REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-991/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti u ukupnom iznosu od 1.380,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 29.02.2024..g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a za više zatraženi iznos na ime primopredaje dužnosti u iznosu od 120,00 Eur-a, a za razdoblje od 29.veljače 2024.godine do 30.rujna 2024.godine s osnova primopredaje dužnosti kao neosnovan, te potraživanje za cjelokupno utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine sa osnova Covid nagrade kao neosnovano.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.495,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 07. kolovoza 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinska sestra u hemodijalizi na Klinici za unutarnje bolesti. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020. godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 4. rujna 2024. godine (list 30-32 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja od 30.08. 2024. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.500,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 20,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. ožujka (list 12-14 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ujedno ističe da osporava punomoć koju je tužiteljica izdala punomoćniku u predmetnom spisu ističući da je ta punomoć korištena u ranije pokrenutom sudskom postupku broj Pr-284/2021. U dopuni odgovora na tužbu Covid nagrada nije plaća niti naknada plaća, te ističe da je tužiteljica objedinila u tužbi sva potraživanja po različitim pravnim osnovama, te da nema osnova da se parnični trošak dosudi tužiteljici na račun njegovog punomoćnika jer da se time otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika, te da je riječ o preinaci tužbe. Tuženik također u podnesku od 22.studenog 2024.godine ističe prigovor presuđene stvari navodeći da je tužitelj već tužio tuženika po istom pravnom osnovu te je sudski spis br. Pr-1279/19 po toj tužbi pravomoćno okončan, te u istom podnesku tuženik osporava činjenicu da tužiteljica ostaje svakog radnog dana dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe navodeći da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica već da poneki radnici, ponekad, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže od radnog vremena, te da to može biti maksimalno do 30 minuta. U odnosu na Covid nagrada isti je istaknuto da je to posebna nagrada koja se utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće i isplaćuje uz plaću radnika, te da se ne radi o plaći i da ista ne dospijeva mjesečno. Prigovori tuženika vezano za stupnjevitu tužbu su razrješeni u predmetnom sporu budući je tužiteljica postavila podneskom od 04.09.2024.godine kondemnatorni zahtjev kojim potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.500,00 EUR za razdoblje od 01.07.2018. do 30.09.2024. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečni iznos od po 20,00 EUR.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske liste plaće tužiteljice za listopad 2017.godine (list 4 spisa); zaključka sa 26.sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (list 8 spisa); prijave o prestanku osiguranja (list 57 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 58 spisa); odluke tuženika od 19.03.2020.godine o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno- intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom Sars-Cov 2 (list 59-60 spisa); naloga tuženika vezano za radnicu EŠ (list 61 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 62 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje LŠ. Izveden je uvid u spis Pr- 1279/2019.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Među strankama je sporan pravni osnov potraživanja dok tuženik u podnesku od 14.03.2025.godine (list 85 spisa) navodi da ne osporava visinu potraživanja kako ukupnu tako i mjesečnu po svim osnovama, a kako je uređena podneskom tužiteljice od 03.09.2024.godine, a koji je podnesak ovaj sud zaprimio 04.09.2024.godine (list 30-32 spisa), a radi čega je ovaj sud i odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na ročištu od 08.rujna 2025..godine.

6. Među strankama je sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu. Pitanje punomoći za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari je u cijelosti razjašnjeno u ovoj pravnoj stvari na ročištu od 11.ožujka 2025.godine budući je na tom ročištu tužiteljica izričito navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr-991/2023 te da je opunomoćila istu za primanje svih novčanih primitaka pa i parničnog troška i to na račun punomoćnice, a za nju osobno.

7. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

8. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. NŠ, dr. sc. GŠ, ĆŠ, mag.med.techn., DŠ dipl. iur, te BŠ, univ.spec.ecc.

9. Iz pregledane prijave o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 57 spisa) proizlazi da je tužiteljica ŠŠ bila zaposlenica kod tuženika počevši od 15.02.1993.godine do zaključno 29.02.2024.godine kad je ista otišla u mirovinu.

10. Iz pregledane odluke tuženika (list 58 spisa) od 20.03.2020.godine (list 58 spisa) proizlazi da je tom odlukom odlučeno da će primarni respiratorno-intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-Cov-2 Kliničkog bolničkog centra Split prostorno biti smješten u sklopu postojećih objekata na lokalitetu Križine. Nadalje, iz pregledane odluke Ministarstva zdravstva od 19.ožujka 2020.godine (list 59-60 spisa) proizlazi da su tom odlukom određeni i uspostavljeni primarni respiratorno intezivistički centri za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-Cov-2, te da je tom odlukom osnovan takav centar i u Splitu. Iz pregledanog naloga tuženika (list 61 spisa) proizlazi da je medicinska sestra EŠ navedenom odlukom tuženika u periodu od 04.05. do 29.05.2020.godine bila upućena na rad u respiratorno-intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 u Splitu. Nadalje, iz pregledane odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 62 spisa) proizlazi da je prof.prim.dr.sc. CŠ tom odlukom imenovan pomoćnikom za upravljanje i koordinaciju rada respiratornog intezivističkog centra KBC Split za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19.

11. Iz iskaze saslušanje svjedokinje LŠ (list 78-79 spisa) proizlazi da je upoznata sa predmetom sa činjenicama u ovom postupku budući da je ona do kraja 2017. radila na Klinici za unutarnje bolesti na hemodijalizi a da o d kraja 2017 pa nadalje radi na Zavodu za nuklearnu medicinu kao medicinska sestra. Ističe da je točno da je tužiteljica u periodu od 1.7.2018. do 30.9.2024 pa i nadalje bila medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti u hemodijalizi te navodi da radno vrijeme na hemodijalizi je organizirano na način da se radi od 7:00 sati ujutro do 14:00 sati i od 14:00 sati do 21:00 sati navečer te da se svaku drugu subotu radi 12 sati, a da njih otprilike 16 kolegica na spomenutom odjelu rade u smjenama 12-24-12-48. Nadalje navodi da za čitavo vrijeme rada na ovom odjelu za hemodijalizu na Klinici za unutarnje bolesti se provodi primopredaja dužnosti budući da se to mora jer se radi o kroničnim pacijentima i liječnik koji preuzima smjenu odnosno medicinska sestra mora znati sve o navedenom pacijentu. Ističe da se primopredaja dužnosti sa isticanjem svih značajnih činjenica vezanih za stanje pacijenta odvija u jutarnjoj smjeni prije početka smjene a i naknadno nakon što smjena krene prenose se svi potrebi podaci o pacijentu, a također i navečer nakon završetka smjene se prenosi liječniku koji preuzima smjenu odnosno medicinskoj sestri koja preuzima smjenu sve što je vezano za pacijenta. Navodi da ova primopredaja traje u prosjeku nekih 15-20 minuta. Ista navodi da nitko nije posebno zadužen od strane nadležnih da vodi i organizira navedenu primopredaju dužnosti. Također ista navodi da se nikad nisu evidentirali radni sati provedeni u primopredaji9 u službenim evidencijama tuženika, već da se to tek nedavno počelo evidentirati. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica za vrijeme pandemije corona virusa radila u respiratornom centru navodi da se toga ne može sjetiti, ali da se taj rad za vrijeme pandemije sa covid pacijentima evidentirao vezano za rad s istim pacijentima na samome odjelu. Ističe ujedno da su pacijenti koji su bili pozitivni na corona virus liječeni na odjelu Klinike za unutarnje bolesti na način da su bili izolirani u posebnoj sali dok da na početku pandemije corone su pacijenti liječeni na infektologiji na način da bi sestra sa hemodijalize dolazila na infektologiju vezano za navedene pacijente. Svjedokinja navodi da ona ne zna da li je tužiteljica radila u ovom utuženom periodu s covid pacijentima. U odnosu na činjenicu da li se od jednog trenutka evidentira i plaća primopredaja službe, svjedokinja navodi da ona ne zna odgovor na pitanje odgovor na pitanje vezano za hemodijalizu, ali da zna da se na njenom odjelu Zavoda za nuklearnu medicinu odnedavno evidentira i to smjenskim sestrama, te da im se tu dodaje na njihove redovne sate te im se to plaća, i to 10 minuta pri dolasku u smjenu i 10 minuta nakon odlaska iz smjene.

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice ŠŠ (list 80-82 spisa) proizlazi da je ista opunomoćila punomoćnicu, odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku. Također je ista navela da je opunomoćila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić da primi parnični trošak ukoliko ga ostvari u ovoj parnici putem njenog računa, a za Tužiteljica navodi da je sve donedavno radila na Klinici za unutarnje bolesti, Odjelu za hemodijalizu kao medicinska sestra, a da je u mirovinu otišla od 1. ožujka 2024. Radno vrijeme na navedenom odjelu ista navodi da je organizirano bilo u smjenama: 12-12- 48, a da se znalo dogoditi kad se dođe iz noćne smjene da se samo jedan dan bude slobodan i onda da se opet drugi dan radi noć, dok su kolegice u drugoj grupi radile od 7:00 ujutro do 14:00 i od 14:00 do 21:00, a također se znalo dogoditi vezano za potrebe posla da onaj tko je radio u jutarnjoj smjeni produži tu smjenu, jednako kao i onaj tko je radio u popodnevnoj smjeni da produži raditi u toj smjeni. Ista također navodi da zbog prirode posla je morala svaku drugu subotu po cijeli dan raditi, budući su pacijenti zbog dinamike njihove bolesti dolazili u principu jedni ponedjeljak, srijeda, petak drugi utorak, četvrtak i subotu. U odnosu na činjenicu kako se odvija postupak primopredaje dužnosti te da li je uopće obavljala navedenu primopredaju, ista navodi da ista ujutro dođe 10 minuta prije 07:00 sati te da u biti djelatnici iz noćne smjene su zajedno sa njima radi obavljanja primopredaje dužnosti i da se ta primopredaja i prenošenje podataka o pacijentima obavlja nekih 15-20 minuta. Ističe da svi aparati na hemodijalizi trebaju imati meku vodu pa je potrebno tu biti i radi regulacije tog postrojenja, te ukoliko je sve u redu s navedenim postrojenjem kreće se s radom u 07:20. Također u odnosu na činjenicu da li je se još u nekom dijelu dana obavljala primopredaja smjene, ista navodi da je to bilo tako poslije svake smjene budući svaka sala ima bilježnicu u koju upisuje sve što je radila tijekom primopredaje dakle sve što se događalo u primopredaji i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni i na takav način se predaju izvješća o pacijentima između djelatnika tog odjela hemodijalize. U odnosu na činjenicu da li su se navedeni sati primopredaje dužnosti upisivali u službenim evidencijama radnih sati kod tuženika ista navodi da se to nije upisivalo sve donedavno ali da se to počelo upisivati prije 2 godine i to samo za sestre koje rade u smjenama 12-12-48 dok se za ostale djelatnike to ne vodi, te se ti sati ne obračunavaju i ne pišu ni svim sestrama u smjeni, već samo po jednoj sestri u svakoj smjeni, te onima kojima se to evidentiralo da se tima to i plaća. Ista navodi da njoj nije ništa plaćeno.U odnosu na činjenicu da li je ista radila sa covid pacijentima na odjelu hemodijalize ista navodi da obzirom da je ona starija medicinska sestra koja i sama ima kronične bolesti, da je od strane nadležnih odlučeno da ona neće direktno raditi s covid pacijentima već da će raditi s ostalim pacijentima na Odjelu za hemodijalizu na Klinici za unutarnje bolesti, a ukoliko bi se tijekom rada s pacijentom pojavila situacija da se posumnja da je isti covid pozitivan tada bi se istog testiralo vezano za navedeno. Ukoliko se pojavila takva situacija pacijent bi se nakon testiranja poslao na poseban odjel. Također u odnosu na činjenicu je li na Odjelu za hemodijalizu postojala ikakva posebna prostorija za covid pacijente, tužiteljica odgovara jest i da postoji, da postoji posebna sala u koju se smještaju ti pacijenti na odjelu hemodijalize gdje se oni izoliraju od drugih pacijenata te i dan danas postoji ta sala za pacijente koji su pozitivni, te da je ta sala zatvorena da je u njoj sve dezinficirano te da sestre imaju masku i mantile za zaštitu. Ističe da se obavještavalo liječnike o tome da je pacijent covid pozitivan ista odgovara potvrdno, da su se o tome obavještavali liječnici te kad je prvi udar pandemije corona virusa završio da su navedeni pacijenti smještani na infektologiju i na plućni odjel, budući da su ti odjeli preuzeli u budućnosti sve covid pacijente, te da nije primjetila na platnoj listi da joj piše ikakva naknada za rad s covid pacijentima. Ista je navela da je dva puta izdala punomoć za zastupanje odvjetnici. U odnosu na činjenicu da li radi sa ležećim pacijentima, tužiteljica odgovara da se ne radi o takvoj vrsti pacijenata već o kroničnim pacijentima koji na terapiju hemodijalize dolaze od kuće, te da ih obično vodi netko od obitelji ili dođu posebnim kolima hitne pomoći. U odnosu na činjenicu da li je istoj poznato da se od jednog trenutka primopredaja evidentira i isplaćuje od strane tuženika, ista odgovara potvrdno, da je to već rekla, ali da je to počelo tek prije 2 godine. U odnosu na činjenicu da li je ikada bila poslana na Križine, u Centar za liječenje s covid bolesnicima, ista navodi da je glavni pogon za covid pacijente na Križinama dok na Firulama ima samo 3 mjesta za pacijente koji nisu za transport, koji ne mogu biti premješteni, a ponavlja da ona osobno nije bila raspoređena na Križine jer je starija medicinska sestra i sama ima kronične bolesti. U odnosu na činjenicu da li su postojale nekakve bilježnice u koje se upisivalo sve što je rađeno vezano za primopredaju ista odgovara potvrdno ističući da svaka sala ima takvu bilježnicu u kojoj se zapisuje sve što je rađeno vezano za pacijente tijekom primopredaje a da postoji i velika teka u koju se unosi sve što se događalo u smislu akutnih stanja pacijenata.

13. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka je stupila na snagu od dana objave u Narodnim novinama 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

15. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

16. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor presuđene stvari u podnesku od 22.11.2024. navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu, te da je riječ o predmetu Pr- 1279/19, a koji predmet da je pravomoćno okončan. Temeljem odredbe članka 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-1279/19 proizlazi da je tužiteljici ŠŠ u toj pravnoj stvari na ime dodataka na plaću te naknade za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja dosuđen za razdoblje od prosinca 2014.godine do kraja listopada 2020.godine iznos od 2.639,18 Kuna, a koja je postala pravomoćna 09.02.2022. i ovršna 25.02.2022.godine, a prema podacima iz e-spisa. U navedenom smislu premda je navedenom odlukom obuhvaćen i dio utuženog razdoblja iz predmetne pravne stvari i to od 01.07.2018.godine do listopada 2020.godine nije riječ o istovrsnoj pravnoj stvari budući u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-1279/2019 je tužiteljica potraživala dodatak na plaću i neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu pogrešno obračunatih dodataka na plaću, dok se u predmetnoj pravnoj stvari neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje potražuje kao posljedica toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji se obračunavaju kao prekovremeni rad te Covid nagradu, a što nema nikakve veze sa dodacima na plaću. Pored navedenog potrebno je istaći da premda je tuženik istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na navedeni predmet Pr-1279/2019, da je navedena okolnost u potpunosti irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući je tuženik unatoč navedenom isticanju prigovora pravomoćno presuđene stvari istakao u podnesku od 14.03.2025.godine (list 85 spisa) da ne osporava visinu potraživanja iz uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice od 03.12.2024.godine, a kojeg je ovaj sud zaprimio 04.12.2024.godine (list 30-32 spisa) navodeći da ne osporava ukupnu visinu niti mjesečnu visinu niti visinu po bilo kojem osnovu iz tužbe, a tužiteljica je upravo tim podneskom potraživala isplatu na ime neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti, covid nagrade, te posljedično pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje zbog neobračunatih sati primopredaje dužnosti i covid nagrade razliku plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.500,00 Eur-a. U navedenom smislu je neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari kojeg je tuženik istakao u podnesku od 22.11.2024.godine.

17. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), kojeg je ovom sudu dostavio tuženik uz podnesak od 17.03.2025.godine (list 54-55 spisa), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a kojeg je također ovom sudu dostavio uz isti podnesak te iz kojih je članaka Pravilnika jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice sukladno nalozima ovog suda, a u kojima su trebali biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije trebao voditi prema citiranim odredbama Pravilnika te prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu već je isti u svom podnesku od 14.03.2025.godine (list 85 spisa) istakao da ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva kako je uređen podneskom tužiteljice od 03.09.2024.godine, a kojeg je ovaj sud zaprimio 04.09.2024.godine (list 30-32 spisa) ističući da ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva kako je uređena podneskom tužitelja od 03.09.2024.godine, a zaprimljenog kod ovog suda 04.09.2024.godine, a zbog čega se je i odlučeno da se u pogledu visine predmetnog potraživanja neće provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje, te posebno imajući u vidu da tuženik sudu nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke potrebne za navedeno vještačenje. Naime, već je na pripremnom ročištu od 25.studenog 2024.godine, a na kojem tuženik nije bio prisutan premda je uredno pozvan i koji zapisnik je tuženiku dostavljen tuženiku stavljeno na znanje da je potrebno za potrebe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja dostaviti sudu sve isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste tužiteljice, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka, te odluke vezane za covid za tužiteljicu za utuženo razdoblje. Tuženiku je ovaj nalog ponovljen na ročištu od 11.ožujka 2025.godine, te mu je ostavljen rok od 30 dana za dostavu navedenih podataka. Tuženik se upotpunosti oglušio o navedeni nalog suda i nije dostavio sudu zatražene podatke već je citiranim podneskom od 14.03.2025.godine bez da navede iz kojih razloga nije dostavio zatražene podatke po nalogu suda istim podneskom samo naveo da neosporava visinu potraživanja, a iz čega se može izvesti zaključak da tuženik izbjegava dostaviti sudu navedene podatke. Također je potrebno istaći da je tuženik istakao da ne osporava cjelokupnu visinu potraživanja za cijelo utuženo razdoblje unatoč činjenici što je isti uz podnesak od 22.11.2024.godine dostavio ovom sudu prijavu o prestanku osiguranja (list 57 spisa) iz koje jasno proizlazi da je tužiteljica bila radnik kod tuženika od 15.02.1993.godine do zaključno 29.02.2024.godine kad je ista umirovljena pa slijedom toga tuženik nije mogao učiniti u tom smislu nespornim cjelokupno utuženo razdoblje. Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, a tuženik ovom sudu tokom cijelog postupka nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka i uz odgovor na tužbu nije dostavio evidencije o radnom vremenu za dio utuženog razdoblja od 01.07.2018.godine do 29.02.2024.godine, a do kada je tužiteljica prema prijavi o prestanku osiguranja (list 57 spisa) radila kod tuženika, te iz kojih bi to bilo razvidno , a također i iz iskaza svjedokinje LŠ danog na ročištu od 11.ožujka 2025. decidirano proizlazi da je tuženik tek nedavno počeo evidentirati radne sate provedene u primopredaji, a da to veći dio utuženog razdoblja nije radio u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti.

18. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza svjedokinje LŠ razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način jer da je sate provedene u primopredaji dužnosti počeo evidentirati tek naknadno tuženik sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a treba dokazati sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti.

