Poslovni broj: Us I-582/25-21

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Tifon d.o.o. Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225, zastupan po opunomoćeniku Igoru Saviću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Bele Čikoša 5, radi poništavanja rješenja, 20. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/25-01/33, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 23. siječnja 2025. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24- 02/6232, URBROJ: 338-21-02-02-24-3 od 08. studenog 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana zainteresiranoj osobi isplati trošak od 3.750,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu trauma desnog ramena na radnom mjestu od 05. lipnja 2024. godine nije priznata kao ozljeda na radu. Oba rješenja su donesena na temelju nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih liječničkih povjerenstava.

Tužitelj u tužbi osporava medicinska utvrđenja iz upravnog postupka te navodi da se ne radi o akutizaciji zdravstvenog stanja i o degenerativnim promjenama, već o traumatskoj rupturi pa u tom smislu posebno ukazuje na to da MR nalaz nije pokazao kalcifikate u njegovom ramenu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljev poslodavac je kao zainteresirana osoba također osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je provedeno vještačenje po nezavisnom stalnom sudskom vještaku Romanu Paviću.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je tužitelj 05. lipnja 2024. godine prebacujući pakete Cocte na radnom mjestu osjetio jaku bol u desnom ramenu.

Tužiteljev poslodavac (zainteresirana osoba) je 26. lipnja 2024. godine podnio prijavu o ozljedi na radu, u kojoj su bile sadržane uputne dijagnoze S46.0 (ozljeda mišića i tetive rotatorne manšete desnog ramena) i S43.0 (dislokacija desnog ramenog zgloba).

Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 25. srpnja 2024. godine ukazalo na to da je tužitelj još 2022. godine operacijski liječen zbog rupture rotatorne manšete. Međutim, ovo povjerenstvo je propustilo utvrditi da se tom prilikom radilo o operaciji tužiteljevog lijevog, a ne desnog ramena. Nadalje je navedeno da se uputne dijagnoze odnose na procese i promjene na tetivama i njihovim ovojnicama u okviru prenaprezanja te je zaključilo da uputne dijagnoze nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s traumom od 05. lipnja 2024. godine. Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 20. siječnja 2025. godine potvrdilo da je tužitelj 2022. godine zapravo operirao lijevo rame te je navelo da je nakon traume od 05. lipnja 2024. godine tužitelj operiran i zbog rekonstrukcije tetive desnog ramena (20. rujna 2024. godine). Nadalje je navedeno da RTG i MR obrade nisu ukazale na traumu, već na kronične promjene tetiva. Istaknuto je da se radi o rupturi degenerativno promijenjenih tetiva desnog ramena u okviru sindroma prenaprezanja i da se stoga radi o predispoziciji zdravstvenog stanja. Posebno je istaknuto da dijagnoza dislokacije ramenog zgloba (S43.0) uopće niti nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji.

Sud je prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog za provedbu vještačenja u okviru upravnog spora pa je to vještačenje povjereno vještaku kirurgu, traumatologu i ortopedu Romanu Paviću.

Vještak je analizirao svu relevantnu tužiteljevu medicinsku dokumentaciju te je naveo da je nakon traume od 05. lipnja 2024. godine RTG nalaz desnog ramena ukazao na prisutnost kalcifikata. Taj nalaz je također ukazao na koštane izrasline (osteofite) te na artrotske, degenerativne promjene u zglobovima desnog ramena. Vještak je naveo da je tužitelj potom napravio MR obradu (a ne MSCT, kako mu je bilo indicirano), na kojoj je utvrđena ruptura mišića s retrakcijom tetive, također uz sklerotičnu sjenu koja bi mogla odgovarati kroničnim promjenama rupturirane tetive.

Vještak je pritom naveo da je RTG pretraga sasvim primjerena za utvrđivanje masivnog kalcifikata u tužiteljevom desnom ramenu.

Vještak je stoga naveo da je tužitelj imao degenerativno promijenjenu mišićnu rotatornu manšetu prije štetnog događaja, što je evidentno na RTG nalazu, dok MR metoda nije primjerena za dijagnostiku kalcifikata, već za dokazivanje rupture mišića. Vještak je potvrdio da dijagnoza dislokacije ramenog zgloba (S43.0) nije točna, dok je dijagnoza ozljede mišića i tetive rotatorne manšete desnog ramena (S46.0) s medicinske strane točna.

Međutim, vještak je zaključio da je još prije štetnog događaja od 05. lipnja 2024. godine tužitelj imao stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja, u vidu kronično, degenerativno promijenjene mišićne rotatorne manšete i uz evidentne kalcifikate desnog ramena, što je na koncu imalo komplikaciju u vidu rupture desnog mišića supraspinatusa i manje parcijalne lezije mišića infraspinatusa.

S obzirom na to da je tužitelj bio istaknuo primjedbe na ovaj nalaz i mišljenje, sud je vještaka pozvao i na ročište, radi usmenog izlaganja svog nalaza i mišljenja. Vještak je na ročištu prvenstveno napomenuo da je detaljno proučio medicinsku dokumentaciju i pregledao tužiteljeve snimke.

Istaknuo je da je već iz tužiteljeve RTG pretrage sasvim dobro utvrđeno da se u njegovom desnom ramenu nalazio ogroman kalcifikat od gotovo 3 cm, što ukazuje na to da se nakupljao dulje vremena, odnosno više godina.

Vještak je naveo da je u tom smislu RTG pretraga bila sasvim dovoljna i precizna, ali je napomenuo da se ona vrši u jednom presjeku, odnosno da se snimanje vrši samo u jednom smjeru, pa je u tom smislu ostalo dvojbeno je li taj kalcifikat na tom presjeku u mišiću ili u burzi, odnosno vrećici s tekućinom za podmazivanje ramenog zgloba. Točan položaj kalcifikata bi se u tom smislu mogao utvrditi indiciranom i neobavljenom MSCT pretragom, ali vještak smatra da ta pretraga u ovom slučaju nije bila nužna, jer je sasvim precizan položaj nedvojbenog kalcifikata nebitan za ocjenu o tome da se radi o jasnoj degenerativnoj promjeni desnog ramenog zgloba.

Vještak je u pogledu obavljene MR obrade napomenuo da ona prvenstveno služi dijagnostici mekih tkiva i tekućina u tkivima i da se njome ne mogu jasno utvrditi kalcifikati. Međutim, čak i ta obrada je pokazala sklerotične sjene, kronične promjene tetive ramena, tendinoze kao degenerativne bolesti mišića i osteofite kao koštane izdanke, a to znači također degenerativne promjene unutar zglobne čahure ramena. Vještak je zaključio da je u ovom slučaju riječ o klasičnom primjeru stečene predispozicije zdravstvenog stanja, odnosno degenerativne bolesti koja je utjecala na štetni događaj od 05. lipnja 2024. godine.

Nakon ovog usmenog iznošenja nalaza i mišljenja više nije bilo ni pitanja vještaku ni primjedbi na vještačenje, pa je i sud vještačenje vještaka Romana Pavića u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.

Stoga sud utvrđuje da je uputna dijagnoza S43.0 (dislokacija ramenog zgloba) netočna, a da je tužitelj doista prilikom traume na radnom mjestu 05. lipnja 2024. godine zadobio ozljedu mišića i tetive rotatorne manšete desnog ramena (S46.0), što bi se načelno na temelju čl. 66. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - ZOZO) moglo smatrati ozljedom na radu. Međutim, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je do te tužiteljeve ozljede došlo zbog stečene predispozicije zdravstvenog stanja, što je u smislu čl. 67. t. 5. ZOZO-a razlog isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu.

Stoga su osporavana rješenja iz upravnog postupka (o odbijanju priznavanja tužitelju ozljede na radu) pravilna i zakonita, pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUS; u prvostupanjskom rješenju je tužiteljev zahtjev odbijen pozivom na čl. 66. t. 1. ZOZO-a, umjesto na čl. 67. t. 5. ZOZO-a, a u drugostupanjskom rješenju nije navedena nikakva materijalnopravna odredba za odbijanje tužiteljevog zahtjeva). Sud nije pribavljao spis ovog suda UsI-2561/23, jer je u toj pravnoj stvari bila riječ o tužiteljevoj ozljedi lijevog ramena na radnom mjestu 2022. godine, što nije u vezi s predmetom ovog upravnog spora.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

Na temelju iste odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a je tužitelj dužan zainteresiranoj osobi isplatiti njezine opravdane (i zatražene) troškove ovog upravnog spora. Radi se o trošku sastava odgovora na tužbu te o trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega zainteresiranoj osobi na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €.

U Zagrebu, 20. listopada 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Blaženka Musulin

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3

3. odvj. Igor Savić