Poslovni broj: Gž-218/2022-5

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-218/2022-5

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u parničnom postupku 1. tužitelja V. J. iz R., …, OIB: … i 2. tužiteljice A. S.-J. iz R., …, OIB: …, zastupanih po punomoćnici K. C. N., odvjetnici u R., protiv tuženice Z. b. d.d., …, Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda P. i P., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno od 29. prosinca 2021., poslovni broj: P-1025/2019-28, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

              I.  Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Z. b. d.d. i  potvrđuje  presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno od 29. prosinca 2021., poslovni broj: P-1025/2019-28.

 

              II.   Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              1.    Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

              "- Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba članka 1., 2. i 7. ugovora o kreditu broj: …, zaključenog 3. siječnja 2006. godine između prvotužitelja V. J. iz R., …, OIB: … kao korisnika kredita, A. S.-J. iz R., …, OIB: … kao sudužnice, oboje sa jedne strane i tužene Z. b. d.d., Z., …, OIB: …, sa druge strane, kao kreditora, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice te kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

              II - Nalaže se tuženoj Z. b. d.d., Z., …, OIB: …, da prvotužitelju V. J. iz R., …, OIB: …, isplati iznos 211.863,21 kuna (dvjestojedanaesttisućaosamstošezdesettrikuneidvadesetjednulipu), zajedno sa zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i to na iznose kako slijedi:

 

- iznos 526,24 kuna tekućim od 24. siječnja 2009. godine;

- iznos 502,45 kuna tekućim od 10. veljače 2009. godine;

- iznos 588,35 kuna tekućim od 10. ožujka 2009. godine;

- iznos 463,49 kuna tekućim od 10. travnja 2009. godine;

- iznos 461,35 kuna tekućim od 10. svibnja 2009. godine;

- iznos 439,22 kuna tekućim od 10. lipnja 2009. godine;

- iznos 451,89 kuna tekućim od 10. srpnja 2009. godine;

- iznos 553,17 kuna tekućim od 12. kolovoza 2009. godine;

- iznos 596,33 kuna tekućim od 10. rujna 2009. godine;

- iznos 559,27 kuna tekućim od 10. listopada 2009. godine;

- iznos 581,72 kuna tekućim od 10. studenoga 2009. godine;

- iznos 585,87 kuna tekućim od 10. prosinca 2009. godine;

- iznos 655,09 kuna tekućim od 10. siječnja 2010. godine;

- iznos 701,32 kuna tekućim od 10. veljače 2010. godine;

- iznos 683,75 kuna tekućim od 10. ožujka 2010. godine;

- iznos 752,70 kuna tekućim od 10. travnja 2010. godine;

- iznos 785,98 kuna tekućim od 10. svibnja 2010. godine;

- iznos 886,41 kuna tekućim od 10. lipnja 2010. godine;

- iznos 957,40 kuna tekućim od 10. srpnja 2010. godine;

- iznos 865,41 kuna tekućim od 10. kolovoza 2010. godine;

- iznos 1.133,50 kuna tekućim od 10. rujna 2010. godine;

- iznos 1.017,20 kuna tekućim od 10. listopada 2010. godine;

- iznos 1.035,97 kuna tekućim od 10. studenoga 2010. godine;

- iznos 1.143,58 kuna tekućim od 10. prosinca 2010. godine;

- iznos 1.315,52 kuna tekućim od 10. siječnja 2011. godine;

- iznos 1.128,64 kuna tekućim od 10. veljače 2011. godine;

- iznos 1.184,69 kuna tekućim od 10. ožujka 2011. godine;

- iznos 1.113,49 kuna tekućim od 10. travnja 2011. godine;

- iznos 1.268,42 kuna tekućim od 10. svibnja 2011. godine;

- iznos 1.412,57 kuna tekućim od 10. lipnja 2011. godine;

- iznos 1.617,35 kuna tekućim od 10. srpnja 2011. godine;

- iznos 1.963,81 kuna tekućim od 10. kolovoza 2011. godine;

- iznos 1.393,80 kuna tekućim od 10. rujna 2011. godine;

- iznos 1.323,16 kuna tekućim od 10. listopada 2011. godine;

- iznos 1.327,82 kuna tekućim od 10. studenoga 2011. godine;

- iznos 1.328,05 kuna tekućim od 10. prosinca 2011. godine;

- iznos 1.406,86 kuna tekućim od 10. siječnja 2012. godine;

- iznos 1.453,01 kuna tekućim od 10. veljače 2012. godine;

- iznos 1.458,81 kuna tekućim od 10. ožujka 2012. godine;

- iznos 1.427,63 kuna tekućim od 10. travnja 2012. godine;

- iznos 1.443,49 kuna tekućim od 10. svibnja 2012. godine;

- iznos 1.477,62 kuna tekućim od 10. lipnja 2012. godine;

- iznos 1.438,00 kuna tekućim od 10. srpnja 2012. godine;

- iznos 1.441,28 kuna tekućim od 10. kolovoza 2012. godine;

- iznos 1.372,69 kuna tekućim od 11. rujna 2012. godine;

- iznos 1.395,60 kuna tekućim od 12. rujna 2012. godine;

- iznos 3.970,80 kuna tekućim od 10. studenoga 2012. godine;

- iznos 2.726,25 kuna tekućim od 10. prosinca 2012. godine;

- iznos 2.750,44 kuna tekućim od 10. siječnja 2013. godine;

- iznos 2.687,50 kuna tekućim od 10. veljače 2013. godine;

- iznos 2.669,49 kuna tekućim od 11. ožujka 2013. godine;

- iznos 2.734,47 kuna tekućim od 10. travnja 2013. godine;

- iznos 2.682,24 kuna tekućim od 10. svibnja 2013. godine;

- iznos 7,57 kuna tekućim od 27. svibnja 2013. godine;

- iznos 3.985,61 kuna tekućim od 10. lipnja 2013. godine;

- iznos 3.920,46 kuna tekućim od 10. srpnja 2013. godine;

- iznos 3.966,17 kuna tekućim od 10. kolovoza 2013. godine;

- iznos 3.995,81 kuna tekućim od 10. rujna 2013. godine;

- iznos 42.114,48 kuna tekućim od 27. rujna 2013. godine;

- iznos 4.034,20 kuna tekućim od 10. listopada 2013. godine;

- iznos 4.037,54 kuna tekućim od 10. studenoga 2013. godine;

- iznos 4.060,39 kuna tekućim od 10. prosinca 2013. godine;

- iznos 4.016,74 kuna tekućim od 10. siječnja 2014. godine;

- iznos 3.838,15 kuna tekućim od 10. veljače 2014. godine;

- iznos 3.854,42 kuna tekućim od 10. ožujka 2014. godine;

- iznos 3.842,18 kuna tekućim od 10. travnja 2014. godine;

- iznos 3.819,67 kuna tekućim od 10. svibnja 2014. godine;

- iznos 3.815,22 kuna tekućim od 10. lipnja 2014. godine;

- iznos 3.833,31 kuna tekućim od 10. srpnja 2014. godine;

- iznos 3.866,64 kuna tekućim od 10. kolovoza 2014. godine;

- iznos 878,27 kuna tekućim od 10. rujna 2014. godine;

- iznos 2.993,52 kuna tekućim od 11. rujna 2014. godine;

- iznos 3.869,22 kuna tekućim od 10. listopada 2014. godine;

- iznos 3.906,06 kuna tekućim od 10. studenoga 2014. godine;

- iznos 3.915,89 kuna tekućim od 10. prosinca 2014. godine;

- iznos 3.919,73 kuna tekućim od 10. siječnja 2015. godine;

- iznos 3.921,99 kuna tekućim od 10. veljače 2015. godine;

- iznos 3.921,99 kuna tekućim od 10. ožujka 2015. godine;

- iznos 464,86 kuna tekućim od 10. travnja 2015. godine;

- iznos 3.457,12 kuna tekućim od 11. travnja 2015. godine;

- iznos 3.921,99 kuna tekućim od 10. svibnja 2015. godine;

- iznos 3.921,99 kuna tekućim od 10. lipnja 2015. godine;

- iznos 3.920,90 kuna tekućim od 10. srpnja 2015. godine, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 0,04 kuna.

 

              III - Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 27.679,00 kuna (dvadesetsedamtisućašestosedamdesetdevetkuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 29. prosinca 2021. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 3.346,00 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

 

              IV - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

 

              2. Protiv presude pravovremenu žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji i preinači presuda u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ista ukine, te predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak žalbe u iznosu od 6.374,87 kuna.

 

              2.1. U bitnome, u žalbi ističe bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, članak 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. i 201. ZPP i članak 354. stavak 2. točka 12. ZPP. Ukazuje na nerazumljivost deklaratornog dijela presude, jer je izreka o ništenosti ugovornih odredbi neodređena i nerazumljiva, te tužbom nisu obuhvaćene sve stranke ugovora o kreditu koje su nužni suparničari (založni dužnik), razlozi za odbijanje prigovora zastare su proturječni, jer po stajalištu suda zastara još nije počela teći (od pravomoćnog utvrđenja ništetnosti). Nadalje, smatra da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbene zahtjeve za isplatu, jer se ne promatra samo ukupan iznos, već i pojedinačne mjesečne pretplate kao samostalni zahtjevi sa svojim tijekom zatezne kamate. Smatra da je takva preinaka tužbenog zahtjeva nedopustiva  i kritizira stav suda koji se samo pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora i  na presude  Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, bez ocjene da li se iste primjenjuju i na konkretan slučaj. Posebno se u žalbi osporava svojstvo tužitelja kao potrošača, jer predmetno zemljište tužitelj nije kupio za zadovoljavanje svojih individualnih stambenih potreba, već se  radi o ulaganju u nekretnine i nekretninskom biznisu, u kojem dijelu sud nije utvrdio sve odlučne činjenice, a na tužitelju je teret dokaza da se radi o potrošačkom kreditu. Budući da je valutna klauzula iz odredbe članka 22.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) dispozitivna norma hrvatskog nacionalnog prava, smatra da je izuzeta od primjene Direktive vijeća 93/13. EEZ (dalje: Direktiva), pa je isključena dopustivost kontrole nepoštenosti valutne klauzule kao dispozitivne odredbe hrvatskog nacionalnog prava. Slijedom iznesenog, tuženik ukazuje da je izostanak pojedinačnih pregovora uvjet za ispitivanje nepoštenosti ugovorne odredbe, do koje ne može doći ako  ugovorna odredba nije obuhvaćena područjem primjene Direktive. Nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što sud nije utvrdio da li je tužitelj primijenio dužnu pažnju prilikom sklapanja ugovora o kreditu, jer pravo na zaštitu potrošača imaju samo oni koji u odnose s trgovcima ulaze s dužnom pažnjom, zbog čega se presuda u kolektivnom sporu ne može automatski odnositi na sve pojedinačne ugovore. Odlučna činjenica u ovom predmetu je znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pa smatra da tužitelj nije dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u odnosu na pitanje zastare, jer smatra da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti stoga što je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., zbog čega su zastarni rokovi za sve anuitete dospjele prije 12. lipnja 2014. istekli. Konačni zahtjev iz podneska od 20. siječnja 2021. za isplatu je zastario u cijelosti jer je podnesen kao jedinstveni sumaran tužbeni zahtjev, i to nakon više od 5 godina od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora, budući da je zastaru za preinačeni tužbeni zahtjev trebalo cijeniti s obzirom na datum preinake. Osporava primjenu shvaćanja Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., jer su tim shvaćanjem  retroaktivno promijenjena prava stranaka koja proizlaze iz instituta zastare, a u svakom slučaju je zastario dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži zakonsku zateznu kamatu. Prema istom shvaćanju, prije pravomoćnosti odluke (koje još nema u ovom sporu), podrazumijeva se da tražbina nije dospjela, pa  vjerovnik nije ovlašten obračunavati zateznu kamatu na takvu tražbinu. Citira sudske odluke u pogledu pitanja zastare u drugim predmetima, te ističe pogrešnu primjenu prava u pitanju promjenjive kamatne stope iz ugovora i tijeka zateznih kamata (koje ne može biti prije podnošenja tužbe odnosno njene preinake). Osporava izračun iz vještačkog nalaza i mišljenja, budući nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike. Ugovor o kreditu je sklopljen 3. siječnja 2006. prije nego što je Republika Hrvatska postala članicom Europske unije, pa smatra da se ne može primijeniti odredba članka 502.c. ZPP koja je 1. srpnja 2013. stupila na snagu. Osporava i odluku o troškovima postupka, jer su tužitelju dosuđeni troškovi koji nisu bili nužni u postupku. 

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba  nije osnovana.

 

              5. U pobijanoj presudi ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u žalbi, sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi ni  bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe  članka  365. stavak 2. ZPP. Razloge prvostupanjske presude u cijelosti prihvaća i ovaj sud i žalitelja  upućuje na iste. Činjenično je stanje pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03., dalje: ZZP), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07.), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15., dalje: ZZP/14.), odredbe ZOO i Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09., 112/12.).

 

              5.1. Neosnovano tuženik tvrdi da je tužbom na tužiteljskoj strani trebalo obuhvatiti i založnog dužnika, jer isti nema položaj nužnog suparničara, niti ima pravnog interesa za uključenje u ovu parnicu. Naime, tužitelj je u cijelosti isplatio ugovorenu svotu kredita s kamatama prema traženju tuženika, pa založni dužnik nije u opasnosti da se pokrene ovrha na založenoj nekretnini koja je njegovo vlasništvo. Stoga nije osnovan  žalbeni prigovor bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 201. ZPP.  

 

              5.2. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da  u konkretnom slučaju tužitelj nije preinačio tužbu, jer je tijekom postupka uskladio svoj tužbeni zahtjev sa rezultatima izvršenog financijskog vještačenja, te isti smanjio u apsolutnom iznosu. Činjenica da su neki mjesečni iznosi pretplate na koje teče zatezna kamata veći od pojedinih mjesečnih iznosa prema tužbi, ne utječe na pravilnost takve ocjene, pa u tom smislu nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190.  ZPP, niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, na što neosnovano upire žalba.    

 

              6. Nije sporno da su 1. tužitelj kao korisnik kredita, 2. tužiteljica kao sudužnik i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu za kupovinu građevinskog zemljišta u Rovinju 3. siječnja 2006. na iznos od 108.906,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja s rokom otplate na 30 godina (dalje: ugovor). Odredbom članka 2. i 7. ugovora, stranke su  ugovorile redovnu kamatnu stopu tuženika koja je u vrijeme ugovaranja iznosila 4,5% godišnje i koja je tijekom trajanja predmetnog ugovora promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U člancima 1., 2. i 7. ugovora ugovorena je valutna klauzula.

 

              6.1. Iz opsežno provedenog postupka, s obzirom na prigovor tuženika,   pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora pa sve do završetka kolektivnog spora imao status potrošača. Iz provedenih dokaza proizlazi da se tužitelj nikada nije bavio iznajmljivanjem apartmana, niti je građevinsko zemljište (za što je utrošen namjenski kredit) bilo namijenjeno takvoj poslovnoj djelatnosti. O utvrđenjima suda i provedenim dokazima na okolnosti koje upućuju da je tužitelj bio potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača postoje valjani i opširni razlozi u pobijanoj presudi, pa se tuženik upućuje na dio obrazloženja presude, točke  46.- 51. , radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

              7. U ovom parničnom predmetu 1. tužitelj kao korisnik kredita, 2. tužiteljica kao sudužnik traže utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te 1. tužitelj traži, po konačno određenom zahtjevu, da mu tuženik isplati iznos od 211.863,21 kunu, kao razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih prema ugovoru o kreditu (početno ugovorene kamatne stope)  i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama tuženika o promjenama kamatnih stopa,  te s obzirom na ništetnost valutne klauzule,  zajedno sa zateznom kamatom na svaki dospjeli i plaćeni anuitet u razdoblju  od 24. siječnja 2009.,  do zaključno 10. srpnja 2015.

 

              8.  Odredbom članka 272. stavak 1. ZOO,  propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

 

              9. Nadalje, odredbom članka 59. stavak 1. točka 2. ZZP, propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti.

 

              10. Odredbom članka 81. ZZP, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 87. stavak 1. ZZP kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava. 

 

              11. Iako odredba članka 26. ZOO, predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope,  u konkretnom slučaju,  člankom 2. i 7. ugovora o kreditu, nije bio ugovoren,  predviđen i precizno određen način promjene kamatne stope, a kamatna stopa mijenjana je isključivo voljom jedne ugovorne strane, odnosno voljom tuženika. Ovakav način promjene kamatne stope pogodovao je samo jednoj ugovornoj strani te je upravo takvim neodređenim načinom promjene  kamatne stope tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj, što je protivno odredbama članka 270. stavak 1. ZOO,  kojom je odredbom propisano da je ugovor ništetan kad je  činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva. Pored toga ovdje se navodi da takva ugovorna klauzula predstavlja nepoštenu odredbu ugovora u smislu Direktive 93/13 EEZ vijeća od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva), o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.

 

              12. Odredbom članka 3. ZOO, propisano je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

            13. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate, te valutne klauzule, vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda  Zagrebu u kojem je postupku 4. srpnja 2013., donesena presuda poslovni broj: P-1401/2012, a kojom je utvrđeno da je između ostalih i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima u spornom razdoblju koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te su kroz utuženo razdoblje povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji je način tuženik postupio suprotno odredbama članka 81., 82., 90., ZZP, odnosno članka 96. i 97. ZZP/07 (nakon 7. kolovoza 2007.), kao i odredbama ZOO. Navedena je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015., poslovni broj: Revt-249/14.

 

              14. Osnova odgovornosti tuženika u pogledu valutne klauzule utvrđena je u postupku u kojima su se utvrdile povrede kolektivnog interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, i to na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012,  presude Visokog trovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018 i presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je povodom revizije potvrđeno stajalište nižestupanjskih presuda. U tom postupku je utvrđeno da sedam banaka između kojih je i tuženik, u spornom periodu zaključujući ugovore o kreditu, ugovarali valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima obvezama ugovornih stranaka, zbog čega je takva ugovorna odredba nepoštena i posljedično ništava.

             

            15.  Pravilno je stoga utvrđenje prvostupanjskog suda da je sud sukladno odredbi članka 502.c ZPP i članka 138.a ZZP/07. (članak 118. ZZP/14.), vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, koje se odnosi na utvrđenje da je  ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. 

             

              16. Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO, propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

 

              17. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna  vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

              18. Temeljem provedenog  financijskog vještačenja, prvostupanjski sud je utvrdio razliku za svaki pojedini mjesec između obveze 1. tužitelja da plati anuitete  nakon utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i anuiteta koje je plaćao prema odredbama ugovora, a prema kojima je tužitelj odredio  svoj tužbeni zahtjev, koji nalaz je sud pravilno prihvatio kao objektivan i stručan i kojem izračunu nije prigovorila niti jedna stranka u postupku. Neosnovano tuženik prigovara nalazu da nije uzeta u obzir negativna tečajna razlika, jer se ista pojavljivala u periodu od sklapanja ugovora 3. siječnja 2006. do kraja 2005. godine, a 1. tužitelj je utužio period od 24. siječnja 2009. pa do isplate, a tuženik nije postavio niti protutužbu niti valjano određeni materijalnopravni prigovor da bi se mogao izvršiti eventualni prijeboj potraživanja.   

 

              19. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i prigovor zastare potraživanja. Ovo stoga što Udruga …, Z., 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, koji se postupak pred tim sudom vodio pod brojem P-1401/2012. Navedena tužba je pokrenuta u smislu odredbe članka 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe u smislu odredbe članka 502.c ZPP, mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Iz navedenog slijedi da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastarijevanja, članak 241. ZOO, te da je zastara ponovno počela teći donošenjem presude u predmetu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., članak 245. stavak 3. ZPP.

 

              20. Odredbom članka 225. ZOO, propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije predviđen neki drugi rok zastare. Protivno navodima žalbe, niti za najstarije utuženo potraživanje tužitelja od 24. siječnja 2009. nije osnovan  prigovor zastare potraživanja, obzirom je do prekida zastare došlo 4. travnja 2012., zastara je ponovno počela teći 13. lipnja 2014., a tužba je u ovom parničnom predmetu podnesena 12. lipnja  2019.  

 

              21. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, tuženik je u obvezi 1. tužitelju platiti predmetno potraživanje na ime razlika anuiteta, kako je to pojedinačno utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, članak 1111. ZOO.

 

              22. Na svaki mjesečni preplaćeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno odredbama članka 1115. i 29. ZOO, budući je na temelju citiranih zakona (izvanugovorno) otpala pravna osnova po kojoj je tuženik naplatio od tužitelja nepripadnu razliku anuiteta kredita (članak 1111. ZOO-a), odnosno kamate koje pripadaju tužitelju na svaki mjesečni iznos razlike u anuitetima kredita u utuženom razdoblju koje su nastale primjenom ništetnih odredbi ugovora  preko ugovorene.

 

              23. O svim navedenim odlučnim činjenicama i primjeni prava postoje valjani i detaljni razlozi u prvostupanjskoj presudi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, pa se tuženik upućuje na opširnije obrazloženje pobijane presude. Stoga, svi navodi žalbe i svi žalbeni prigovori tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.  

 

              24. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1.  i članka 155.  ZPP, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), te Zakonu o sudskim pristojbama  ("Narodne novine", broj: 118/18.), jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku .  

 

              25. Slijedom navedenog odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je prvostupanjska su  presuda  potvrđena, članak 368. stavak 1. ZPP. 

 

              26. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku, o troškovima njegove žalbe je odlučeno kao u točki II. izreke, članak 166. ZPP.

 

U Sisku, 21. rujna 2023.

                           

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                                 mr. sc. Ana Beloglavec,v.r.