REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1062/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČH, [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 20.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.625,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 20. srpnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinska sestra/tehničar na Klinici za unutarnje bolesti. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID- 19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020. godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 4. rujna 2024. godine (list 31-34 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja s ročišta od 30.08.2024., ali da nema svu nužnu dokumentaciju za preciziranje navedenog konačno uređenog tužbenog zahtjeva pa da u tom smislu pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.500,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 20,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 24.09.2024. navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da Covid nagrada nije ni plaća ni naknada plaće te se protivi da se parnični trošak isplati na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući navedeno preinakom tužbe te ističući da se na takav način otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika, te se u odgovoru na tužbu ujedno osporava i punomoć tužiteljice u kojem pravcu se ističe da u spisu prileže punomoć iz sasvim drugog parničnog postupka. Nadalje u dopuni odgovora na tužbu u podnesku od 22.11.2024.godine (list 46-50 spisa) tuženik navodi te navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također je navedeno da je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji da je stupio na snagu od 01. rujna 2019. godine pa da je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 01.09.2019. godine. Istaknuto je da dana 19.03.2020.godine Ministarstvo zdravstva RH donijelo odluku Klasa: 011-02720-01/149 kojom da je između ostalih bolnica i unutar tuženika organizirana posebna ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-respiratorno-intenzivistički centar. Navodi se da je dana 20.03. 2020.godine tuženik donio odluku Klasa: 110-01/20-01/532 kojom da je novoosnovanu posebnu ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-Respiratorno- intezivistički centar smjestio u prostorije bolničkog kompleksa Križine. Navodi se da su sve ostale ustrojstvene jedinice (klinike, zavodi i odjeli) premješteni iz bolničkog kompleksa Križine u bolnički kompleks Firule, a što da je općepoznata činjenica. Zaključno tuženik ističe da su sukladno točci III. Odluke o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 svi tuženikovi radnici koji su obavljali poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-a 19 posebnim pisanim nalozima privremeno raspoređivani u ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-Respiratorno-intezivistički centar. Ističe se da je tužiteljica nalozima tuženika bila raspoređena u navedeni respiratorno intezivistički centar u periodu od 04.12.2020.godine do 31.05.2021.godine te da joj je tuženik za taj rad isplatio nagradu. Također je tuženik u ovom podnesku istakao i prigovor presuđene stvari ističući da je tužiteljica tuženika već tužila po istom pravnom osnovu u predmetu pod poslovnim brojem Pr-1323/19, a koji da je pravomoćno okončan.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske liste plaće tužiteljice (list 4-5 spisa);zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023. (list 7 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa); Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 07.12.2020.godine (list 9 spisa); naloga tuženika (list 52-54 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 62 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 63 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19.03.2020.godine (list 64-65 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje NH (list 73-74 spisa); svjedokinje SH (list 74-75 spisa), te tužiteljice ČH (list 75-76 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u cijelom utuženom periodu od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. radila kao medicinska sestra na citostaticima na Klinici za unutarnje bolesti. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni visina predmetnog potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje budući je tuženik podneskom od 14.03.2025.godine istakao da ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva kako je uređen podneskom tužiteljice od 03.09.2024.godine , a kojeg je ovaj sud zaprimio 04.09.2024.godine (list 31-34 spisa), a radi čega je ovaj sud i odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na ročištu od 08.rujna 2025.godine, a ujedno je odustao od izvođenja tog dokaza i iz razloga što tuženik nije sudu dostavio zajedničke isprave potrebne za navedeno vještačenje po nalogu ovog suda.

7. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu. Pitanje punomoći za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari je u cijelosti razjašnjeno u ovoj pravnoj stvari na ročištu od 11.03.2025.godine budući je na tom ročištu tužiteljica izričito navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr-785/2023 te da je opunomoćila istu za primanje svih novčanih primitaka pa i parničnog troška i to na račun punomoćnice, a za nju osobno.

8. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. CH, dr. sc. ŽH, ĆH, mag.med.techn., JH dipl. iur, te AH, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledanih naloga KBC-Split (list 52-55 spisa) proizlazi da je KBC Split ovim nalozima medicinsku sestru, tužiteljicu u ovom postupku ČH u razdoblju od 04.12.2020.godine do 28.02.2021.godine, 29.11.2020.godine do 28.02.2021.godine, te od 01.03. do 31.05.2021.godine rasporedio na rad u Respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS- Cov 2 Nadalje, iz pregledane Odluke KBC-a Split od 20.03.2020.godine (list 63 spisa) proizlazi da je odlučeno da će primarni-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (Respiratorno- intezivistički centar KBC-a Split) biti prostorno smješten u sklopu postojećih objekata na lokalitetu Križine. Iz pregledane odluke KBC-a Split od 31.03.2020. (list 62 spisa) proizlazi da je tom odlukom prof.dr.sc. UH imenovan pomoćnikom za upravljanje i koordinaciju rada respiratorno-intenzivističkog centra KBC-a Split za liječenje pacijenata oboljelih od Covida 19. Također je Ministarstvo zdravstva odlukom od 19.ožujka 2020.godine (list 64-65 spisa) odredilo kao sigurnosnu mjeru primarne respiratorno-intenzivističke centre za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

11. Iz iskaza saslušane svjedokinje NH proizlazi da ona radi na istom radnom mjestu kao i tužiteljica - Odjel za citostatike na Klinici za unutarnje bolesti. Nadalje svjedokinja navodi da je rad na Klinici za unutarnje bolesti organiziran u dnevnoj i noćnoj smjeni na način da djevna smjena počinje od 7 ujutro do 19 navečer, a noćna od 19 sati navečer do 7 ujutro sljedećeg dana. Također ista navodi da se primopredaja službe na odjelu za unutarnje bolesti odvija na način da se dođe nekoliko minuta ranije u jutarnjoj smjeni i da djelatnica koja je bila u smjeni vrši primopredaju službe djelatnici koja dolazi u smjenu ističući joj sve što se odvijalo na odjelu vezano za pacijente. Nadalje ističe da u njihovoj službi primopredaja minimalno traje 20 minuta, a iznimno duže od 20 minuta pa nekad i više od 30 minuta. Svjedokinja navodi da tuženik nije vodio službene evidencije radnih sati vezano za navedenu primopredaju smjene. Navodi da sestre na odjelu upisuju sve radnje vezano za primopredaju dužnosti i to u bilježnicu primopredaje dužnosti i u BIS program. Ističe da su se na odjelu za unutarnje bolesti liječili i covid pacijenti u utuženom razdoblju na Klinici za unutarnje bolesti. Sestre su se na tom odjelu presvlačile u zaštitnu odjeću i obuću, a kako bi mogle raditi s covid pacijentima. Ističe da je tužiteljica radila i na respiratornom odjelu s covid pacijentima, ali se ne može vremenski izjasniti kad je to bilo. Nadalje isti navodi da se od nekog perioda isplaćuju i evidentiraju primopredaje, svjedokinja odgovara da se od 9. mjeseca prošle godine one kao medicinske sestre evidentiraju kod dolazaka i odlazaka s odjela, ali da ne zna kako se to vodi kod službene evidencije tuženika budući da je za svaki mjesec drugačija platna lista. Svjedokinja navodi da su isključivo medicinske sestre kod primopredaje dužnosti predavale pacijenta medicinskim sestrama u idućoj smjeni, a da nadležni nisu nikakvim nalogom odredili konkretnu osobu koja će biti zadužena za vođenje primopredaje dužnosti.

12. Iz iskaza saslušane svjedokinje SH proizlazi da je ista upoznata sa radom tužiteljice na Klinici za unutarnje bolesti budući da i ona radi na istoj klinici.Nadalje navodi da je rad na Klinici za unutarnje bolesti organiziran u smjenama od 7 ujutro do 19 navečer i od 19 navečer do 7 ujutro. Ističe da se primopredaja na ovom odjelu odvijala u utuženom periodu od 1.7.2018. do 30.09.2024. te da je trajala u zavisnosti od pacijenta za kojeg se primopredaja vrši i to u prosjeku od nekih 20-ak minuta do nekad i duže od 30 minuta. Ista ističe da je medicinska sestra koja predaje smjenu na početku svog rada u smjeni ili na završetku svog rada referirala sve vezano za pacijenta medicinskoj sestri koja preuzima smjenu. Ističe da tuženik nije u evidencijama rada upisivao navedene sate primopredaje ali da su medicinske sestre na odjelu u teci primopredaje dužnosti uredno pisale o svim radnjama koje su poduzimane za vrijeme primopredaje dužnosti. Navodi da nitko posebno nije bio zadužen za organizaciju primopredaje dužnosti već da su sestre između sebe organizirale rad u primopredaji. Ističe da je tužiteljica radila sa covid pacijentima i u respiracijskom centru, a i na samom odjelu, gdje da su se pacijenti koji bi bili covid pozitivni liječili u posebnim prostorijama, te da su sestre na sebi imale zaštitnu odjeću, skafander, kapu, zaštitnu masku i sve što je bilo potrebno. U odnosu na činjenicu da li je svjedokinja primijetila u ijednom trenutku da se evidentira i isplaćuje primopredaja od strane tuženika, svjedokinja odgovara da nije primijetila da se to evidentira ili isplaćuje.

13. Iz iskaza saslušane tužiteljice ČH proizlazi da je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom predmetu, te da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić kao punomoćnika da za nju može zaprimiti parnični trošak, ukoliko istu to bude pripadalo, a na poslovni račun punomoćnice tužiteljice. Tužiteljica ističe da je medicinska sestra koja je u cijelom utuženom razdoblju pa i dan danas zaposlena na citostaticima na Klinici za unutarnje bolesti. Ističe da se rad na navedenom odjelu odvija u smjenama od 7 ujutro do 19 sati navečer i od 19 sati navečer do 7 sati ujutro sljedećeg dana. Nadalje navodi da je za cijelo utuženo razdoblje vršena primopredaja dužnosti te da kad preuzima smjenu da joj osoba koja je radila u prethodnoj smjeni podnosi izvješće o pacijentima iz te smjene a sa odjela na kojem ona radi, a da se ista stvar događa i u večernjoj smjeni. Nadalje, u odnosu na vrijeme trajanja primopredaje ista navodi da je to u prosjeku 20-40 minuta ovisno o stanju pacijenta za kojeg se treba podnijeti izvješće djelatnici koja preuzima smjenu. Nadalje navodi da ni jedna osoba nije posebno bila zadužena za vođenje primopredaje dužnosti već su se one kao djelatnice na klinici za unutarnje bolesti između sebe dogovarale vezano za primopredaju dužnosti te da su sve radnje vezane za primopredaju bilježile u teci primopredaje dužnosti i na kompjuteru na programu BIS. Tužiteljica navodi da smatra da tuženik nije u utuženom razdoblju vodio evidencije radnih sati koje je ona provodila u primopredaji dužnosti. Ističe da je baš na respiratornom plućnom odjelu radila s covid pacijentima od studenog 2020 do lipnja 2021. a isto tako da je radila sa pacijentima na samom odjelu klinike za unutarnje bolesti koji su se odvojeno liječili i bili pozitivni na korona virus. Tužiteljica je navela da je odvjetnici Martini Radić Šunjić dala više punomoći za zastupanje.

13. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

15. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

16. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu u predmetu pod poslovnim brojem Pr- 1323/19, a koji da je pravomoćno okončan.Temeljem odredbe 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-1323/19 je razvidno da je u tom postupku donesena presuda od 15.siječnja 2021.godine, a koja je postala pravomoćna 01.02.2021.godine, a ovršna 08.02.2021. te u kojoj je tužiteljici ČH protiv tuženika KBC Split dosuđeno na ime manje isplaćene naknade bruto plaće s osnove dodataka na plaću i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja za utuženo razdoblje od travnja 2016.godine do travnja 2020.godine ukupan iznos od 1.728,38 U navedenom smislu premda je navedenom odlukom obuhvaćen i dio utuženog razdoblja iz predmetne pravne stvari i to od 01.07.2018.godine do travnja 2020. godine nije riječ o istovrsnoj pravnoj stvari budući u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-997/2019 je tužiteljica potraživala dodatak na plaću za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu pogrešno obračunatih navedenih dodataka na plaću, dok se u predmetnoj pravnoj stvari potražuje razlika plaće i naknade plaće s osnova primopredaje dužnosti i neplaćene covid nagrade te posljedično neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje kao posljedica toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji se obračunavaju kao prekovremeni rad te Covid nagradu, a što nema nikakve veze sa navedenim dodacima na plaću. Pored navedenog potrebno je istaći da premda je tuženik istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na navedene predmete da je navedena okolnost u potpunosti irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući je tuženik unatoč navedenom isticanju prigovora pravomoćno presuđene stvari istakao u svom podnesku od 14.ožujka 2025. da ne osporava visinu potraživanja iz uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice od 03.09.2024.godine, a koji podnesak je ovaj sud zaprimio 04.09.2024., a tužiteljica je upravo tim podneskom potraživala isplatu na ime neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti, covid nagrade, te posljedično pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje zbog neobračunatih sati primopredaje dužnosti i covid nagrade razliku plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.500,00 Eur-a. U navedenom smislu je neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari kojeg je tuženik istakao u podnesku od 22.11.2024.godine.

17. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), kojeg je ovom sudu dostavio tuženik uz podnesak od 17.03.2025.godine (list 54-55 spisa), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a kojeg je također ovom sudu dostavio uz isti podnesak te iz kojih je članaka Pravilnika jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice, a u kojima su trebali biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi, već je umjesto toga u podnesku od 14.03.2025.godineod istakao da ne osporava visinu potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari onako kako je postavila tužiteljica, a zbog čega se je i odlučeno da se u pogledu visine predmetnog potraživanja neće provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje. Tuženik ničim nije tijekom postupka obrazložio iz kojeg razloga nije postupio po nalogu ovog suda sa pripremnog ročišta od 26.studenog 2024.godine, te po nalogu ovog suda sa ročišta od 11.ožujka 2025.godine kojima je traženo da isti dostavi isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te odluke vezano za rad tužiteljice u covidu. Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, a tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka i uz odgovor na tužbu nije dostavio evidencije o radnom vremenu za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, a također i iz iskaza svjedokinja NH i SH danih na ročištu od 11.ožujka 2025. decidirano proizlazi da nisu primjetile da li tuženik i na koji način evidentira i plaća primopredaju dužnosti u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti.

18. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza svjedokinja NH i SH razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima.

19. Iz iskaza svjedokinja NH i SH nedvojbeno proizlazi da je rad na Odjelu citostatike Klinike za unutarnje bolesti organiziran u smjenama od 7,00 ujutro do 19,00 navečer i od 19,00 do 7,00 ujutro, te da se primopredaja službe svakodnevno odvijala u utuženom periodu tako da se dođe nekoliko minuta ranije u jutarnjoj smjeni i djelatnica koja je bila u smjeni vrši primopredaju djelatnici koja dolazi u smjeni na način da joj ističe sve što se događalo vezano za pacijente u smjeni, te iz iskaza istih proizlazi da primopredaja dužnosti traje najmanje 20 minuta, a iznimno nekad i duže od 30 minuta. Svjedokinje su istakle da sestre na odjelu u teku primopredaje dužnosti i u bolnički informacijski program upisuju sve vezano za primopredaju smjene, te su istakle da tu ženik u evidencijama rada nije upisivao navedene sate primopredaje, te da tuženik nije nikog posebno zadužio za organizaciju primopredaje dužnosti. Podjednako proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice ČH koja je navela da je u cijelom utuženom razdoblju radila na citostaticima na Klinici za unutarnje bolesti sa radom u smjenama od 7,00-19,00 sati o od 19,00 sati do 7,00. Ista je istakla da je cijelo utuženo razdoblje vršila primopredaju dužnosti i ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati, tako što je prenosila stanje pacijenata na odjelu kolegici koja bi došla raditi u smjenu. Tužiteljica je također potvrdila činjenicu da tuženik u utuženom razdoblju nije vodio evidencije radnih sati vezano za primopredaju službe. U odnosu na rad s covid oboljelim pacijentima svjedokinje NH i SH su istakle da su se na odjelu za unutarnje bolesti liječili i covid pacijenti u posebnim prostorijama utuženom razdoblju te da su medicinske sestre pri radu sa covid oboljelim pacijentima nosile zaštitnu odjeću i obuću, te su potvrdile ujedno činjenicu i da je tužiteljica radila sa covid oboljelim pacijentima u respiratornom centru.

21. Iskazi svjedokinja NH i SH i tužiteljice su u cijelosti vjerodostojni i logični kad se uzme u obzir činjenica da iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definira pojam primopredaje službe, te u tom pravcu ističe da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te navodi da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinja NH i SH u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na odjelu za citostatike u Klinici za unutarnje bolesti radila svakodnevno u u turnusu s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te da je na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u utuženom razdoblju , a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, a iz čega nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedokinja NH i SH nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu jer tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom ovog postupka evidencije o radnom vremenu koje se odnose na rad tužiteljice u utuženom razdoblju, a u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinja NH i SH utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao medicinska sestra u utuženom razdoblju na odjelu za citostatike Klinike za unutarnje bolesti kod tuženika uistinu obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu najčešće 20 minuta, a , a iznimno i duže od 20 minuta, te nekad i više od 30 minuta po potrebi u zavisnosti od stanja pacijenata na odjelu, a o čemu su se navedene svjedokinje detaljno izjasnile u svome iskazu. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji dužnosti za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušanih svjedokinja NH i SH nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica radila sa covid oboljelim pacijentima i u respiratorno intezivističkom centru i na samom odjelu za citostatike Klinike za unutarnje bolesti, a iz pregledanih naloga koje je ovom sudu dostavio tuženik (list 52- 55 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica nalogom tuženika bila raspoređena za rada sa covid oboljelim pacijentima u respiratorno intezivistički centar na Križinama i to od 04.12.2020 do 28.02.2021.godine, od 29.11.2020.godine do 28.02.2021.godine, te od 01.03. do 31.05.2021.godine. Tuženik nije sudu dostavio tijekom postupka niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je isti tužiteljici za navedena razdoblja, kao i razdoblja rada s covid pacijentima na odjelu isplaćivao covid nagradu, niti takav dokaz prileže spisu pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom.

23. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, a budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio pa je u tom smislu prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade.

24. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja, tuženik istu niti ne osporava budući je u podnesku od 14.03.2025.godine istakao decidirano da ne osporava visinu predmetnog potraživanja niti ukupnu visinu, niti mjesečnu visinu. Tuženik u predmetnom postupku kako je prethodno navedeno nije dostavio u dokazne svrhe evidencije o radnom vremenu koje se odnose na tužiteljicu, a iz kojih bi bilo razvidno da li je iste pravilno vodio vezano za tužiteljicu kako u odnosu na radne sate tužiteljice provedene u radu sa covid oboljelim pacijentima, tako i u odnosu na radne sate tužiteljice provedene u primopredaji dužnosti, a iz iskaza svjedoka NH i SH, a čije je saslušanje sud proveo u dokazne svrhe utvrđivanja radnih sati tužiteljice provedenih u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima proizlazi da je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje obavljala primopredaju dužnosti koja joj je u prosjeku trajala 20 minuta, a ponekad i duže od 30 minuta, dok je iz navedenih naloga tuženika razvidno i nesporno proizlazi da je tužiteljica radila sa pacijentima oboljelima od corona virusa u respiratorno-intezivističkom centru na Križinama gdje ju je slao sam tuženik svojim nalozima, kao i iz iskaza svjedokinja NH i SH. U navedenom smislu ovaj sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan u ukupnom zatraženom iznosu od 1.550,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.550,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP- a naknaditi u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 04.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 01.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatama koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 24.09.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 11.ožujka 2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 4 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 20.listopada 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku