REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1418/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2302/2024-50 od 10. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2302/2024-50 od 10. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda, kao osnovan prihvaćen je zahtjev tužitelja kojim je tuženiku naloženo da mu na ime naknade štete isplati iznos od 2.391,71 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počev od njegova dospijeća pa do isplate, sve na način kako je to pobliže označeno u izreci pod točkom I. navedene presude. Ujedno je u točki II. izreke tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.119,24 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se ista preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, kao sud dugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu na ime naknade imovinske štete koju trpi zbog izgubljene zarade u razdoblju od veljače 2018 do lipnja 2019., a koju je kao pješak pretrpio u štetnom događaju – prometnoj nezgodi 12. ožujka 2009., kada je u [adresa], u [adresa], oko 21:55 h na njega naletjelo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika GE, smatrajući osiguranika tuženika odgovornim za nastanak navedenog štetnog događaja, isplati iznos od 2.391,71 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počev od njegova dospijeća pa do isplate, utemeljen na odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

10. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene navode žalitelja, više nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao niti njegova odgovornost za štetu koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj, ali je i dalje sporan doprinos tužitelja u nastanku ovog štetnog događaja ( čl. 1092. ZOO), kao i činjenica bi li tužitelj da nije bilo štetnog događaja ostvario zaradu u visini od najmanje prosječne neto plaće KV radnika u RH i posljedično tome ima li u ovom postupku tužitelj osnovano zahtijevati naknadu štete s osnove izgubljene zarade u vidu razlike plaće koju ostvaruje i one koju bi izvjesno mogao ostvariti da nije bilo navedenog štetnog događaja odnosno posljedica koje su za njega nastupile uslijed povreda zadobivenih u tom štetnom događaju.

11. Odlučujući o ovom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da je tužitelj mlađi muškarac ( rođen 1990.), koji je u vrijeme nastanka utužene štete (2018. i 2019.) imao 28 odnosno 29 godina te je životno logično i uvjerljivo da bi, da nije bilo štetnog događaja u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih mu je zaostao trajni invaliditet, ostvario zaradu u visini od najmanje prosječne neto plaće KV radnika u RH, jer bi prema redovnom tijeku stvari u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu konobara za koje se školovao te bi kao mlad muškarac starosti 28 odnosno 29 godina prema uvjerenju suda, ostvario zaradu u visini od najmanje prosječne neto plaće KV radnika u RH, slijedom čega sud prvog stupnja zaključuje da je zahtjev tužitelja osnovan i posljedično tome uz primjenu odredbe čl. 1095. u vezi sa odredbom čl. 1089. st. 3. ZOO tuženika je obvezao tužitelju naknaditi štetu isplatom iznosa od 2.391,71 eura, koji iznos čini razliku između neto plaće koju je tužitelj primao u razdoblju od 15.02.2018. do 30.06.2019. i prosječne mjesečne plaće KV radnika u RH.

11.1. Pri tome je sud prvog stupnja prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da bi u slučaju da nije bilo štetnog događaja tužitelj ostvario prosječnu plaću, otklonio zaključujući da je predloženim i provedenim dokazima tužitelj u cijelosti dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te bi se provođenje i drugih dokaza bilo protivilo načelu ekonomičnosti postupka.

11.2 Osim toga, sud prvog stupnja je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti ( čl. 1092. st. 1. ZOO) zaključujući da tužitelj nije doprinio nastanku navedenog štetnog događaja ( čl. 1092. ZOO) jer ocjenom provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) zaključuje da je osiguranik tuženika GE isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja iz kojeg tužitelj potražuje ovu štetu budući protivno odredbi čl. 38. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08 – dalje: ZOSPC) nije obratio pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku, pri čemu je prednjim desnim bočnim dijelom automobila naletio na tužitelja - pješaka VE koji se, obzirom da se kretao cestom na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, te obzirom na slabu preglednost ceste i uzimajući u obzir da je bila noć, kretao sukladno odredbi čl. 125 . st .1. i. 2. te čl. 127. st. 1. i 2. ZOCPC uz desni rub kolnika unutar kolnika za 0,8 m, što je u opisanim okolnostima širina potrebna za normalno kretanje odraslog muškarca, te je utvrđeno da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja.

12. Na temelju odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

13. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je prema stavku 2. ovog članka propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

14. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, tužitelj kojemu je zbog posljedica koje trpi iz navedenog štetnog događaja umanjena rad radna sposobnost ima pravo zahtijevati naknadu štete s osnove izgubljene zarade u vidu razlike plaće koju ostvaruje i one koju bi izvjesno mogao ostvariti da nije bilo navedenog štetnog događaja odnosno posljedica koje su za njega nastupile uslijed povreda zadobivenih u tom štetnom događaju.

15.1. Pri tome, valja istaknuti da bi ovo pravo oštećenik mogao ostvariti nije dovoljno samo utvrđenje da postoji određeno umanjenje tužiteljeve životne i radne aktivnosti, kako to pravilno zaključuje i tuženik, već je potrebno dokazati da bi oštećenik odnosno u konkretnom slučaju tužitelj, prema redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja (posljedica koje uslijed povreda zadobivenih u tom štetnom događaju trpi) doista i obavljao poslove KV radnika, i da posljedično tome obzirom na njegovu preostalu radnu sposobnost, kao posljedicu povreda zadobivenih u tom štetnom događaju, te poslove sada ne može obavljati.

16. Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, tijekom ovog postupka pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za pravilan zaključak o osnovanosti zahtjeva tužitelja jer iz provedenih dokaza napose nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i to dr. VEN, spec. orl., dr. KE, spec. neurokirurgije, dr. ZE ,spec. neurologu, dr. Zorana Kuševića, spec. psihijatru i dr. ME, spec. medicine rada jasno proizlazi da su kod tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju nastale trajne posljedice koje su umanjile životnu aktivnost tužitelja za ukupno 55% i da je kod njega došlo do gubitka potpune radne sposobnosti za poslove konobara za što se školovao i da se taj gubitak očituje u nemogućnosti pripreme stolnog rublja, stolnog inventara i uređivanjem kolica za posluživanje, uređivanjem stolova za posluživanje, dočeka i posluživanja gostiju, držanja i nošenja pića, tanjura i naručenih jela, posluživanja hrane i pića, a sve zbog desnostrane hemipareze, disfazije, smetnji pamćenja, epilepsije, stresnih situacija, smanjenja sluha i poremećaja ličnosti i ponašanja, pa cijeneći ovo njegovo zdravstveno stanje i nespornu činjenicu da se tužitelj školovao za poslove konobara, koji poslovi su u Republici Hrvatskoj nesporno deficitarni, to i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj tijekom postupka dokazao da bi prema redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja (posljedica koje uslijed povreda zadobivenih u tom štetnom događaju trpi), doista i obavljao poslove KV radnika i da mu posljedično tome i pripada pravo na zahtijevanu štetu, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

16.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, pa i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja istaknuti da ona nisu primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja jer su ona izražena u okolnostima nešto drugačijih činjenično pravnih utvrđenja.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom provedenih dokaza, a napose nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Darka Prpića pravilno utvrdio i visinu zahtijevane štete, pa u takav zaključak suda prvog stupnja nema razloga sumnjati ni ovaj sud drugog stupnja samo obzirom na činjenicu da tuženik smatra da je radi pravilnog utvrđenja visine zahtjeva tužitelja trebalo pribaviti i podatke Državnog zavoda za statistiku, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

18. Žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem prigovara zaključku suda prvog stupnja o pripadajućoj zakonskoj zateznoj kamati jer je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 1086. ZOO zakonsku zateznu kamatu na mjesečne iznose izgubljene zarade dosudio od isplate pojedine mjesečne plaće budući je u tom trenutku zahtijevana šteta po mjesecima i dospjela, pa je i u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo kao neosnovanu odbiti.

19. Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno zaključio i da tužitelj nije pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila jer činjenice odlučne za takav zaključak jasno proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke dipl. ing. ŠE izrađenog u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pn-2610/2010 (sada Pn-316/2015), kao i iskaza saslušanih svjedoka, pa u takav zaključak suda prvog stupnja, utemeljen na ovim dokazima nema razloga sumnjati niti ovaj sud, samo obzirom na paušalne navode žalitelja koji smatra da je tužitelj pridonio nastanku navedenog štetnog događaja.

20. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj: 139/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

21. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 20. listopad 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris