trebalo utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti (što uopće nije sporno stručnim medicinskim i drugim tijelima iz upravnog postupka), a iz provedenog vještačenja u upravnom sporu - na koje nije bilo nikakvih primjedbi - proizlazi da je uzrok tog potpunog gubitka tužiteljeve radne sposobnosti 20% događaj od 02. rujna 1993. godine, koji pak po stavu ovog suda predstavlja ranjavanje tužitelja kao pripadnika HVO-a, i po kojoj osnovi mu je u FBiH i priznat status RVI.
Stoga tužitelj na temelju čl. 142. st. 1. ZHB-a ima pravo na invalidsku mirovinu pa su oba osporavana rješenja iz upravnog postupka usvajanjem tužbenog zahtjeva kao nepravilna i nezakonita poništena, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Sud je potom u sporu pune jurisdikcije na temelju čl. 142. st. 1. ZHB-a tužitelju kao pripadniku HVO-a počevši od 16. svibnja 2023. godine priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti čiji je uzrok 20% ranjavanje, a 80% bolest.
Prvostupanjsko upravo tijelo je dužno u daljnjem roku od 30 dana donijeti posebno rješenje o određivanju visine tužiteljeve invalidske mirovine.
Pritom će se iznos mirovine umanjiti za iznos osobne invalidnine koju tužitelj prima iz FBiH (čl. 142. st. 1. ZHB-a).
Prilikom određivanja visine tužiteljeve invalidske mirovine neće biti moguće primijeniti polazni faktor 1,85 koji se odnosi na dragovoljca i hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (čl. 32. st. 2. ZHB-a), jer tužitelj u smislu čl. 3. i 5. ZHB- a kao pripadnik HVO-a ne može biti dragovoljac iz Domovinskog rata, odnosno hrvatski branitelj koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske - čak i bez obzira na činjenicu da nema potvrdu o statusu dragovoljca ni u HVO-u. Pritom sud dodatno napominje da ni Ugovor između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (NN MU 2/06) ne sadržava nikakve odredbe o izjednačavaju statusa dragovoljca u HVO-u sa statusom dragovoljca iz Domovinskog rata, kao hrvatskog branitelja koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, čemu treba pribrojiti trošak vještačenja od 500,00 € (a ne 550,00 €, kako je naveo opunomoćenik tužitelja na raspravnom ročištu) pa sveukupan opravdan trošak tužitelja iznosi 4.250,00 €.
U Zagrebu, 20. listopada 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Mate Knezović
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića
