REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. Pn-79/2022-18

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ND iz [adresa], 43. ulica br. 12, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. AD iz [adresa], 43. ulica br. 12, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, protiv tuženog VD iz [adresa], 96. ulica br.3/1, vl. obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane dana 11. rujna 2025. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VD iz [adresa], 96. ulica br.3/1, vl. obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ad 1 ND iz [adresa], 43. ulica br. 12, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 43.798,53 € (četrdesettritisućesedamstotinadevedesetosam eura i pedesettri centa) na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2022. pa do 2. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 12. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku VD iz [adresa], vl. obrta [obrt]

- Obrt za postavljanje keramike, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ad 2 AD iz [adresa], 43. ulica br. 12, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 43.798,53 € (četrdesettritisućesedamstotinadevedesetosam eura i pedesettri centa) na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2022. pa do 2. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 12. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku podmiriti tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 9.707,42 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelji roditelji pok. ĆD koji je kao zaposlenik tuženika smrtno stradao 20. travnja 2020. na radnome mjestu i to zbog propusta poslodavca koji nije poduzeo sve potrebne mjere radi sigurnosti rada na gradilištu. Kritične je prigode tvrde tužitelji, njihov sin postavljao keramiku po uputi poslodavca na katu zgrade, mjesto rada je na visini više od pet metara s time što poslodavac nije prethodno ogradio taj prostor niti je prije upućivanja na posao radnika osposobio za rad na siguran način, a jednako tako nije niti provjeravao zdravstvenu sposobnost radnika za obavljanje takvih poslova. Time je, tvrde tužitelji, tuženik kao vlasnik obrta za postavljanje keramike prekršio odredbe Zakona o zaštiti na radu pa samim time odgovara za pričinjenu štetu po načelu objektivne odgovornosti. Pozivajući se stoga na činjenicu da su butikom djeteta pretrpjeli znatnu duševnu bol i da je time povrijeđeno njihovo pravo osobnosti, tužbom od 1. prosinca 2022. tužitelji su zatražili od tuženika pravičnu novčanu naknadu i to svaki u iznosu od 330.000,00 kn uz pripadajuću kamatu počev od podnošenja tužbe. Tako postavljeni odštetni zahtjev su na ročištu dana 11. rujna 2025. uskladili s važećom novčanom jedinicom u RH te svaki od tužitelja potražuje od tuženika naknadu od 43.798,53 €.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i osnov i visinu odštetnog zahtjeva s tvrdnjom da postoje okolnosti koje ga oslobađaju od odštetne odgovornosti. On tvrdi da je sad pok. KD u trenutku stradavanja bio pod utjecajem opojnih sredstva čime je sam sebe doveo u stanje omamljenosti a pored toga je samoinicijativno obavljao radove baš na neograđenom podestu iako mu je prethodno pokazano mjesto rada i to u unutarnjim prostorijama na katu. Tuženik smatra da je do štetnog događaja došlo isključivo do stanja u kojemu se njegov zaposlenik nalazio te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

3. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava te pregledom kaznenog predmeta Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br. K-64/2021, saslušanjem svjedoka ŠD i SD te ŽD, kao i saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz spisu priloženih isprava te iskaza saslušanih osoba je utvrđeno:

- da su tužitelji roditelji sada pok. ĆD rođenog **.**.1985.

- da je tuženik vlasnik obrta [obrt] te je sa sad pok. ĆD zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 1. listopada 2019.

- da je kao zaposlenik tuženika dana 20. travnja 2020. sad pok. ĆD zajedno sa ŠD vršio radove postavljanja keramičkih pločica na zgradi u [adresa], a po uputi poslodavca

- da je istog dana u poslijepodnevnim satima sin tužitelja smrtno stradao (list spisa br. 7 i 9)

- da je iz sadržaja priloženog zapisnika o očevidu te podataka smrtnog lista utvrđeno da je uzrok smrti pad s visine

- da je kritične prigode ĆD postavljao keramičke pločice na katu obiteljske kuće supružnika N i SD, te da je pao sa neograđenog balkonskog podesta u dubinu od 5,3 metra zadobivši teške tjelesne ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda

- da svjedokinja SD iskazuje kako je sa izvođačem njezin suprug ugovorio radove postavljanja keramike u prostorijama na katu kuće do kojeg se pristupa vanjskim stepeništem s time što ni stepenice a ni balkonski podest nisu bili ograđeni

