REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-117/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Sprčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i sa smještajem u Domu za odrasle Lobor- Grad u Loboru, Markušbrijeg 31, zastupanog po punomoćnici Vesni Pušić Miličević, odvjetnici iz Zagreba, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-1367/2024-46 od 21. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-1367/2024-46 od 21. srpnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-1367/2024-46 od 21. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je s danom pokretanja ovog parničnog postupka, 22.11.2024.godine u cijelosti prestala obveza tužitelja RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da pridonosi za uzdržavanje tuženog VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koja je obveza uzdržavanja bila utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 24. srpnja 2012. godine, poslovni broj: P2-1347/10.“

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi: „Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zabranjuje se Financijskoj agenciji (FINA ), Vrtni put 3, 10000 Zagreb , da vrši bilo kakvu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava za korist protivnika osiguranja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja ovrha i izravna naplata se provodi temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 24. srpnja 2012. godine, poslovni broj: P2-1347/10, kao ovršne isprave.

Ukoliko Financijska agencija ( FINA ), Vrtni put 3, 10000 Zagreb, postupi protivno gore navedenoj zabrani, predlagatelj osiguranja može protiv Financijske agencije ( FINA ), Vrtni put 3, 10000 Zagreb ,u parnici zahtijevati naknadu štete koja mu je nanesena postupanjem protivno toj zabrani.

Ova privremena mjera stupa na snagu odmah s danom donošenja i trajati će sve do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa primjenu ovog rješenja.“

II. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama od dana presuđenja.“

3. Protiv ove presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev i da se odredi predložena privremena mjera odnosno da se oni ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje - u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom – dodatno, temeljem odredbe čl. 365. ZPP, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.

7.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, obzirom da su u pobijanoj presudi i rješenju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude i rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

7.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju također sadržajno ukazuje jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupanja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio dovesti u ozbiljnu dvojbu ni sam žalitelj samo iz razloge što provedene dokaze drugačije, za sebe povoljnije, ocjenjuje.

7.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP radi čega je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti neosnovanom.

8. U ovom postupku niti činjenično stanje, ono odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari, nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.

9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za ukidanje njegove zakonske obveze uzdržavanja njegovog sina (tuženika) VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koja je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-1347/2010 od 24. srpnja 2012., utemeljen na odredbi čl. 285. u vezi čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ ).

11. Osim toga, predmet ovog spora je i prijedlog tužitelja da se radi osiguranja njegove novčane tražbine protiv tuženika odredi privremena mjera kojom se Financijskoj agenciji ( FINA ), zabranjuje da vrši bilo kakvu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa njegovih računa u korist protivnika osiguranja VO, a koja ovrha i izravna naplata se provodi temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-1347/2010 od 24. srpnja 2012.

12. Tijekom postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP ):

- da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-1347/2010 od 24. srpnja 2012. tužitelj u obvezi doprinositi za uzdržavanje tuženika, svoga sina, mjesečnim iznosom od 97,55 eura (735,00 kn);

- da je tuženik rođen **.**.1981.

- da tuženik rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: R1-23/2014 od 25. ožujka 2015. lišen poslovne sposobnosti za liječenje i smještaj, raspolaganje i upravljanje imovinom i svim novčanim primanjima te za poduzimanje svih pravnih radnji i sklapanja pravnih poslova, pa tako i za sklapanje ugovora o radu;

- da tuženik boluje od pravog i trajnog duševnog poremećaja iz psihotičnog kruga- shizofrenija pod kojom se dijagnozom od 2000. liječio u PB Vrapče;

- da je sada od 2023. smješten je Domu za odrasle osobe Lobor-Grad, u jedinici organiziranog smještaja s još nekoliko korisnika;

- da cijena smještaja tuženika u jedinici organiziranog stanovanja iznosi 327,00 eura mjesečno;

- da prima mirovinu u iznosu od oko 353,43 eura mjesečno;

- da je tužitelj sada u mirovini i prima mirovinu od 705,00 eura mjesečno od čega se 176,49 eura izuzima za ovrhu, a 353,00 eura je neraspoloživi dio i da se navedena ovrha provodi u korist ovrhovoditelja Eos Matrix za otkupljeni dug od 1.272,32 eura;

- da je tužitelju 10. prosinca 2024. isplaćena otpremnina u iznosu od 3.981,69 eura bruto;

- da je tužitelj u 2024. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 1.939,06 eura, a potom primitak s osnova naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad u iznosu od 5.956,16 eura;

- da je sada smješten u Dom za starije i nemoćne u Zagrebu i da cijena smještaja iznosi 480,00 eura, i da su u tu cijenu uključeni troškovi režije, ležarine, hrana za tri obroka, a u sklopu Doma im je dostupna i liječnička usluga te terapije.

13. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 285. u vezi odredbe čl. 290. st. 4. ObZ, zaključio da u ovom postupku nisu ostvareni zakonski uvjeti za ukidanje zakonske obveze tužitelja doprinositi za zakonsko uzdržavanje tuženika obzirom da je tuženik tužiteljevo punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, a suprotno tužitelj u ovom postupku nije uspio dokazati.

13.1. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da u ovom postupku nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje predložene mjere osiguranja budući i dalje postoji obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženika, a osim toga i da tužitelj nije ničim dokazao postojanje opasnosti da se po donošenju presude u korist tužitelja ne bi mogla vratiti novčana sredstva koja bi tuženik stekao po osnovi koja bi otpala, obzirom je u postupku utvrđeno da tuženik ima imovine iz koje bi se ta sredstva mogla vratiti.

14. Temeljem odredbe čl. 285. ObZ, propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

15. Na temelju odredbe čl. 290. st. 4. ObZ propisano je da su punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

16. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, koja u bitnim dijelovima za pravilno presuđenje ove pravne stvari ne čini spornima niti žalitelj, da je tuženik tužiteljev sin sada punoljetna osoba koja boluje od trajnog duševnog poremećaja iz psihotičnog kruga-shizofrenija pod kojom se dijagnozom od 2000. liječio u PB Vrapče, a sada je smješten u Domu za odrasle osobe Lobor-Grad, u jedinici organiziranog smještaja s još nekoliko korisnika i da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: R1-23/2014 od 25. ožujka 2015. lišen poslovne sposobnosti za liječenje i smještaj, raspolaganje i upravljanje imovinom i svim novčanim primanjima te za poduzimanje svih pravnih radnji i sklapanja pravnih poslova, to i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja, da u okolnostima konkretnog slučaja, nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje tužiteljeve obveze doprinositi za uzdržavanje tuženika jer iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tuženik zbog teške i trajne bolesti nije sposoban za rad, pa je posljedično tome i obveza tužitelja, kao njegovog oca i jedinog roditelja doprinositi za uzdržavanje svoga sina, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

17. Na temelju odredbe čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

18. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbi i utvrđenu činjenicu da i nakon ove presude postoji zakonska obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženika utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-1347/2010 od 24. srpnja 2012., to tužitelj, kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine koju je želio predloženom mjerom osiguranja osigurati, a niti je učinio vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere tuženik, kao protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

19. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, valjalo je žalbu tužitelja, kao neosnovanu odbiti i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude odnosno na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 20. listopad 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris