REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-888/2024-13

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima, Vladimira Nazora 10, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi priznavanja civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava na osobnu invalidninu, 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-05/24-03/82, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 22. svibnja 2024. i rješenja Vukovarsko - srijemske županije, Službe za opću upravu KLASA: UP/I-562-03/23-01/08, URBROJ: 2196-18-03/2-24-26 od 25. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-05/24-03/82, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 22. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Vukovarsko - srijemske županije, Službe za opću upravu KLASA: UP/I- 562-03/23-01/08, URBROJ: 2196-18-03/2-24-26 od 25. travnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog te prava po toj osnovi budući da se iz pribavljenih dokaza nije moglo utvrditi da je tužiteljica stradala pod okolnostima iz članka 9. Zakona Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 84/21., dalje: Zakon).

3. Tužiteljica u tužbi navodi kako tužbu podnosi zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešno izvedenih pravnih zaključaka. Tvrdi da je u ratu bila silovana, ali je osjećala sramotu i strah za svoj život ukoliko nekoga prijavi, te je završila na psihijatriji 1996., o čemu postoji dokumentacija, odnosno podatke posjeduje Crveni križ, a navodi i da je imala prognanički i povratnički karton. Nadalje, navodi da je sedam godina koje je proživjela za vrijeme Krajine samo njoj poznato što se dešavalo, kao i za vrijeme zatočenja u logoru, o čemu je dala izjavu tuženiku. Opisuje događanja u okupiranom [adresa], te da je s 14 godina starosti bila u progonstvu u Sesvetama i Dubravi kod tetke gdje je pohađala školu, ali se 29. prosinca 1991. vratila u [adresa] radi roditelja. Kao svjedoke predlaže NŠ, svoju tetku, te ĆŠ, OŠ, FŠ i MŠ. Navodi kako se odluka ne može temeljiti na navodu da nije nigdje upisana i da nije bila zatočena te smatra da je trebalo izvršiti uvid u njen zdravstveni karton, budući da se rano razboljela jer je proživjela strahote kao dijete, a bolest se pogoršala za vrijeme okupacije [adresa]. Osporava i da vještačenje nije provedeno na okolnost stradavanja tužiteljice, te da nije sudjelovala u postupku. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja u cijelosti obrazloženje osporavanog rješenja te iznosi kronologiju postupanja, nakon podnošenja zahtjeva tužiteljice za ostvarenje predmetnog prava i nabraja dokaze koji su pribavljeni tijekom postupka. kao i materijalne odredbe koje su bile zakonska podloga za donošenje osporavanih rješenja. U vezi tužbenih navoda ističe kako s obzirom na sve izvedene dokaze, a koje je detaljno ponovno iznio kao u obrazloženja osporavanog rješenja, ne može se utvrditi da je tužiteljica zadobila oštećenja organizma za koja traži priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata pod okolnostima propisanim u članku 9. stavku 1. i 2. Zakona, odnosno ista ne posjeduje medicinsku dokumentaciju iz članka 73. toga Zakona. Navodi kako tužiteljica pogrešno smatra da se odredbe Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata te Pravilnik za utvrđivanje postotka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari, budući da se ne odnose na civilne osobe stradale u Domovinskom ratu, već je činjenicu da je osoba zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. i 2. Zakona moguće dokazati samo dokazima propisanim člankom 73. i 74. Zakona, odnosno dokazima propisanim člankom 7. i 8. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 118/21., dalje: Pravilnik). U vezi prigovora da joj nije bilo omogućeno izjašnjavanje o bitnim činjenicama, odnosno okolnostima stradavanja, navodi da isti nije osnovan jer joj je prvostupanjsko tijelo takvo izjašnjavanje omogućilo u skladu s člankom 30. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 4. ožujka 2025., dostavljenog Sudu 5. ožujka 2025, na dan održavanja rasprave, tužiteljica je ponovila tužbene navode. Pozvala se na propisano člankom 74. Zakona, navodeći da činjenica da je bolest nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje se na osnovi medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva ili iz vremena od 30 dana nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva i drugim dokazima propisanim pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona, a da je stavkom 2. navedenog članka predviđena iznimka od navedenog, odnosno činjenica da je bolest psihe nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona može se utvrditi na osnovi prve medicinske dokumentacije koja nije starija od dvije godine nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva. Stoga smatra da je potrebno pribaviti zdravstveni karton tužiteljice i njenu medicinsku dokumentaciju te provesti sudsko vještačenje radi utvrđivanja uzročno- posljedične veze bolesti i sudjelovanja tužiteljice u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Poziva se i na članka 10. Pravilnika za utvrđivanje postotka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 62/92.) i članak 10. koji predviđa bolesti nepoznate etiologije te smatra da nema zapreke da se na tužiteljicu primijene i odredbe Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, jer da tuženik nije naveo konkretne zapreke. Predlaže saslušati svjedoke navedene u tužbi.

5.1 Budući da je predmetni podnesak opunomoćenici tuženika dostavljen na raspravi 5. ožujka 2025., ista je odgođena te je tuženiku omogućeno izjašnjavanje o navedenim dokaznim prijedlozima. Tuženik se očitovao podneskom od 11. ožujka 2025. ističući da odredbe Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, kao i odredbe ranije važećeg Pravilnika za utvrđivanje postotaka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 62/92) se ne mogu primijeniti u ovoj upravnoj stvari, već se zahtjev tužiteljice rješava po odredbama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 84/21.), a činjenicu da je osoba zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. i 2. Zakona nije moguće dokazati izjavama svjedoka, već samo dokazima propisanim člankom 73. i 74. tog Zakona, odnosno dokazima propisanim člankom 7. i 8. Pravilnika. Tuženik navodi da status civilnog invalida iz Domovinskog rata s osnova bolesti nije moguće ostvariti zbog psihičkog oboljenja zadobivenog uslijed proživljenog stresa zbog granatiranja stambenih objekata, već samo pod okolnostima propisanim u članku 9. stavku 2. Zakona, tj. ako se propisanim dokazima utvrdi da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata. Nadalje, navodi da u predmetu nema dokaza o silovanju tužiteljice pod okolnostima iz članka 9. Zakona, a vještačenje o postotku oštećenja organizma provodi se nakon što se propisanim dokazima utvrdi da je stranka zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. Zakona.

6. Iako je radi dostave opširnog podneska opunomoćenice tužiteljice, s novim dokaznim prijedlozima na dan rasprave, ista već jednom odgođena, ni rasprava zakazana 7. srpnja 2025. nije održana budući da je ovaj puta opunomoćenica tužiteljice na dan ročišta dostavila podnesak kojim obavještava Sud da je tužiteljici određen istražni zatvor te da ista nije u mogućnosti pristupiti na zakazano ročište, a da opunomoćenica tužiteljice također nije u mogućnosti pristupiti radi zdravstvenih razloga (viroze) u odnosu na koju nije dostavila liječničku dokumentaciju. Iako se opunomoćenica tuženika protivila predloženoj odgodi, Sud je usvojio zamolbu i ponovno odgodio ročište.

6.1. Nova rasprava zakazana 6. listopada 2025. je održana, budući da Sud nije prihvatio ponovni prijedlog opunomoćenice tužiteljice za odgodom ročište, a što je tražila podneskom od 6. listopada 2025. navodeći da je u lošem zdravstvenom stanju i da ima Kovid. Ali, ovaj puta je dostavila u prilogu povijest bolesti Hitnog prijema od 11. rujna 2025., dakle datiranog tri tjedna prije rasprave te isti ne dokazuje da zdravstveno stanje opunomoćenice tužiteljice istoj onemogućava pristup raspravi. Pri tome, ovo bi bila treća odgoda uzrokovana radnjama i isprikama opunomoćenice tužiteljice, a koji razlozi nemaju podlogu u medicinskim nalazima, dok Sud ima obvezu postupati u skladu s člankom 8. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) i upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku. Stoga je rasprava održana u odsutnosti tužiteljice prema članku 91. stavku 3. ZUS-a, a u prisutnosti opunomoćenice tuženika koja je ostala pri svim navodima iznesenim tijekom spora i predložila je odbiti tužbeni zahtjev.

6.2. Sud je odbio provesti predložene dokaze saslušanjem svjedoka, provođenjem vještačenja te pribavljanjem zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije tužiteljice u skladu s člankom 93. stavkom 2. ZUS-a, budući da se odlučne činjenice za rješenje ove upravne stvari ne mogu utvrđivati odnosno dokazivati na temelju iskaza svjedoka, odnosno oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. i 2. Zakona nije moguće dokazati izjavama svjedoka, već samo dokazima predviđenim člankom 73. i 74. tog Zakona, te dokazima propisanim člankom 7. i 8. Pravilnika, dok se utvrđivanje činjenice je li do oštećenja organizma došlo pod okolnostima iz članka 9. Zakona ne utvrđuje medicinskim vještačenjem, već se vještačenje o postotku oštećenja organizma provodi nakon što se propisanim dokazima utvrdi da je stranka zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. Zakona. U vezi pribavljanja medicinske dokumentacije, tužiteljica je bila dužna već uz zahtjev prvostupanjskom tijelu dostaviti istu kao dokaze s kojima raspolaže, a ista je dostavila medicinske nalaze od lipnja 1998. do ožujka 2023.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev 21. ožujka 2023. te dopunu istoga 16. svibnja 2023. kojim traži priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, te pravo na osobnu invalidninu, prava na dodatak za njegu i pomoć druge osobe te prava na ortopedski dodatak. U zahtjevu je navela da je oštećenje organizma zadobila kao posljedicu rane ili ozljede (maternica), a uzrok je zatočenje u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu ili drugo lišenje slobode u vezi s Domovinskim ratom u razdoblju od 29. prosinca 1992. do 1998. u [adresa]. Nadalje, da joj je organizam oštećen u svezi s ratnim događanjima i operacijama (bombardiranje, eksplozija mine, zalutali metak i sl.), zatim zbog eksplozije minsko- eksplozivnih sredstava zaostalih nakon ratnih operacija u Domovinskom ratu, te zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata. Predmetni status traži i na temelju bolesti PTSP, CIN 3, gluhoće, srčanog udara, bolesti P, te zbog iskrivljene kralježnice, kao neposredne posljedice neprijateljskog zatočenja u logoru, zatvoru ili sl., odnosno navodi da su iste bolesti posljedica drugog lišenja slobode u vezi s Domovinskim ratom u razdoblju od 29. prosinca 1992. do 1998. u [adresa]. Pod okolnostima stradavanja navodi i silovanje na katolički Božić 1996. u [adresa]. Uz zahtjev je priložila i medicinsku dokumentaciju o svom liječenju koja potječe od lipnja 1998. do ožujka 2023.

9. Tijekom postupka pribavljen je radi utvrđivanja okolnosti stradavanja tužiteljice, dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko- srijemske, Službe kriminalističke policije, Vinkovci od 25. travnja 2023., iz kojeg proizlazi da su izvršili provjere u svojim evidencijama vezane na okolnosti stradavanja tužiteljice te kako ne raspolažu saznanjima o okolnostima stradavanja tužiteljice niti o okolnostima zatočeništva. Ali, obavljenim obavijesnim razgovorom s tužiteljicom došlo se do saznanja kako je nad predmetnom moguće počinjeno kazneno djelo za koje su izvidi u tijeku.

9.1. Nadalje, pribavljen je dopis Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 21. travnja 2023. upućen Državnom odvjetništvu u Osijeku u kojem je navedeno da kako iz njihove dostupne evidencije proizlazi da se tužiteljica ne vodi kao žrtva kaznenog dijela ratnog zločina počinjenog tijekom Domovinskog rata, niti imaju saznanja da bi stradala pod okolnostima iz članka 9. Zakona.

9.2. Iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 27. travnja 2023. razvidno je da isto izvješćuje prvostupanjsko tijelo da prema njihovim evidencijama se tužiteljica ne vodi kao žrtva kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH počinjenog na njezinu štetu tijekom Domovinskog rata. Prema podacima kojima raspolaže Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku u odnosu na tužiteljicu je počinjeno kazneno djelo silovanja iz članka 79. stavka 1. KZ RH i predmet se nalazi u Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru kao stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu za daljnje postupanje u odnosu na to kazneno djelo.

9.3. Nadalje, pribavljen je dopis Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 9. svibnja 2023. kojim izvješćuju prvostupanjsko tijelo da ovo državno odvjetništvo nema saznanja o okolnostima stradavanja tužiteljice.

9.4. Iz dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja, Uprave za zatočene i nestale od 26. travnja 2023. proizlazi da uvidom u Evidencije o osobama koje su bile zatočene u neprijateljskim logorima tijekom Domovinskog rata, a koju na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva hrvatskih branitelja (Narodne novine, broj 7/20. i 68/21.) vodi Uprava za zatočene i nestale, utvrđeno je kako se tužiteljica ne vodi kao osoba koja se nalazila u neprijateljskom zatočeništvu, te stoga nisu u mogućnosti izdati traženu potvrdu.

