P-2297/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u OD Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Maria Puškara odvjetnika, te u prisutnosti punomoćnice tuženika Ivane Štih, odvjetnice, dana 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplatiti iznos od 1.441,37 €, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. ožujka 2022. do isplate i to za razdoblje od dospijeća navedenog iznosa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.142,14 € sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 1.441,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. U tužbi navodi kako je 29.1. 2022. u mjestu Gornji Nikšić, općina [adresa], došlo do prometne nesreće i to na način da je vozilo osigurano kod tužitelja policom kaska kojim je upravljao DZ naletjelo na divljač-srnjaka koji je istrčao na kolnik, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok je navedena divljač uginula. Vozač se prilikom upravljanja osobnim vozilom pridržavao svih prometnih propisa, kao i uvjeta na cesti te protiv istog nije pokrenut prekršajni postupak povodom predmetne prometne nesreće. Sukladno navedenom, za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svome osiguraniku, isključivo je odgovoran osiguranik tuženika lovačko društvo Trčka Cvitović, koje je u zakupu lovišta iz kojeg je naletjela divljač. Nesporno je da je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećeno vozilo u vlasništvu društva Erste&Steiermarkische Leasing d.o.o., osigurano policom kaska cestovnih vozila kod tužitelja. Tužitelj je na temelju prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, gore navedene police, obračuna štete i računa isplatio utuženi iznos na ime naknade štete na vozilu njegova osiguranika. Prometna nesreća dogodila na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, i to naletom na divljač – srnu. Budući da je divljač istrčala na kolnik predmetne ceste iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, očigledno je kako osiguranik tuženika nije poduzeo sve mjere potrebne za sprječavanje štete od divljači te je isti odgovoran za štetu na temelju odredbe članka 76. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/18, 32/19, 32/20-dalje ZL). Nadalje, s obzirom da se divljač na cesti ima smatrati opasnom stvari, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari. Odredbom čl. 1064. ZOO-a, a u vezi s čl. 1063. ZOO-a, propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. S obzirom na sve navedeno, osiguranik tuženika je isključivo odgovoran za predmetnu štetu. Sukladno odredbi članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava osnov i visinu. Ističe kako osporava odgovornost iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Osporava pasivnu legitimaciju jer šteta na vozilu nije nastala vršenjem skupnog lova. Navodi da se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini gdje nije dopušteno provođenje lova pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici sukladno Zakonu o lovstvu. Smatra da se na predmetni štetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama prema kojem bi za predmetnu štetu odgovarale Hrvatske ceste. Kasnije tijekom postupka čini neposnim visinu štete kao i dinamiku nastanka štetnog događaja u smislu da osiguranik tužitelja nije pridonio nastanku štetnog događaja kršenjem prometnih propisa.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u policu kasko osiguranja (list 8 spisa), u izjavu najmoprimca (list 17 spisa), u potvrdu MUP-a od 21.2.2022. (listovi 23-24 spisa), u potvrdu iz e-građana (listovi 26-30 spisa), u izjavu o prijeboju (list 36 spisa), u regresni zahtjev (list 38 spisa), u dopis Lovačkog društva Trčka (list 224 spisa), u dopis Grada Sunja (list 226 spisa), u spis MUP-a koji prileži spisu. Izvršen je uvid u iskaz svjedoka DZ i ČZ (list 238 spisa), u rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (list 272-279 spisa).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedino i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku zbog ovog štetnog događaja platio iznos od 1.441,37 EUR. Nije sporno da osiguranik tužitelja nije pridonio nastanku štetnog događaja kršeći prometne propise. Nije sporno da je tuženik osiguratelj Lovačkog društva Trčka Cvitović.

6. Sporna je pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku obzirom na činjenicu da tuženik ističe kako se predmetni štetni događaj nije dogodio za vrijeme provođenja lova te jer ističe kako se štetni događaj dogodio na nelovnom području. Sporan je i tijek kamate.

7. Uvidom u potvrdu MUP-a od 21.2.2022. koja prileži spisu utvrđeno je kako se predmetni štetni događaj dogodio 29.1.2022. na kolniku Državne ceste broj 1 te da je prije mjesta događaja gledano u smjeru kretanja vozača postavljen prometni znak opasnosti divljač na cesti i to 1000 m prije mjesta naleta. Također je navedeno kako se Lovačko društvo Trčka Cvitović nalazi u podacima o sudionicima predmetnog štetnog događaja te da je o događaju obaviješten predsjednik navedenog lovačkog društva ZZ koji nije izašao na mjesto događaja.

8. Uvidom u spis MUP-a, PU Karlovačka, PP Slunj koji prileži ovom spisu utvrđeno je kako je povodom predmetnog štetnog događaja od strane djelatnika policijske sastavljena službena bilješka te je u istom među ostalim navedeno kako je Lovačko društvo Trčka Cvitović naveden kao sudionik predmetnog štetnog događaja te je u kratkom opisu događaja navedeno kako se 29.1.2022. u mjestu Donji Nikšić, Grad Slunj na kolniku Državne ceste broj 1 je došlo do naleta vozila na divljač i to od strane vozača DZ te također navedeno kako je mjesto događaja u nadležnosti Lovačkog društva Trčka iz [adresa] sa sjedištem u [adresa] te da je o događaju izviješten predsjednik Lovačkog društva ZZ koji nije izašao na mjesto događaja. Navedenom prilikom izuzeta je i dlaka životinje te je sastavljen zapisnik o prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu za vozača DZ te je sastavljen i fotoelaborat.

9. Uvidom u izjavu o prijeboju utvrđeno je kako je dana 1. ožujka 2022. prijebojem ovdje tužitelj isplatio osiguraniku iznos od 10.860,00 kn.

10. Uvidom u dopis Lovačkog društva „Trčka“ utvrđeno je kako se na dan štetnog događaja lovna aktivnost provodila 20 km od mjesta gdje je nastao nalet divljači.

11. Uvidom u dopis grada [adresa] utvrđeno je kako se predmtna nezgoda nije dogodila na nelovnom području grada [adresa] te da grad [adresa] ne upravlja državnom cestom D1.

12. Iz iskaza svjedoka DZ i ČZ u bitnom proizlazi kako su sudjelovali u štetnom događaju 29. siječnja 2022. kada su se kretali iz smjera Karlovca prema [adresa]. U jednom trenutku naletjeli su na srndaća koji je udario u njihovo vozilo te ostao ležati na sredini ceste. Pozvana je i policija te su se poslije pojavili i lovci koji su skupili tog srndaća.

13. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali životno i logično te su njihovi iskazi u skladu sa ostalom dokumentacijom u spisu a posebno potvrdom i službenom bilješkom MUP-a, PU Karlovačka, PP Slunj.

14. Iz svih gore navedenih dokaza ovaj sud nalazi utvrđenim kako se štetni događaj dogodio 29. siječnja 2022. u mjestu Donji Nikšić u gradu [adresa] na Državnoj cesti broj 1 kada je na vozilo kojim je upravljao osiguranik tužitelja naletjela divljač-srndać. Također je utvrđeno kako se mjesto štetnog događaja nalazi na mjestu koje pripada u lovište Lovačko društvo Trčka Cvitović. Ovo posebno stoga što je mjesto na kojem se dogodio štetni događaj kao područje kojim upravlja rečeno lovačko društvo naznačeno u potvrdi MUP-a, PU Karlovačka, PP Slunj od 21.2.2022. te i iz službene bilježke koju je rečeno tijelo sastavilo povodom ovog štetnog događaja a u kojem je jasno navedeno kako je mjesto događaja u nadležnosti Lovačkog društva Trčka iz [adresa]. Tuženik tijekom ovog postupka nije ničim dokazao da bi ovi navodi bili neistiniti tj. da bi se predmetni štetni događaj dogodio izvan mjesta nadležnosti rečenog Lovačkog društva. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da se štetni događaj dogodio upravo u nadležnosti Lovačkog društva Trčka Cvitović koji upravlja lovištem iz kojeg je izletjela divljač. Također je utvrđeno kako je društvo Viator d.o.o. s tužiteljem ugovorio kasko osiguranje, zatim, da je tužitelj primatelju leasinga društvu VIATOR d.o.o. nadoknadio štetu u iznosu od 1.441,37 EUR, a što je razvidno iz izjave o prijeboju, kao i da prometnica, na kojoj se dogodila prometna nesreća, prolazi lovištem kojim gospodari društvo koje je sklopilo ugovor o osiguranju od odgovornosti s tuženikom. Sud tijekom postupka nije utvrdio da je do nesreće došlo uslijed provođenja lova.

15. U ovoj pravnoj stvari sud polazi od odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

16. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

17. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

18. Prema tome, kako tijekom postupka nije utvrđeno da je do nesreće došlo uslijed provođenja lova a budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći do ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštetne odgovornosti potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.“

19. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što u ovom konkretnom slučaju nije sporna dinamika nastanka štetnog događaja odnosno nije sporno da osiguranik tužitelja nije doprinio svojim ponašanjem u prometu ovom štetnom događaju a divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev- 2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Međutim, tuženik to u ovom sporu nije dokazao.

20. Obzirom da dinamika nastanka štetnog događaja nije sporna kako je to već navedeno tj. nije sporno da osiguranik tužitelja nije odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja proizlazi da je nalet divljači (srne) isključivi uzrok štete na motornom vozilu tužiteljeva osiguranika.

21. Prema tome, budući da je u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja (odnosno tuženik kao lovoovlaštenikov osiguratelj) neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a u konkretnom predmetu ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima, stoga je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju.

22. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika u kojem se poziva na odredbu čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje u tekstu ZC), odnosno na odgovornost po načelu krivnje, umjesto objektivne odgovornosti. Tom odredbom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), pri čemu pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.), no u ovom predmetu je utvrđeno kako je pravna osoba koja upravlja prometnicom postavila znak na cesti Divljač na cesti. Međutim, citiranu odredbu o odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom trećim osobama, valja primjenjivati u vezi s odredbom čl. 1067. st. 4. ZOO-a, kojom je propisano da ako je nastanku štete od opasne stvari djelomično pridonijela i treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Stoga bi lovoovlaštenik i pravna osoba koja upravlja cestom, u odnosu na tužitelja bili eventualno solidarni obveznici (čl. 43. st. 1. ZOO-a). Ta činjenica eventualno može imati utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika (čl. 52. ZOO-a), ali ne i na oslobođenje tuženika od odgovornosti prema tužitelju. Prema tome, budući da tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima pa je zato valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i u utuženom iznosu od 1.441,37 EUR obzirom da visina štete na vozilu nje bila sporna, tako je sud cijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti i u odnosu na njegovu visinu.

23. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem navodi kako osporava pasivnu legitimaciju iz razloga što se mjesto štetnog događaja ne nalazi na području nadležnosti Lovačkog društva Trčka Cvitović budući da iz svih gore izvedenih dokaza proizlazi da je navedeno Lovačkog društvo nadležno upravo za područje na kojem se dogodio štetni događaj te obzirom na sve gore navedeno o solidarnoj odgovornosti lovoovlaštenika i pravne osobe koja upravlja cestom. Isto tako ovdje valja istaknuti kako i iz odluka Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-4074/24 i Pž-3163/24 proizlazi kako nije niti relevantno da se štetni događaj dogodio baš u samom lovištu već je dovoljno da se dogodio na cesti naletom na divljač. Isto tako ovdje još valja istaknuti da ovaj sud nije posebno cijenio dostavljeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije budući da iz istog ne proizlaze odlučne činjenice u smislu mjesta na kojem se dogodio ovaj štetni događaj a koja činjenica je bila sporna među strankama te se u odnosu na navedeno rješenje ističe kako je isto dostavljeno u spis nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi čl. 461 a ZPP-a.

24. Slijedom svega navedeno sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

25. Ovaj sud nije izvodio ostale po strankama predložene dokaze budući da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

26. Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo isplatiti iznos od 1.441,37 eur pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

27. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st.1. ZOO kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i na odredbi čl. 29.st.1. istog zakona kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a sve u svezi s čl. 963 st.1 ZOO-a budući da je upravo danom isplate utuženog iznosa svom osiguraniku tužitelj stekao pravo isti iznos potraživati od tuženika. Ističe se kako je sud uvidom u izjavu o prijeboju ( list 36 spisa), utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku Viator d.o.o. isplatio iznos štete 1.3.2022. pa je stoga i osnovan njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate od 17.3.2022. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem osporava tijek kamate.

28. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena po stopi na osnovi čl.29.st.2 ZOO-a.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19, 80/22 i 114/22- dalje u tekstu ZPP) te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) pa je tako tužitelju dosuđen trošak od po 200 eur za sastav tužbe (Tbr 7/1 OT), te za sastav podnesaka od 12.6.2024., 14.1.2025. i 8.4.2025. (Tbr 8/1OT), te za pristup na ročišta 10.7.2024., 28.11.2024., 20.2.2025. i 11.9.2025. (Tbr. 9/1 OT), te 50,00 EUR za sastav podneska od 10.2.2025. (Tbr. 8/4 OT), što uz 25 % PDV (412,50 eur) ukupno iznosi 2.062,50 eur. Kada se tom iznosu pridoda iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur, presudu u iznosu od 53,09 eur, trošak sveukupno iznosi 2.142,14 eur pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

30. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 10.32.2025. preko priznatog iznosa (Tbr. 8/4 OT), nije mu priznat niti trošak za predujam za vještačenje jer vještačenje nikad nije provedeno te je trošak rješenjem od 11. travnja 2025. vraćen tužitelju pa mu isti nije niti nastao.

31. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zatezninim kamatama odlučeno temeljem čl. 151. st.3 ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

32. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. listopada 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju pp uz naplatu sudske pristojbe na presudu 53,09 eur

2. Tuženiku po pun.

3. kal 30 dana