REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1385/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Biljane Bojanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. (OIB:02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P- 1072/2024-10 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu (u st. I., II. i IV.) presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-1072/2024-10 od 25. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 12.3. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog 27. srpnja 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a koja odredba glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,5% od iznosa kredita, maksimalno 3.500,00 kuna".

-u st. II., da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju, na ime povrata iznosa nepripadno naplaćenog temeljem ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita iz toč. 12.3. Ugovora o kreditu broj: 9012837580 iznos od 248,29 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2007. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. III. da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zateznu kamatu tekuću od 27. srpnja 2007. do 31. srpnja 2007;

-u st. IV., da se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući istu u st. I., II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava i odluku o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, navodi da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je pogrešno proveden test transparentnosti i test poštenosti u odnosu na ugovornu odredbu o ulaznoj naknadi, da sukladno odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) postoje pretpostavke koje se moraju kumulativno ispuniti kako bi se moglo utvrditi nepoštenost određene odredbe, a time posljedično i ništetnost, da su pretpostavke za utvrđenje ništetnosti izostanak pojedinačnih pregovora, suprotnost načelu savjesnosti i poštenja te postojanje značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da fiksni iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva od 0,50% od iznosa kredita ne bi mogao biti značajan u smislu navedene odredbe ZZP-a kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-621/17, da je predmetna odredba u svemu u skladu sa jednim od temeljnih načela obveznih odnosa odnosno načelom slobode uređivanja obveznih odnosa, da samo pozivanje suda na eventualni izostanak pregovora o predmetnoj ugovornoj odredbi nije dostatna pretpostavka za pravnu zaštitu potrošača u smislu primjenjivih propisa Europske unije kao i propisa RH, da je odredba o spornoj naknadi bila jasna, lako uočljiva i lako razumljiva te da je time zadovoljen zahtjev transparentnosti iz čl. 85. ZZP-a pa da nije u konkretnom slučaju bilo dopušteno provesti test nepoštenosti sukladno čl. 84. ZZP- a, da ustraje kod prigovora zastare, da jer je tužbeni zahtjev trebalo odbiti osporava i odluku o troškovima postupka kao nezakonitu.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. U postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 338. ZZP-a jer suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska je presuda sastavljena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 248,29 eura s osnova povrata plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva na ime ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u čl. 12.3. Ugovora o kreditu broj 9012837580 (dalje Ugovor) zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koji Ugovor je sklopljen 27. srpnja 2007.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 27. srpnja 2007. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 84.100,00 CHF, na rok otplate od 276 mjeseci;

-da je čl. 12.3. Ugovora tužitelj obvezan isplatiti jednokratnu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,5 % iznosa kredita, maksimalno 3.500,00 kuna koja je u iznosu od 248,29 eura ustegnuta od iznosa odobrenog kredita.

-da je ta odredba transparentna ali nije jasna i razumljiva, da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da ista ne sadrži opis troškova, niti usluga koje se naplaćuju kao ni pretpostavke pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, da je stoga ista nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da je pozivom na čl. 96., čl. 99. i čl. 102. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 79/07 i dr.) ništetna;

-da je neosnovan i prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23 – dalje ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je tuženik, primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a, dužan tužitelju isplatiti traženi iznos sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2007. kada je plaćena naknada primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj.

9. Nije sporno da je odredbu čl. 12.3. Ugovora kojim je ugovorena naknada od 0,5% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, sastavio tuženik, pri čemu je sukladno odredbi čl. 96. st. 4. ZZP-a na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj naknadi i njezinoj visini, što nije dokazano, kao ni opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena u trenutku isplate kredita.

10. Navedena je odredba prouzročila i značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 248,29 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna naknada plaća.

10.1. Dakle, osim što u čl. 12.3. Ugovora nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom. Nema uvjeta za primjenu čl. 84. ZZP-a o nedopuštenosti ocjene pojedinih ugovornih odredaba jer iz sadržaja sporne odredbe čl. 12.3. te iz činjenice da je naknada za obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, a za razliku od navoda tuženika - ne proizlazi da se radi o jasnoj i razumljivoj odredbi Ugovora.

11. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 0,5% od iznosa odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, a ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja – pravilno je ista utvrđena ništetnom pa je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a naložio tuženiku vraćanje primljenog iznosa.

12. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je predmetna odredba Ugovora ništetna, da nije nastupila zastara tražbine budući je tek presudom suda prvog stupnja utvrđena ništetnost te odredbe, a uvažavajući pravo shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. Su-IV-47-2020-2 slijedi da zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Slijedom iznijetog pravilno je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana stjecanja od strane tuženika (čl. 1115. ZOO-a) jer je tuženik, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja nepošteni stjecatelj.

13. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

14. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 20. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus