REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1104/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Biljane Bojanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. (OIB:15907062900) iz Zagreba, Miševečka 15a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2659/2018- 58 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2659/2018-58 od 28. svibnja 2025.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačuje odluka o parničnom trošku iz st. III. izreke prvostupanjske presude na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u daljnjem iznosu od 93,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 31,25 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.250,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 995,42 eura teče od 18. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 204,58 eura od 19. veljače 2024. do isplate, te na iznos od 50,00 eura od 28. svibnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 82,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. srpnja 2018. do isplate, za isplatu zateznih kamatama na iznos od 50,00 eura od 18. srpnja 2018. do 27. svibnja 2025. te za isplatu zateznih kamata na iznos od 204,58 eura od 18. srpnja 2018. do 18. veljače 2024.;

-u st. III., da se nalaže tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.967,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. svibnja 2025. do isplate.

1.1. Nepobijanim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 19. veljače 2024. kojim ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 204,58 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate.

2. Protiv presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

3. Tužiteljica podnosi žalbu putem svojeg punomoćnika protiv odluke o troškovima postupka sadržanim u presudi iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, sa obrazloženjem, u bitnome, da joj prvostupanjski sud nije priznao trošak zastupanja po punomoćniku za pristup ročištu za objavu presude na koju da ima pravo prema odredbama Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) te prema odredbama Odvjetničke tarife.

3.1. Predlaže da se odluka preinači "na način da se tužiteljici dosudi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 125,00 eura".

4. Tuženik podnosi žalbu putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga, sa obrazloženjem, u bitnome, kako su tužiteljica i svjedokinja ECG - čiji se iskaz ne može uzeti kao vjerodostojan jer nije neposredni svjedok štetnog događaja - bile svjesne da iz toplinske stanice izlazi cijev koja zna biti vruća i da se radi o mjestu gdje je potreban pojačani oprez, da je tužiteljica svakodnevno onuda prolazila jer je tamo parkirala vozilo, da sama cijev iz koje izlazi para nije neprimjetna niti skrivena, da je znak zabrane parkiranja ispred toplinske stanice dovoljno upozorenje ne samo vozačima vozila nego i pješacima (koji u ovom slučaju nisu slučajni prolaznici nego osobe koje su svakodnevno na tom mjestu radi parkiranja na parkiralištu do toplinske stanice), da je tužiteljica vlastitim neoprezom i manjkom obične pažnje zadobila opekline na lijevom stopalu, da je pažnju tužiteljici skrenula potreba nošenja stvari u vozilo koje je bilo parkirano do toplinske stanice, da sve navedeno govori u prilog ispunjenju pretpostavki iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) za oslobođenje od odgovornosti. Osporava i odluku o troškovima postupka.

4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te da se tužiteljici naloži da podmiri tuženiku parnični trošak", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

7. Žalba tužiteljice izjavljena protiv odluke o troškovima postupka je osnovana dok je žalba tuženika u cijelosti neosnovana.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tuženik svojim žalbenim navodima jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji ni relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio provedene dokaze i ocjenu dokaza valjano obrazložio.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju trpi zbog ozljede zadobivene 10. kolovoza 2017. u Zagrebu, Ilica, u blizini kućnog broja 169, kada je "prolazila pored toplinske stanice" te tom prilikom "zadobila opeklinu lijevog stopala prvog stupnja uslijed djelovanja pare koja je izlazila iz cijevi položenoj na tlu od toplinske stanice prema pločniku".

10. Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica, kao i činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenično stanje koje ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojega proizlazi:

-da je do štetnog događaja došlo na način da je tužiteljica lijevom nogom stala pokraj cijevi koja se nalazi ispred toplinske stanice, da je tu cijev dotaknula gornjim dijelom stopala lijeve noge te se opekla jer je ista bila vruća (iz analize iskaza tužiteljice te povezujući isti s iskazom svjedoka ZCG i ZC);

-da, iako svjedokinja ECG nije bila prisutna štetnom događaju ima određenih saznanja o samom događaju jer ju je tužiteljica (kojoj je ista nadređena) obavijestila o događaju, poslala fotografiju noge i određeno vrijeme bila na bolovanju zbog opekotine, toj je svjedokinji poznato mjesto štetnog događaja "koje već godinama izgleda identično" kao i "da iz cijevi koja je vruća ponekad ide vruća para s tim da je nekada nemoguće primijetiti da bi cijev bila vruća";

-da iz iskaza svjedoka ZC, djelatnika tuženika, proizlazi da iz predmetne toplinske podstanice izlazi cijev (odušak, tzv. fajfa) koja je nezaštićena, zna biti visoke temperature i iz koje može izlaziti vruća para;

-da nezaštićena cijev koja se nalazi na tlu koja ponekad može biti vruća kroz koju ponekad izlazi vruća para i na koju može stati bilo tko (odrasla osoba, ali i dijete pa i životinja) i zadobiti opekotine predstavlja opasnu stvar u smislu čl. 1063. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23);

-da je uviđajem na licu mjesta (11. rujna 2024.) utvrđeno da se predmetna toplinska podstanica nalazi na parkiralištu sa stražnje strane stambene zgrade do kojega se dolazi kroz vežu te da cijev koja izlazi iz podstanice se nalazi na istom mjestu kao u vrijeme štetnog događaja

-da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila opeklinu I. do II. stupnja na gornjoj strani lijevog stopala;

-da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede prema nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednje jakog intenziteta četiri dana te manjeg intenziteta još 10 dana kao i da je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, u nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja, srednjeg intenziteta dva dana te još sedam dana strah manjeg intenziteta;

-da je kod tužiteljice zaostalo naruženje manjeg stupnja koje se ogleda o ožiljku na gornjoj, vanjskoj strani lijevog stopala veličine 4 x 3 cm, boje okolne kože, teže uočljiv, koji ljeti postaje jasno uočljiv;

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz pet dana a koja se ogleda u potrebi obavljanja kućanskih poslova, nabavci i pripremi hrane i sl.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljici te je pravilno prihvatio zahtjev za naknadom neimovinske štete u cijelosti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a te zahtjev za naknadom tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

12. Naime, u ovakvoj situaciji (koja je očito i danas nepromijenjena) kada nezaštićena cijev koja se nalazi na pločniku kao dio toplinske podstanice koja ponekad može biti vruća i kroz koju ponekad izlazi vruća para predstavlja opasnu stvar prema odredbi čl. 1063. ZOO-a. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a prema kojoj za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi postojala bi odgovornost tuženika. Tuženik svojim žalbenim navodima ne osporava navedeno međutim smatra da je "tužiteljica vlastitim neoprezom i manjkom obične pažnje zadobila opekline na lijevom stopalu", da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a za oslobođenje od odgovornosti.

13. Odredba čl. 1067. ZOO-a propisuje između ostalog da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Isto tako, da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

14. Pri tome, sud prvog stupnja pravilno navodi da tuženik nije dokazao da bi postojala neka od pretpostavki iz čl. 1067. ZOO-a za oslobođenje od odgovornosti. Isto tako, ne proizlazi da bi tužiteljica "vlastitim neoprezom i manjkom obične pažnje" zadobila navedene ozljede kraj činjenice da ni tužiteljica ni ostali prolaznici nisu mogli vidjeti da se predmetna cijev koja je položena na tlu (pločniku) topla, odnosno vruća i zbog koje se mogu zadobiti opekotine.

15. Iako tuženik žalbenim navodima ne osporava visinu neimovinske i imovine štete valja reći da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 1100. ZOO-a i temeljem Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz oblasti dosude naknade neimovinske štete tužiteljici dosudio neimovinsku štetu u zatraženom iznosu od 1.200,00 eura. Pravilna je i odluka o zakonskim zateznim kamatama koja na tako utvrđenu visinu štete teku prema čl. 1103. ZOO-a od podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete, sud je prema utvrđenoj cijeni sata od 5,00 eura (koja je pravilno utvrđena prema čl. 223. st. 1. ZPP- a) za ukupno 10 sati dosudio istoj iznos od 50,00 eura. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od presuđenja (čl. 1089. st. 2. ZOO-a) pa je stoga pravilno zatezna kamata za tu štetu dosuđena od 28. svibnja 2025. do isplate.

17. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a međutim ne i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbe Odvjetničke tarife. Naime, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava budući da prema pravnom shvaćanju ovog suda, trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Prema stanju u spisu punomoćnik tužiteljice pristupio je na ročište za objavu presude (stranica 142 i 143 spisa) te zatražio trošak pristupa na koji ima pravo prema Tbr. 9. t. 3. Odvjetničke tarife u visini od 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife, dakle, u iznosu od 93,75 eura (37,50 bodova) sa PDV-om koji je iznosi, kao daljnji parnični trošak, preinačenjem pobijane odluke o naknadi parničnog troška trebalo dosuditi tužiteljici sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (28. svibanj 2025.) do isplate.

18. Tužiteljica je uspjela u žalbenom postupku pa joj prema Tbr. 10. t. 4. Odvjetničke tarife pripada pravo na naknadu troškova žalbenog dijela postupka u iznosu od 31,25 eura (u preostalom dijelu zahtjev je odbijen) dok tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka odbijen (čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a sve u vezi sa čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 20. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus