1                         Posl. br. 15 Pn-339/2019-65      

 

 

 

     Posl. br. 15 Pn-339/2019-65      

            

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji                                                                

         Veliki kraj 48        

     OIB: 77561654785                                                                                                          

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz O. OIB …, zastupana po punomoćniku I. J. odvjetnici iz V., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB …, zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu G. i p., O., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. kolovoza 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 26. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Dopušta se preinaka tužbe.

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. iz Z., OIB: …, da tužiteljici M. B. iz O., OIB: …:

-          isplati zakonske zatezne kamate na isplaćenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.969,61 EUR[1] / 14.840,00 kn (tisućudevetstošezdesetdeveteuraišezdesetjedancent / četrnaesttisućaosamstočetrdesetkuna) za period od 23. listopada 2018. do 27. srpnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

-           

-          isplati zakonske zatezne kamate na isplaćenu naknadu imovinske štete u vidu troška prijevoza i troška uništenih osobnih stvari u iznosu od 199,08 eura[1] / 1.500,00 kn (stodevedesetdeveteuraiosamcenti / tisućupetstokuna), počev od 26. rujna 2023. po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

-          isplati zakonske zatezne kamate na isplaćenu naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.134,78 eura1 / 8.550,00 kn (tisućustotridesetčetirieuraisedamdesetosamcenti / osamtisućapetstopedesetkuna) počev od 26. rujna 2023. po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

-          isplati daljnji iznos od 567,39 eura1 / 4.275,00 kn (petstošezdesetsedameuraitridesetdevetcenti / četiritisućedvjestosedamdesetpetkuna) pored isplaćenog iznosa od 1.134,78 eura / 8.550,00 kn s osnova naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim počev od 26. rujna 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

-          isplati zakonske zatezne kamate na isplaćenu naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade za period od 24. kolovoza 2016. do 23. listopada 2018. u iznosu od 2.493,88 eura / 18.790,16 kn tekućim kako slijedi:

- na iznos od 361,67 EUR1 / 2.725,00 kn počevši od 31. prosinca 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.144,25 EUR1 / 8.621,33 kn počevši od 31. prosinca 2017. do               isplate,

              - na iznos od 987,97 EUR1 / 7.443,83 kn počevši od 31. prosinca 2018. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z. OIB …, da tužiteljici M. B. iz O. Ž, OIB …, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.384,62 eura / 14.444,95 kn s zakonskom zateznom kamatom od 26. rujna 2023. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

              III. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s osnova izgubljene zarade za period od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2021.  i to kako slijedi:

-          za period od 1. rujna 2018. do 31. prosinca 2018. pored isplaćenog iznosa daljnji iznos od  /1.177,50 kn,

-          za period od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 8.621,33 kn

-          za period od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznos od 8.621,33 kn

-          za period od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. iznos od 6.271,33 kn s kamatom., kao i sa zatraženim tijekom zakonske zatezne kamate na nematerijlanu štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva do 23. listopada 2018., te sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 3.126,55 eura / 23.557,00 kn.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je nastradala u prometnoj nezgodi 23. kolovoza 2016. u Ž. u svojstvu suvozača u osobnom automobilu reg. oznake i broja VK… a prometnu nezgodu prouzročila je Ž. B. upravljajući navedenim vozilom, tako da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran naknaditi tužiteljici štetu iz razloga što je osobni automobil marke Fiat Punto reg. oznake i broja VK…u to vrijeme bio osiguran od automobilske odgovornosti kod Jadranskog osiguranja temeljem police osiguranja broj … .

              1.1. Tužiteljica dalje navodi da je zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život uslijed čega je trpjela strah koji je prisutan i danas radi čega se liječila na odjelu psihijatrije, a strah je pojačala činjenica da su u nezgodi sudjelovale kćerka i majka tužiteljice, što je kod tužiteljice dovelo do trajnog poremećaja duševnog zdravlja. Uz navedeno tužiteljica je trpjela fizičke bolove te će kroz cijeli život trpjeti bolove koji se manifestiraju u otežanom hodanju i ograničenim fizičkim aktivnostima te bolovima uslijed promjene vremena.

              1.2. Kod tužiteljice je nastalo trajno ograničenje funkcije kuka te šepanje na lijevu nogu tako da je nastalo trajno umanjene životne aktivnosti po njezinoj procjeni od 20% a zbog posljedica zadobivenih ozljeda trebala je tuđu pomoć i njegu kroz 6 mj. u trajanju od 5 sati dnevno za obavljanje svakodnevnih funkcija.

              1.3. Nadalje tužiteljica navodi da je pretrpjela imovinsku štetu u vidu troškova prijevoza na liječenje, kontrole i fizikalnu terapiju u iznosu od 986,00 kn koliko iznosi cijena prijevoza autobusom na relaciju Orolik Vinkovci za 29 odlazaka, te imovinsku štetu zbog oštećenja hlača, majice i mobitela u iznosu od 1.000,00 kn a uz to je trpjela štetu u vidu izgubljene zarade u 2016. u iznosu od 3.800,00 kn, u 2017. i u 2018. od 10.000,00 kn za svaku godinu, te je trpjela štetu jer je bila onemogućena sezonski raditi u poljoprivredi radi čega je izgubila 23.800,00 kn, s tim da i nadalje nije u mogućnosti raditi naporne poslove u poljoprivredi.

              1.4. Tužiteljica je 24. kolovoza 2017. podnijela odštetni zahtjev temeljem kojeg je zahtijevala ukupno iznos od 48.536,00 kn od čega joj je tuženik isplatio 11.000,00 kn stoga tužbom predlaže sudu da obveže tuženika da joj isplati neimovinsku štetu u iznosu od 13.750,00 kn s kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva, materijalnu štetu u vidu tuđe pomoći njege, troškova prijevoza te oštećenih osobnih stvari u iznosu od 3896,00 kn s kamatom od donošenja presude, i imovinsku štetu zbog izgubljene zarade u iznosu od 23.800,00 kn s kamatom na iznos od 3.800,00 kn od 31. prosinca 2016., na iznos od 10000 od 31. prosinca 2017. i na iznos od 10.000,00 od 31. prosinca 2018. uz naknadu parničnog troška.

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da se dana 23. kolovoza 2016. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake VK… za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari.

              2.1. Nadalje navodi da se iz navoda u tužbi i dokumentacije koja prileži tužbi može pouzdano utvrditi da je tužiteljica stradala u svojstvu suvozača, te da ne osporava odgovornost svog osiguranika koji je ušao u raskrižje iako je imao znak "obavezno zaustavljanje"

              2.2. Tuženik smatra da je tužitelj previsoko postavio zahtjev s osnova neimovinske štete čineći nespornim da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu i vidu prijeloma preponske kosti, ukazujući da nema saznanja da li je liječenje tužiteljice završeno niti saznanja kako je njezino zdravstveno stanje bilo prije prometne nezgode.

              2.3. Nadalje tuženik osporava visinu zahtjeva imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege a u cijelosti osporava zahtjev s osnova izgubljene zarade kako po osnovu tako i visini, također osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu od 24. kolovoza 2017. iz razloga što je tužitelj najveći dio medicinske dokumentacije dostavio tek predajom tužbe sudu iz čega proizilazi da štete nije bila dospjela niti u trenutku podnošenja tužbe te se poziva na odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15,– u daljem tekstu ZOO/05), zbog svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu troškova tužitelja.

              2.4. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz nadoknadu parničnog trošak tuženiku.

              3. Provedeni je dokaz čitanjem i uvidom u zapisnik o očevidu s priloženom medicinskom dokumentacijom s lista 7-53 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka med. struke V. Č. s lista 86- 88 sudskog spisa, uvidom u  nalaz i mišljenje sudskog vještaka Krešimira Strmotića s lista 173-181 sudskog spisa te prilozima s lista 183-344 sudskog spisa i s lista 346-383 sudskog spisa, čitanjem i  uvidom u  nalaz i mišljenje sudskog vještaka med. struke I. P. s lista 397-404 sudskog spisa, čitanjem iskaza tužiteljice i svjedoka.

              4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, stoga je odlučeno kao u izreci.

              5. Nesporno je da je tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi 23. kolovoza 2016. u Ž.u svojstvu suvozača u osobnom automobilu reg. oznake i broja VK…,te da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran naknaditi tužiteljici štetu iz razloga što je osobni automobil marke Fiat Punto reg. oznake i broja VK… u to vrijeme bio osiguran od automobilske odgovornosti kod Jadranskog osiguranja temeljem police osiguranja broj … .

              6. Nesporno je da je tužiteljica u predmetno štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede.

              7. Nesporno je da je tuženik tužiteljici povodom njezinog odštetnog zahtjeva od 24. kolovoza 2017. isplatio 11.000,00 kn.

              8. Sporna je visina neimovinske štete kao imovinske štete s osnova troškova liječenje, tuđe pomoći i njege i s osnova uništenih stvari, a sporna je kako po osnovu tako i visini imovinska šteta s osnova izgubljene zarade.

              9. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice i uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke dr. med. V. Č. utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom zdjelice (prijelom donje i gornje grane lijeve stidne kosti sa pomakom ulomaka) i posttraumatski stresni poremećaj i depresiju, od čega prva ozljeda predstavlja običnu tešku tjelesnu ozljedu .

              9.1. Nadalje sudski vještak med. struke V. Č. u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta  do 4 dana, bolove srednjeg intenziteta 14 dana, bolove lakog intenziteta 6 mjeseci, povremene bolovi lakog do srednjeg intenziteta tijekom života koji su pribrojeni pojačanim naporima.

              9.2. Primarni strah jakog intenziteta trajao je od trenutka ozljeđivanja do prijema na bolničko liječenje, sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana, srednje jakog intenziteta trajao je 15 dana, a strah blagog intenziteta trajao je kroz cijelo vrijeme liječenja u vidu bojazni za rezultat i ishod liječenja.

              9.3. Potrebu za tuđom pomoći tužiteljica je imala tijekom mjesec dana do 4 sata dnevno (vremenski period u kojem je morala mirovati, te se uz otežanost i bolnost mogla samostalno vertikalizirati uz korištenje hodalice). Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć još 6 mjeseci 2-3 sata dnevno pri odlascima na fizikalnu terapiju, kontrolne preglede liječniku, kućanskim poslovima (u tom periodu tužiteljica se kretala uz pomoć ortopedskog pomagala-hodalice).

              9.4. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka med struke V. Č. tužiteljica će radi zadobivenih tjelesnih ozljeda imati pojačane napore u životu od 15% i to radi bolova u lijevoj preponi, lijevom kuku, umanjenoj gibljivosti lijevog kuka i poremećenosti stabilnosti zdjelice, pri tom nije uzeo u obzir posljedice s osnova psihičkih smetnji, a koje su nastale kao uzrok predmetno štetnog događaja, mišljenja je da se obzirom na postavljenu dijagnozu od strane psihijatra u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije iznose 10% tako da bi objedinjeni tjelesni i psihički pojačani napori iznosili do 25%.

              9.5. Očitujući se na pitanje da li je tužiteljica mogla sljedeće godine sudjelovati u sezonskim poslovima navodi da zbog tijeka i trajanja liječenja tužiteljica nije mogla sudjelovati u sezonskim poslovima s obzirom da je liječenje još uvijek trajalo.

              10. Očitujući se na gore navedeni nalaz tužiteljica u podnesku od 28. rujna 2020. navodi da nema primjedbi te vrši preinaku tužbenog zahtjeva povećanjem istog navodeći da za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 6.840,00 kn, za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn za  kvalifikatornu okolnost umanjenja životne aktivnosti iznos od 28.125,00 kn te za tuđu pomoć i njega 12.825,00 kn, za uništene stvari i troškove liječenja tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen te ukazuje da joj je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio s osnova neimovinske štete iznos od 7.500,00 kn pored ranije isplaćenih 11.000,00 kn, tako da tužiteljica potražuje da joj tuženik isplati neimovinsku štetu u iznosu od 20.465,00 kn s kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva, materijalnu štetu u vidu tuđe pomoći i njege, troškova prijevoza te oštećenih osobnih stvari u iznosu od 14.811,00 kn s kamatom od donošenja presude, i imovinsku štetu zbog izgubljene zarade u iznos d o 33.800,00 kn s kamatom na iznos od 3.800,00 kn od 31. prosinca 2016., na iznos od 10.000 od 31. prosinca 2017., na iznos od 10.000,00 od 31. prosinca 2018. i na iznos od 10.000,00 kn od 31. prosinca 2019. uz naknadu parničnog troška.

              11. Tuženik u pismenom podnesku od 1. veljače 2021. navodi da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 28. rujna 2020.

              11.1. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. med. V. Č. navodi da isti nije sačinjen u skladu s pravilima struke, smatra da ocjena pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te naročito smanjenja životnih aktivnosti nije sačinjena u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom, zbog čega ima primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

              11.2. Smatra da je ocjena vještaka proturječna priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te se temelji na zbrajanju postotaka umanjenja životnih aktivnosti, a što nije dopušteno, budući da vještak pronalazi smanjenje životne aktivnosti od 15% radi bolova u lijevoj preponi, lijevom kuku, umanjenoj pokretljivosti lijevog kuka i poremećenoj stabilnosti zdjelice i 10% zbog posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije.

              11.3. U tuženiku priloženoj dokumentaciji, razvidno je kako je bilo nesporno riječ o prijelomu sa pomakom, ali bez podataka o poremećenoj stabilnosti zdjelice i umanjenoj pokretljivosti kuka. Cjelokupno liječenje je trajalo do 23.10.2018. i nakon toga, unatrag 2 godine, nije bilo potrebe za daljnjim kontrolama, dijagnostičkim pretragama, fizikalnoj terapiji.

              11.4. Ocjena vještaka proturječna je stavu današnje stručne znanosti, budući da prijelom kostiju zdjelice bez statičkih promjena predstavlja 5-10% trajnih posljedica. Ocjena vještaka proturječna je i stavu starije stručne znanosti (starijih kriterija- Sudska medicina i deontologija; D. Z. i suradnici), po kojoj prijelom sjedne ili stidne kosti predstavlja 10% trajnih posljedica.

              11.5. Što se tiče psihičkih tegoba, tuženik navodi da je tužiteljica samo u jednom navratu pregledana po psihijatru i to 13.09.2017., godinu dana nakon predmetne nezgode, kada joj je postavljena dijagnoza PTSP-a i depresije, a tužiteljica više nije imala potrebu javljati se na kontrole, stoga nije prihvatljiv dodatni postotak smanjenja životne aktivnosti s osnova psihičkih tegoba.

              11.6. Tuženik smatra da jedan nespecifični nalaz psihijatra ne zaslužuje trajni psihijatrijski postotak smanjenja životnih aktivnosti. Psihičke smetnje koje tužiteljica ima zbog svojih tjelesnih tegoba i ograničenja nisu dodatni psihijatrijski postotak. One su već sastavni dio postotka ocijenjenog nakon prijeloma kostiju zdjelice. Jer to su zapravo one „duševne boli“ koje tužitelj trpi zbog smanjenja životnih aktivnosti proizašlih iz tegoba noge. To je očekivani psihički korelat tjelesnog oštećenja jer niti jedna osoba koja ima trajne posljedice nije više psihički ista. Zato se ne smiju duševne (psihičke) boli zbog smanjenja životnih aktivnosti uzrokovanog ozljedom cijeniti – dvaput.

              11.7. Nadalje tuženik navodi da vještak dr. med. V. Č. nije naveo o kakvom funkcijskom deficitu kod tužiteljice se radi, te koliko on iznosi. Zbog svega navedenog tuženik predlaže da se vještak očituje na primjedbe, a podredno predlaže provođenje novog medicinskog vještačenja po medicinskoj ustanovi, a sve kako bi vještaci navedene ustanove ocijenili ukupno smanjenje životnih aktivnosti, te kako bi u navedenom vještačenju sudjelovali liječnici vještaci adekvatne stručnosti – specijalnosti (npr. vještak kirurg i vještak psihijatar).

              12. Tuženik radi zaštite svojih pravnih interesa, a ovo za slučaj da sud ne bi prihvatio prethodno iznesene prigovore, prigovara zatraženom početku tijeka zakonskih zateznih kamata u odnosu na preinačeni povišeni tužbeni zahtjev sa traženjem naknade neimovinske štete. Naime, budući obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti to je jasno da se prava i obveze tuženika kao osiguratelja moraju ocjenjivati sukladno odredbama lex specialisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP). Sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 28.09.2020. iz razloga što je tužitelj tek tim podneskom od 28.09.2020. zatražio isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 38.965,00 kn odnosno iznosu koji je veći od onoga zatraženog tužbom (23.750,00 kn). Stoga ukoliko bi sud i dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom tada zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se potraživao do 28.09.2020., ne mogu početi teći prije preinake tužbe odnosno povišenja zahtjeva sa traženjem naknade neimovinske štete. U prilog svojih navoda tuženik se poziva na stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-550/14-2 od 18. studeni 2015. gdje je zauzet stav o tijeku zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu kod preinake tužbe što se po tuženiku može primijeniti i u odnosu na neimovinsku štetu.

              12.1. Tuženik se naročito protivi i preinaci visine imovinske štete i to s osnova tuđe pomoći i njege, te izgubljene zarade, jer je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka. Podredno, tuženik osporava navedenu izgubljenu zaradu jer tužitelj nije dostavio dokaz na temelju kojeg se može utvrditi da li je tužitelj uopće imao izgubljenu zaradu, te koliko ako postoji iznosi navedena izgubljena zarada.

              13. U pismenom podnesku od 1. veljače 2021. tužiteljica ponovno vrši preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva potražujući izgubljenu zaradu za 2020. u iznosu do 10.000,00 kn na što potražuje kamatu od 31. prosinca 2020.

              14. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu 15. travnja 2021. sudski vještak med. struke V. Č. izjavljuje da ostaje u cijelosti kod sačinjenog pismenog nalaza i mišljenja od 10. srpnja 2020.

              14.1. U pogledu primjedbi tuženika iz pismenog podneska od 1.02.2021. da ocjena smanjenja životnih aktivnosti, ocjena pretrpljenih fizičkih bolova i straha nije sačinjena u skladu sa priloženom medicinskom dokumentacijom izjavljuje da je ocjenu umanjenja životnih aktivnosti  donio na osnovi težine ozljede tužiteljice (prijelom gornje i donje grane lijeve sitne kosti sa pomakom ulomaka) s tim da je u postotku umanjenja životnih aktivnosti dodao i psihičke posljedice proizašle iz navedene ozljede. Nadalje vezano za primjedbu tuženika da je previsoko ocijenio postotak s osnova tjelesnog oštećenja koji iznosi 15% i kao primjer navodi prijelom stidne kosti od 10% kao što je to navedeno u tablicama koje je on koristio međutim naglašava da u tim tablicama se za prijelom koji je tužiteljica imala (prijelom dvije kosti: stidne, sjedne ili stidne i sjedne) određuje postotak od 15%.

              14.2. Tuženikovo osporavanje njegovog vještačenja psihičkih posljedica tužiteljice smatrajući da on to nije trebao učiniti jer nije profesionalno educiran za takvo nešto, ističe da kao medicinski vještak sa dugogodišnjim iskustvom uvijek ukoliko sudac nije naredio kombinirano vještačenje sa psihijatrom, prilikom ocjene umanjenja životnih aktivnosti uzima u obzir i zaostale psihičke posljedice pogotovo ako su one medicinski dokumentirane kao što je u ovom slučaju riječ.

              14.3. Smatrao je prilikom pregleda dokumentacije i pregleda tužiteljice da ima osnova za umanjenje životnih aktivnosti s osnova zaostalih psihičkih posljedica pogotovo što se u nalazu psihijatra vidi da je tužiteljica razvila PTSP sa depresijom. Koliko se sjeća nije u zdravstvenom kartonu vidio da je tužiteljica ranije imala nekih ozljeda koje bi se mogle vezati za štetni događaj jer bi ovo sigurno vrednovao prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti. Kirurško liječenje po kirurgu traumatologu smatra da je završilo 23.10.2018. s tim da će tužiteljica tijekom života morati povremeno provoditi fizikalnu terapiju.

              14.4. Ukupna ocjena smanjenja životnih aktivnosti donešena je s osnova tjelesnih oštećenja što iznosi 15% i psihičkih oštećenja što je cijenio 10%. Navedenu ocjenu navodi da je dobio zbrajanjem navedenih postotaka, prihvaća u tom dijelu primjedbu tuženika te izjavljuje da sveukupna ocjena umanjenja životne aktivnosti gledano sa tjelesnog oštećenja i psihičkog oštećenja iznosi sveukupno 20%.             

              14.5. Nadalje navodi da je pri pregledu tužiteljice koji je obavio 19.06.2020. točno naveo kakav je funkcijski status lijevog kuka, gdje je točno opisao gibljivost i zaostale posljedice. Ukazuje da je već ranije rekao da prijelom dvije kosti prednjeg prstena zdjelice sa pomakom po tablicama koje prihvaća i tuženik ocjenjuju se sa 15% a ne sa 10% kako je tuženik prezentirao u svom podnesku, a navedeni prijelom dvije kosti sa pomakom neminovno dovodi do gubitka stabilnosti zdjelice što kao dugogodišnji traumatolog može odgovorno izjaviti.

              15. Tuženik je ostao kod iznesenih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke V. Č. navodeći da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je došlo do poremećenosti stabilnosti zdjelice i umanjenja pokretljivosti kuka, a što bi bio osnov za određivanje postotka smanjenja životnih aktivnosti od 15%. Tuženik isto tako ističe da ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji se odnosi na psihičke tegobe iz razloga što navedeni vještak nije adekvatne specijalnosti da može određivati postotak smanjenja životnih aktivnosti s osnova psihičkih tegoba. Zbog navedenog predlaže se provesti med. vještačenje po vještaku psihijatru.

              15.1. Tuženik nadalje osporava tijek zatražene zakonske zatezne kamate u odnosu na neimovinsku štetu a sve iz razloga što je liječenje tužiteljice a prema iskazu vještaka V. Č.završeno 23.10.2018. što znači da  tek od tada mogu teći  zak. zat. kamate na neimovinsku štetu.

              15.2. U odnosu na imovinsku štetu tuženik osporava navedeno potraživanje te ističe da tužiteljica uz tužbu nije dostavila dokaze o tome kolike godišnje prihode je imala s osnova dodatnog rada u poljoprivredi. Tuženik navodi da je navedene prihode  mogla dokazati dostavom potvrde iz Porezne uprave iz kojih bi bilo razvidno koliki su godišnji prihodi tužiteljice s osnova dodatnog rada u poljoprivredi.

              15.3. U pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odluci posl. br. Rev-x-796/13-2 od 3. prosinca 2013. a iz koje proizlazi da navedena zak. zat. kamata može početi teći tek od završetka liječenja odnosno dostave cjelokupne medicinske dokumentacije.

              16. Sudski vještak med. struke psihijatar I. P. u nalazu i mišljenju navodi da je u izradi psihijatrijskog nalaza i mišljenja koristio sudski spis, ambulantnu Povijest bolesti i psihijatrijski pregled tužiteljice 22. prosinca 2021.

              16.1. Za tužiteljicu navodi da je utvrdio da je imala uredan razvoj kroz djetinjstvo i mladenačku dob, nije teže bolovala, odrastala je u skladnoj primarnoj obitelji, školovanje redovito, radna anamneza uredna. Do štetnog događaja nije teže bolovala niti je imala psihičkih smetnji.

              16.2. Štetni događaj je za tužiteljicu predstavljao psihotraumatsko iskustvo s osjećajem životne ugroženosti. Simptomi su bili prisutni praktički od samog štetnog događaja, ali se psihijatru javila tek nakon godinu dana, i to na poticaj druge osobe. Lijekove je uzimala oko godinu dana, a tada je prestala uzimati lijekove zbog straha od razvoja ovisnosti, ali vjerojatno i zbog slabije izražene kliničke slike poremećaja. Smetnje su se intenzivirale prije 2020., a psihijatru se ponovno javila u travnju 2021. godine. Tada je učinjena i primjerena psihologijska obrada koja je potvrdila postojanje posttraumatskog stresnog poremećaja, prateće depresije i kognitivno mnestičke disfunkcionalnosti.

              16.3. Zaključno, u dijagnostičkom smislu kod tužiteljice je prisutna slabije izražena simptomatologija kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja uzročno posljedično povezanog sa štetnim događajem. Trpljenje simptoma ovog poremećaja dovodi kod tužiteljice do smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 10% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi.

              16.4. S obzirom na procjenu umanjenja životne aktivnosti od strane specijalista kirurga traumatologa u opsegu od 15%, smatra da se kod tužiteljice radi o sveukupnom smanjenju životnih aktivnosti u opsegu od 20%.

              17. Tužiteljica očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra prof.dr.sc. I. P. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje ta da obzirom da je vještak u svome mišljenju konstatirao da je kod tužiteljice nastalo sveukupno umanjenje životne aktivnosti u opsegu od 20%, tek sada je poznata visina i obim pretrpljene neimovinske štete kod tužiteljice, stoga tim podneskom navodi da vrši  korekciju tužbenog zahtjeva, uvažavajući i isplatu nespornog iznosa te na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 14.840,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 24.8.2017. godine do isplate, na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, troška prijevoza, te oštećenih osobnih stvari iznos od 13.825,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 43.481,65 kn sa zateznim kamatama kako slijedi: na iznos od 2.725,00 kn počevši od 31. prosinca 2016. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31. prosinca 2017. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31. prosinca 2018. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31. prosinca 2019. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31. prosinca 2020. godine do isplate, na iznos od 6.271,33 kn počevši od 31. kolovoza 2021. godine do isplate, te naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

              18. Tužiteljica u svom iskazu navodi da se kritične zgode nalazila na suvozačevom mjestu, da je bila vezana sigurnosnim pojasom, od odjeće i osobnih stvari navodi da joj je uništena majica i hlače, što su morali rasjeći prilikom pregleda.  Osim toga navodi da joj je ispao mobitel i razbio se, majica i hlače bili su novi, ne zna gdje ih je kupila i nema račune za to. Sve je to bacila jer nije bilo više za nošenje. Mobitel je bio kupljen u T-mobile misli da ga je platila negdje oko 500,00 kuna za što također nema račun, a kupila ga je možda dvije godine prije prometne nezgode. Sveukupna vrijednost uništenih osobnih stvari i odjeće procjenjuje negdje oko 700,00 – 800,00 kuna.

              18.1. Tijekom saslušanja tužiteljice stranke čine nespornim iznos od 1.000,00 kuna na ime troškova liječenja, uništene odjeće i osobnih stvari te troškova prijevoza.

              18.2. U odnosu na izgubljenu zaradu tužiteljica navodi da je radila u poljoprivredi i to od proljeća do jeseni, od kopanja, trovanja miševa, branja jabuka, radila je za poljoprivredne zadruge u  L., J., A. J., S., I. i T.. Imala je zaključene ugovore sa poljoprivrednim zadrugama, zadruge su imale voditelja koji je kupio radnike kombijem, u grupi ih je bilo oko 15, isplata je išla u koverti po završetku posla, nisu bili prijavljeni na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ona je išla u HZMO i nosila te ugovore i oni su rekli da se to može priznati prilikom odlaska u mirovinu ukoliko se radi duže odnosno duži broj godina. U sezoni je mogla ostvariti maksimalno 10.000,00 kuna za cijelu sezonu, nije se mogla očitovati koliko je zaradila koje godine, za to bi trebalo napraviti spisak po markicama koje je dobivala svaki dan kada bi išla raditi u poljoprivrednu zadrugu, jer je tu vidljivo koliko joj je isplaćeno, dnevnica joj je iznosila od 150,00 kuna ili 180,00 kuna i radilo se od 07,00 do 17,00 sati, ti radovi su počimali oko travnja mjeseca a završavali  u rujnu mjesecu.

              18.3. Tijekom saslušanja tužiteljice parnične stranke su učinile nespornim da je tužiteljica u periodu od 2014. pa do 2016. tj. do prometne nezgode radila stoga su suglasno predložili da se provede financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine izgubljene zarade i to za period od štetnog događaja do završetka liječenja 23. listopada 2018. i do 15. travnja 2021. kada je postignut dogovor stranaka na ročištu oko navedenog vještačenja, kada je tužiteljica povukla prijedlog da se na okolnost njezine izgubljene zarade saslušaju svjedoci M. S., M. K. i Ž. B..

              19. Sudski vještak financijsko knjigovodstvene struke K. S. u nalazu i mišljenju navodi da je za izradu nalaza i mišljenja koristio ugovore o sezonskom radu u poljoprivredi za period od 2014. – 2016. godine, potvrde o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2016., JOPDD obrasce i PK karticu tužiteljice.

              19.1. Nadalje navodi da je predmet vještačenja izgubljena zarada od 23. kolovoza 2016. do 23. listopada 2018. i od 23. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2021. kao dana vještačenja.

              19.2. Za razdoblje od 24. kolovoza do 31. prosinca  2016. uzet je prosjek istog razdoblja u 2014. i 2015.

              19.3. Ako se promatrano razdoblje ograniči do završetak liječenja 23. listopada 2018. potrebno je utvrditi koliko je tužiteljica ostvarivala u razdoblju  od 1. siječnja do 23. listopada u 2014. i 2015. g. , te u razdoblju 24. kolovoza do 23. listopada istih godina kako bi se prosjek tog razdoblja dodao ostvarenoj zaradi od 1. siječnja do 23. kolovoza 2016. te dobio iznos za razdoblje 1. siječnja do 23. listopada 2016. 

              19.4. Nadalje sudski vještak knjigovodstvene struke navodi da bi izgubljena zarada za razdoblje 24. kolovoza 2016. - 23. listopada2018. g. iznosila:

- 2.725,00 kn neto odnosno 3.633,33 kn dohodak za 24. kolovoza - 31. prosinca 2016.,

- 8.621,33 kn neto odnosno 11.343,86 kn dohodak za 2017.,

- 7.443,83 kn neto odnosno 9.794,51 kn dohodak za 1. siječnja - 23. listopada 2018., ukupno: 18.790,16 kn neto odnosno 24.771,70 kn dohodak.

              19.5. Izgubljena zarada do dana vještačenja 31. kolovoza 2021. bi iznosila za razdoblje 24. kolovoza 2016. - 31. kolovoza 2021. :

- 2.725,00 kn neto odnosno 3.633,33 kn dohodak za 24. kolovoza - 31. prosinca 2016.,

- 8.621,33 kn neto odnosno 11.343,86 kn dohodak za 2017.,

- 8.621,33 kn neto odnosno 11.343,86 kn dohodak za 2018.,

- 8.621,33 kn neto odnosno 11.343,86 kn dohodak za 2019.,

- 8.621,33 kn neto odnosno 11.343,86 kn dohodak za 2020.,

- 6.271,33 kn neto odnosno 7.839,16 kn dohodak 1. siječnja - 31. kolovoza 2021., ukupno: 43.481,65 kn neto odnosno 56.847,93 kn dohodak.

              20. Tužiteljica se u pismenom podnesku od 9. prosinca 2021. očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. oec. K. S. knjigovodstvene struke navodeći da nema primjedbi, navodeći da je knjigovodstvenom vještaku naloženo utvrditi visinu izgubljene zarade za period od štetnog događaja, tj. od 23.8.2016. godine do dana vještačenja. Tužiteljica je pretrpjela imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade sve od trenutka nastanka štetnog događaja na dalje, te bi ostvarivala dodatne prihode radeći sezonske poslove u poljoprivredi, ali zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda ista to više nije u mogućnosti. Izgubljena zarada za razdoblje od nastanka štetnog događaja do dana vještačenja iznosi 43.481,65 kuna, stoga tužiteljica u navedenom podnesku, a u skladu nalazu i mišljenju predmetnog vještaka vrši preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva potražujući na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.465,00 kn s zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 24.8.2017. godine do isplate, na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, troška prijevoza, te oštećenih osobnih stvari iznos od 14.811,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 43.481,65 kn sa zateznim kamatama kako slijedi: na iznos od 2.725,00 kn počevši od 31.12.2016. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2017. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2018. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2019. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2020. godine do isplate i na iznos od 6.271,33 kn počevši od 31.8.2021. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

              21. Tuženik u pismenom podnesku od 8. lipnja 2022. potvrđuje prijem nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke dipl. oec. K. S., kao i nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. I. P., specijalista psihijatra.

              21.1. Vezano za nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke navodi kako iz istog proizilazi da je tužiteljica imala izgubljenu zaradu za period od ozljeđivanja pa sve do završetka liječenja odnosno 23. 10. 2018. godine u iznosu od 18.790,16 kn neto, što prihvaća u cijelosti.

              21.2. Nakon navedenog datuma razlog zbog čega tužiteljica nije nastavila s radom nije više u domeni tuženika, budući da je zadobila tjelesne ozljede koje su dovele do 15% smanjenja životnih aktivnosti s osnova tjelesnih povreda, jer ista ničim nije dokazala da ne može obavljati poslove koje je do tada obavljala, ali isto tako ista nije dokazala niti da je tražila neke druge poslove koje bi zasigurno mogla obavljati, niti je predložila dokaze kojima bi dokazala da je onemogućena u daljnjem obavljanju poslova koje je obavljala do štetnog događaja. Sam iskaz tužiteljice nije dovoljan dokaz o tome da tužiteljica može/ne može obavljati određene poslove.

              22. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka dr. P. tuženik ukazuje da vještak objašnjava posljedice koje je tužiteljica pretrpjela povodom štetnog događaja od 23. 08. 2016. godine. Pa tako navodi da se tužiteljica nije odmah liječila, već se javila liječniku psihijatru tek nakon godinu dana i to po nagovoru druge osobe. Da se tužiteljica nakon toga liječila oko godinu dana, te je uzimala lijekove. Nakon toga perioda prestala je s liječenjem i uzimanjem lijekova. Prema vještaku smetnje kod tužiteljice su se intenzivirale prije oko godinu dana i onda se ponovno počela liječiti. Tužiteljici je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj uz prateću depresiju i kognitivno mnestičke disfunkcionalnosti. Kako je kod tužiteljice prisutna slabije izražena simptomatologija kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja koja je uzročno – posljedično povezana sa štetnim događajem to je vještak smatrao da postoji smanjenje životne aktivnosti od 10% u odnosu na prosječno zdravu osobu slične dobi.

Kako je u ovoj pravnoj stvari ocjenu tjelesnih ozljeda kod tužiteljice ocijenio vještak spec. kirurg dr. V. Č. sa 15%, to je prema vještaku dr. P. ukupna ocjena umanjenja životnih aktivnosti iznosi 20%. Iz ovih navoda proizilazi da tuženik nije prigovorio  ovom nalazu.

              23. Tužiteljica u pismenom podnesku od 25. travnja 2022. predlaže sudu da obveže tuženika da joj na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 14.840,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 24.8.2017. godine do isplate, na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, troška prijevoza, te oštećenih osobnih stvari iznos od 13.825,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 43.481,65 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako slijedi: na iznos od 2.725,00 kn počevši od 31.12.2016. godine do isplate,  na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2017. godine do isplate,  na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2018. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2019. godine do isplate, na iznos od 8.621,33 kn počevši od 31.12.2020. godine do isplate i na iznos od 6.271,33 kn počevši od 31.8.2021. godine do isplate, te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

              24. Tužiteljica u pismenom podnesku od 19. travnja 2023. obzirom da je uveden euro kao službena valuta u Republici Hrvatskoj uređuje tužbeni zahtjev koji je postavljen u podnesku od 25. travnja 2022., tako da s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 1.969,61 EUR / 14.840,00 kn, na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, troška prijevoza, te oštećenih osobnih stvari iznos od 1.834,89 EUR / 13.825,00 kn, na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 5.771,01 EUR / 43.481,65 kn, u pogledu kamata i zatraženog postupka tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

              25. Na ročištu 22. kolovoza 2023. rješenjem je dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva što je učinjeno tijekom postupka temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljem tekstu ZPP) unatoč tuženikovom protivljenju, budući da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla utvrditi i saznati visinu štete za što je bilo potrebno vještačenje koje je bilo provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, te je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a.

              26. Nadalje na ročištu 22. kolovoza 2023. tužiteljica je učinila nespornim da osim uplate od 7.500,00 kn što je izvršeno 13. svibnja 2019. tuženik je 28. srpnja 2023. uplatio i iznos od 5.797,34 eura s tim da tužiteljica ne zna što je tuženik sa tim podmirio s obzirom na potraživanje nematerijalne i materijalne štete kao i kamata na iste. 

27. Tuženik na ročištu 22. kolovoza 2023. navodi da je uplatom ukupnog iznosa od 5.797,34 eura što je učinjeno 28. srpnja 2023. tuženik podmirio neimovinsku štetu u iznosu od 1.969,60 eura (14.840,00 kn) čime je u cijelosti izvršena isplata po preinačenom tužbenom zahtjevu od 19. travnja 2023. za navedeni vid štete.

27.1. Za imovinsku štetu isplatio je 199,08 eura (1.500,00 kn) a koji iznos se odnosi na trošak prijevoza, trošak osobnih stvari te koji je i povećan za 500,00 kn u odnosu na dogovor između stranaka od 15. travnja 2021.

27.2. Tuženik je isplatio na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.134,78 eura (8.550,00 kn) a kojim iznosom smatra da je zajedno za prethodno navedenim iznosom za preostalu imovinsku štetu također u cijelosti isplaćena tužiteljica u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev od 19. travnja 2023.

27.3. Tuženik je na ime izgubljene zarade isplatio iznos od 2.493,88 eura (18.790,14 kn) i to na ime izgubljene zarade zaključno sa datumom 23. listopada 2018.

28. S obzirom na gore navedeno između stranaka nesporno je da tuženik na gore navedene iznose koje je platio 28. srpnja 2023., nije platio zakonsku zateznu  kamatu.

28. Kod utvrđivanja visine štete sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazima i mišljenjima sudskih vještaka medicinske struke, kako kirurga tako i psihijatra koji su se očitovali na sve primjedbe tuženika a na osnovu čega proizilazi  da je tužiteljica kritične zgode zadobila  prijelom zdjelice (prijelom gornje i donje grane lijeve stidne kosti sa pomakom ulomaka) kako to vještak navodi dvije kosti prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja što određuje postotak od 15% s osnova ulaganja pojačanih napora, a što je prihvatio i tuženik s obzirom da je tužiteljici prije zaključenja glasne rasprave isplatio potraživani iznos nematerijalne štete.

              29. U skladu sa važećim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužiteljici je primjerena naknada za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih bolova, straha i za kvalifikatornu okolnost ulaganja pojačanih napora zatraženi i isplaćeni iznos od 1.969,61 eura / 14.840,00 kn uvećano za do tada isplaćeni iznos od 7.500,00 tijekom postupka i iznos od 11.000,00 kn isplaćen prije podnošenja tužbe,  budući da je trpjela bolove jakog intenziteta do 4 dana, bolove srednjeg intenziteta 14 dana, bolove lakog intenziteta 6 mjeseci. Budući da je tužiteljica trpjela  primarni strah jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja do prijema na bolničko liječenje, sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana, srednje jakog intenziteta trajao je 15 dana, a strah blagog intenziteta trajao je kroz cijelo vrijeme liječenja do 23. listopada 2018. u vidu bojazni za rezultat i ishod liječenja, te budući da će morati ulagati pojačane napore u omjeru od 20%.

              30. Temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a tužiteljici je primjerena naknada za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći potraživani iznos od 1.702,17 eura / 12.825,00 kn koji je zatražila podneskom od 28. rujna 2020. budući da je trebala tuđu pomoć tijekom mjesec dana do 4 sata dnevno, a potom je trebala tuđu pomoć još 6 mjeseci 2-3 sata dnevno, što iznosi 570 sati, te je primjerena naknada za ovaj vid štete zatraženi iznos od 2,97 eura / 22,50 kn, a ne iznos od 15,00 kn koliko je tuženik tužiteljici isplatio po satu, budući da joj je za ovaj vid štete isplatio iznos od 1.134,78 eura / 8.550,00 kn.

              31. Nesporno je da je ranija sudska praksa priznavala iznos od 15,00 kn za tuđu pomoć, međutim također je nesporno da su u posljednje dvije godine života uslijed inflacije znatno se povećali troškovi života i cijena rada, stoga je tužiteljici pored isplaćenog iznosa dosuđen daljnji iznos od 567,39 eura / 4.275,00 kn.

              32. Sud je tužiteljici dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana kada je liječenje završeno a to je 23. listopada 2018. a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva niti od dana podnošenja tužbe jer je očito da je šteta nastala odnosno da se mogla sagledati njezina visina nakon podnošenja odštetnog zahtjeva i nakon podnošenja tužbe (tužiteljica stradala 23. kolovoza 2016., a npr. bolove trpjela do kraja liječenja), odluka o tijeku zakonske zatezne kamate za ovaj vid štete temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a, stopa kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. i 8 ZOO-a, na početak tijeka kamate ne utječe povećanje tužbenog zahtjeva koje je naknadno učinjeno tijekom postupka.

              33. U odnosu na imovinsku štetu s osnova troškova liječenja, uništene odjeće i tuđe pomoći zatezna kamata teče od dana presuđenja jer je od tada poznat iznos koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknada štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete. Štetni događaj u ovoj pravnoj stvari dogodio se 23. kolovoza 2016.  a ova imovinska šteta na taj dan nije nastala za tužiteljicu. Tijekom liječenja i oporavka kako je to medicinskim vještačenjem utvrđeno tužiteljici je za utvrđeno vrijeme bila potrebna tuđa pomoć i njega.

              34. U odnosu na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade kamata je dosuđena od kraja godine za koju se izgubljena zarada traži, a kako je tužbom zatraženo, s obzirom da je riječ o novčanoj imovinskoj šteti, a nesporno je da se zarada isplaćuje mjesečno po proteku mjeseca.

              35. Tužiteljici se nije mogla dosuditi izgubljena zarada nakon završenog liječenja budući da je sudski vještak medicinske struke naveo da je tužiteljica bila radno nesposobna do završetka liječenja a nije zatraženo očitovanje do kada je radna nesposobnost trajala, pri tome je također od značaja to da su se stranke u postupku suglasile da se izgubljena zarada utvrdi do završetka liječenja, s tim da je sud od sudskog vještaka zatražio da utvrdi izgubljenu zaradu i do trenutka vještačenja. Po pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 8. i čl. 221. a. ZPP-a proizilazi da tužiteljica nije dokazala da je bila radno nesposobna nakon završenog liječenja.

              36. Radi izloženog presuđeno je kao izreci.

             

              37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljem tekstu ZPP) najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku, te je utvrđeno da je tužitelj uspio u postupku 75%, omjer uspjeha u parnici ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu po kojem je tužiteljica uspjela u cijelosti sa zahtjevima za sve vidove štete osim za dijelom zahtjeva za naknadom izgubljene zarade za period od 24. listopada 2018.

              37.1. Nakon što je utvrđen uspjeh u postupku tuženika od 25%, oduzet je postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužiteljice, te je utvrđeno da tužiteljici treba dosuditi 50% njegovih troškova.

              37.2. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe za što joj se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 u daljnjem tekstu Tarifa), mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 14. svibnja 2019., 10. ožujka 2020., 15. travnja 2021. i 22. kolovoza 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što joj se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova za svako ročište. Nadalje priznat joj je trošak pristupa njezinog punomoćnika na ročišta od 2. veljače 2021. i 14. lipnja 2022. koja su odgođena prije upuštanja u raspravljanje za što joj se temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, mogao priznati iznos od 25 bodova za svako ročište te trošak pristupa njezinog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude za što se temeljem Tbr. 9. toč. 3. mogao priznati iznos od 50 bodova.

              37.3. Tužiteljici je nadalje priznat trošak sastava podneska od 16. listopada 2019. u kojem se očitovala na odgovor na tužbu, trošak sastava podneska od 29. rujna 2020. u kojem se očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i trošak sastava podneska od 25. travnja 2022. u kojem se očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra, za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak.

              37.4. Tužiteljici se nije mogao priznati zatraženi trošak sastava podnesaka od 10. ožujka 2020., 1. veljače 2021., 7. travnja 2021. i 9. prosinca 2021. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka a u njima je povećavan tužbeni zahtjev s osnova izgubljene zarade nakon završenog liječenja, s kojim dijelom je tužiteljica odbijena.

              37.5. S obzirom na vrijednost boda gore navedeni trošak iznosi 13.500,00 kn od čega se tužitelju moglo dosuditi 50% iznosa.

37.6. Nadalje priznat joj je trošak zatražene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 362,50 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 362,50 kn od čega joj se također moglo dosuditi 50% iznosa.

37.7. Svi gore navedeni troškovi iznose 14.225,00 kn od čega se tužiteljici moglo dosuditi pola iznosa odnosno 943,99 eura / 7.112,50 kn.

37.8.Također je tužiteljici priznat trošak medicinskog vještačenja i knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 eura za svako vještačenje i trošak sudskog vještaka kirurga za dodatno obrazlaganje nalaza i mišljenja u iznosu od 42,47 eura, što je tužiteljici dosuđeno u cijelosti jer je bilo nužno za provođenje postupka jer ne ovisi o uspjehu u postupku.

38. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022) dosuđeni iznosi iskazani su i u eurima po fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

              39. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužiteljici  je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavila zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

 

U Županji, 26. rujna 2023.

 

 

Sudac

Anica Pastović v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

              Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

              Obavijest:

1. I. J. odvjetnica u V.,
2. Odvjetničko društvo G. i p., O..