Poslovni broj 51 Gž R-2081/2022-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 51 Gž R-2081/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. L. OIB … iz Š., zastupana po punomoćni M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika bolnica "H. p." K., OIB …, zastupana po ravnateljici T. Š. L., dr. med., a ona po punomoćniku D. K., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-657/2021 od 31. ožujka 2022., na sjednici 26. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-657/2021 od 31. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu u iznosu od 568,18 eura / 4.280,94[1] kuna te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

 

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku naknade bruto plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 6.447,58 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos do isplate osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim tužiteljica potražuje razliku naknade bruto plaće za razdoblje od veljače do listopada 2017. u iznosu od 4.280,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te se pod točkom III. izreke nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.625,00 kuna sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv točaka II. i III. izreke pobijane presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, dalje: ZPP), predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Tužiteljica smatra da je osnovan njezin zahtjev za isplatom razlike plaće za razdoblje od veljače 2017. do listopada 2017., da sud zanemaruje da je čl. XI. Izmjena i dopunama Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u dobroj vjeri ugovoreno i dodatno produljenje roka trajanja Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da bi međugodišnji rast BDP-a do kraja 2016. bio manji od 3%, navodi da je najveći međugodišnji rast BDP-a bio za 2016. te je iznosio 2,9%, slijedom čega bi, zbog produžene primjene od 6 godina, imala pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do listopada 2017. Navodi da sukladno čl. III. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ima pravo na primjenu povećane osnovice sve do prve slijedeće promjene koja je bila u studenom 2017. jer je tuženik tek tada izvršio obračun i isplatu plaće po osnovici od 5.421,54 kuna.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 14.390,08 kuna. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju, da s obzirom na ispunjenje uvjeta primjene povećane osnovice, da razlika manje isplaćenih plaća za navedeno razdoblje iznosi 8.209,11 kuna te da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje nakon 26. siječnja 2017. neosnovan.

 

7. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je mjerodavno sljedeće:

       - da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009.,

       - da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno 'zamrznuta' na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma kojim je utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Odredbama članka IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH,

      - da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) kojima je promijenjen članak III., IV., VII. Dodatka i to na način da se određuje da, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

        - da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu,

        - da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu te su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014.

        - da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) objavljen 4. prosinca 2015.

        - da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine.

 

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje kako su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kn bruto te da tužiteljica ima pravo na razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., a da za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., imajući u vidu odredbu članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu te odredbu čl. 199., st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), primjenom kojih nakon 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni Sporazuma, a time ni obračunu plaće tužiteljici po povećanoj osnovici.

 

9. Odredbom čl. 192. ZR-a propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09, 124/09, dalje: Zakon o osnovici) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Nadalje, odredbom čl. 199., st. 1. i 2. ZR-a propisano je da se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, a da se iznimno kolektivnim ugovorom može ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

 

10. Čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina, kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavka 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Navedenom odredbom članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora "u dobroj vjeri pristupe produljenju roka" pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-693/2022 od 28. rujna 2022.). Prema tome, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017., kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

12. Nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 128/17) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javim službama prema kojim je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće, a što je i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn. Posljedično, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu već prema osnovici određenoj Zakonom o osnovici plaća u javnim službama, prema kojoj joj je plaća, u periodu za koji je tužbeni zahtjev odbijen pod točkom II. izreke, i isplaćena.

 

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.godine.

 

14. Odluka o troškovima postupka također je zakonita, kako po osnovu, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, tako i po visini troškova, temeljem članka 155. ZPP-a, imajući pri tome u vidu i činjenicu da tužiteljica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

 

15. Zbog svega navedenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

16. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a, odbijen je i zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

 

17. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

                                                                                                                                            Predsjednica vijeća:

                                                                                                                    Ksenija Grgić, v.r.