- da imenovana svjedokinja navodi kako su u vrijeme vršenja radova bile na snazi mjere zaštite od COVID-a zbog čega ona nije ni imala kontakta sa radnicima, a u trenutku tragičnog događaja nalazila se u prizemlju sa svojom djecom

- da je istog dana s pok. ĆD na gradilištu bio ŠD koji tvrdi da mu je to bio jedan od prvih poslova u obrtu tuženika te da su tom prilikom na katu obiteljske kuće postavljali pločice na podu kuhinje i u kupatilu, da su pločice obrađivali i rezali najprije unutra, a nakon što je već na jednom dijelu završeno postavljanje pločica izašli su i to radili vani tj. na betonskom podestu na vrhu stepenica - da imenovani svjedok tvrdi kako su tog dana zapravo već dovršavali započeti posao, trebali su potrošiti svo ljepilo za pločice, u jednom je trenutku pogledao prema neograđenom balkonu i u tom trenutku ugledao ĆD koji pada preko ruba, dotrčao je do tog mjesta misleći da ga može uhvatiti što mu nije uspjelo

- da ovaj svjedok potvrđuje kako su do mjesta rada na katu pristupali istim stepenicama koje nisu bile ograđene jednako kao ni taj manji balkon, a upravo je ĆD odlučio da će dio pločica obraditi na tom balkonu kako bi izbjegao stvaranje prašine u onim prostorijama gdje su već bile postavljene pločice

- da upitan na okolnost ponašanja pok. ĆD tog dana ovaj svjedok ističe da je Marija već duže poznavao i a u njegovom ponašanju nije primijetio ništa neobično

- da je o tragičnom događaju obavješten Državni inspektorat RH te je na lice mjesta izašao inspektor rada CD

- da je imenovani inspektor saslušan na glavnoj raspravi te on potvrđuje da je obavio očevid povodom tragičnog događaja u kojemu je stradao ĆD, pregledao je gradilište utvrdivši i tko je izvođač keramičkih radova te doznao da je zapravo već pri kraju radnog vremena KD izašao na balkon s ciljem da izreže keramičke pločice na potrebnu dimenziju te iz njemu nepoznatih razloga pao s visine od cca 5 metara

- da ovaj svjedok ističe da je pregledom predane mu dokumentacije i provedenim očevidom zaključio kako poslodavac nije osigurao mjesto rada za siguran rad tj. nije postavio zaštitnu ogradu iako je na to bi obvezan prema odredbama Zakona o radu, pored toga stradali zaposlenik nije bio osposobljen za rad na siguran način niti je imao potrebnu liječničku svjedodžbu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada

- da imenovani svjedok na upit što je po njemu glavni uzrok tragedije izjavljuje da je glavni uzrok nepostojanje zaštite ograde i da je svako mjesto rada koje je na visini većoj od jednog metra potrebno ograditi

- da je protiv tuženika kao odgovorne osobe [obrt] podnesena optužnica zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 4. u svezi sa st. 3. te u svezi čl. 221. st. 2. Kaznenog zakona

- da se istom optužnicom tuženiku stavlja na teret kršenje odredbi Zakona o zaštiti na radu te Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima jer nije osigurao da se mjesto rada koje je na visini od 5,3 metara propisno ogradi da bi radnika zaštitilo od pokliznuća i pada, da je upravo na takvo radno mjesto uputio ĆD izvoditi keramičarske radove te da je zbog takvog propusta tj. nepostojanja propisne ograde imenovani radnik pao zadobivši teške ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda

- da se kazneni postupak protiv tuženika vodi pod posl.br. K-64/2021

- da je ovom spisu priložen zapisnik o očevidu s fotografijama mjesta događaja iz kojeg proizlazi da se do prvog kata kuće u [adresa] na kojoj je radio pok. ĆD pristupa betonskim stepeništem bez zaštitne ograde, da stepenište završava balkonskim podestom dimenzija 2 x 1,2 metra, da je prilikom očevida na tom balkonu zatečen razbacan keramički otpad, prazne vreće keramičkom ljepila, jedno pakiranje keramičkih pločica te bijela kanta s metalnom ručkom okrenuta naopačke na kojoj je položena keramička pločica sa dva paralelna reza, a da je u dvorištu ove kuće na zemljanoj površini između dvije stijene zatečeno tijelo pokojnika s time što je na udaljenosti od 65 cm uočena brusilica marke Bosch sa ugrađenom krunom za bušenje promjera 35 mm

- da je u kaznenom predmetu priložen i zapisnik o obdukciji od 24. travnja 2020. iz kojeg proizlazi da je ĆD padom sa visine zbog zgnječenja glave i opsežnih ozljeda mozga smrtno stradao 20. travnja 2020., a u istom zapisniku naznačeno je da je iz mrtvog tijela izuzet uzorak krvi i predan djelatnicima policije

6. Sve ovo i nije sporno među strankama kao ni činjenica da je sad pok. ĆD živio sa svojim roditeljima, a isto je tako neprijeporno da ga je tuženik vrlo dobro poznavao prije nego je s njime zaključio ugovor o radu.

6. 1. Sporno je, dakle, odgovara li tuženik za štetu koju tužitelji trpe gubitkom sina te koji je uzrok štetnog događaja, a samim time i opseg i visina štete.

6. 2. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezinog povećanja te povreda prava osobnosti a prema čl. 19. st. 2. istog Zakona pod pravom osobnosti podrazumjrava se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

6. 3. U skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu ukoliko ocijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

6. 4. U slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO-a imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

6. 5. Odgovornost tuženika kao poslodavca temelji se i na odredbi čl. 111. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23 – dalje ZR) kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

6. 6. Obveze poslodavca u smislu zaštite na radu propisane su odredbama čl. 17.s t. 1. čl. 19. st. 1 i čl. 41. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14 – dalje ZZR). Prema citiranim odredbama poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu vodeći računa o prevenciji rizika te obavještavanju, organizaciji, osposobljavaju i sredstvima, odgovoran je za organiziranje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima te je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, a sve u skladu s pravilima zaštite na radu.

6. 7. Prema odredbi čl. 25. ZZR-a smatra se da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

6. 8. Potrebno je ovdje spomenuti i odredbu čl. 27. st. 1- i 2. citiranog ZZR-a temeljem koje je poslodavac obavezan osposobiti radnika za rad na siguran način prije početka rada te provesti osposobljavanje na način da radnika obavijesti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje, a pored čega je Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada poslodavac dužan osobu s kojom namjerava sklopiti ugovor o radu uputiti na pregled specijalisti medicine rada kako bi se ocijenila sposobnost za obavljanje takvih poslova te mogući utjecaj štetnosti mjesta rada na zdravlje radnika.

7. Upitan na sve ove okolnosti tuženik u svome iskazu navodi da je sad pok. ID poznavao još od osnovne škole, zna da je on imao problema sa ovisnošću zbog čega je jedno vrijeme i bio na odvikavanju, postupio je prema njemu kao prijatelj i ponudio mu posao, ubrzo nakon toga nastupile su mjere zaštite od COVID-a, u to vrijeme imao je ugovoren posao u [adresa] gdje je on osobno dopremio alat i keramičke pločice, uputio je pok. ĆD i ŠD što im je sve za činiti, nije smatrao da bi oni trebali obavljati poslove na balkonskom podestu te taj balkon nije bio ograđen. Tuženik potvrđuje da se do kata pristupalo vanjskim stepeništem bez ograde i da je upravo sa vrha tog stepeništa tj. podesta pao njegov zaposlenik, o tome je obavješten telefonom, nije znao što se zapravo dogodilo, a ujedno navodi kako nema potvrdu o tome da je pok. ĆD bio osposobljen za rad na siguran način baš za ovu vrstu poslova te nije siguran da li je postojala potvrda o radnoj sposobnosti od strane Medicine rada.

8. Otac pok. ĆD u svome iskazu navodi da se puno stvari vezanih za taj tragični događaj zapravo i ne sjeća no da je riječ o gubitku koji mu ništa ne može nadoknaditi, da je zbog posljedica tog događaj on sam neko vrijeme bio potpuno radno nesposoban, proveo je dva mjeseca na liječenju u Zagrebu te uz odgovarajuću terapiju pokušava normalno funkcionirati.

8. 1. Tužiteljica AD ističe da bol zbog gubitka sina ne prolazi, naprotiv da je svakim danom praznina sve veća i da je to potpuno promijenilo život njezine obitelji, a posebice jer je i njen suprug pogođen ovom tragedijom par mjeseci bio na liječenju.

9. Ocjenom sadržaja svih provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da tuženik odgovara za pričinjenu štetu po načelu objektivne odgovornosti s time što u provedenom postupku ničim nije dokazano postojanje okolnosti zbog kojih bi bio oslobođen takve odgovornosti sukladno čl. 25. st. 2. ZZR-a.

9. 1. Tuženikova tvrdnja da je uzrok ovakve tragedije stanje u kojemu se nalazio ĆD i da je on koristeći opojna sredstva doveo sebe u stanje omamljenosti ničim u postupku nije potkrijepljeno. Na istu je okolnost tuženik predlagao da ovaj sud odredi vještačenje uzorka krvi koji je izuzet prilikom obdukcije no takav dokazni prijedlog sud nije prihvatio. Ovo u prvom redu iz razloga jer je i obdukcija i uzimanje uzorka iz mrtvog tijela provedena po nalogu Općinskog državnog odvjetnika i za potrebe kaznenog postupka koji se protiv tuženika vodi pod posl.br. K- 64/2021. Pored toga iz sadržaja pregledanom zapisnika o očevidu, iskaza inspektora ŽD, fotografija mjesta događaja te iskaza saslušanih svjedoka u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je sin tužitelja neposredno prije pada obavljao poslove na koje ga je uputio tuženi te obrađivao keramičke pločice na neograđenom balkonu dimenzija 2 x 1,2 metra. Također je neprijeporno da je upravo s tog mjesta pao zajedno s alatom kojeg je držao u ruci, da je na balkonu ostao i paket pločica i jedna pločica postavljena za rezanje, da je ovaj betonski podest vrlo male površine i da nije bio ograđen niti osiguran na drugi način. Samim time opravdano je zaključiti da je pok. ĆD pao obavljajući poslove za tuženika i da je uzrok pada upravo činjenica da nije postojala zaštitna ograda. Zbog svega toga, a imajući u vidu sadržaj provedenog inspekcijskog nadzora i sve propuste poslodavca, sud nije smatrao potrebnim provoditi predloženo vještačenje niti je prihvatio ovakvu tvrdnju tuženika o tome da postoji razlog za isključenje odštetne odgovornosti.

9. 2. Zbog svega navedenog u ovom je postupku utvrđeno da tuženik odgovara za nastalu štetu i to po načelu objektivne odgovornosti pri čemu tuženik nije dokazao da bi šteta nastala krajnjom nepažnjom ili postupanjem samog radnika.

10. Odlučujući u smislu čl. 1100. i čl. 1101. ZOO-a sud je tužiteljima dosudio zatraženi iznos na ime pravične novčane naknade vodeći računa o težini povrede i neprijepornoj činjenici da je gubitak djeteta izazvao poremećaj njihove duševne ravnoteže, da trpe znatne duševne boli i da im je to doslovce promijenilo život. Određujući visinu primijenjeni su Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine novčane naknade nematerijalne štete koji su izmijeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 15. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Prema ovoj izmijeni iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete utvrđeni Orijentacijskim kriterijima od 29. studenog 2002. mijenjaju se na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama tj. kunama uvećavaju za 50%. Ovako povećani iznosi primjenjuju se na sve obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. Uvažavajući okolnost da je svrha Orijentacijskih kriterija ujednačavanje visine novčanih naknada, a imajući u vidu da zatražena pravična novčana naknada predstavlja zapravo satisfakciju za duševne boli uzrokovane gubitkom djeteta sud je ocu i majke pok. ĆD dosudio zatraženu novčanu naknadu koja je u tužbi naznačena u iznosu od 330.000,00 kn a pretvorena u važeću novčanu jedinicu takva naknada za svakog tužitelja iznosi 43.798,53 €. Pri tome je sud posebno cijenio i okolnost da je smrt sina u dobi od 35 godina nastupila potpuno neočekivano, iznenada, da je to bio veliki stres koji je poremetio duševnu ravnotežu njegovih roditelja i da su oni gubitkom sina izgubili svoj dotadašnji mir te trpe znatne duševne boli.

10. 1. Na dosuđeni iznos tužitelji imaju pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja na ovakav vid štete teče od podnošenja tužbe sukladno odredbma ZOO-a.

11. Odluka o parničnom trošku ste temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) pa je sud obvezao tuženika naknaditi tužiteljima sve troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Određeni se trošak sastoji od izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno propisanoj tarifi i to za sastav tužbe te zastupanje na pet održanih ročišta, za svaku radnju po 660 bodova, sve uvećano za 10% prema Tbr. 40. te prema vrijednosti boda (2 €). Shodno tome ukupan trošak iznosi 8.712 € čemu je valjalo dodati i troškove sudskih pristojbi na tužbu (331,81 €) i na presudu (663,61 €).

12. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Korčuli, 20. listopada 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).