Poslovni broj: 8 Kv II-287/2023-3

1 Kir-706/2023-8

 

 

Poslovni broj: 8 Kv II-287/2023-3

1 Kir-706/2023-8

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marte Premec, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 1 Kir-706/2023-3 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba okrivljenog D. Ć. odbija se kao neosnovana.

 

 

     Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08) protiv okrivljenog D. Ć. određen istražni zatvor, u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, koji po tom rješenju traje najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode, odnosno od 16. rujna 2023.

 

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni D. Ć., putem branitelja po službenoj dužnosti Domagoja Krpine, odvjetnika, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine pobijano rješenje.

 

3.              Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

 

4.              Premda okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da istu podnosi isključivo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.               Prije svega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

 

Konkretno, žalitelj smatra da nema dokaza da bi žrtvi uputio bilo kakve prijetnje, pri čemu posebno upire na obavijesnu izjavu njihovog zajedničkog sina P. M. iz koje proizlazi da žrtva policiji nije točno prenijela ono što joj je ispričao o sadržaju telefonskog razgovora koji je kritičnog dana vodio sa žaliteljem.

 

Suprotno okrivljeniku, sutkinja istrage pravilno uočava da iz izjave žrtve proizlazi da joj je sin P. M. kritičnog dana prenio da mu je okrivljenik tijekom telefonskog razgovora, između ostalog, rekao: " ti nemaš pojma, mama se jebe okolo, bolje da trunem u zatvoru nego da živim, pozdravi se s tatom je ga više nebuš videl", te da takvu njezinu izjavu imenovani dijelom potvrđuje u svojoj obavijesnoj izjavi navodeći da mu je otac u tom razgovoru između ostalog rekao: " da bolje da trune u zatvoru, nego tak" i "ajd zbogom", a što, i po stavu ovog žalbenog vijeća, za sada, upućuje na relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

6.              Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke (istražno – zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08) te ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti – ubojstvo žrtve (istražno – zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

 

Takve žalbene tvrdnje, okrivljenik u bitnome argumentira time da je sa žrtvom u braku 27 godina u kojem nikada nije bilo nasilja, da je u braku rođena i kćer koja sada ima 14 godina i živi kod žrtve u Republici Hrvatskoj, dok on sa sinom živi u Austriji. Pritom posebno ističe da je neposredno prije inkriminiranog događaja žrtva provela kod njega u Austriji 10 dana, te da uz puno osobnih napora financijski brine za cijelu obitelj.

 

Stoga ne vidi postojanje osobitih okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, jer iz svega navedenog, u povezanosti s činjenicom da do sada nikada nije bio kažnjavan, ne proizlazi da bi bio agresivna osoba sklona činjenju kaznenih djela.

 

6.              Suprotno žalitelju, sutkinja istraga po stavu ovog žalbenog vijeća s pravom smatra da u konkretnom slučaju postoji niz okolnosti, koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke (konkretno žrtvu i presumptivnog svjedoka P. M.) te ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti – ubojstvo žrtve.

 

6.1.              Glede istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08, prije svega valja primijetiti da se žrtva i presumptivni svjedok P. M. u ovom predmetu ukazuju kao ključni izvori saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama.

 

Imajući uz to na umu da je riječ o osobama s kojima je okrivljenik u bliskim odnosima (žrtva mu je supruga, a P. M. sin, s kojim zajedno živi i radi u R. A.), te podatke u spisu koji govore o tome da se kod žrtve primjećuje intenzivan osjećaj straha prema  okrivljeniku, sutkinja istrage, a suprotno žalitelju, s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao pokušati utjecati na način njihovog iskazivanja (pri čemu valja imati u vidu i da je riječ o svjedocima koji imaju blagodat nesvjedočenja) s ciljem izbjegavanja ili umanjivanja kaznene odgovornosti za predmetno djelo.

 

6.2.               Što se pak tiče opasnosti od ponavljanja djela, odnosno počinjenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, prije svega valja primijetiti da iz dokaza i podataka u spisu, posebice izjave same žrtve i opažanja policijskog službenika prilikom utvrđivanja rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, za sada, proizlazi da kod žrtve postoji intenzivna emocija straha i bojazni da bi okrivljenik doista mogao realizirati izrečenu prijetnju.

 

Nadalje, iz izjave žrtve proizlazi da inkriminirane prijetnje nisu jedine koje joj je okrivljenik izrekao te da isti ima psihičke probleme koji se ogledaju u naglim promjenama njegovog raspoloženja, a što se odražava na sve njih, tako da u tim situacijama moraju biti posebno oprezni da njegovo ponašanje ne bi eskaliralo. U tom dijelu navode žrtve u svojoj obavijesnoj izjavi potkrjepljuje i presumptivni svjedok P. M., u dijelu gdje navodi da okrivljenik čestu burno reagira.

 

Imajući uz sve to dodatno u vidu da iz izjave presumptinovg svjedoka P. M. proizlazi da kod okrivljenika postoji uvjerenje da žrtva učestalo spava sa drugim muškarcima, te da se kritične zgode uputio u R. H. upravo s ciljem da sa žrtvom to razriješi, u povezanosti s izjavom okrivljenika: "bolje da trunem u zatvoru, nego tak", a što sve i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuje na vrlo visok stupanj kriminalne volje, negativnog emotivnog naboja prema žrtvi i odlučnosti žalitelja prilikom počinjenja djela, kao i na postojanje visokog stupnja realne i objektivno predvidive opasnosti da je doista spreman ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti, sutkinja istrage je, a suprotno žalbenim tvrdnjama, izvela pravilan zaključak da iako okrivljenik do sada nije bio osuđivan u ovom slučaju postoji vrlo visok  stupanj opasnosti da bi isti mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno na štetu žrtve počiniti teže kazneno djelo kojim joj prijeti (njezino ubojstvo).

 

7.              Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o upornosti, ustrajnosti i odlučnosti okrivljenika u počinjenju djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, ujedno, a suprotno žalbenim tvrdnjama, upućuju na pravilnost zaključka sutkinje istrage da je u konkretnom slučaju radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela odnosno počinjena težeg kaznenog djela kojim prijeti protiv njega nužno odrediti istražni zatvor, te da se slijedom svega prethodno navedenog u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

 

8.               Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

 

U Varaždinu 26. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća

                      Igor Pavlic