19. Iz iskaza saslušane svjedokinje LŠ (list 78), a čije je saslušanje u ovom postupku predložila tužiteljica proizlazi da ista istakla da je upoznata sa činjenicama o kojima svjedoči jer je do kraja 2017.godine radila na Klinici za unutarnje bolesti na hemodijalizi, a od kraja 2017.godine je istakla da radi na Zavodu za nuklearnu medicinu kao medicinska sestra. Svjedokinja je pogrešno istakla da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju bila medicinska sestra na hemodijalizi i to od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine budući je tužiteljica na ročištu od 11.ožujka 2025.godine navela da je radila na Klinici za unutarnje bolesti na odjelu za hemodijalizu kao medicinska sestra do zaključno 01.ožujka 2024.godine. Navedeno naime proizlazi i iz pregledane prijave o prestanku osiguranja (list 57 spisa) iz koje je razvidno da je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika sa danom. 29.02.2024.godine pa je u tom smislu za ovaj sud u pogledu vremena rada tužiteljice kod tuženika na navedenom odjelu mjerodavan iskaz tužiteljica te podatak iz navedene prijave o prestanku osiguranja. Ovaj sud prihvaća vjerodostojnim iskaz svjedokinje LŠ u pogledu radnog vremena na Klinici za unutarnje bolesti i hemodijalizi, te načina obavljanja primopredaje od strane tužiteljice budući je navedena svjedokinja radila na navedenom odjelu pa su joj u tom smislu navedene činjenice poznate. Ista je u tom smislu navela da je radno vrijeme na navedenom odjelu organizirano na način da se radi od 7,00 sati ujutro do 14,00 sati te od 14,00 sati do 21,00 sat navečer te svaku drugu subotu 12 sati, dok da 16 kolegica rade u smjenama 12-24 12-48. Iz iskaza navedene svjedokinje također proizlazi da je ista potvrdila činjenicu da se na odjelu za hemodijalizu Klinike za unutarnje bolesti provodi primopredaja dužnosti svakodnevno budući da se radi o kroničnim pacijentima te da medicinska sestra koja preuzima smjenu mora znati sve o pacijentu. Također iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da se primopredaja dužnosti vrši u jutarnjoj smjeni prije početka smjene i navečer nakon završetka smjene te da u prosjeku traje 15-20 minuta, te je ista istakla da nitko od strane nadležnih nije posebno zadužen da vodi i organizira navedenu primopredaju dužnosti, te je ista navela da se nikad nisu evidentirali radni sati provedeni u primopredaji u službenim evidencijama tuženika, već da se to od nedavno počelo evidentirati. U odnosu na rad tužiteljice sa pacijentima oboljelim od corona virusa svjedokinja nije imala saznanja, ali je istakla da se taj rad za vrijeme pandemije sa covid pacijentima evidentirao na samom odjelu, te je navela da su pacijenti pozitivni na corona virus liječeni na odjelu Klinike za unutarnje bolesti na način da su bili izolirani u posebnoj sali.

20. Iz iskaza saslušane tužiteljice ŠŠ proizlazi da je ista istakla da je opunomoćila Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari prije podnošenja tužbe u predmetu pod ovim poslovnim brojem Pr- 785/2023, te je ista potvrdila da je istu opunomoćila i da može primiti za nju sve novčane primitke pa i parnični trošak na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić, a za nju osobno. Tužiteljica je u iskazu istakla da je do 01.ožujka 2024.godine radila na Odjelu za hemodijalizu kao medicinska sestra, te da je otišla u mirovinu 01.03.2024.godine. Ista je istakla u iskazu da je radila u smjenama 12-24, 12-48, a da su njene kolegice iz druge grupe radile od 7:00 ujutro do 14:00 i od 14:00 do 21:00, a također iz iskaza iste proizlazi da je morala raditi i svaku drugu subotu cijeli dan. Ista je istakla da je obavljala svakodnevno primopredaju dužnosti na način da je dolazila ujutro na posao 10 minuta prije 7,00 sati te da bi zajedno s njom bili djelatnici iz noćne smjene radi obavljanja primopredaje dužnosti te da bi primopredaja trajala 15-20 minuta, te je ista istakla da se primopredaja obavljala iza svake smjene jer da svaka sala ima bilježnicu u koju da se upisuje sve što je radila tijekom primopredaje kako u jutarnjoj tako i u popodnevnoj smjeni. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da se kod tuženike evidencije o primopredaji dužnosti nisu vodile do 2023.godine, ali da tuženik od 2023.godine evidentira primopredaju dužnosti samo za sestre koje rade u smjenama 12-24, 12-48, a da se za ostale djelatnike to ne vodi, te je istakla da njoj nije ništa plaćeno na ime primopredaje dužnosti. Tužiteljica je ujedno istakla da obzirom da je ona starija medicinska sestra i da ime kronične bolesti da je od strane nadležnih odlučeno da ona neće direktno raditi sa covid pacijentima na Odjelu za hemodijalizu već da će raditi sa ostalim pacijentima, te da ukoliko bi se tijekom rada sa pacijentom pojavila situacija da se posumnja da je covid pozitivan da bi se istog testiralo na navedeno i da bi se pacijent nakon testiranja poslao na poseban odjel. Također je tužiteljica navela da ona nije bila raspoređena na Križine da radi sa covid oboljelim pacijentima jer je starija medicinska sestra i da ima kronične bolesti.

21. Iskazi svjedokinje TŠ i tužiteljice su u cijelosti vjerodostojni i logični u pogledu sati rada koje je tužiteljica provela u primopredaji službe, a kad se uzme u obzir činjenica da iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj:

2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) proizlazi da tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definira pojam primopredaje službe, te u tom pravcu ističe da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te navodi da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje LŠ u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na Klinici za unutarnje bolesti radila svakodnevno u u turnusu s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7 i to u turnusima 12-24, 12-48, te da je na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti , a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, a iz čega nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje LŠ nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu jer tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom ovog postupka evidencije o radnom vremenu koje se odnose na rad tužiteljice u utuženom razdoblju, a u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje LŠ utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao medicinska sestra u utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do 29.02.2024.godine kad je ista otišla u mirovinu na Klinici za unutarnje bolesti, Odjelu za hemodijalizu kod tuženika uistinu svakodnevno obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu najčešće 15-20 minuta, a o čemu su se podjednako izjasnile i svjedokinja LŠ i tužiteljica u svom iskazu. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji dužnosti u ukupnom iznosu od 1.380,00 Eur-a i to za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 29.02.2024.godine kad je tužiteljica prema prijavi o prestanku osiguranja (list 57 spisa) i svome iskazu otišla u mirovinu. Tužiteljicu je trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime potraživanja primopredaje dužnosti i to za iznos od 120,00 Eur-a (za šest mjeseci po 20,00 Eur-a mjesečno), a za utuženo razdoblje od 29.02.2024.godine pa do 30.09.2024.godine budući ista nije mogla u tom razdoblju vršiti primopredaju dužnosti jer ista u tom razdoblju nije više bila zaposlenik tuženika budući je bila u tom razdoblju u mirovini i više nije bila zaposlenik tuženika.Radi navedenog je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, prvenstveno je potrebno istaći da iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi danog na ročištu od 11.03.2025.godine proizlazi da je ista istakla da nije radila sa covid pacijentima na odjelu hemodijalize na Klinici za unutarnje bolesti jer da je poslodavac odlučio da budući i ona ima kronične bolesti da neće raditi direktno sa covid oboljelim pacijentima, a također je ista decidirano istakla da iz istih razloga nije bila poslana ni u respiratorno intezivistički-odjel na Križinama da radi sa takvim pacijentima budući je bila tada starija medicinska sestra i budući je imala kronične bolesti. Svjedokinja LŠ nije imala nikakvih saznanja vezano za rad tužiteljice sa covid oboljelim pacijentima. U navedenom smislu budući tužiteljica u razdoblju od kad se primjenjuje isplata covid nagrade od 01.studenog 2020. u skladu sa citiranom Odlukom o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid- 19, a koja je odluka donesena 07.12.2020.godine, a stupila je na snagu 09.12.2020. (''NN'' 136/20) tužiteljica nije ostvarila navedeno pravo na isplatu covid nagrade budući zbog svoje dobi i kroničnih bolesti odlukom tuženika nije pružala skrb pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19, te joj u tom smislu ne pripada takva nagrada slijedom čega je istu trebalo odbiti vezano za potraživanje Covid nagrade za cijelo utuženo razdoblje od 01.07.2018. do 30.09.2024. a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

23. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, a budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji dužnosti, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio pa je u tom smislu prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje po toj osnovi sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti.

24. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja, tuženik istu niti ne osporava budući je istakao decidirano u podnesku od 14.03.2025.godine da ne osporava visinu predmetnog potraživanja. Tuženik u predmetnom postupku kako je prethodno navedeno nije dostavio u dokazne svrhe evidencije o radnom vremenu koje se odnose na tužiteljicu, a iz kojih bi bilo razvidno da je iste pravilno vodio vezano za tužiteljicu u odnosu na radne sate tužiteljice provedene u primopredaji dužnosti, a iz iskaza svjedokinje TŠ, a čije je saslušanje sud proveo u dokazne svrhe radi utvrđivanja radnih sati tužiteljice provedenih u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima proizlazi da je tužiteljica obavljala primopredaju dužnosti u dijelu utuženog razdoblja i to od 01.07.2018.godine do odlaska u mirovinu 29.02.2024., a koja primopredaja je u prosjeku trajala 15-20 minuta, , dok iz iskaza same tužiteljice proizlazi da nije radila direktno s oboljelima od bolesti Covid-19 ni na Odjelu za hemodijalizu na Klinici za unutarnje bolesti ni u respiratorno intezivističkom centru na Križinama budući je i sama u to vrijeme bila starija medicinska sestra i imala je kronične bolesti, a slijedom čega je ovaj sud odbio zahtjev za isplatu s ovog pravnog osnova za cijeli utuženi period te odlučio kao u točki II/ izreke ove presude.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelj s osnova potraživanja na ime primopredaje dužnosti u ukupnom iznosu od 1.380,00 Eur-a za razdoblje od 01.07.2018.godine do 29.02.2024.godine i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.380,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Za više zatraženi iznos na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnova primopredaje službe u iznosu od 120,00 Eur-a a za razdoblje od 29.02.2024.godine do 30.09.2024.godine tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan budući tužiteljica u tom razdoblju nije vršila primopredaju službe jer je bila u mirovini počevši od 29.02.2024., a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tužiteljica potražuje neisplaćenu naknadu plaće i razliku plaće s osnova primopredaje dužnosti, covid nagrade te naknade na ime neisplaćenog godišnjeg odmora i to u ukupnom novčanom iznosu od 1.500,00 Eur-a, te istim novčanim mjesečnim iznosima od 20,00 Eur-a, za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine, te je navedeno potraživanje covid nagrade na ime razlike plaće ne pripada za cjelokupno utuženo razdoblje budući nije radila s covid oboljelim pacijentima u utuženom razdoblju, slijedom čega je ista odbijena za potraživanje razlike plaće po ovom osnovu, a za cjelokupno utuženo razdoblje, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u ovoj parnici tuženik je istoj dužan naknaditi razmjeran dio parničnog troška sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljica je uspjela 100% u pogledu pravnog osnova, a 92% u pogledu visine potraživanja, a koji se postotak dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos na ime visine potraživanja od 1.380,00 Eur-a, u odnosu na zatraženi iznos od 1.500,00 Eur-a, a slijedom čega je ista uspjela u postotku od 96% (192:2). Tuženik je u tom smislu uspio u postotku od 4%. Kad se od uspjeha tužiteljice od 96% oduzme uspjeh tuženika od 4% tad se dobije iznos od 92%, a koji iznos predstavlja uspjeh tužiteljice u ovom postupku. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 01.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a, ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a te kad se navedeni iznos stavi u relaciju s postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 92% tad se dobije iznos od 1.495,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatama koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 24.09.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP- a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 11.ožujka 2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude

U Splitu, 20.listopada 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku