Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-176/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Jadrolinija, Rijeka, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv ovršenika Trajektna luka Split d.d., Split, Gat sv. Duje 1, OIB: 09153277779, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-538/2022 od 9. ožujka 2022., 20. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-538/2022 od 9. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci broj P-254/16-53 od 22. srpnja 2019., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-254/16-64 od 15. listopada 2019. te potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6577/2019 od 26. listopada 2021., kao neosnovan.
1.1. Istovremeno je prvostupanjskim zaključkom ovršenik upućen da u roku od 15 dana računajući od dana primitka navedenog zaključka pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 254/16 od 22. srpnja 2019 nedopuštenom, a iz žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje OZ).
2. Protiv rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., dalje ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te prijedlozi ovršenika prihvate.
2.1. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim; da se ne može izvršiti prijenos sredstava s računa ovršenika na račun punomoćnika ovrhovoditelja, a kako to traži ovrhovoditelj, već isključivo na račun ovrhovoditelja te da u slučaju uspjeha u sporu neće imati osnovu za povrat neosnovano naplaćenog iznosa od punomoćnika ovrhovoditelja jer da isti nije stranka u postupku.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da je ovršenik blokiran već 70 dana, da ukupni prihodi istog u 2020. godini iznose 66.585,3 eura, da gubitak ovršenika za tu istu godinu iznosi 85.697,18 eura, da ovršenik ima preneseni gubitak od 1.101.599,31 eura, da nema niti jednog zaposlenog kao i da ima rezervaciju za troškove prema ovrhovoditelju u iznosu preko 663.614,042 eura. Predlaže odbiti žalbu ovršenika.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a.
5.1. Ovršenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 1. točka 10. ZPP-a, pogrešno navodeći tu zakonsku odredbu, s obzirom da sadržajno ističe žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, odnosno da je ovrha određena u korist osobe koja ne može biti stranka u postupku. Navedena povreda nije počinjena budući da je presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-254/16-53 od 22. srpnja 2019., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-254/16-64 od 15. listopada 2019. tako da umjesto tuženika „JADROLINIJA d.d. Rijeka“, treba pisati „JADROLINIJA, Rijeka“.
5.2. Nadalje, nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je isto moguće ispitati.
6. Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi na temelju prijedloga kojim je ovršenik od suda tražio da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, kao i da se odgodi prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi povodom zahtjeva ovrhovoditelja od 13. siječnja 2022. temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci broj P-254/16-53 od 22. srpnja 2019., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-254/16-64 od 15. listopada 2019. te potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6577/2019 od 26. listopada 2021.
7. Odlučujući o navedenim pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, predviđenim odredbom članka 210. OZ-a, sud prvog stupnja povodom prijedloga da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuje odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. i 52. OZ-a dok u pogledu prijedloga za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuje odredbe OZ-a o odgodi ovrhe iz članka 65. OZ-a, sve sukladno članku 210. stavak 2. OZ-a.
8. Ovršenik je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljio na tvrdnjama da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave (članak 50. stavak 1. točka 7. OZ-a), da se ne može izvršiti prijenos sredstava s računa ovršenika na račun punomoćnika ovrhovoditelja, a kako to traži ovrhovoditelj, već isključivo na račun ovrhovoditelja te da u slučaju uspjeha u sporu neće imati osnovu za povrat neosnovano naplaćenog iznosa od punomoćnika ovrhovoditelja jer da isti nije stranka u postupku, a niti od ovrhovoditelja jer da provedbom ovrhe ne bi bila povećana imovina ovrhovoditelja, već njegovog punomoćnika. Nadalje, traži odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske oustavnoj tužbi ovršenika izjavljenoj protiv presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Pž- 6577/2019.
9. Povodom takvih navoda iz prijedloga, pravilno je sud prvog stupnja u pogledu onih navoda koji se mogu podvesti pod žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, uvažavajući da ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, primjenom članka 52. stavak 3. OZ-a, ovršenika zaključkom uputio na pokretanje parnice radi proglašenja da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih kod Financijske agencije. Odnosno, kako je izravna naplata pokrenuta temeljem ovršne isprave, ovršni sud zbog načela formalnog legaliteta nije ovlašten preispitivati navode ovršenika da presuda temeljem koje je pokrenuta izravna naplata nije podobna za određivanje i provedbu ovrhe protiv ovršenika.
10. Slijedom svega, neosnovani su navodi ovršenika da je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku u odnosu na njegove prijedloge iz podneska od 17. veljače 2022.
11. U odnosu na tvrdnje ovršenika, a vezano za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine ovrhovoditelja podnesenih kod Financijske agencije, treba reći da podneseni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, predstavlja objektivne razloge za odgodu iz članka 65. stavak 1. točke 1., 5. i 7. OZ-a. Međutim, u odnosu na drugi opći uvjet koji treba kumulativno biti ispunjen za odgodu ovrhe (prema tvrdnjama ovršenika nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neispunjenost ovog uvjeta.
12. Odnosno, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da ovršenik svojim navodima iz prijedloga za odgodu nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pri čemu se takvom štetom ne mogu smatrati one posljedice koje po redovnom tijeku stvari prate svaku ovrhu.
13. Slijedom svega iznesenog, pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se nisu ispunile sve zakonske pretpostavke koje moraju kumulativno biti ispunjene za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na prijedlog ovršenika u smislu članka 65. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.
14. Nadalje, stav je ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da pravno egzistira presuda Trgovačkog suda u Rijeci P-254/16 od 22. srpnja 2019., koja je pravomoćna i ovršna.
15. Dodatno se ističe da je uvidom u jedinstveni informacijski sustav eSpis utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 23. travnja 2024. donio rješenje poslovni broj Revd-3493/2022-2 kojim su odbačeni prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6577/2019-8 od 26. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P- 254/16-53 od 22. srpnja 2019., kao i protiv dopune prijedloga ovršenika od 20. siječnja 2022. za dopuštenje revizije, kao nedopušteni.
16. Nadalje, pravilan je zaključak suda da nema razloga da se ovršenik u slučaju uspjeha sa tužbom ne bi mogao naplatiti u restitucijskoj parnici između ostalog i zato jer je ovrhovoditelj tvrtka čiji je osnivač Republika Hrvatska. Ovršenik ne prilaže nikakav dokaz da bi mu nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, već je samo paušalno naveo da bi bio onemogućen u svom poslovanju, da bi mu prijetio stečaj, da ne bi mogao isplaćivati plaće zaposlenicima. Ovršenik mora biti svjestan da je dužan postupiti po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci, te da neprovođenjem ovrhe nastaje šteta ovrhovoditelju koji ima ovršni naslov, dakle koji je uspio tužbenim zahtjevom. Ovršenik ne može računati na novac koji je dužan po pravomoćnoj i ovršnoj presudi isplatiti ovrhovoditelju, pa u tom smisli nikako ne stoje navodi ovršenika da mu je taj novac potreban za uredno poslovanje jer to nije njegov novac, već novac ovrhovoditelja.
17. Stoga je stav i ovog suda da je u konkretnom slučaju interes za provedbom ovrhe veći od onog za odgodom ovrhe.
18. Nadalje, u odnosu na žalbene navode ovršenika da se ne može izvršiti prijenos sredstava s računa ovršenika na račun punomoćnika ovrhovoditelja, a kako to traži ovrhovoditelj, već isključivo na račun ovrhovoditelja te da u slučaju uspjeha u sporu neće imati osnovu za povrat neosnovano naplaćenog iznosa od punomoćnika ovrhovoditelja jer da isti nije stranka u postupku, a niti od ovrhovoditelja jer provedbom ovrhe ne bi bila povećana imovina ovrhovoditelja, već njegovog punomoćnika, prvenstveno se ističe da spisu prileži specijalna punomoć za zastupanje i naplatu kojom ovrhovoditelj daje punomoć Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci za zastupanje u ovršnom postupku pred Financijskom agencijom i to u smislu naplate glavnice, kamata i troškova po predmetnim ovršnim ispravama, uz napomenu da se navedenom punomoći ovlašćuju punomoćnici da u zahtjevu za izravnu naplatu putem Financijske agencije navedu svoj račun kao račun na koji se ima izvršiti prijenos naplate. Dakle, po ocjeni ovoga suda, izravna naplata je zatražena sukladno navedenom ovlaštenju iz predmetne punomoći.
19. Dakle, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Rijeci 20. listopada 2025.
Sutkinja
Dubravka Butković Brljačić
