1                                                Broj: Ppž-12266/2022

 

 

 

                                           

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. K. V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, III. Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. rujna 2022., broj 84. Pp-2301/2022, u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, III. Policijske postaje Zagreb, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Uslijed gornje odluke, žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, III. Policijske postaje Zagreb je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. rujna 2022., broj 84. Pp-2301/2022, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. J. K. V. je oslobođena optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede prekršajnog postupka, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači na način da se okrivljenica proglasi krivom i kazni kako je to predloženo u optužnom prijedlogu.

 

3. Žalba je bespredmetna.             

 

4. Ispitivanjem prvostupanjske presude, u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, zbog čega je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.

 

5. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je odluku o krivnji okr. J. K. V. prvostupanjski sud temeljio, između ostalog, i na iskazima svjedoka policijskih službenika D. G. i D. T., koji su, između ostalog, prepričavali što im je, na mjestu događaja, za vrijeme pružanja intervencije po dojavi o počinjenom nasilju u obitelji, rekao žrtva nasilja H. V. Taj dio iskaza ovih svjedoka ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica i donošenje sudske odluke, jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz odnosno što je nezakonit dokaz u prekršajnom postupku.

 

6. Naime, sukladno čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može ispitati osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku i takvi se zapisnici o ispitivanju svjedoka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja svjedoka, u okviru izvida prekršaja, moglo koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ili na drugi način (kao npr. u ovom predmetu, prilikom dojave o počinjenom prekršaju) ostaju neformalne obavijesti, koje ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku, kako je to i izrijekom propisano u odredbi čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona.

 

7. Stoga, prepričavanjem onoga što je rekao svjedok žrtva nasilja H. V. za vrijeme intervencije policijskih službenika na zaobilazan način se u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada analizira iskaze svjedoka policijskih službenika D. G. i D. T. i navodi što je time utvrdio, pa tako, između ostalog, navodi: „o mogućem počinitelju saznaju podatke samo od strane prijavitelja H. V.“ (odlomak 16. obrazloženja) i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji okr. J. K. V.

 

8. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

             

9. Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može ukazati na određene propuste u utvrđivanju odlučnih činjenica.

 

10. Naime, okr. J. K. V. je optužbom stavljeno na teret da je počinila psihički oblik nasilja u obitelji prema suprugu H. V. na način da ga je „vrijeđala izgovarajući mu: „budalo, idiote, jebem ti sve!“ te na način da je „drvenom cjepanicom razbila dva prozora s južne strane vikendice i jedna prozor sa zapadne strane“.

 

11. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da dio optužbe u kojem se okrivljenoj stavlja na teret da je žrtvu nasilja „vrijeđala izgovarajući mu: „budalo, idiote, jebem ti sve!““ nije dokazan iz razloga što „H. V. dok opisuje cijeli događaj niti u jednom momentu ne spominje riječi iz optuženja koje se okrivljenici stavljaju na teret“. Međutim, obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na drugi dio inkriminacije se ne može prihvatiti. Naime, iako je u dokaznom postupku na ročištu održanom 17. veljače 2022. pročitao izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, u kojem je konstatirano što su policijski službenici vidjeli na mjestu događaja, prvostupanjski sud ovaj dokaz nije reproducirao u presudi, a niti je iskaze svjedoka policijskih službenika koji su sastavili to izvješće pravilno razmatrao u svjetlu činjenica konstatiranih u tom izvješću. Iskazi svjedoka policijskih službenika su neproturječni u vezi činjenice da su izlaskom na mjesto događaja po dojavi zatekli razbijene prozore, a tužitelj osnovano u žalbi ističe da je njihove iskaze, u dijelu u kojem navode broj razbijenih prozora, trebalo cijeniti u kontekstu karaktera poslova njihove službe. Ovo tim više što su, u izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, policijski službenici konstatirali zatečeno stanje.

 

12. Nadalje, sredstvo i način na koji su prozori razbijeni nije odlučna činjenica za ostvarenje bića inkriminiranog djela pa nedokazanost činjenice da je okr. Jelena Kosjer Vuković prozore razbila drvenom cjepanicom, kako joj se to stavlja na teret, nije argument da djelo prekršaja nije počinjeno. U tom smislu, prvostupanjski sud daje preveliku važnost nedokazanosti činjenice koja nije odlučna za ostvarenje bića inkriminiranog djela i u kom dijelu je prvostupanjski sud ovlašten izvršiti izmjenu činjeničnog opisa usklađujući ga s rezultatima dokaznog postupka, kao uostalom i u slučaju nedokazanosti samo jednog dijela optužbe.

 

13. Na kraju, u odnosu na zaključke prvostupanjskog suda koji se temelje na činjenici da svjedok žrtva nasilja „nije decidirano izjavio da je vidio da bi to razbijanje počinila Jelena nego je samo pretpostavio“ odnosno da „oba djelatnika policije koja su došla na mjesto događaja … nisu zatekli predmetnu“, treba navesti da iz dokaznog postupka ne proizlazi nikakva sumnja da bi u inkriminirano vrijeme na mjestu događaja bila i neka treća osoba, što čak ni okrivljenica u svojoj obrani ne iznosi pa je, u tom smislu, o osobi počinitelja moguće zaključivati na temelju zatvorenog kruga indicija.

 

14. Zbog navedenog, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će u ponovnom suđenju provesti dokazni postupak na zakonit način te će, vodeći računa o svemu na što mu je ukazano ovom odlukom, pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

15. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. rujna 2023.

 

 

 

             

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.