Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -654/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Pauliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika: 1. PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu i 2. DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Makaroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-145/2021-31 od 30. siječnja 2025., 20. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-145/2021-31 od 30. siječnja 2025. u točki I. izreke, u točki II. izreke za iznos od 331,81 euro te u točki III. izreke za iznos od 331,81 euro sa zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirano prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke za iznos od 793,19 eura ( preko iznosa od 331,81 euro do iznosa od 1.125,00 eura), te u točki III. izreke za iznos od 168,19 eura (preko iznosa od 331,81 euro do iznosa od 500,00 eura) sa zateznim kamatama, te se rješava:

" Odbijaju se kao neosnovani zahtjev 1. tuženog PB za naknadu parničnog troška u iznosu od 793,19 eura i zahtjev 2. tužene DB za naknadu parničnog troška u iznosu od 168,19 eura sa zateznim kamatama."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu žalbe te zahtjevi 1. tuženog PB i 2. tužene DB za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su 1. i 2. tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č.br. 502, najamna kuća [adresa] s dvorištem, površine 78 čhv (280 m2), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako što su 10. rujna 2021. u hodniku koji vodi od ulaza u zgradu do njegovih suvlasničkih dijelova s podnih priključaka uklonili 2 radijatora, te da im se naredi da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i da u hodniku koji vodi od ulaza u zgradu do tužiteljevih suvlasničkih dijelova postave na podne priključke 2 radijatora u roku od 24 sata od dana donošenja rješenja pod prijetnjom ovrhe te da se zabrani 1. i 2. tuženicima takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Odbijen je i zahtjev tužitelja za utvrđenje da su 1. i 2. tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č.br. 502, najamna kuća [adresa] s dvorištem, površine 78 čhv (280 m2), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako što su 10. rujna 2021. postavili nova vrata na ulazu u zajedničke prostorije, a da nisu predali tužitelju ključeve od tih novih vrata, te da se naredi 1. i 2. tuženicima da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i da predaju tužitelju ključeve novih vrata na ulazu u zajedničke prostorije u roku od 24 sata od dana donošenja rješenja pod prijetnjom ovrhe te da se zabrani 1. i 2. tuženicima takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tužitelju nadoknaditi 1. tuženom PB parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura, a točkom III. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi 2. tuženoj DB parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Prvotuženik i drugotuženica u odgovorima na žalbu osporavaju osnovanost žalbenih navoda i predlažu da se potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ga 1. i 2. tuženici smetali u suposjedu uvodno naznačene nekretnine time što su 10. rujna 2021. u hodniku koji vodi od ulaza u predmetnu zgradu do njegovih suvlasničkih dijelova spornih priključaka uklonili dva radijatora te postavili nova vrata na ulazu u zajedničke prostorije, a da nisu predali tužitelju ključeve od tih novih vrata uz zahtjev za uspostavu prijašnjeg suposjedovnog stanja, te da se 1. i 2. tuženici ubuduće suzdrže od takvog ili sličnog smetanja suposjeda nekretnine.

5.1. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da se između stranaka vodio spor poslovni broj Pp-140/2013 u pravnoj stvari 1. i 2. tuženika, kao tužitelja, protiv tužitelja, kao tuženika, radi smetanja posjeda te da je u istome doneseno rješenje od 13. srpnja 2017. koje je postalo pravomoćno 16. siječnja 2018., a ovršno 6. ožujka 2018., a kojim je utvrđeno: - da je tuženik, ovdje tužitelj, smetao suposjed tužitelja, ovdje tuženika, na zajedničkim prostorijama zgrade na adresi [adresa], time što je dana 16. lipnja 2013. uklonio vrata koja su bila jedini pristup ulazu-haustoru i zajedničkim prostorijama i na istom mjestu podigao zid te je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, da u roku od 24 sata od dana donošenja toga rješenja uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja suposjeda, uklanjanjem zida i vraćanjem starih vrata ili postavljanjem novih vrata i predajom ključeva nove brave na ulazu u zajednički prostor tužiteljima; - da je tuženik, ovdje tužitelj, smetao suposjed tužitelja, ovdje tuženika, na zajedničkim prostorijama zgrade na adresi [adresa], time što je dana 16. lipnja 2013. izvršio unutarnje građevinske radove, tako da je unutar zajedničkih prostorija izgradio dva sanitarna čvora - jedan muški, koji se sastoji od pretprostora s umivaonikom i prostora sa zahodskom školjkom i jedan ženski koji se također sastoji od pretprostora s umivaonikom i dva prostora svaki s po jednom zahodskom školjkom, da je unutar spornog hodnika zazidao nekadašnji otvor za pristup jednom od poslovnih prostora (nekadašnjoj autolakirerskoj radionici) te unutar istog nosivog zida izveo novi otvor s vratima za pristup u svoj poslovni prostor, te je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, da u roku od 24 sata od dana donošenja toga rješenja uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja suposjeda, tako da poruši pregradne zidove izvedenih sanitarnih čvorova te ukloni vrata i sanitarije zajedno s pripadajućim instalacijama,

- da su ovdje tuženici kao ovrhovoditelji podnijeli prijedlog za ovrhu koji se vodi kod prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2420/2018 15. ožujka 2018. s prijedlogom da ih se ovlasti da na trošak ovršenika, ovdje tužitelja, povjere drugoj osobi ili sami uspostave prijašnje stanje na način da uklone zid i vrate stara vrata ili postave nova vrata na ulazu u zajednički prostor te da poruše pregradne zidove izvedenih sanitarnih čvorova, uklone vrata i sanitarije zajedno s pripadajućim instalacijama, sukladno kojem je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 2420/2018 od 19. studenog 2018. te potom zaključak od 8. lipnja 2021. kojim je određena provedba rješenja o ovrsi za dan 10. rujna 2021. te zaključak od 27. rujna 2021. kojim je određen nastavak ovršne radnje započete 10. rujna 2021. za dan 12. listopada 2021.,

- da iz zapisnika u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-2420/2018 od 10. rujna 2021. proizlazi da se toga dana započelo s provedbom ovrhe u nazočnosti sudskog ovršitelja, punomoćnika oba ovrhovoditelja, punomoćnika ovršenika te ovlaštenog izvođača radova i to nakon što je utvrđeno da su stranke i izvođač radova upoznati s odlukom suda odnosno da se izvrše svi radovi opisani u zaključku od 8. lipnja 2021. te uz napomenu da izvođač radova započinje s radovima po nalogu ovršitelja, nadalje je utvrđeno da izvođač radova izjavljuje kako mu je za radove opisane u zaključku suda od 8. lipnja 2021. potrebno 3-4 dana,

-da prema sadržaju zapisnika od 12. listopada 2021. u navedenom ovršnom predmetu proizlazi da se tog dana nastavilo s uredovanjem od 10. rujna 2021. te je potom utvrđeno da su svi radovi iz zaključka od 27. rujna 2021. učinjeni i da je uspostava provedena,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se odmah po ulasku u hodnik predmetne zgrade s desne strane nalazi zid na kojem su postavljena dvoja vrata od kojih tužitelj nema ključeve, a nakon što je 1. tuženik otključao vrata s lijeve strane, utvrđeno je da se taj prostor koristi kao spremište te da u istom nema priključaka ni za vodu, nit za plin, te da nakon što je 2. tuženica otključala vrata s desne strane, utvrđeno je da se i taj prostor koristi kao spremište i da na zidu s desne strane u gornjem dijelu postoji cijev koja ide izvana i na kojoj je ventil žute boje; da se ispod stepenica u prizemlju nalazi priključak za vodu kojem i tužitelj ima pristup; da se glavni priključak za plin nalazi s vanjske strane zgrade desno od ulaza te da od tog glavnog priključka cijev vodi u stubište i prema gore, a isto tako i prema prostoru za koji 2. tuženica tvrdi da ga isključivo oduvijek koristi; da je tužitelj pokazao i mjesta gdje su bila dva radijatora te da su na tim mjestima uočeni ventili na podu kao i rupe na zidu, koji da se nalaze u zajedničkom prostoru.

5.2. Cijeneći da nije sporno da su sporni radijatori uklonjeni te da su predmetna vrata od kojih tužitelj nema ključ postavljena 10. rujna 2021. pri provedbi rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2420/2018 od 19. studenog 2018. kao i da u postupku nije utvrđeno da bi to bilo učinjeno bez sudskog naloga i protivno rješenju o ovrsi, prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim zaključujući da u konkretnom slučaju nije riječ o samovlasnom smetanju suposjeda tužitelja od strane 1. i 2. tuženika. Pri tome uvidom u spis poslovni broj Ovr-2420/2018 od 10. rujna 2021. utvrđuje da se toga dana započelo s provedbom ovrhe u nazočnosti sudskog ovršitelja, punomoćnika oba ovrhovoditelja, punomoćnika ovršenika te ovlaštenog izvođača radova i to nakon što je utvrđeno da su stranke i izvođač radova upoznati s odlukom suda odnosno da se izvrše svi radovi opisani u zaključku od 8. lipnja 2021. te da je posebno navedeno da izvođač radova započinje s radovima po nalogu ovršitelja, pa je shvaćanja da ako je sudski ovršitelj eventualno postupio nepravilno ili nezakonito odnosno u konkretnom slučaju protivno navedenom rješenju o ovrsi ili pak zaključku ovršnog suda od 8.6.2021., tadada je tužitelj, kao ovršenik u tom ovršnom postupku, imao mogućnost temeljem odredbe čl. 49. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14 i 73/17, 131/20, 114/22-dalje: OZ) podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski ovršitelj učinio u provedbi ovrhe.

5.3. Odluku o parničnom trošku, prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 1. i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23 dalje: Tarifa/23).

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda iz čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj sadržajem žalbe, jer su razlozi pobijanog rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati. Relevantno činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada tužitelju nije pružena posjedovna zaštita iz razloga koji su u rješenju navedeni.

7. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne radi o samovlasnom smetanju suposjeda tužitelja. Naime, u postupku je utvrđeno da su sporni radijatori uklonjeni te da su predmetna vrata od kojih tužitelj nema ključ postavljena 10. rujna 2021. pri provedbi rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2420/2018 od 19. studenog 2018.

8. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14-dalje:ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevati da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZV-a samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema odredbi st. 4. nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta.

9. Tužitelj u žalbi neosnovano iznosi tvrdnje koje je isticao tijekom postupka da su predmetni radijatori uklonjeni po zahtjevu ovrhovoditelja i da su tuženici postavili nova vrata te da mu nisu omogućili korištenje zajedničkih prostorija time što mu nisu predani ključevi budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne radnje uklanjanja radijatora i postavljanja novih vrata izvršene prilikom provođenja ovrhe koju je proveo predstavnik suda na temelju ovršne isprave i pravomoćnog rješenja o ovrsi, pa se ne radi o samovlasnom smetanju suposjeda od strane tuženika, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno odbio tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu. U odnosu na daljnje žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da je tužitelj u predmetnom ovršnom postupku kao ovršenik koristio pravno sredstvo iz čl. 49. st. 1. OZ-a radi otklanjanja nepravilnosti pri provedbi ovrhe, treba navesti da ta okolnost, iako je tužitelj bio ovlašten štititi svoja prava u ovršnom postupku u slučaju da je došlo do nekih nepravilnosti pri provedbi ovrhe, nije odlučna za ishod ovog parničnog postupka.

10. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi prigovara pravilnosti primjene Tarife/23 prilikom odmjeravanja troškova postupka 1. i 2. tuženicima. Naime, tužba u ovom premetu je podnesena 8. listopada 2021. i prema Tbr. 52. toč. 4. Tarife/23 u primjenu dolazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje Tarifa/15). Sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife/15, 1. i 2. tuženici ostvaruju trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade od po 265,45 eura uvećane za PDV, odnosno ukupno 331,81 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev 1. tuženika do iznosa od 1.125,00 eura i 2. tuženice do iznosa od 500,00 eura trebalo odbiti kao neosnovan.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.

12. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer je u žalbenom postupku uspio s dijelom sporednog zahtjeva s osnova troškova postupka u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) te 1. i 2. tuženicima nije priznat trošak odgovora na žalbu budući da je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku(čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 20. listopada 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner