REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-651/2021-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene AG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Ivki Dropučić, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika-protutužitelja ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi prava stvarne služnosti, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice - protutužene i punomoćnice tuženika- protutužitelja, dana 20. listopada 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

„ Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta, i to pravo kolnika i pravo staze, za korist nekretnine tužiteljice, i to čkbr. čkbr. [katastarska čestica], vrt, kod kuće u [adresa], ukupne površine 1090 m2 (303 čhv), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, a kao teret nekretnine tuženika, i to čkbr. [katastarska čestica], [adresa], dvorište, garaža, garaža, gospodarska zgrada, kuća, [adresa], ukupne površine 1161 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, i to po dijelu nekretnine tuženika koji na skici lica mjesta od dana 15.05. 2023. godine izrađenoj po Vladimiru Zelenika, ing. geod. Označen slovima A-B-G-E-D-C-F-H-A, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu istog prava služnosti puta u zemljišnim knjigama, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tj. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi: „Ukida se pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist nekretnine tužiteljice – protutužene AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to čkbr. [katastarska čestica] vrt kod kuće u [adresa] ukupne površine 1090 m2 iz ZK ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine , a kao teret poslužne nekretnine tuženika – protutužitelja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na čkbr. [katastarska čestica] [adresa] , dvorište, garaža, garaža, gospodarska zgrada, kuća, [adresa] ukupne površine 1161 m2 iz ZK ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , po dijelu nekretnine koji je na skici lica mjesta izrađenoj po vještaku geodetske struke Vladimiru Zelenika, označen slovima A-B-G-E-D-C-F-H-A, što je tužiteljica- protutužena dužna priznati i trpjeti, u roku od 15 dana.“

III Usvaja se kumulirani tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist nekretnine čkbr. [katastarska čestica] vrt kod kuće u [adresa] ukupne površine 1090 m2 (303 čhv) upisane u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, a kao teret nekretnine tuženika – protutužitelja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na čkbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, garaža, garaža, gospodarska zgrada, kuća, [adresa] ukupne površine 1161 m2 iz ZK ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine i to po dijelu nekretnine tuženika koji je na skici lica mjesta od 15.05.2023. izrađenoj po Vladimiru Zelenika, ing. geod označen slovima A-B-G-E-D- C-F-H-A, što je tužiteljica –protutužena AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici – protutuženoj da tuženiku – protutužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.498,22 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutužena u tužbi od 27.12.2021. navodi da je suvlasnica s majkom nekretnine čkbr. [katastarska čestica], vrt, kod kuće u [adresa], ukupne površine 1090 m2 (303 čhv), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], te da je tuženik-protutužitelj vlasnik čkbr. [katastarska čestica], [adresa], dvorište, garaža, garaža, gospodarska zgrada, kuća, [adresa], ukupne površine 1161 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navodi da je nekretnina - čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] podijeljena prije više od 40 godina, i da je na dijelu nekretnine u suvlasništvu tužiteljice izgrađena obiteljska kuća koju je izgradio njen stric pok. ĐG UG, između 1966. i 1968. godine. Navodi da je na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla suvlasnički dio čkbr. [katastarska čestica], ko. [katastarska općina]. Tvrdi da je pok ĐG UG do svoje kuće u kojoj je i živio dolazio preko pravca na nekretnini tuženika za koji tvrdi da postoji služnost, te da je koristio isključivo taj pravac kao jedini prilaz. Navodi da je nakon stjecanja vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju stupila u pravnu poziciju svoga prednika, a da ju je tuženik pokušao spriječiti u posjedu prava stvarne služnosti, ali je dobila posjedovnu zaštitu u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod brojem Psp-72/2016. Tvrdi da za korist njene nekretnine postoji pravo stvarne služnosti puta, i to pravo kolnika i pravo staze preko nekretnine tuženika. Navodi da se pravac služnosti proteže od javnog puta - ceste kroz [adresa], preko nekretnine tuženika, do nekretnine tužiteljice. Tvrdi da je to jedini put do njene nekretnine ta da se tim putem provozi i nakon donošenja odluke u posjedovnoj parnici kao i da je taj pravac vidljiv i na slikama iz 1967. isto kao i kuća koju je gradio njen prednik, te da je i njen prednik koristio taj služni pravac. Kako navedena stvarna služnost u korist nekretnine čiji je ona sada vlasnik nije upisana u zemljišnim knjigama ustaje tužbom radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti i njenog upisa u zemljišnim knjigama.

2. U odgovoru na tužbu od 14. veljače 2022. tuženik navodi da nije prijeporno da se među strankama vodio spor radi smetanja posjeda pod brojem Psp-72/2016. no da činjenica da je utvrđen čim smetanja svakako ne predstavlja dokaz niti postojanja potrebe a niti stjecanja prava stvarne služnosti. Ističe da je do nekretnine tužiteljice moguć pristup koji ne opterećuje nekretninu tuženika. Naime, pravac za koji tužiteljica traži uspostavu služnosti je u naravi dvorno mjesto tuženika te bi služnost koju svojata tužiteljica to dvorno mjesto učinilo potpuno neupotrebljivim te znatno utjecalo na vrijednost nekretnine kako gospodarsku tako i tržišnu.

U podnesku od 10. travnja 2022. tuženik je upotpunio odgovor na tužbu te naveo da nikakvog prava služnosti za korist tužiteljice kao ni njezinog prednika pok. VG nikada nije bilo, a što je vidljivo iz zemljišnih knjiga kao i posjedovnog lista te položenog nacrta, a na čk.br.833/1, a sada pod novom oznakom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje navodi da iz obrazloženja rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša od 25. travnja 2008. godine (kojim je utvrđeno zemljište nužno za redovnu uporabu postojećih građevina pa tako i na čk.br 833/1 čiji je vlasnik u 3/5 dijela bio tuženik) na kojoj se nalazi pravac za koju tužiteljica traži utvrđivanje služnosti proizlazi da nije prihvaćen zahtjev pok. VG prednika tužiteljice da se upiše služnost prolaza i provoza preko sporne nekretnine čkbr. [katastarska čestica]. Naime ovdje tuženik u povodu čijeg zahtjeva se provodio taj upravni postupak se nije složio sa uvjetom koji je tražio prednik tužiteljice jer je predniku tužiteljice dopustio prolaz preko svoje nekretnine za njegova života i to isključivo predniku tužiteljice, a prednik tužiteljice zbog toga nakon toga nje tražio utvrđenje i upis služnosti.

To proizlazi i iz toga što ni u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Sesvetama Stalne službe u Sv.Ivanu Zelini pod brojem 841/2013. nije ni spomenuto niti zahtijevano pravo služnosti puta . Tvrdi da je prednik tužiteljice pokojni UG prolazio i provozio preko njegovog dvorišta isključivo po odobrenju tuženog koje je bilo dano njemu osobno i trajalo je za života, odnosno do smrti VG jer su bili u prijateljskim odnosima. Kako prednik tužiteljice AG nije imao nesmetano pravo služnosti prolaza i provoza, niti kolnika, niti staze to nije niti mogao ta prava prenijeti na tužiteljicu. Prolaženje i provoženje tužiteljice preko nekretnine tuženika za vrijeme života pokojnog VG vršeno je isključivo za korist i potrebe samog VG, dok mu je pružano uzdržavanje. Takvim prolaženjem tužiteljica nije mogla steći nikakva prava za svoju korist. Osim toga za pristup svojim nekretninama tužiteljica ne treba prolaz i provoz preko nekretnina tuženika jer postoji pristupni put sa javne površine na nekretnine tužiteljice, a koji prolaz ide sa javnog puta ( cesta čkbr. [katastarska čestica]) na čkbr. [katastarska čestica] koja je u naravi put, sa koje se pristupa na čkbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina]. Nekretnine oznaka čkbr. [katastarska čestica] čine jednu gospodarsku cjelinu, jedno imanje koje se sastoji od kuće, gospodarske zgrade, dvorišta i oranice, a u suvlasništvu je i posjedu tužiteljice. Stoga tužiteljica ima, kao što je imao i njen prednik od kog je te nekretnine i naslijedila, mogućnost pristupa na svoju nekretninu čkbr. [katastarska čestica] preko drugih nekretnina također u svom vlasništvu i suvlasništvu direktno sa javnog puta. Ističe kako nitko ne može za svoju korist opterećivati tuđu nekretninu i tuđe vlasništvo zbog komocije, a osobito kada se time nanosi šteta i smeta vlasnika nekretnine na kojoj se traži služnost, u njegovom nesmetanom i mirnom uživanju vlasništva i u posjedovanju. Tvrdi da su tužiteljica i njezin suprug tijekom 2021. godine izvodili radove na putu oznake čkbr. [katastarska čestica] tako da su nasuli kamen tucanik, istoga utabali, te svakodnevno provoze raznim vozilima i osobnim i teretnim kao i građevinskim strojevima, upravo tim putem prema svojim nekretninama. Dakle utvrđivanje služnosti kako traži tužiteljica nema svoju razumnu svrhu ni potrebu, a tuženika još k tome onemogućava u korištenju dvorišta i adekvatnog korištenja svojih gospodarskih zgrada. Dvorište je malo ali je jedini prilaz do kuće tuženika i garaže te spremišta za odlaganje uroda, drva. Ističe da ustanovljenje služnosti nema razumnu svrhu jer pored gore opisanog pristupnog javnog puta tužiteljica do nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] može doći i preko čkbr. [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu majke tužiteljice i VG ZG, a koja nekretnina ima pristup na javni put. Nekretnina kč. br. [katastarska čestica] (u suvlasništvu tužiteljice i njene majke) i nekretnina (u suvlasništvu majke tužiteljice ) kčbr. [katastarska čestica] imaju zajedničku među, a nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i vezu s javnim putem.

Zbog svih naprijed navedenih razloga postavlja i protutužbeni zahtjev i to s obzirom da tužiteljica tvrdi da služnost puta već postoji traži da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim se ukida ukine pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze, a postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ako sud utvrdi da služnost ne postoji da donese deklaratornu odluku za koju tuženik ima pravni interes kojom će utvrditi da ne postoji pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist nekretnine čkbr. [katastarska čestica].

3. U odgovoru na protutužbu tužiteljica-protutužena u odnosu na dva duga pravca za koje tuženik-protutužitelj navodi da može doći do nekretnine čk.br. 835 navodi da su u vlasništvu trećih osoba. Naime u odnosu na čk.br 244/16, koja ima izlaz na javni put navodi da je u suvlasništvu majke tužiteljice i VG ZG (strica tužiteljice), pa da tuženik-protutužitelj ne može upućivati tužiteljicu da do nekretnine kč. br. [katastarska čestica] koja je u njenom suvlasništvu dolazi tako da uspostavlja služnost puta na štetu trećih osoba. U odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] i mogućnost dolaska preko nje do kč. br. [katastarska čestica] navodi da nekretnina te oznake ni ne postoji.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik-protutužitelj je kč.br. naznačenu u protutužbi kao 829/7 zamjenjuje sa brojem 830/2 i to iz razloga jer je 2021. provedeno cijepanje čestice broj 830 na 830/1 i 830/2, nakon čega je tužiteljica vlasništvo na kč. br. [katastarska čestica] prenijela na društvo MONT-KRAN koje je pak u vlasništvu njenog supruga pa da je evidentno da se ovakvim postupanjem radi o manipulacijama kako bi se prikazalo da tužiteljica nema drugog pristupa do svoje nekretnine osim preko nekretnine tuženoga- protutužitelja. Kako je društvo MONT-KRAN čiji je vlasnik suprug tužiteljice osnovano u vrijeme bračne zajednice to se radi i o bračnoj stečevini pa je po sili zakona čk.br. 830/2 i tužiteljičino vlasništvo. Smatra da je takvo postupanje nemoralno i usmjereno na osobne probitke tužiteljice-protutužene, a na štetu tuženoga-protutužitelja jer je obitelj tužiteljice na taj način faktički okružila tuženika sa svih strana uz tvrdnju da tužiteljica ne može do svoje nekretnine preko nekretnina u vlasništvu trećih osoba (njenog supruga i majke) već isključivo i jedino preko dvorišta tuženika-protutužitelja. Ističe da tužiteljica- protutužena želi prikazati da se ovdje radi o služnosti puta kao nužnom prolazu, a ne o služnosti puta, kolnika i staze, a što svakako nije točno jer tužiteljica ima pristup na javni put na drugi način.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je u vid u izvatke iz zemljišnih knjiga (list 4- 5, 25-31, 62), skicu lica mjesta iz predmeta Psp-72/16 (list 6), slike terena (list 7), kopija snimke iz zraka iz 1967 (list 8), fotografije (list 32-34, 42-47, 51), katastarski plan i prikaz terena (list 35-36), izvadak iz sudskog registra za društvo MONT-KRAN (list 37- 38), zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra (list 39-41), prijepis posjedovnog lista za katastarsku česticu [katastarska čestica] (list 63) izvod iz katastarskog plana (list 64) proveden je očevid (list 87-88) pročitan je nalaz i mišljenje Vladimira Zelenike ing geodezije sa relevantnom dokumentacijom (list 93-118), kopiju katastarskog plana za zemljišnu knjigu veći format(list 122) kopiju katastarskog plana za zemljišnu knjigu preklopljen s DOF-om, skicu lica mjesta preklopljenu s DOF-om (list 125), zbog promjene suca proveden je novi očevid uz sudjelovanje vještaka (list 168-169) prilikom kojeg je sačinjena fotografija prijepornog pravca (list 170), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČG, LG, GG, TG na ročištu **.**.2024., MG, KG (list 183-186), BG (list 207-209), RG, ĆG, EG (list 212-215), dokaz saslušanjem stranaka (list 217-220), te su pročitani priklopljeni spisi ovog Suda, Psp-72/16, Z-841/13, Z-2995/22, Z-6569/21

6. U ovom postupku sud je izveo sve po strankama predložene dokaze.

7. Nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka sud je prema svojem osobnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a vodeći računa o pravilma o teretu dokazivanja sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91.,91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 55/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), a u vezi s člankom 219. i 212a ZPP-a odlučio kao u izreci presude.

8. Među strankama nije bilo prijeporno da je tužiteljica suvlasnica zajedno sa FG, koja je majka tužiteljice nekretnine čkbr. [katastarska čestica] vrt, kod kuće u [adresa], ukupne površine 1090 m2 (303 čhv), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik nekretnine, čkbr. [katastarska čestica], [adresa], dvorište, garaža, garaža, gospodarska zgrada, kuća, [adresa], ukupne površine 1161 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Među strankama nije prijeporno ni da je tužiteljica suvlasnički dio svoje nekretnine stekla nakon smrti VG, a na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2009. i aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. lipnja 2013., a što proizlazi i iz upisa u zemljišne knjige (list 28-30). Iz naprijed navedenoga proizlazi aktivna i pasivna legitimacija stranaka. Među strankama nije bila prijeporna ni identifikacija predmetnih nekretnina niti prijepornog pravca kroz dvorno mjesto tuženika (što je utvrđeno prilikom očevida suda i geodetskog vještačena te označeno na skici lica mjesta plavom bojom i točkama A- B-G-E-D-C-F-H-A preko čestice kč. br. [katastarska čestica]) za koje tužiteljica tvrdi da predstavlja pravac stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist njene nekretnine. Nije bilo prijeporno ni da je tužiteljica-protutužena na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla i nekretninu kč. br. [katastarska čestica] (nakon cijepanja u relevantnom dijelu za ovaj postupak čk.br. 830/2) i nekretninu čk.br. 832/8 koje je prodala društvu MONT-KRAN d.o.o. čiji je osnivač i vlasnik njen suprug.

9. Među strankama je prijeporno je li za korist nekretnine čk.br. 835 ikada postojala stvarna služnost odnosno je li postojala u vrijeme dok je vlasnik navedene nekretnine bio pok. UG pa s tim u vezi i je li nastupilo stjecanje prava služnosti dosjelošću. Među strankama prijeporno je i postoji li razumna svrha za postojanje stvarne služnosti te s tim u vezi ima li tužiteljica mogućnost pristupa do svoje nekretnine čk.br. 835 nekim drugim pravcem od javnog puta.

10. U ovom postupku proveden je očevid 22. ožujka 2023., a zbog promjene raspravnog suca i 26. travnja 2024. oba puta uz sudjelovanje vještaka Vladimira Zelenike, ing geodezije. Zadatak vještaka bio je identificirati nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i očitovati se o mogućnosti ostvarivanja pristupa preko navedenih čestica pa do nekretnine tužiteljice odnosno do nekretnine kč. br. [katastarska čestica]. te o tome sačiniti nalaz i mišljenje uz skice lica mjesta.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka, kojeg sud u cijelosti prihvaća te ga ocjenjuje jasnim i dostatno obrazloženim i sačinjenim sukladno zadaći vještačenja, proizlazi da stanje izgrađenosti na nekretnini tužiteljice kč. br. [katastarska čestica] koju traži utvrditi povlasnom ne odgovara stanju upisanom u katastar i zemljišnu knjigu jer je nekretnina tužiteljice osim na kč. br. [katastarska čestica] izgrađena i na kč. br. [katastarska čestica], a što jasno proizlazi iz skice lica mjesta od 15. svibnja 2023. Iz uvida u skicu lica mjesta/stanje u naravi proizlazi da se pola tužiteljičinog objekta nalazi na kč. br. [katastarska čestica], a pola na kč. br. [katastarska čestica] koja je sada u vlasništvu MONT-KRANA d.o.o.

Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se do nekretnine tužiteljice kč. br. [katastarska čestica] može doći sa tri pravca i to:

- Od čestice javnog puta k. č. br. [katastarska čestica] te nastavno prolaza na k. č. br. [katastarska čestica] (definiranog sa obje strane ogradama) te z.k.čest 832/8 (na kojoj se kao što je naprijed navedeno nalazi i kuća tužiteljice čiji drugi dio je na kč. br. [katastarska čestica]) pa sve do nekretnine u suvlasništvu tužiteljice kč. br. [katastarska čestica]. Ova varijanta označena je na skici lica mjesta narančastom bojom

- Od čestice javnog puta k. č. br. [katastarska čestica] duž postojećeg šljunčanog puta koji se proteže preko k. č. br. [katastarska čestica] sve do nekretnine u suvlasništvu tužene k. č. br [katastarska čestica]. Ova varijanta označena jen a skici lica mjesta zelenom bojom

- Od čestice javnog puta k. č. br. [katastarska čestica] kroz dvorno mjesto tuženika koji je na skici lica mjesta označen plavom bojom točkama A-B-G-E-D-C-F-H-A preko čestice kč.br. 831/2

Vještak je u skici lica mjesta crvenom bojom označio predmetne čestice zajedno sa popisom njihovih vlasnika.

12. Tako za pravac označen narančastom bojom, koji u naravi najbolje prikazuju fotografije u omotnici na listu 51, a koji se proteže od javnog puta pa dalje na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] (na kojoj je i dio kuće tužiteljice), navodi da su suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] tuženik i društvo MONT-KRAN d.o.o., a čiji je jedini osnivač i vlasnik suprug tužiteljice, dok su suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica] tuženik, tužiteljica i društvo MONT KRAN d.o.o.

Iz iskaza svjedoka BG (supruga tužiteljice), stranačkog iskaza tužiteljice te prema kupoprodajnom ugovoru sklopljenog između ovdje tužiteljice i društva MONT KRAN u vlasništvu njenog supruga dana 9. listopada 2020. (vidljivo iz priklopljenog spisa Z-2995/22) proizlazi da je tužiteljica suvlasnički dio nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], nakon što ih je stekla nakon smrti pok. VG (2016. godine) prodala društvu MONT KRAN u vlasništvu njenog supruga. Jednako tako iz uvida u sudski registar za navedeno društvo (list 37-38) proizlazi da je društvo osnovano (stečeno) u vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i njenog supruga.

Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice koju navodi u tužbi i tijekom cijelog postupka da nema mogućnosti prilaza do svoje nekretnine kč. br [katastarska čestica] drugim putem osim preko dvornog mjesta tuženika niti da bi time bile opterećene treće osobe. Naime, treća osoba pravcem označenim narančastom bojom bi bila pravna osoba koja je zbog pravila bračnog stjecanja također u suvlasništvu tužiteljice.

13. Ne može se prihvatiti tvrdnja tužiteljice ni o nemogućnosti dolaska do svoje nekretnine preko pravca označenog zelenom bojom, koji se proteže od javnog puta k. č. br. [katastarska čestica] preko nekretnine kč. br. [katastarska čestica] za koju vještak navodi da je u suvlasništvu majke tužiteljice FG i strica tužiteljice ZG do nekretnine čk.br.835 koja je u suvlasništvu tužiteljice i njene majke FG. Naime i sama tužiteljica je u svom stranačkom iskazu (list 218) navela da je upravo preko te nekretnine ranije pješice dolazila do strica na kč. br. [katastarska čestica]. te da je put na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] ravan, a da se uz nekretninu kč. br. [katastarska čestica] do unazad godinu dana nije nalazila nikakva čvrsta ograda već prerezana žičana na drvenim stupovima koji su bili samo ukopani.

14. Dakle tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da je jedini prilaz do njene nekretnine i to preko pedeset godina moguć jedino preko nekretnine tuženoga. Kad bi bilo tako u takvim okolnostima bio bi uspostavljen nužni prolaz preko nekretnine tuženoga za korist nekretnine kč. br. [katastarska čestica], a što prema podacima spisa (zk, stanje, katastar i dr.) nikada nije učinjeno.

15. Ovdje sud smatra potrebnim opisati nekretninu tuženika, a što je potrebno radi daljnjeg obrazlaganja razloga presude. Na nekretnini tuženika nalazi se više objekata i to: stambeni objekt, više gospodarskih objekata i kukuružnjak , a što je jasno vidljivo i iz skice lica mjesta te je evidentirano prilikom očevida 22. ožujka 2023. i očevida od 26. travna 2024., a prema iskazima svjedoka na nekretnini se nalaze i garaža i drvarnica. Osobnim opažanjem sud je utvrdio da se radi o znatno izgrađenoj čestici zemljišta sa dvorištem skromnijih dimenzija. Tužiteljica traži utvrđenje postojanja pravca stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist nekretnine čk.br. 835 kroz dvorište tuženika i u pravcu koji je najbolje prikazan na fotografiji list 170 spisa. Navedeni pravac ide blagom uzvisinom prema nekretnini u suvlasništvu tužiteljice i njene majke te je zaravnat i pošljunčan. Tuženik mogućnost pristupa do svog dvorišta i svoje nekretnine ima samo sa javnog puta kč. br. [katastarska čestica]. dok tužiteljica do svoje nekretnine može doći još sa dvije strane (skica lica mjesta), dakle ima mogućnost pristupa koji ne opterećuje nekretninu tuženika. Služnost puta kroz dvorno mjesto tuženika bi suštinski onemogućilo tuženika da na adekvatan način isto uopće i koristi, a svakako ima utjecaj i na gospodarsku iskoristivost i vrijednost nekretnine.

16. U daljnjem tijeku postupka sud je ispitivao tvrdnju tužiteljice da je posjed prava stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze već stekla i to time što su to pravo njen prednik i ona koristili preko nekretnine tuženika duže od 50 godina. Iz navedenoga proizlazi da tužiteljica smatra da je posjed prava stvarne služnosti puta stekla na temelju zakona (dosjelosti) te u tom pravcu postavlja i tužbeni zahtjev.

17. Posjed prava stvarne služnosti puta može se steći na temelju odluke suda ili druge vlasti, na temelju pravnog posla među strankama te na temelju zakona (dosjelost).

18. Prema članku 219. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96…..152/14. dalje ZV) za stjecanje prava stvarne služnosti na temelju pravnog posla za nekretninu traži se pisani oblik, a što predstavlja samo titulus dok modus prestavlja upis istoga u teretovnicu i zabilježba u posjedovnom listu povlasne nekretnine. Kako je uvidom u spisu priležeće zemljišno knjižne izvatke za predmetne nekretnine, te uvida u katastarske izvatke utvrđeno da nikakva stvarna služnost nije upisana (a što nije sporno ni među strankama) to stvarna služnost puta nije nastala na temelju pravnog posla. Na temelju odluke suda ili druge vlasti (npr. utvrđenje nužnog prolaza kad nema mogućnosti prilaza nekretnini alternativnim pravcem o čemu je naprijed obrazloženo) postojanje služnosti bi se također upisalo u javne očevidnike a što nesporno ovdje nije slučaj.

19. Prema članku 228. ZV-a pretpostavke koje se moraju ispuniti kako bi se moglo steći pravo služnosti dosjelošću jesu da je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine se nije tome protivio (čl. 229. ZV-a). No ne može se dosjelošču osnovati stvarna služnost ako se njen sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Dakle, posjed mora biti pošten i istinit, a rok je jedinstven i iznosi 20 godina (čl. 229. st. 2. ZV) Onaj tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl. 228. st. 2. ZV-a).

20. Uvidom u priložene zk. Izvatke vidljivo je da za prednika tužiteljice, za njegovog života (a ni naknadno za tužiteljicu) nije izvršen upis stečenog prava stvarne služnosti na temelju zakona u zemljišnim knjigama.

Nadalje iz materijalnih dokaza i to: rješenja javnopravnog tijela, Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša od 25. travnja 2008. (vidljivo iz priklopljenog spisa Psp72/16) donesenog u postupku u kojem je odlučeno o utvrđivanju zemljišta nužnog za redovnu upotrebu građevina (pa tako i nekretnine tuženoga) proizlazi da nije prihvaćen uvjet koji je prednik tužiteljice postavio za davanje suglasnosti da se za korist nekretnine kčbr. [katastarska čestica] osnuje i upiše pravo služnosti prolaza i provoza. Navedeno upućuje na zaključak da se ovdje tuženik-protutužitelj sa takvim uvjetom u tom postupku nije složio.

Prednik tužiteljice-protutužene nije ni u postupku koji se vodio kod ovog suda u predmetu Z-841/13 (priklopljen ovom spisu) radi zemljišnoknjižnog ispravnog postupka zahtijevao da se za korist njegove nekretnine čk.br. 835 upiše na nekretnini tuženika 833/1 pravo služnosti prolaza i provoza. Na navedene materijalne dokaze pravilno upućuje tuženik, a ovaj sud je materijalne dokaze ocijenio svaki za sebe ali i u njihovoj vezi s izvedenim dokazima iskazima svjedoka i stranačkim iskazima provedenim u ovom postupku.

21. Prema ocjeni ovog Suda to što u postupku donošenja upravnog rješenja iz 2008. godine nije prihvaćen prijedlog / uvjet prednika tužiteljice te time što prednik tužiteljice-protutužene nakon toga (npr u spomenutom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku pa ni naknadno do svoje smrti) nije inicirao postupak radi stvarne služnosti puta u korist svoje nekretnine preko nekretnine tuženika govori u prilog tuženikovoj tvrdnji da u upravnom postupku iz 2008. nije utvrđeno da prednik tužitelja nema mogućnosti drugog prilaza jer bi u slučaju da ga nema bio prihvaćen uvjet prednika tužiteljice kao i da je prednik tužiteljice time što nije podnosio kasnije zahtjev odustao od vođenja postupka radi upisa iste u zemljišne knjige.

22. Kad se na umu ima okolnost da je prednik tužiteljice bio vlasnik/suvlasnik i nekretnina sada kčbr [katastarska čestica], te 835 ( što proizlazi iz zk stanja) pa prema tome imao mogućnost dolaska do svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i preko drugih svojih nekretnina to i prema ocjeni ovog suda govori u prilog činjenici da predniku tuženika pravac kroz dvorište tuženika nije bio jedini pravac do kojeg je mogao doći do svoje nekretnine 835. Jednako tako budući da je tužiteljica stekla sve nekretnine svoga prednika pa tako i naprijed navedene a prodala ih 2020.godine društvu u vlasništvu svog supruga to je i tužiteljica preko tih nekretnina prije njihove prodaje mogla doći do nekretnine kč. br [katastarska čestica], a to može i danas zbog naprijed navedenih pravila o bračnoj stečevini.

23. U ovom postupku izveden je dokaz saslušanjem niza svjedoka. Svi svjedoci (osim BG, supruga tužiteljice) iskazali su da su pok. prednik tužiteljice i tuženik bili u dobrim susjedskim ili dobrim prijateljskim odnosima. Navedeno proizlazi i iz stranačkih iskaza tužiteljice i tuženika. Stoga je sud zaključio da su odnosi prednika tužiteljice i tuženika bili dobri, a iskaz svjedoka BG koji je suprotan ostalim iskazima sud u tom dijelu nije prihvatio.

24. Nadalje svjedoci u ovom postupku a i stranke su iskazivale da je pok prednik tužiteljice, UG kroz nekretninu tuženika prolazio i provozio te da mu tuženik to nije branio. Stoga sud utvrđuje da je pok. UG kroz nekretninu tuženoga prolazio i provozio uz suglasnost tuženika. Svjedok BG (suprug tužiteljice) naveo je da je tuženik i pok. VG, predniku tužiteljice branio prolaz kroz svoju nekretninu, no sud iskaz tog svjedoka nije prihvatio u tom dijelu jer iz suglasnih izjava svih drugih svjedoka i stranaka proizlazi suprotno.

25. Iskazi svjedoka razlikuju se u tome kojom vrstom vozila je pok. prednik tužiteljice provozio kroz nekretninu tuženoga te u pogledu toga je li koristio još neki pravac kako bi došao do svoje nekretnine čk.br. 835.

26. Svjedok HG (živi oko 500 metara dalje od predmetnog lokaliteta) prvotno je iskazao da ne zna postoji li drugi put osim preko nekretnine tuženoga do nekretnine tužiteljice, a tek naknadno je precizno opisao gdje počinje taj put. Svjedokinja ŠG (živi preko puta nekretnine tuženika) navela je da ne zna je li pok. prednik tužiteljice koristio drugi put osim kroz dvorište tuženoga te se tek naknadno prisjetila da postoji drugi pravac do nekretnine tužiteljice uz obrazloženje da taj put ne vidi dobro iz svoje kuće (te da nikada nije vidjela pok. prednika tužiteljice da tim putem prolazi). Ovaj sud imajući na umu da se radi o jako malom lokalitetu, ruralnoj sredini, da su i ovdje prijeporni pravac i alternativni pravci jako blizu, da se oba granaju od glavne prometnice te da imenovani svjedoci žive nekoliko stotina metara od grananja oba pravaca ne može prihvatiti iskaz svjedoka u dijelu u kojem su iskazivali da ne znaju postoji li i drugi put do nekretnine pok. prednika tužiteljice-protutužene. Ovo posebno kad se ima na umu da je pok prednik tužiteljice (a nakon njegove smrti i tužiteljica) bio i suvlasnik na nekretninama kroz koje prolazi alternativni pravac.

27. Nadalje svjedoci HG i TG su iskazali da su pok prednika tužiteljice vidjeli da prolazi alternativnim pravcem uz voćnjak do svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] jednom, odnosno samo pješice, dok su svjedoci OG, IG iskazali da je pok UG, prednik tužiteljice uz ovdje prijeporni pravac na nekretnini tuženika koristio i pravac uz voćnjak na skici lica mjesta označen narančasto i pravac na skici lica mjesta označen zelenom bojom koi od glavne ceste prelazi preko nekretnine koja je u suvlasništvu majke tužiteljice. Tako su iskazivali i EG i CG.

28. Sud prihvaća iskaze svjedoka u dijelu kojim su iskazali da je pok UG koristio i druge pravce do svoje nekretnine ocjenjujući ih životno logičnim. Naima imajući na umu da je prednik tužiteljice bio suvlasnik i čkbr. [katastarska čestica] (koja je kasnije cijepana prema navodima tužiteljice na 830/1 i 830/2) te kč. br. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi gospodarska zgrada pok. prednika tužiteljice, a oko i iza nje poljoprivredno zemljište to je životno logično da je pok. prednik tužiteljice prolazio i provozio i pravcem i nekretninama koje su bile u njegovom vlasništvu ili suvlasništvu, a posebno kad je provozio stvari do gospodarske zgrade. Ovdje odmah treba navesti da je tužiteljica u svom stranačkom iskazu navela da se sa glavne ceste ne može doći do kuće na čk.br. 835, a koja se dijelom nalazi i na kčbr. [katastarska čestica] (sada vlasništva društva MONT KRAN d.o.o.) jer se na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] nalazi metalna ograda (pravilno radi se o žičanoj ogradi prema nalazu i mišljenju vještaka list 95), dok je tuženik iskazivao suprotno odnosno da je pok. UG dolazio putem od glavne ceste do gospodarske zgrade i kuće na čk.br. 832/8 i 835 jer tada nije bilo nikakve ograde. Tužiteljica na kojoj je teret dokaza onoga što tvrdi odnosno da je postojanja ograde za života njenog prednika pa da zbog toga nije tim pravcem mogao ići do svoje kuće nije ponudila nikakve druge dokaze niti su drugi svjedoci iskazivali da je takva ograda postojala za vrijeme života njenog prednika, a ovaj Sud ne smatra životno logičnim da je raniji vlasnik nekretnine pok. prednik tužiteljice sam sebi priječio i otežavao put do svoje gospodarske zgrade, kuće i poljoprivrednog zemljišta, a posebno kad se ima na umu da je obavljao i poljoprivredne radove na upravo na nekretnini čk.br.832/8 koja se nalazi uz njegovu gospodarsku zgradu.

29. Iskaze svjedoka koji su iskazivali da ne znaju je li pok. prednik tužiteljice koristio koji drugi pravac za dolazak do svoje nekretnine sud nije posebno cijenio dok iskaze svjedoka koii su iskazivali da prednik tužiteljice nije koristio druge pravce ovaj sud nije prihvatio i to iz naprijed detaljno obrazloženih razloga koji se svode na to da je za narančasti pravac bio u vlasništvu i suvlasništvu nekretnina tog pravca pa nije logično da se u odnosu na isti odrekao vlasničkih ovlaštenja.

30. Nadalje svjedoci koji su u rodbinskim odnosima s tuženim i tuženik su iskazivali da je između prednika tužiteljice i tuženika postojao dogovor da prednik tuženice može koristiti služnost puta i to pravo kolnika i pravo staze preko nekretnine tuženika ali samo za života prednika tužiteljice te da su tako dogovorili jer je tuženik bio u dobrim odnosima sa prednikom tužiteljice, dok su ostali svjedoci i tužiteljica naveli da o takvom dogovoru nisu ništa znali.

31. U odnosu na navedeno pitanja ovaj sud je iskaze tuženika i svjedoka (A ĆG, RG, MG, KG), ocijenio uzimajući u obzir i materijalne dokaze odnosno činjenicu da prednik tužiteljice nakon što mu nije usvojen uvjet za upis služnosti puta nije ni u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, a ni naknadno podnosio nikakve prijedloge i zahtjeve za formiranje i upis prava stvarne služnosti (a mogao je) te zaključio da upravo ta pasivnost prednika tuženika govori u prilog činjenici da je dogovorio s tuženikom da pravo stvarne služnosti puta preko nekretnine tuženika za korist svoje nekretnine može koristiti za vrijeme svog života.

32. Naime, kad se ima na umu da je prednik tužiteljice imao i drugi pravac za pristup svojoj nekretnini i to pravac preko nekretnina koje su u njegovom vlasništvu ili suvlasništvu, pa da je pravac koji je nesporno koristio preko nekretnine tuženika (i prijevoznim sredstvima, traktorom i pješice) zapravo bio uspostavljen radi jednostavnijeg, kraćeg i komotnijeg pristupa prednika tužiteljice na njegovu nekretninu

– (neprava ili kvazi služnost) to se može prihvatiti i ocijeniti životno logičnim da su prednik tuženice i tužitelj dogovorili takav režim prelaska preko nekretnine tuženika samo za života prednika tužiteljice. Ovaj sud je pored toga na umu imao i da je prednik tužiteljice bio udovac, da nije imao djece (prema iskazima svjedoka KG) da nikada nije inicirao postupak radi upisa služnosti u zemljišne knjige (prema iskazu tužiteljice i njenog supruga) pa prema tome nije životno nelogično da je prednik tužiteljice dogovorio s tuženikom postojanje ovakve služnosti koja nije usmjerena isključivo na bolje i korisnije gospodarenje povlasnom nekretninom već je usmjerena na komotniji, lakši i brži prilaz do nekretnine u njegovom suvlasništvu ali samo za svoga života.

33. Okolnost da su o dogovoru između prednika tužiteljice i tuženika u pogledu vremenskog trajanja služnosti određena znanja imali članovi tuženikove obitelji koji žive ili su živjeli na poslužnoj nekretnini pa su često viđali i prednika tužiteljice i tuženika (te im je o tome rekao prednik tužiteljice ili tuženik prema iskazima) a o dogovoru nisu znali svjedoci – susjedi stranaka također nije životno nelogično jer se navedena situacija suštinski tiče vlasnika ili posjednika nekretnina a ne i njihovih susjeda. Niti okolnost što o postojanju takvog dogovora nije znala tužiteljica nije životno nelogična jer je tuženik mogao s prednikom tužiteljice valjano na njegovu zamolbu odobriti terminirani režim služnosti bez informiranja trećih osoba o tome.

34. Nadalje niti okolnost što tuženik nije sprječavao tužiteljicu da osim preko nekretnine u suvlasništvu njene majke kč br [katastarska čestica] posjeti svog prednika i preko njegovih nekretnina (a poglavito ne u vrijeme kada mu je pružala doživotno uzdržavanje) niti je sprečavao druge osobe da dođu do nekretnine prednika tužiteljice i posjete ga kraćim putem što je preko njegovog dvorišta ne može (pored svega naprijed navedenoga) dovesti do zaključka da se sadržaj služnosti nije izvšavao na zamolbu prednika tužiteljice i odobrenje tuženika za života prednika tužiteljice. Ovo i iz razloga jer je provoženje i prolaženje kroz dvorište tuženika do nekretnine prednika tužiteljice za života prednika tužiteljice obavljano isključivo za korist prednika tužiteljice i njegove potrebe. U prilog zaključku da je služnost puta postojala samo za prednika tužiteljice i samo za njegova života govori i činjenica da majka tužiteljice iako je suvlasnica kč. br [katastarska čestica] prema suglasnim izjavama svjedoka obje stranke nikada nije do te nekretnine dolazila kroz dvorište tuženoga.

35. U smislu članka 175. ZV-a svaka služnost mora imati razumnu svrhu te ako je njena svrha bolje i korisnije gospodarenje nekretninom ista je stvarna; inače je osobna. Prema članku 202. ZV-a osobne služnosti nisu nasljedive.

36. Iz okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi kako se ovdje radi o služnosti koju pravna teorija naziva neprava ili kvazi stvarna služnost jer nije ugovorena isključivo radi boljeg iskorištavanja povlasne nekretnine (posebno kad se imaju u vidu i alternativni pravci pristupa na povlasnu nekretninu i mogućnost njenog iskorištavanja pristupom i sa tih pravaca) već je formirana i radi bržeg, lakšeg pristupa povlasnoj nekretnini. S tim u vezi pravilno tijekom postupka navodi tuženik da nikakva prava služnost nikada nije postojala.

37. U smislu članka 229. stavka 2. ZV-a (što je naprijed citirano) dosjelošću se ne može osnovati stvarna služnost ako se njen sadržaj izvršavao na zamolbu do opoziva a što je prema uvjerenju ovog suda ovdje slučaj. Naime kako je služnost izvršavana uz odobrenje s jedne strane (tuženika) te na zamolbu druge strane (prednika tužiteljice) te je ugovoreno njeno trajanje to se ta služnost za korist tužiteljice ne može osnovati na temelju dosjelosti jer za to ne postoje zakonske pretpostavke (čl 229. st2. ZV). Drugim riječima prednik tužiteljice nije imao takvu vrstu i kvalitetu služnosti koja bi bila prenosiva na drugu osobu.

38. Imajući na umu da tužiteljica nije dokazala da je jedini prilazni put do njene nekretnine kroz dvorište tuženika, ni da je njen prednik jedino i isključivo koristio taj pravac za prilaz svojoj nekretnini, a da je tuženik pak dokazao da tužiteljica pored navedenog pravca ima pristup do svoje nekretnine i drugim pravcima (sud je obrazložio iz kojeg razloga se ne može prihvatiti navod tužiteljice da se radi o nekretnini treće osobe) te da je tuženiku dozvolio na njegovu zamolbu korištenje pravca stvarne služnosti kroz njegovu nekretninu ali terminiranog trajanja pa da se u ovoj situaciji ne može primijeniti odredba o stjecanju prava stvarne služnosti na temelju dosjelosti to je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

39. Nadalje prema pravnom shvaćanju ovog suda u činjeničnim okolnostima ovog slučaja pravo stvarne služnosti puta koje je postojalo za korist prednika tužiteljice trajalo je do njegove smrti i prestalo je već smrću prednika tužiteljice pa stoga nije osnovan ni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim traži da sud ukine pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist nekretnine kč. br. [katastarska čestica].jer je ono već prestalo smrću njenog ovlaštenika.

No međutim tuženik prema ocjeni ovog Suda ima pravni interes da sud usvoji deklaratorni tužbeni zahtjev i utvrdi da ne postoji pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika i pravo staze za korist nekretnine tužiteljice a kao teret njegove nekretnine u dijelu opisanom u nalazu i mišljenju vještaka Vladimira Zelenike zbog čega je sud zbog svih naprijed detaljno obrazloženih razloga usvojio kumulirani tužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja.

40. Sud je pri donošenju odluke imao na umu i sadržaj presude ovog suda u predmetu broj: Psp-72/16 no također je imao na umu da se u posjedovnoj parnici nije raspravljalo o pravu na posjed prava stvarne služnosti, pravnom temelju posjeda, niti o uvjetima za stjecanja prava stvarne služnosti puta, a koji su sve relevantni razlozi za donošenje odluke o ovdje predmetnom pravnom pitanju.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.i čl.155 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje skraćeno: ZPP), a određena je sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) i sukladno troškovniku tuženoga-protutužitelja predanom na ročištu 20. listopada 2025.

42. Tužiteljica-protutuženica nije uspjela u postupku pa ne ostvaruje pravo na naknadu troška.

43. Tuženiku-protutužitelju koji je uspio u sporu tužiteljica-protutuženica je dužna nadoknaditi opravdane i zatražene troškove postupka i to jednokratnu naknadu (4 radnje, odgovor na tužbu, protutužbu, zastupanje na pripremnom ročištu 11. travnja 2022., podnesak od 26. srpnja 2022.) po tbr 7.2. OT (250 bodova) u visini 500,00 EURA, zastupanje na raspravi 26. rujna 2022 Tbr 7.2. OT u visini 100,00 EURA, sastav podneska od 27. siječnja 2023. Tbr 7.2. OT u visini 100,00 EURA, zastupanje na očevidu 27. siječnja 2023. Tbr 7.2. OT u visini 100,00 EURA, sastav podneska od 21. studenoga 2023. Tbr 7.2. OT u visini 100,00 EURA, zastupanje na raspravi 14.2.2024. Tbr 7.2. OT u visini 100,00 EURA, zastupanje na očevidu 26. travnja 2024. Tbr 7.2. OT u visini 100,00 EURA, sastav podneska od 12.7.24. Tbr 7.2. OT u visini 100,00 EURA, zastupanje na raspravama 11. rujna 2024, 12. studenoga 2024, 22. siječnja 2025., 13. svibnja 2025, 4. rujna 2025. za svaku raspravu prema Tbr 7.2. OT 100,00 EURA, odnosno ukupno 500,00 EURA, sve uz zatraženi PDV od 25% u iznosu od 425,00 EURA, plaćeni predujam za vještačenje 265,40 EUR-a, predujam za očevid 54,74 EUR-a, pristojba na protutužbu 26,54 i pristojba na presudu u iznosu od 26,54 EUR-a što čini ukupan i opravdani trošak tuženika u iznosu od 2.498,22 EUR-a sve uz zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate.

44. Tuženiku- protutužitelju nije priznat trošak zatražen na ime naknade za prijevoz i naknade za izbivanje iz pisarnice jer je tuženik bio u mogućnosti izabrati i odvjetnika koji radi na području ovoga Suda zbog čega taj trošak nije opravdan. Tuženiku nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer je presuda nakon objave u kratkom roku dostupna u e-spisu pa takav trošak nije nužan.

U Svetom Ivanu Zelini, 20. listopada 2025.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

RJEŠENJE

I/Dna presudu

-tužiteljici-protutuženoj putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku – protutužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

II/Kal 30 dana