1

Poslovni broj: 44 Gž R-630/2020-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 44 Gž R-630/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Z. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćnici A. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B.&L., Z., protiv tuženika O. š. Š. O., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu F. & Š., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1612/2018-50 od 22. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o je

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1612/2018-50 od 22. siječnja 2020.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom bruto iznosa od 10.544,25 kn zajedno sa zateznim kamatama ili bruto iznosa od 7.895,13 kn zajedno sa zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška (točka I. izreke) i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn u roku 8 dana (točka II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati za razdoblje od rujna 2016. do kolovoza 2017.

 

5. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje se tužiteljice poziva u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu učiteljice tjelesne i zdravstvene kulture u punom radnom vremenu na neodređeno, da je pored poslova svog radnog mjesta obavljala poslove radničkog vijeća, navedeno među strankama nije sporno kao i visina potraživanja. Među strankama je sporno da li je tužiteljica u utuženom razdoblju zbog poslova radničkog vijećnika radila 43 sata tjedno, odnosno je li u utuženom razdoblju svaki tjedan radila 3 sata prekovremeno.

 

7. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj: 87/08., 86/09., 92/10., 105/10-ispravak, 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., 07/17., dalje u tekstu: ZOOOSŠ-a) ukupne tjedne obveze učitelja i nastavnika u školskim ustanovama utvrđuju se u 40-satnom tjednu godišnjim planom i programom rada u skladu s nacionalnim kurikulumom, nastavnim planom i programom i školskim kurikulumom, o čemu se nastavniku izdaje rješenje o tjednom i godišnjem zaduženju na poslovima neposrednog nastavnog rada i ostalim poslovima koji proizlaze iz neposrednog nastavnog i odgojno-obrazovnog rada i iz izvršenja aktivnosti poslova iz nastavnog plana i programa iz školskog kurikuluma.

 

8. Člankom 156. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno.

 

9. Sukladno čl. 52. st. 5. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj: 63/14., dalje u tekstu: KU-a)  sindikalnom povjereniku koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća s punim radnim vremenom razmjerno se smanjuju redovne tjedne obveze u neposrednom odgojno-obrazovnom radu za 3 sata, a za 3 sata u ostalim poslovima. Člankom 22. KU-a prekovremeni rad definiran je kao rad duži od punog odnosno nepunog radnog vremena.

 

10. Iz Rješenja tuženika o tjednim radnim obvezama tužiteljice u školskoj godini 2016./2017. od 30. rujna 2016. proizlazi da je tužiteljica bila zadužena za 24 sata tjedno u neposredno odgojno – obrazovnom radu sa učenicima od čega 18 sati za redovitu nastavu, 2 sata za rad razrednika, 1 sat za slobodne aktivnosti i 3 sata za rad radničkog vijećnika te 16 sati tjedno za ostale poslove od čega 2 sata za ostale poslove razrednika, 6 sati za pisanje stručno – metodičkih priprema za nastavu i 8 sati za ostale poslove učitelja i iz Rješenja tuženika o tjednim radnim obvezama tužiteljice u školskoj godini 2016./2017. od 2. ožujka 2017. proizlazi da je tužiteljica bila zadužena za 24 sata tjedno u neposredno odgojno – obrazovnom radu sa učenicima od čega 18 sati za redovitu nastavu, 2 sata za rad razrednika, 1 sat za slobodne aktivnosti i 3 sata za rad radničkog vijećnika te 16 sati tjedno za ostale poslove od čega 2 sata za ostale poslove razrednika, 6 sati za pisanje stručno – metodičkih priprema za nastavu i 8 sati za ostale poslove učitelja.

 

11. Rješenjem ministarstva od 24. srpnja 2017. naređeno je tuženiku uskladiti  Rješenje o tjednim radnim obvezama tužiteljice sa odredbama Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Navedeno je da se rješenjem o tjednim radnim obvezama učitelja definiraju poslovi kojima je radnik zadužen i broj sati poslova kojima je radnik zadužen, a ne poslovi kojih je radnik oslobođen, pa se rješenjem o tjednim radnim obvezama učitelja ne može regulirati „oslobođenje“ od poslova. S obzirom da u Rješenju o tjednim radnim obvezama tužiteljice nije naveden broj ostalih poslova kojima je tužiteljica zadužena kao radnički vijećnik te da su suprotno propisima navedeni poslovi kojih je tužiteljica oslobođena, tuženiku je dan rok od 30 dana da izvrši naložene mjere.

 

12. Slijedom navedenog, tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi ističe da je radila svaki tjedan 3 sata prekovremeno, dok tuženik navodi kako tužiteljica nije radila prekovremene sate. Naime, tuženik tvrdi kao je u dijelu 8 sati za ostale poslove učitelja bilo predviđeno i 3 sata za rad radničkog vijećnika.

 

13. S utvrđenjima prvostupanjskog suda slaže se i ovaj sud. Naime, poslovi člana radničkog vijeća sukladno čl. 5. st. 2. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi („Narodne novine“, broj: 34/14., 40/14. i 103/14.) spadaju pod „ostale poslove“ učitelja, pa nerazgraničavanje 3 sata poslova radničkog vijećnika od ukupno 8 sati „ostalih poslova“ u rješenju o tjednim radnim obvezama tužiteljice samo po sebi ne dovodi do zaključka da je tužiteljica poslove radničkog vijećnika 3 sata svaki tjedan obavljala prekovremeno.

 

14. Tuženik tvrdi da je u 8 sati ostalih poslova učitelja u navedenim rješenjima uključeno i 3 sata radničkog vijećnika, dok tužiteljica tvrdi da je ona pored 8 sati ostalih poslova svaki tjedan dodatno obavljala i 3 sata radničkog vijećnika, a što da je rezultiralo prekovremenim radom od 3 sata svaki tjedan.

 

15. Evidencija rada „ostalih poslova“ se vodi djelomično te je tužiteljica dostavila vlastitu evidenciju rada kod tuženika temeljem koje je prvostupanjski sud utvrdio kako tužiteljica nije radila prekovremeno 3 sata svaki tjedan. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio, a s istim se slaže i ovaj drugostupanjski sud da pogreška u pisanju rješenja na koje je upozorilo nadležno ministarstvo (koju je tuženik naknadno otklonio) samo po sebi ne može dovesti do zaključka da se radilo o prekovremenom radu.

 

16. Tužiteljica u žalbi navodi kako je dostavljenom evidencijom radnog vremena dokazano da je radila spornih 3 sata prekovremeno svaki tjedan tumačeći da u 8 sati ostali poslovi učitelja nije uračunato i 3 sata radničkog vijećnika. Isto ponavlja u žalbi i na matematički izračun suda iz pobijane presude pribraja 3 sata dodatno svaki tjedan.

 

16.1 Međutim, suprotno navedenom u žalbi proizlazi i iz Rješenja tuženika o tjednim radnim obvezama tužiteljice za 2016./2017. od 2. ožujka 2017. u kojem je navedeno da se tužiteljica zbog obavljanja poslova radničkog vijećnika oslobađa ostalih poslova učitelja iz čl. 5. Pravilnika – dežurstva, organizacije kulturne i javne djelatnosti škole utvrđene u Školskom kurikulumu te sudjelovanja u istoj, sudjelovanja i pomoći u provođenju školskih, međunarodnih i drugih projekata i drugih poslova po nalogu ravnatelja. Također je isto ponovio zakonski zastupnik tuženika dajući iskaz na ročištu 22. svibnja 2019. Naime, pogreška u pisanju predmetnog rješenja je bila ta što je tužiteljici navedeno da je oslobođena ostalih poslova zbog obavljanja poslova radničkog vijećnika, a nije navedeno da je zadužena za tri sata obavljanja poslova radničkog vijećnika.

 

16.2.              Dakle, iz dokaza koji prileže spisu nije utvrđeno da bi tužiteljica radila tri sata prekovremeno svaki tjedan zbog obavljanja poslova radničkog vijećnika.

 

17. Vezano uz sudsku praksu koju je tužiteljica dostavila uz žalbu za navesti je kako se ista ne odnosi na ovaj konkretni predmet jer se radi o pitanju dopunske nastave i ne predstavlja istu vrstu radne obveze kao i rad radničkog vijećnika.

 

18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I. presude.

 

19. S obzirom na neosnovanost žalbe, kao neosnovan je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP, stoga je odlučeno kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu, 26. rujna 2023.

 

 

                                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                  Vlasta Feuš, v.r.