Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-340/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KVC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivici Škuncu, odvjetniku iz Zaprešića, protiv 1. tuženice KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oba tuženika zastupana po punomoćniku SV, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice KVC te 1. tuženice KV i 2. tuženika GV, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5414/16-88 od 30. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice KVC i 1. tuženice KV i 2. tuženika GV se uvažavaju kao osnovane te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5414/16-88 od 30. travnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak time da će se nova glavna rasprava održati pred novim sucem pojedincem.

II. Ostavlja se da se o troškovima parničnog postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5414/16-88 od 30. travnja 2024., presuđeno je :

"I Odbijaju se osnovni i kumulirani tužbeni zahtjevi u ovoj pravnoj stvari koji glase: «I Utvrđuje se da nekretnine koje se vode u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao zemljišnoknjižna čestica broj 2683/2-kuća br. 14/2 JV, zgrada i dvorište ukupne površine 267 m2, a upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice PV u ¼ dijela, prvo tužene KV u ½ dijela i drugo tuženika OV u ¼ dijela, što su tuženi dužni priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u tom suvlasničkom omjeru u zemljišnim knjigama, uz istodobno brisanje suvlasničkog omjera drugo tuženika za ¼ dijela.

II Nalaže se dioba nekretnina iz točke I ove presude.

III Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana.

i I Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 45.000,00 EUR (32.750,00 EUR), preračunato u kune po srednjem tečaju HNB, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 08.05.2014. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana. nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, ako i da tužiteljici solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana. »,

kao neosnovani.

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi I i II - tuženicima trošak ovog parničnog postupka u visini od € 7.053,03, u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija presudu zbog bitne povrede parničnog postupka, osobito zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugog uređujućeg suca. Pravovremeno podnesenom žalbom 1. tuženica KV i 2. tuženik GV pobijaju dio presude koji se odnosi na troškove postupka stoga se njihova žalba ima smatrati žalbom na rješenje o troškovima postupka sukladno čl. 167. st. 1. ZPP. 1. tuženica KV i 2. tuženik GV odluku pobijaju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti žalbu te odluku preinačiti u skladu s žalbenim razlozima.

3. 1. tuženica KV i 2. tuženik GV su u odgovoru na žalbu tužiteljice predložili da se žalba tužiteljice odbije.

4. Žalbe tužiteljice te 1. tuženice KV i 2. tuženika GV su osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice i 1. tuženice KV i 2. tuženika GV, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a koji se primjenjuje temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 u daljnjem tekstu ObZ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, no ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju povredu se tužiteljica sadržajno poziva u žalbi.

6. Predmet postupka je utvrđenje da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica],u naravi kuća br. 14/2 JV, zgrada i dvorište ukupne površine 267 m2 predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice u ¼ dijela i 1. tuženice KV u ½ dijela te 2. tuženika GV u ¼ dijela, kao i kumulirani tužbeni zahtjev radi solidarne isplate iznosa od 32.750,00 eur koji su dužni isplatiti tuženici na ime ulaganja tužiteljice u nekretninu 1. tuženice KV i 2. tuženika GV za vrijeme zajedničkog života sa 2. tuženikom ŽV, odnosno na ime povrata kredita koji je realiziran za vrijeme trajanje bračne zajednice.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je predmetna nekretnine zajednička imovina u 1/ 4 dijela predmetne nekretnine te radi solidarne isplate iznosa od 45.000,00 eur (32.750,00 eur). U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom obrazlaže kako je provedenim građevinskim vještačenjem bilo moguće utvrditi samo iznose financiranja u kući te da niti provedenim vještačenjem nije sa sigurnošću dokazano da li je i što uopće tužiteljica financirala što se tiče ulaganja jer je na to ukazao i sam vještak u nalazu. Također navodi kako nitko od saslušanih osoba, stranaka i svjedoka nije mogao egzaktno navesti kolika su točno bila ulaganja tužiteljice u nekretninu. Nadalje, obrazlaže kako tijekom postupka nije dokazano što su, da li su i koliko treće osobe navodno radile kroz određene radove i koliko je bilo ulaganja u korist kojih bračnih drugova, odnosno stranaka. Također, prvostupanjski sud obrazlaže kako se nije mogla sa sigurnošću utvrditi namjena kredita koji je ugovorila tužiteljica 23.07.2011. Nadalje, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako petit tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženicu KV nije usvojiv, kao niti točka 2. petita tužbenog zahtjeva jer nije ovršiva, odnosno odrediva. U odnosu na kumulirani tužbeni zahtjev prvostupanjski sud ističe kako primjenom pravila o teretu dokazivanja nije moguće utvrditi omjer točnog ulaganja tužiteljice u nekretninu, a isti je financijski neodrživ jer tužiteljica svakako ne bi uspjela u cijelosti sa zahtjevom radi isplate.

8. Ovakav stav prvostupanjskog suda se ne može, za sada, prihvatiti.

9. Naime, da bi se odlučilo o postavljenim tužbenim zahtjevima prvenstveno je bilo potrebno utvrditi kada su se točno izvodili radovi za koje tužiteljica u tužbi, kao i tijekom postupka, navodi da su se zajedničkim financijskim sredstvima i zajedničkim radom izveli tijekom zajedničkog života stranaka. Međutim, tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno kada su se i koji radovi izveli, a imajući u vidu kako je zajednički život tužiteljice i 2. tuženika GV trajao od zasnivanja bračne zajednice, odnosno od 16. travnja 1998. sve do 03. svibnja 2013., kao i da su se sporni radovi izvodili za vrijeme zajedničkog života stranaka, odnosno za vrijeme različitih pravnih režima imovine bračnih drugova, pobijana odluka se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

10. Dakle, odlučna činjenica za ovaj postupak je bila utvrditi vrijeme ulaganja u predmetnu nekretninu kako bi se moglo pravilno primijeniti materijalno pravo jer se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 57/05 od 14. prosinca 2005).