9.5. Prvostupanjsko tijelo je pribavilo i dopis Hrvatskog Crvenog križa od 9. svibnja 2023. upućen Gradskom društvu Crvenog križa Vukovar u kojem se u bitnome navodi da u svezi izdavanja potvrde Međunarodnog odbora Crvenog križa o zarobljeništvu tužiteljice izvješćuju da su primili odgovor od Međunarodnog odbora Crvenog križa, delegacije u Sarajevu u kojem se u bitnome navodi da nakon detaljne provjere spisa i baze podataka su uvidjeli da tužiteljica nikada nije bila evidentirana od strane Međunarodnog odbora Crvenog križa niti u jednom mjestu zatočeništva na području bivše Jugoslavije, niti je bila prijavljena Međunarodnom odboru Crvenog križa od strane nekih od zatvorskih vlasti.

9.6. Nadalje, iz dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja od 09. lipnja 2023. upućenog tužiteljici proizlazi da Povjerenstvo za provođenje naknadnog upisa u službene evidencije Uprave za zatočene i nestale je razmatralo na sjednici održanoj 06. lipnja 2023. njezin zahtjev za izdavanjem uvjerenja o neprijateljskom zatočeništvu tijekom Domovinskog rata te da dokazi koji su priloženi uz zahtjev nisu dokazi iz kojih se može utvrditi pravo stanje stvari i nepobitno dokazati činjenicu zatočenja u neprijateljskom logoru tijekom Domovinskog rata, te stoga nisu ispunjeni uvjeti za njezin naknadni upis u Evidenciju tih osoba. To je moguće samo na temelju vjerodostojnih potvrda o zatočenju izdanih od drugih tijela uprave - obrazac o stradavanju V A-7 (za pripadnike OS RH) ili/i potvrda MUP-a ili nadležne policijske uprave o činjenici zatočenja, kao i potvrde Međunarodnog odbora Crvenog križa o registraciji zatočenika temeljem posjete predstavnika Međunarodnog odbora Crvenog križa.

9.7. U provedenom postupku je tužiteljica saslušana, što je razvidno i iz zapisnika Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu KLASA: UP7I-562- 03/23-01/08, URBROJ: 2196-18-03/2-24-25 od 23. travnja 2024. Izjavila je da je zahtjev za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata podnijela za stradavanje koje se dogodilo tijekom Domovinskog rata i to po svim točkama za koje se isti status priznaje, te za sva prava. Upoznata je s očitovanjem Službe kriminalističke policije Policijske uprave Vukovarsko-srijemske u kojem stoji da ista Služba ne raspolaže saznanjima o okolnostima njezinog stradavanja. Upoznata je s očitovanjem Uprave za zatočene i nestale u kojem je navedeno da se u istoj Upravi ne vodi u evidenciji osoba koje su bile u zatočeništvu u neprijateljskom logoru. Upoznata je i s očitovanjem Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru kao i s očitovanjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku. S navodima istih institucija se ne može složiti, već i nadalje tvrdi da je ona civilna žrtva Domovinskog rata. Sjeća se što je proživjela, te pita ako nekoj osobi nije dozvoljeno slobodno kretanje, nije li ta osoba zatočena. Imenovana nadalje navodi da se kao dijete nije mogla slobodno kretati, odvedena je na ispitivanje, nikakvu zaštitu nije imala i u to vrijeme je bila totalno diskriminirana. Imenovana nadalje navodi da je uz zahtjev priložila i pismeni podnesak u kojem je opisala boravak u ratom zahvaćenom [adresa]. Znalo se da je došla iz Zagreba 29. prosinca 1991., da je maltretirana, da njezini roditelji nisu mogli napustiti [adresa], te kako je u svemu tome ona žrtva, što god pokuša naiđe na prepreku, pa ispada da se ništa nije dogodilo. Tužiteljica je zapisnik potpisala i nije imala primjedbe na isti.

10. Člankom 9. stavkom 1. Zakona propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, a stavkom 2. navedenog članka propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60% zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

10.1. Odredbom članka 73. stavka 1. Zakona propisano je da činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje se ispravama.

10.2 Stavkom 2. članka 73. Zakona, propisano je da ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice daje rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i b) medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) ovoga Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30. rujna 1996. Stavkom 3. propisano je da osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona.

10.3. Člankom 74. stavkom 1. Zakona propisano je da činjenica da je bolest nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje se na osnovi medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva ili iz vremena od 30 dana nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva i drugim dokazima propisanim pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona, a stavkom 2. navedenog članka propisano je da iznimno od stavka l . ovoga članka, činjenica da je bolest psihe nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona može se utvrditi na osnovi prve medicinske dokumentacije koja nije starija od dvije godine nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva.

10.4. Prema članku 7. stavku 1. Pravilnika, propisano je da radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona pribavit će se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela, b) potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (ako je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točka a) Zakona), c) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke c) Zakona medicinska dokumentacija o liječenju koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, d) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka l . točaka a), b) i d) Zakona medicinska dokumentacija koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a najkasnije od 30. rujna 1996. Stavkom 2 navedenog članka propisano je da iznimno od stavka l . točke a) ovoga članka, u slučaju kada nije moguće pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdanu od nadležne policijske uprave ili drugih nadležnih tijela, radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka l . Zakona može se pribaviti medicinska dokumentacija iz koje su vidljive okolnosti stradavanja, naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja i drugi dokazi od nadležnih tijela Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da iznimno od stavka l . točke b) ovoga članka, ukoliko se osoba ne vodi kao zatočenik u evidenciji Ministarstva, mogu se zatražiti podaci od tijela državne uprave nadležnog za obranu, tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe i upravu ili drugog nadležnog tijela Republike Hrvatske.

11. Iz svih provedenih dokaza i prikupljenih saznanja provjerama evidencija nesporno proizlazi da nema podataka niti dokaza o stradavanju tužiteljice na način kako je to navedeno u predmetnom zahtjevu. K tome, u konkretnom slučaju je nesporno da u odnosu na stradavanje tužiteljice ne postoji niti medicinska dokumentacija iz razdoblja od 17. kolovoza 1990. do 30. rujna 1996., a kako to propisuje članak 73. Zakona.

12. Stoga je opravdano zaključeno kako u odnosu na tužiteljicu ne egzistiraju isprave ni medicinska dokumentacija iz kojih bi proizlazilo da se radi o oštećenju organizma, odnosno stradavanju pod okolnostima kako to propisuje članak 9. stavak 1. i 2. Zakona te tužiteljica pogrešno smatra kako se te činjenice i okolnosti mogu dokazivati izjavama svjedoka i provođenjem medicinskog vještačenja na način kako je to predloženo u ovom upravnom sporu. Isto tako, izjave predloženih svjedoka, da su i saslušani tijekom upravnog postupka ili tijekom ovog upravnog spora, ne bi mogle predstavljati materijalnu podlogu za odlučivanje o zahtjevu na način kako to smatra i predlaže tužiteljica, budući isti ne predstavljaju isprave iz članka 73. Zakona.

13. Kako je za priznavanje traženog prava ključno da postoje isprave i medicinska dokumentacija koje nesporno dokazuju činjenicu oštećenja organizma nastalog tijekom Domovinskog rata, a medicinska dokumentacija datira iz razdoblja nakon ratnih događaja, nije dostatna za priznavanje prava, ako se u postupku ne može utvrditi da su bolesti povezane s Domovinskim ratom pa proizlazi kako u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu članka 9. stavka 1. i 2. Zakona.

14. Tužiteljica se pogrešno poziva i na moguću primjenu odredbi Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, te ranije važećeg Pravilnika za utvrđivanje postotaka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 62/92.) jer je za odlučivanje relevantan Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 84/21.), a činjenicu da je osoba zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. i 2. Zakona nije moguće dokazati izjavama svjedoka, već samo dokazima propisanim člankom 73. i 74. tog Zakona, odnosno dokazima propisanim člankom 7. i 8. Pravilnika. Tuženik opravdano navodi da status civilnog invalida iz Domovinskog rata s osnova bolesti nije moguće ostvariti zbog psihičkog oboljenja zadobivenog uslijed proživljenog stresa zbog granatiranja stambenih objekata, već samo pod okolnostima propisanim u članku 9. stavku 2. Zakona, tj. ako se propisanim dokazima utvrdi da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

14.1. Prigovor tužiteljice da joj u postupku nije omogućeno sudjelovati je neosnovan budući da je 23. travnja 2024. dala svoju izjavu na zapisnik u skladu s predviđenim člankom 30. stavkom 1. ZUP-a, te ga je potpisala bez primjedbi.

15. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 20. listopada 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćenici

2. Tuženiku, po opunomoćeniku