1

Poslovni broj: Gž-742/2023-2

 

 

Poslovni broj: Gž-742/2023-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Veljka Kučekovića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Z. H., OIB: …, iz P. B., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici L. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1777/2020-30 od 9. ožujka 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1777/2020-30 od 9. ožujka 2023. potvrđuje u točki I. izreke za iznos iznad neosporenih 1.592,67 EUR/12.000,00 kn (slovima: tisuću petsto devedeset dva eura i šezdeset sedam centi/dvanaest tisuća kuna)[1] do dosuđenih 1.990,94 EUR/15.000,00 kn (slovima: tisuću devetsto devedeset eura i devedeset četiri centa/petnaest tisuća kuna)1 sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2020. do isplate i u točki III. izreke iznad neosporenog iznosa od 199,08 EUR/1.500,00 kn (slovima: sto devedeset devet eura i osam centi/tisuću petsto kuna)1 do dosuđenog iznosa od 1.254,21 EUR/9.449,85 kn (slovima: tisuću dvjesto pedeset četiri eura i dvadeset jedan cent/devet tisuća četiristo četrdeset devet kuna i osamdeset pet lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom od 9. ožujka 2023. do isplate, te u točki IV. izreke.

 

II. Točka I. izreke presude za iznos od 1.592,67 EUR/12.000,00 kn (slovima: tisuću petsto devedeset dva eura i šezdeset sedam centi/dvanaest tisuća kuna)1 sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, točka II. izreke i točka III. izreke za iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn (slovima: sto devedeset devet eura i osam centi/tisuću petsto kuna)1 sa zakonskom zateznom kamatom nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. H. iz P. B., OIB: …, iznos od 1.990,94 EUR / 15.000,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od1.990,94 EUR / 15.000,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. H. iz P. B., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 1.254,21 EUR / 9.449,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.277,75 EUR / 9.627,21 kn."

 

2. Protiv navedene presude u točki I. izreke iznad neosporenih 1.592,67 EUR/12.000,00 kn, točke III. izreke preko neosporenog iznosa od 199,08 EUR/1.500,00 kn i točke IV. izreke presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 24. ožujka 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način kako to predlaže u žalbi ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj tužbom potražuje isplatu po osnovu neimovinske i nenovčane imovinske štete iznos od 30.000,00 kn, a zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. svibnja 2019. u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i koju prometnu nezgodu je skrivio osiguranik tuženika.

 

5.1. Tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, ali je osporio visinu tužbenog zahtjeva.

 

5.2. U podnesku od 26. kolovoza 2021. tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 15.000,00 kn, ali kako se tuženik istom protivio, to je prvostupanjskom odlukom odlučeno o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 30.000,00 kn.

 

5.3. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. svibnja 2019. u B. u ulici kod kbr. …, kao vozač vozila reg. oznake …, zadobio tjelesne ozljede kada je u njegovo vozilo udarilo vozilo osiguranika tuženika N. S., reg. oznake …,

- da je do naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužitelja došlo na način da je osiguranik tuženika svojim vozilom prešao u suprotni prometni trak kojim se kretalo vozilo tužitelja,

- da je 10. ožujka 2020. tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku koji mu je isplatio iznos od 10.000,00 kn i to po osnovu neimovinske štete 9.850,00 kn, a po osnovi nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 150,00 kn,

- da je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka prof.dr.sc. A. M. tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne povrede u vidu natučenja glave, trzajne ozljede vratne kralježnice i natučenja lijevog ručnog zgloba,

- da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 20 dana,

- da je pretrpio primarni strah u trenutku neposredne životne ugroženosti koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan, te sekundarni strah koji se javlja radi posljedica tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, koji je trajao 2 dana u jakom intenzitetu, 5 dana u srednjem i 15 dana u manjem te je kasniji strah trajao 30 dana,

- da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu umanjenja opće životne i radne sposobnosti za 7%, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu (zaostale posljedice u području vrata 5% te u području lijevog ručnog zgloba 2%),

- da uvidom u zdravstveni karton tužitelja nije utvrđeno da bi ranije liječio bolni vratni sindrom i lijevi ručni zglob,

- da mu je trebala tuđa pomoć i njega za vrijeme provođenja liječenja mirovanjem kod kuće 10 dana po četiri sata dnevno te nakon toga 40 dana po dva sata dnevno, a koja pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i zadovoljenja drugih svakodnevnih potreba.

 

5.4. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno članku 19. stavak 2. u svezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a, a čija visina je, uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti (fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti) te njihovo trajanje i intenzitet, utvrđena s iznosom od 22.000,00 kn.

 

5.5. Za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud primjenom članka 1095. stavak 1. i članka 1089. stavak 2. ZOO-a ocjenjuje da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 kn za 120 sati tuđe pomoći i njege s cijenom sata od 25,00 kn po satu, a prema članku 223. ZPP-a.

 

5.6. Ukupno, dakle, da bi tužitelju po osnovu neimovinske i nenovčane imovinske štete pripadao iznos od 25.000,00 kn, pa kako mu je tuženik isplatio 10.000,00 kn prije sudskog postupka, to mu je dosuđen preostali iznos od 15.000,00 kn, dok je za 15.000,00 kn tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom.

 

5.7. Na dosuđeni iznos naknade štete dosuđena je zakonska zatezna kamata od 11. ožujka 2020., odnosno od slijedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, sukladno članku 1086. i članku 1103. ZOO-a te članku 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09.; dalje: ZOOP).

 

5.8. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a te je visina parničnog troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.), uz uvećanje za iznos plaćenog vještačenja.

 

6. U svojoj žalbi tuženik navodi kako istu podnosi i zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da se presuda ne može ispitati obzirom da nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost o odlučnim činjenicama.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu te je za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu proturječni, a odlučni su za presuđenje. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Tuženik ocjenjuje da je prvostupanjski sud previsoko odmjerio naknadu neimovinske štete, a s obzirom na povrede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju te da je pogrešno prilikom određivanja visine naknade neimovinske štete primijenio povećane Orijentacijske kriterije te na taj način iste retroaktivno primijenio jer se štetni događaj dogodio prije promjene navedenih kriterija, a da je retroaktivnost zakonom i Ustavom zabranjena. Ocjenjuje da je tužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu koja je dovela do manjeg trajnog smanjenja životne aktivnosti, pa da ta činjenica ne opravdava dosuđenje štete u iznosu kako to određuje prvostupanjski sud. U odnosu na naknadu s naslova tuđe pomoći i njege, tuženik ocjenjuje da bi sat tuđe pomoći i njege trebalo vrednovati sa 20,00 kn, a ne sa 25,00 kn kako je to učinio prvostupanjski sud. Osporava se tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos jer da je istu trebalo dosuditi od presuđenja, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku prije utuženja. Osporava se i odluka o naknadi parničnog troška jer da tuženik nije osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, već samo visinu pa da je stoga prvostupanjski sud pogrešno, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a, utvrdio uspjeh stranaka u postupku. Uspjeh da se trebao računati samo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, pa bi takvom primjenom trebalo riješiti da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja po punomoćnicima i sudske pristojbe, jer se ne osporava plaćeni predujam kao trošak kojeg bi trebalo namiriti tužitelju. Osporava se i primjena vrijednosti boda prema Tarifi u iznosu od 1,99 EUR/15,00 kn, a koja visina je u primjeni od 1. studenog 2022., jer da je za radnje do navedenog datuma trebalo nagradu računati prema vrijednosti boda od 10,00 kn.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi vezani uz visinu utvrđene neimovinske i nenovčane imovinske štete nisu osnovani te i ovaj sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud, polazeći od nalaza i mišljenja vještaka te utvrđenih kvalifikatornih okolnosti, pravilno ocijenio da bi tužitelju iz štetnog događaja pripala neimovinska šteta u iznosu od 22.000,00 kn te nenovčana imovinska po osnovu tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.000,00 kn. U odnosu na primjenu promijenjenih Orijentacijskih kriterija treba reći da je o primjeni tih kriterija Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav, koji je primijenio prvostupanjski sud, a prihvaća ga i ovaj sud.

 

7.2. Pravilna je i odluka o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos, jer tako to proizlazi iz članka 12. stavak 4. ZOOP-a.

 

7.3. Što se tiče parničnog troška, isti je također pravilno utvrđen, odnosno pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a te je pravilno računao uspjeh tužitelja na način da je tužitelj uspio sa 100% u osnovi i sa 50% u visini. Tuženik je osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, ne u smislu da je osporavao odgovornost svoga osiguranika za štetni događaj, ali je osporavao pravo tužitelja na isplatu većeg iznosa štete od onoga koji mu je tuženik priznao i isplatio u postupku prije sudskog postupka. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio uspjeh stranaka u postupku te obvezao tuženika da tužitelju naknadi 50% njegovog troška. Što se tiče visine boda od 1,99 EUR, točno je da je promjena vrijednosti boda stupila na snagu 1. studenog 2022. Međutim, prema Tbr. 48. stavak 3. Tarife, kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka bila na snazi izmijenjana vrijednost boda, to je prvostupanjski sud pravilno nagradu tuženika utvrđivao prema vrijednosti boda od 1,99 EUR/15,00 kn, a ne u vrijednosti od 10,00 kn, koliko je iznosila do izmjene 1. studenog 2022.

 

8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tuženika primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a i riješeno je kao u izreci ove odluke.

 

9. Točka I. izreke presude za iznos od 1.592,67 EUR/12.000,00 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, točka II. izreke i točka III. izreke za iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom nisu bile predmet drugostupanjskog postupka jer protiv tog dijela presude nije izjavljena žalba.

 

Koprivnica, 26. rujna 2023.