Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Poslovni broj: P Ob-11/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ona po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi povećanja uzdržavanja, dana 20. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje II. tužitelja mlljt. RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto ranije dosuđenog iznosa od 1.200,00 kuna iz presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P Ob-142/2019-37 od 23. listopada 2020. plaća iznos od 229,60 € počevši od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, tj. od dana 12. siječnja 2025. godine pa do dana 2. svibnja 2025. godine, a od dana 3. svibnja 2025. godine pa ubuduće sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke iznos od 264,00 eura, time da dospjele obroke dužan plati odjednom, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, a ostale kako budu dospijevali unaprijed, najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlljt. tužitelja, AĆ otvoren kod Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju mlljt. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove prvostupanjske presude tj. dana 20. listopada 2025. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Mlljt. tužitelj u tužbi navodi da su I. tužiteljica AĆ i tuženik roditelji maloljetnog djeteta-II. tužitelja RĆ rođenog **.**.2017.. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P Ob-142/2019-37 od 23. listopada 2020. godine određeno je da će dijete Vito mlljt. Onofri živjeti s majkom-I. tužiteljicom u [adresa], a da će s tuženikom održavati susrete i kontakte svaki drugi vikend u mjesecu dok je tuženiku naloženo i da za uzdržavanje djeteta plaća iznos od 1.200,00 kn. Od donošenja navedene presude potrebe II. tužitelja značajno su se povećale uslijed dijagnosticiranja genetske bolesti koja zahtijeva redovno liječenje, terapijske tretmane i povećanu zdravstvenu njegu i skrb. Naime, mlljt. HĆ je neurorizično dijete kojem je dijagnosticiran rijedak genetski poremećaj Coffin-Siris sindrom koji se očituje u kognitivnom deficitu, razvojnom poremećaju, poremećaju razvoja govora i jezika, hipotonusu i disformiji lica. Zbog navedenog stanja, HĆ redovito pohađa terapijske vježbe kod razvojnog logopeda i kod terapeuta čiji je trošak 60,00 € tjedno te je polaznik obrazovnog programa Aloha- mentalna aritmetika čija polugodišnja cijena iznosi 395,00 €. Radi praćenja zdravstvenog stanja i rezultata liječenja, I. tužiteljica redovito odvozi dijete u Zagreb na preglede psihologa, neuropedijatra i genetičara. Također, mlljt. HĆ polaznik je dječjeg vrtića i više sportskih aktivnosti čija ukupna cijena iznosi do 150,00 € mjesečno. S obzirom na navedeno, sadašnji iznos uzdržavanja, koji se naplaćuje ovrhom na računima tuženika putem FINA-e, nije niti približno dostatan za namirenje svih djetetovih redovnih životnih troškova u pogledu hrane, oblačenja, stanovanja i sl. te dodatnih troškova uzrokovanih bolešću. S druge strane tuženik je mlada, zdrava i radno sposobna osoba koji svakako ima mogućnost ostvarenja nadprosječnih primanja na području svog života i rada. Dakle, imajući u vidu potrebe i mogućnosti tuženika, I. tužiteljica smatra da bi tuženik za uzdržavanje djeteta trebao i mogao pridonositi minimalno 550,00 € mjesečno. I. tužiteljica je inicirala postupak obveznog savjetovanja pred HZZSR Bjelovar, međutim tuženik se nije odazvao obaveznom sastanku po pozivu za njega nadležnog HZZSR u Splitu.

2. Podneskom od 17. lipnja 2025. godine punomoćnik tužitelja je precizirao tužbeni zahtjev na način da kao tužitelja navodi samo mlljt. HĆ te da u točki I. izreke iza riječi "tekući račun" umjesto riječi "I. tužiteljice" treba stajati "majke i z.z. tužitelja". Na ročištu održanom dana 20. listopada 2025. godine maloljetni tužitelj je po zakonskoj zastupnici i po punomoćniku precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to sada navedeno u izreci ove presude tj. na način da uzdržavanje za period od podnošenja tužbe, do 2. svibnja ove godine zahtjeva u iznosu od 229,60 eura, a počevši od 3,. svibnja ove godine pa ubuduće dok za to budu postojale zakonske pretpostavke u mjesečnom iznosu od 264,00 eura, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

3. Tuženiku je tužba dostavljena 31. ožujka 2025. godine (list 36, dostavnica), no isti nije dao odgovor na tužbu niti je pristupio ročištu određenom radi njegovog saslušanja.

4. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-142/2019-37 od 23. listopada 2020. godine Sud je donio odluku o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa te odredio da je tuženik OĆ dužan plaćati doprinos za uzdržavanje mllj. HĆ u mjesečnom iznosu od 1.200,00 kuna.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju (list 5-14), ugovor o obrazovanju broj 2570399 od 25. listopada 2024. godine (list 15), presliku uplatnice (list 16), preslike računa (list 17-19), izvješće o obveznom savjetovanju od 30. listopada 2024. godine (list 20), pravomoćnu presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-142/2019-37 od 23. listopada 2020. godine (list 21-34), potvrde Porezna uprave o visini dohotka i primitka (list 48-49, 56-59) i izvješće o socioekonomskim prilikama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od

28. svibnja 2025. godine (list 51-53).

6. U smislu odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbama čl. 346. Obiteljskog zakona Sud je ocijenio sadržaj svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Prema odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. Nadalje, odredbama članka 18. iste Konvencije propisano je da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

8. U svom iskazu zakonska zastupnica mlljt. tužitelja HĆ AĆ navodi da od razvoda braka, odnosno ranije donesene odluke došlo je do promjene okolnosti koje se tiču visine potre za uzdržavanje mlljt. HĆ jer dijete sad u školi boravi u produženom boravku te odlazi kod liječnika radi zdravstvenih tegoba, a sve to uzrokuje dodatne troškove. Za produženi boravak u školi se mjesečno plaća 80,00 eura, a za tretmane kod liječnika, odnosno kod terapeuta se plaća 35,00 eura po satu. HĆ ukupno treba ići na 6 terapija mjesečno, a za što mjesečno trebaju izdvojiti 210,00 eura. Isto tako ide na trening u okviru programa Mali olimpijac gdje mjesečno plaćaju 35,00 eura. Potrebe za uzdržavanje mlljt. HĆ sastoje se u stanovanju jer osim prostora, namještaja i opreme, za potrebe njegovog stanovanja mora platiti i dodatne režijske troškove koji se tiču električne energije i grijanja, a isto tako mora imati i pristup internetu radi potrebe školovanja za što plaća naknadu od 30,00 eura mjesečno. Što se tiče troškova prehrane, odjeće i obuće tu nema nikakve razlike između njegovih troškova i troškova djece njegove dobi. Isto tako i kod troškova higijene te kod troškova odgoja i obrazovanja nema dodatnih troškova, odnosno troškova koji bi bili različiti od troškova za uzdržavanje djece njegove dobi, osim što školu pohađa uz sudjelovanje asistenta, no ti troškovi ne padaju na njen teret. Isto tako postoji i određeni troškovi socijalnih kontakata, tj. troškovi kada moraju kupiti poklon za odlazak na rođendan kod druge djece ili trošak organiziranja njegovog rođendana. U svom vlasništvu nema nikakvih nekretnina, a stanuju kod njene majke. Od vrijednije pokretne imovine u vlasništvu ima osobni automobil star 17 godina, a koji predstavlja potrebu, a koje vozilo koristi za vožnju djeteta u školu te odlaske kod liječnika. U svome vlasništvu nema drugih vrjednijih pokretnina kao što su strojevi, umjetnički predmetni, nakit i sl., kao niti dionica i poslovnih udjela, vrijednosnih papira, bitcoina, vrijednosnih prava ili potraživanja. Na ime mlljt. djeteta ostvaruje dječji doplatak u iznosu od 30,00 eura te dijete ostvaruje inkluzivni dodatak u iznosu od 160,00 eura dok dijete druge imovine ili primanja nema. Tuženik u svome vlasništvu nema nikakvih nekretnina, a niti vrijednije pokretne imovine. Nema saznanja o tome kakva primanja ima tuženik. Tuženik je po struci kuhar, a radi kao ronilac, no ne zna gdje. Trenutno zna da je na bolovanju jer je slomio nogu, a taj podatak je dobila od njegove majke. Niti tuženik niti ona nemaju drugih obveza za uzdržavanje, odnosno nemaju za uzdržavanje druge djece ili drugih osoba.

9. Odlučujući o visini doprinosa za uzdržavanja, Sud je uzeo u obzir sve isprave sadržane u spisu predmeta, sve opće poznate podatke i iskaz zakonske zastupnice mlljt. tužitelja.

10. Prema odredbi čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka, maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

11. Nadalje, prema odredbama čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

12. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2. istog članka, pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3. istog članka, pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

13. Prema odredbama čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je odredbama čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog doprinosa za uzdržavanje.

14. Na temelju odredbi čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

15. Nadalje, u smislu odredbi članka 313. Obiteljskog zakona propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i općenito imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

16. Sukladno odredbama članka 285. Obiteljskog zakona osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, ako su se promijenile okolnosti, a u smislu odredbi čl. 426. Obiteljskog zakona prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno o potrebama za uzdržavanjem maloljetnog djeteta stranaka i mogućnosti da daju uzdržavanje njihovih roditelja Sud je odlučio kao u izreci ove presude i to iz razloga kako slijedi.

18. Naime, odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

19. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u odredbama čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

20. Nadalje, Sud je pri tome uzeo u obzir i to da je prema odredbama čl. 314. st. 1. - 3. Obiteljskog zakona, propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

21. Po ocjeni ovoga Suda, što se tiče potreba maloljetnog djeteta za uzdržavanje u odnosu na vrijeme ranije odluke životno je da su te potrebe u svakom pogledu sada veće nego što su to bile ranije pa tako na primjer što se tiče prehrane u odnosu na 2020. godinu dijete je sada pet godina starije te su količine i sastav namirnica drugačiji nego ranije, a i to što dijete ide u školu i izbiva od kuće uvjetuje i potrebu za obrocima izvan kućanstva u kojem živi. Uz sve navedeno opće je poznato da su upravo cijene prehrambenih artikala u posljednjih nekoliko godina bile u najvećem porastu. U odnosu na školske udžbenike i školski pribor i opremu, odlazak do škole, školske projekte i slobodne aktivnosti, izlete i ekskurzije te sve ostale sporedne troškove koji nastaju uz školovanje, opće je poznato da su potrebe za svime navedenim veće nego što su to u ranijoj fazi kada je dijete pohađalo vrtić. Nadalje, zasigurno je da su u periodu školovanja potrebe djece za odjećom i obućom veće nego što su bile u periodu kada mlljt. HĆ nije išao u osnovnu školu (kao što je to bilo 2020. godine kada je donošena ranija odluka) kada dijete većinu vremena boravi kod kuće i to kako u pogledu količine i raznolikosti artikala tako i u pogledu kvalitete istih, a što sve zasigurno povećava i troškove njihove nabave i održavanja. Pored toga, opće je poznato da su higijenske potrebe maloljetne djece u ovoj dobi znatno veće nego u vrijeme ranije odluke. Nadalje, opće je poznato i to da su socijalni kontakti u ovo vrijeme znatno intenzivniji nego što su to bili u vrijeme ranije odluke, a isti osim odlazaka kod prijatelja i sa prijateljima zahtijevaju i dodatna financijska sredstva kao što to zahtjeva i komunikacija na daljinu u vidu kupnje i održavanja različite komunikacijske opreme (mobiteli, računala i dr.) te pretplate, bonova i dr. koji tu komunikaciju čine korisnicima dostupnom. Uz sve navedeno maloljetni HĆ radi zdravstvenih problema ima i troškove liječenja i liječničkih tretmana.

22. Kada se ima sve to u vidu, po ocjeni ovoga Suda, u smislu odredbi članka 285. Obiteljskog zakona u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke došlo je do promijene okolnosti i na strani primatelja i na strani obveze davatelja uzdržavanja.

23. S obzirom na tako promijenjene okolnosti, po ocjeni ovoga Suda, tuženik s obzirom na svoju dob i to da je radno sposobna osoba mora s obzirom na obiteljske i roditeljske okolnosti uložiti i dodatni trud kako bi, uz postojeća primanja, iz postojeće imovine i dodatnim radom osigurao i dodatna sredstva potrebna za uzdržavanje svojeg djeteta.

24. Sud je uzeo u obzir imovinu i visinu primanja tuženika kako proizlazi iz u spisu dostupnih podataka prema navodima z.z. maloljetnog tužitelja te nije smatrao potrebnim u smislu odredbi članka 313. st. 3. Obiteljskog zakona pribavljati dodatne podatke, a sve to u svjetlu da tuženik, iako uredno pozvan, nije iskoristio priliku da pristupi na ročište i da da svoj iskaz te da tuženik osim maloljetnog HĆ nema obvezu uzdržavanja druge mlljt. djece pa da do primijene ne dolaze odredbe čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta (kako su iste bile na snazi kroz vrijeme trajanja ovoga postupka) donesene od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja.

25. Naime, kako tuženik ima zakonsku obvezu uzdržavati samo jedno maloljetno dijete u njegovom slučaju Sud ne može temeljem odredbi članka 314. st. 3. Obiteljskog zakona umanjiti Zakonom određen minimalni iznos doprinosa uzdržavanja za dijete dobi maloljetnog HĆ, a kako isti proizlazi iz navedenih Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta. Prema tome, suđeni iznosi su minimalni tj. u slučaju kao što je ovaj sud nije ovlašten suditi niže iznose od propisanih, a sukladno odredbama članka 288. st. 1. Obiteljskog zakona tuženik se takve obveze ne može osloboditi.

26. Dakle, maloljetni HĆ je u dobi od 8 godina, a tužba u ovom predmetu je podnesena dana 12. siječnja 2025. godine kada je na snazi bila Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta donesena 27. travnja 2024. godine (Narodne novine 49/2024) kojom je kao minimalan doprinos za dijete starije od 7 godina propisan iznos od 229,60 eura, a nakon dana 3. svibnja 2025. godine novom Odlukom (Narodne novine 75/2025) taj je iznos povećan na 264,00 eura mjesečno.

27. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, a posebice to da maloljetni tužitelj prema tužbenom zahtjevu preciziranom na ročištu održanom dana 20. listopada 2025. godine zahtijeva upravo naprijed navedene minimalne iznose Sud je utvrdio da je njegov tužbeni zahtjev osnovan kada traži povišenje uzdržavanja do visine kako je to određeno u izreci ove presude.

28. U smislu odredbi članka 306. Obiteljskog zakona Sud je promjenu visine doprinosa odredio počevši od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, a imajući u vidu kako je tužbeni zahtjev postavljen u tužbi te u svezi s tim temeljem odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima odlučio i o zateznim kamatama na dospjele obroke.

29. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbama čl. 366. Obiteljskog zakona tj. cijeneći sve okolnosti slučaja i ishod postupka. Naime, maloljetni tužitelj je u cijelosti uspio sa svojim konačno preciziranim zahtjevom pa mu je tuženik dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka koji su mu u smislu odredbi članka 155. Obiteljskog zakona bili opravdano potrebni za vođenje ovoga postupka, a odnose se na zastupanje po odvjetniku i to za sastav tužbe i zastupanje na ročištima u vidu nagrade za rad odvjetnika propisane Tarifnim brojem 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to u paušalnom iznosu od 400,00 eura ( 200 bodova x 2 eura – Tbr. 54. Tarife), plus PDV u iznosu od 100,00 eura, odnosno sve to u iznosu od 500,00 eura plus zakonske zatezne kamate prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja ove presude do isplate.

30. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 20. listopada 2025. godine.

Sudac:

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

- Pun. tužitelja Jugoslavu Puranu, odvjetniku

- Tuženom OĆ