11. Prema tome, na imovinske odnose nastale do 01. srpnja 1999., treba primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98.; dalje: ZBPO) koji je u članku 281. stavak 1. propisivao da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u stavku 2. je propisivao da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Prema odredbi čl. 252. i čl. 253.st. 1. Obiteljskog zakona ( Narodne novine broj 162/98 koji je bio u primjeni od 01. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003.), tako i u primjeni odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona ( Narodne novine broj 116/03 u primjeni od 22. srpnja 2003. ), bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, odnosno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

12. Dakle, za utvrđenje zajedničkog vlasništva, odnosno prava suvlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja.

13. Također, da bi se odlučilo o postavljenom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja zajedničke imovine prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, treba poći od odredbe čl. 156.st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje ZVDSP) kojim je propisano kako se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

14. Temeljem navedene zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi kako se nadogradnjom, dogradnjom ili preuređenjem zgrada ne može steći vlasništvo, ako vlasnik nadograđene nekretnine nije to izričito odobrio.

15. Eventualno, ukoliko se radilo o takvim ulaganjima bračnih drugova u nekretninu, kojim ulaganjima je izmijenjen identitet nekretnine tako da je nastala nova stvar, a drugi bračni drug kao suvlasnik nekretnine i 1. tuženica KV kao suvlasnica nekretnine tomu nisu iskazali protivljenje isto se iznimno, polazeći od osobitih okolnosti slučaja, može smatrati prešutnom suglasnosti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP-a pa se na taj način može steći suvlasnički omjer u stjecanju nekretnine.

16. Tijekom postupka, tužiteljica je tvrdila kako je izvedenim radovima ( koje je točno odredila), a koji radovi su izvršeni tijekom zajedničkog života tužiteljice i 2. tuženika GV došlo do stvaranja novog stambenog objekta, međutim o navedenim odlučnim činjenicama pobijana odluka dijelom nema razloga, a dijelom je proturječna pa je i time počinjena bitna povreda iz čl. 354.st. 2.t.11. ZPP kako to pravilno ukazuje tužiteljica u žalbi.

17. Naime, ne može se smatrati kako tužiteljica nije dokazala koji su radovi, jesi li navedeni radovi na predmetnoj nekretnini izvršeni i u čiju korist ukoliko je tužiteljica na navedene činjenice predlagala dokaze u vidu svjedoka koji su u svojim iskazima navodili kako su i sami izvodili radove ( otac tužiteljice DV), dok je svjedokinja BV u svom iskazu navela kako je njezin bivši suprug radio kod tužiteljice kao elektroinstalater na uređenju struje, a da je on radio besplatno zbog prijateljstva s tužiteljicom. Iz navedenog razloga, obrazloženje pobijane odluke je proturječno jer ne sadrži kritički osvrt na dokaze provedene tijekom postupka te su zaključci koje je prvostupanjski sud donio o odlučnim činjenicama proturječni sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku.

18. Kako je dakle, pobijana odluka proturječna u vezi s utvrđivanjem postavljenog stvarnopravnog zahtjeva, tako je proturječna i u vezi s utvrđivanjem osnovanosti obveznopravnog zahtjeva pa se ne može ispitati. Naime, pravilno navodi tužiteljica u žalbi kako je pobijana odluka proturječna jer su u provedenom postupku izvedeni brojni dokazi na okolnosti radova koji su izvedeni za vrijeme zajednice života sa 2. tuženikom GV pa je prvostupanjski sud kritičkim osvrtom na provedene dokaze, odnosno savjesnom i brižljivom svakog pojedinačnog izvedenog dokaza, i svih dokaza zajedno, propustio pravilno primijeniti odredbu čl. 8. ZPP što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke pa je počinjena bitna povreda iz čl. 354.st.1. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužiteljica u žalbi.

19. Također, prvostupanjskom sudu je za ukazati, ukoliko je smatrao da tužbeni zahtjev nije jasno i nedvojbeno određen, tada je bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 109. ZPP.

20. Slijedom navedenog, kako je žalba tužiteljice osnovana zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osnovana je i žalba 1. tuženice KV i 2. tuženika GV protiv odluke o troškovima postupka jer odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuta presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugog suca pojedinca.

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem, analizirati će provedene dokaze, a po potrebi će dopunski saslušati stranke, svjedoke i stalnog sudskog vještaka. Također će utvrditi osnovanost stvarnopravnog tužbenog zahtjeva imajući u vidu odredbu čl. 156. ZVDSP, kao i vrijeme izvođenja spornih radova o čemu ovisi pravni režim imovinskopravnih odnosa bračnih drugova. Također, ukoliko prvostupanjski sud nakon pravilno provedenog ponovljenog postupka utvrdi kako stvarnopravni zahtjev nije osnovan, tada će odlučiti o postavljenom obveznopravnom zahtjevu prilikom čega se treba jasno razgraničiti osnova povrata predmetnih iznosa, odnosno utvrditi vrijednost ulaganja koja su izvršena u predmetnu nekretninu na koju bi tužiteljica imala pravo, odnosno utvrditi na čega su izvršena sredstva predmetnog ugovora o kreditu koji tužiteljica potražuje od tuženika s time da se može tražiti povrat samo onih novčanih iznosa koje je tužiteljica otplatila, nakon prestanka bračne zajednice. Također, prvostupanjski sud treba odlučiti o djelomičnom povlačenju tužbe prema odredbi čl. 193. ZPP. Nakon provedenog postupka, prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku.

22. Temeljem čl. 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

23. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka.

24. Slijedom navedenog, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 20. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan