Posl.br. P-1239/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužiteljice UU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćnici PU, odvjetnica u [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja LU, odvjetničke vježbenice te zastupnika tužene DU, zamjenika Općinskog građanskog državnog odvjetnika, 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb opisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi livada površine 3145 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna je priznati i trpjeti da se osnovom ove presude tužitelji TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zemljišnim knjigama uknjiže kao vlasnici nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb opisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi livada površine 3145 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], svaki u jednakom dijelu.

3. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana, uvećano za zakonske zatezne kamate."

. / .

II. Nalaže se 1. tužitelju TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužiteljici UU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelju RU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je tužena u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisana kao vlasnik nekretnine, opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi livada površine 3145 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Međutim, navedeno stanje ne odgovara stvarnom stanju, već su ovdje tužitelji u posjedu navedene nekretnine. Tužitelji su navedenu nekretninu, zajedno sa svojom pok. majkom ŠU, stekli rješenjem o nasljeđivanju br. XIV-0-5497/79 od 31.12.1980., a što je vidljivo iz rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 01. studenog 1993. Nadalje, rješenjem o nasljeđivanju iza njihove pokojne majke ŠU od 02. kolovoza 1995. posl.br. VII-O-231/94, tužitelji su stekli njezine dijelove predmetne nekretnine. Prednici tužitelja, kao i tužitelji su više od 40 godina u samostalnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine posjedu predmetne nekretnine te im nikada nitko nije sporio vlasništvo predmetne nekretnine. Dakle, posjed prednice tužitelja, pok. ŠU, ali i posjed samih tužitelja, je zakonit jer se temelji na valjanoj pravnoj osnovi, istinit jer nije stečen ni silom, prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja te pošten dugi niz godina jer niti tužitelji niti njihova prednica nisu znali da je predmetna nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužitelji smatraju da, iako nisu zemljišnoknjižni vlasnici, da su predmetnu nekretninu stekli dosjelošću, budući da posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a tužitelji su sposobni da budu vlasnici iste, dok ostali upisani posjednici ne polažu nikakva prava na nekretninu. Dalje se tužitelji pozivaju na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji i citiraju, a sudu predlažu donijeti presudu kojom će utvrditi pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini te naložiti tuženoj da trpi uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama u korist tužitelja u jednakim dijelovima kao i da naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelji su se, prije podnošenja tužbe, u smislu čl. 186. a Zakona o parničnom postupku i sukladno čl. 15. Zakona o državnom odvjetništvu, obratili Republici Hrvatskoj putem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu radi mirnog rješenja spora s prijedlogom da se u ovoj pravnoj stvari sklopi nagodba između tužitelja i državnog odvjetništva. Na zahtjev tužitelja tužena je odgovorila 20.12.2024. odbivši zahtjev tužitelja kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da iz materijalnih dokaza, priloženih tužbi, ne proizlazi da bi tužitelji pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekli dosjelošću. Naime, tužitelji nisu priložili dokaze o stjecanju prava vlasništva od pravnog prednika niti dokaze da je pravni prednik vlasnik predmetne nekretnine. Sadašnji Zakon o vlasništvu, sukladno odredbama članka 159. st. 3. i 4., kao pretpostavku za stjecanje vlasništva dosjelošću traži barem pošten posjed, odnosno da posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti morao znati s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed po čl.18. st.3. Zakona o vlasništvu. Prema stavu tužene za stjecanje

. / .

prava vlasništva dosjelošću nije dovoljno da se radi o dugogodišnjem nesmetanom posjedu, već je potrebno da su prednici tužitelja zakonito koristili predmetnu nekretninu. Imajući u vidu činjenicu da su mnoge nekretnine, dok su bile u društvenom vlasništvu, od strane mještana uzurpirane radi potrebe prehranjivanja svoje obitelji te rukovodeći se načelom da zemlja treba da pripadne onome tko je obrađuje bivši zakonodavac je donio Zakon o uređenju imovinskih odnosa nastali samovlasnim zauzećem zemljišta (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Narodne Novine 31/58, 20/77, 34/79) a koji je stavljen izvan snage Zakonom o prestanku važenja Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Narodne Novine 58/93). Konačno, uzurpacija predstavlja samovlasno zauzeće određenog zemljišta, dok okupacija predstavlja samovlasno zauzeće u namjeri da se prisvoji. Prisvajanjem nije moguće steći u vlasništvo sporni dio nekretnine jer se, sukladno čl.131. st.4. Zakona o vlasništvu ( čl.32. st 2. ZOVO) niti na nekretnini, koju nitko nema u vlasništvu. Iz navoda postavljenog zahtjeva proizlazi da tužitelji pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini polažu na temelju instituta dosjelosti. Za stjecanje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti iste moraju dokazati da su u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine kao savjesni stjecatelj 40 godina do 1941. Kako tužitelji nisu dokazali pravo vlasništva na temelju navedenog instituta tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti kao neosnovan.

3. Sud je tijekom postupka pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: presliku rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 1.11.1983. (list 11,12 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama broj O-231/94 od 2.8.1995. (list 13,14 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15 spisa), prijepis posjedovnog lista Gradskog ureda za katastar od 20.2.2025. (list 16 spisa) i presliku povijesti promjene na katastarskim česticama Gradskog ureda za katastar od 4.4.2025. (list 24-30 spisa) Tužitelji su na pripremnom ročištu 15. listopada 2025. predlagali saslušanja svjedoka i provođenje očevida uz sudjelovanje vještaka geodeta, međutim, sud je odbio izvoditi te dokaze jer smatra da bi to bilo nesvrsishodno, imajući u vidu da je već čitanjem dokumentacije, priložene spisu, moguće utvrditi neosnovanost zahtjeva radi čega je rasprava zaključena.

4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

5. Nije sporno među strankama da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnik na spornoj nekretnini uknjižena tužena, a što nedvojbeno proizlazi čitanjem neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige na listu 15 spisa, kojim je utvrđeno da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina i to zk.č.br. 2787/5 oranica Gajce u Sopnici (1 jutro), zk.č.br. 2787/6 livada površine 3145 m2, zk.č.br. 2787/7 livada površine 2618 m2 te zk.č.br. 2787/18 put površine 86 m2, sveukupna površina svih čestica je 1 jutro i 5849 m2. U vlastovnici je u omjeru 1/1 uknjižena Republika Hrvatska i navedeno je da nema tereta.

. / .

6. Tužitelji su spisu (l-16) priložili prijepis posjedovnog lista 378 za katastarsku općinu [katastarska općina] u kojem su, među ostalima, kao posjednici u određenim dijelovima navedeni i ovdje tužitelji, ali iz istog nije vidljivo da je riječ o istoj čestici na kojoj je kao vlasnik uknjižena tužena i za koju tužitelji traže utvrđenje njihovog vlasništva. Isto vrijedi i za priloženu presliku rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 1.11.1983. (list 11,12 spisa) iz kojeg se može utvrditi da je broj posjedovnog lista 378, a da je na čestici 1934, koja je u naravi livada površine 912 m2, posjednik (korisnik) TUO iz [adresa] u omjeru 1/1 prema dotadašnjem stanju, a prema novom stanju TUO ŠU u omjeru 3/10, TUO JU u omjeru 2/10, Čigir ČU u omjeru 2/10, TUO OU u omjeru 1/10, KU u omjeru 1/10 i VU u omjeru 1/10. U obrazloženju stoji da je Općinski sud u Zagrebu rješenjem o nasljeđivanju O-5497/79 od 30.12.1980 prijavio 6.9.1983. promjenu na zemljištu.

7. Nadalje, priložena je preslika rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama broj O-231/94 od 2.8.1995. (list 13,14 spisa) iza pok. ŠU, kojim je u toč. I. utvrđeno da njenu ostavinu, među ostalim, sačinjava i nekretnina upisana u PL 378 k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] Trnje, livada sa 3145 m2 u 6/20 dijela kao vanknjižno vlasništvo, a njenim su nasljednicima, među ostalim, proglašeni i ovdje tužitelji i to: 1. tužitelj u 15/108 dijela, 2. tužiteljica u 15/108 dijela i 3. tužitelj u 15/108 dijela. Nasljednici su, osim tužitelja i HU u 41/108 dijela, ŽU u 15/108 dijela i GU u 7/108 dijela.

8. Konačno, pročitana je i preslika dokumentacije na listovima 24 do 30 spisa, koja se odnosi na presliku povijesti promjene na katastarskim česticama Gradskog ureda za katastar od 4.4.2025., a čitanjem koje sud nije mogao utvrditi da se radi o spornoj katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], budući se svugdje navodi broj katastarske čestice [katastarska čestica] te nema podatka da je navedena čestica 1934 postala čestica 2787/6, a jedino odgovara površina od 3145, što međutim, nije i ne može biti dokaz da se radi o jednoj te istoj čestici.

9. Sud je pročitao i svima dostupan povijesni prikaz zemljišnoknjižnog izvatka putem internetske stranice: https://oss.uredjenazemlja.hr/, a koji se odnosi na česticu, koja je predmet ovog spora te je tako utvrđeno da je ranije nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja bio je uknjižen Narodni odbor općine zagrebačka Dubrava.

10. Analizom svih izvedenih dokaza zaključak je ovog suda da tužitelji nisu ni izbliza pouzdano dokazali da bi stekli pravo vlasništva upravo na zemljišnoknjižnoj čestici 2787/6 livada površine 3145 m2 i to stoga jer niti iz jednog priloženog dokumenta uz tužbu i tijekom postupka ne proizlazi da zk čestica, na kojoj je tužena uknjižena kao vlasnik, odgovara čestici na kojoj su prednici tužitelja upisani kao posjednici u Katastru. Povrh toga, tužitelji su jedino dostavili presliku rješenja o nasljeđivanju iza njihove pokojne prednice ŠU od 2.8.1995., a u kojem stoji da je k. č. br. [katastarska čestica], livada sa 3145 m2 (za koju sud nema podataka da je istovjetna zk.č.br. 2787/6) u omjeru od 6/20 njeno izvanknjižno vlasništvo, ali nema nikakvog dokumenta na temelju kojeg bi se moglo utvrditi kako je ŠU stekla navedenih 6/20 dijela izvanknjižnog vlasništva te nekretnine, a nije ni priloženo rješenje o nasljeđivanju O-5497/79 od 30.12.1980. na koje se u obrazloženju rješenja od 1.11.1983. poziva Katastar. Prema

. / .

tome, niti su tužitelji dokazali način stjecanja predmetne nekretnine niti su osnovane njihove tvrdnje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću jer se u konkretnoj situaciji radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), a kako to proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka.

11. Naime, odredbom čl. 159.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08: dalje: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, st. 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom deset godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom dvadeset godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je odredbom stavka 4. istog članka navedenog zakonskog propisa određeno je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. ovog članka. Sukladno naprijed citiranoj odredbi iz čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, potrebno da je samostalni posjed neprekidno trajao 40 godina. Ovdje treba navesti i odredbu čl. 388.st.4. ZVDSP-a, koja propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Citiranu odredbu je ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: USRH) 17. studenog 1999., pa kad se ima u vidu da do 17. studenog 1999., kada je USRH ukinuo odredbu iz čl. 388. st. 4 ZVDSP-a, nije protekao rok od 40 godina jer tužitelji su, prema njihovoj tvrdnji iz tužbe, u posjedu predmetne nekretnine, za koju traže utvrđenje vlasništva, od 1980. godine, pa ostaje za utvrditi da tužitelji, nisu stekli vlasništvo na predmetnoj nekretnini ex lege u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. još uvijek bio na snazi. Sud se u konkretnoj situaciji nije rukovodio vremenom podnošenja tužbe jer isto ne bi bilo od utjecaja kada bi se utvrdilo da su do dana ukidanja čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996., odnosno do 17. studenog 1999., tužitelji ispunili uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini (tako i VSRH u odlukama Rev- 1168/2021 od 20.10.2021., Rev-1529/2015. od 16.04.2019.), međutim, podnošenjem predmetne tužbe 20.2.2025. za utvrđenje vlasništva dosjelošću, kada je odredba iz čl. 388. st. 4 ZVDSP-a ukinuta gotovo tri desetljeća, tužitelji nisu mogli imati legitimna očekivanja utemeljena na domaćem zakonodavstvu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini u smislu članka 1. Protokola uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (a contrario ESLJP Trgo protiv Hrvatske), a pritom u razdoblju od 8. listopada 1991. do 20. veljače 2025. nije ni proteklo dovoljno vremena (40 godina) da bi oni dosjelošću stekli vlasništvo na predmetnoj nekretnini jer je između tih datuma protekao rok od 33 godine, 4 mjeseca, tjedan i 5 dana.

12. Slijedom svih izloženih razloga tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova

. / .

parničnog postupka jer su spor izgubili, pa oni moraju snositi troškove tužene. U kontekstu izloženog pod točkom 11. jasno je da bi daljnje izvođenje dokaza doprinijelo stvaranju nepotrebnih troškova i odugovlačenju postupka, pa je stoga sud odlučio iste odbiti, a kako je to već navedeno u toč. 3. obrazloženja ove presude.

13. Tužena, koja je zastupana po državnom odvjetništvu (čl. 162. ZPP-a) ima pravo na parnične troškove i to za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 100 bodova (Tbr.8.toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 138/23; dalje: OT), zatim sastava odgovora na tužbu od 5.3.2025. od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) i pristupa na ročište 15.10.2025. od 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), odnosno sveukupno 300 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 € čini ukupno dosuđeni iznos od 600,00 €, kako je dosuđeno u točci II. ove presude.

Zagreb, 20. listopada 2025.

Sudac

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, u 4 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja uz pristojbu

- tuženoj po OGDO

. / .