1

 

              Poslovni broj: Kž-234/2023-3

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-234/2023-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika S. U. G. i 2. optuženika P. A. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19,  84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 1. i 2. optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem 4 K-218/2023-15 od 10. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalbe 1. optuženog P. A. i 2. optuženog S. U. G., odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu 1. optuženi S. U. G. i 2. optuženi P. A. oglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te su na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, svaki posebno.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. 1. optuženom S. U. G. i 2. optuženom P. A. je u kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode počevši od 03. veljače 2023. u 12:00 kada su uhićeni pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11  1. optuženom S. U. G. se trajno oduzima mobilni uređaj marke Redmi, plave boje, IMEI brojeva: … i … pozivnog broja … , koji je od njega privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU brodsko-posavske, PGP Stara Gradiška, serijski broj: … od 3. veljače 2023., a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

 

 

 

1.3. Na temelju članka 79. KZ/11 2. optuženom P. A. se trajno oduzima mobilni uređaj marke Redmi, IMEI brojeva: … i … , pozivnog broja … , koji je od njega privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU brodsko-posavske, PGP Stara Gradiška, serijski broj: … od 3. veljače 2023., a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 1. optuženi S. U. G. i 2. optuženi P. A. se u cijelosti oslobađaju obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja.

 

2. Protiv presude žalbu je podnio 1. optuženi S. U. G. putem braniteljice S. P. J., odvjetnice u S. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Protiv presude žalbu je podnio i 2. optuženi P. A. putem braniteljice K. P., odvjetnice u S. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.2. Odgovor na žalbe 1. optuženog S. U. G. i 2. optuženog P. A. podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe u cijelosti odbiju kao neosnovane.

 

2.3. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

 

3. Žalba 1. optuženog S. U. G. i 2. optuženog P. A. nisu osnovane.

 

4. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obrana prvooptuženika navodi da u postupku nije dokazano postojanje elementa koristoljublja, kao sastavnice bića kaznenog djela za čije se počinjenje prvooptuženik tereti optužnicom. Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio  postojanje uzročno-posljedične veze između novca pronađenog kod prvooptuženika i bića kaznenog djela za čije se počinjenje prvooptuženik tereti. Nadalje, iz provedenog postupka ne proizlazi da bi prvooptuženik zajedno s drugoooptuženikom uopće bio dio ikakve organizirane skupine koja se bavi prijevozom ilegalnih imigranata preko granice i koja bi u tom slučaju bila njegova uloga. O navodnom organiziranom prevoženju ilegalnih imigranata preko rijeke ne može se pretpostavljati samo na temelju činjenice što je prvooptuženik razmijenio nekoliko poruka s nepoznatim osobama, čiji identitet, kao ni uloga u samom procesu, nikada nisu utvrđeni. Obzirom na navedeno, obrana smatra da stupanj uvjerenja o postojanju činjenice pripadnosti organiziranom lancu nezakonitog prijevoza imigranata nije dokazan na razini pune izvjesnosti.

 

 

4.1. Drugooptuženi P. A. žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni navodeći da je pobijanom presudom sud  ponajprije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer se pobijana presuda ne može na valjan način ispitati ,odnosno jer je ista nerazumljiva i proturječna razlozima navedenima u obrazloženju istoga. Drugooptuženi ističe u svojoj žalbi da je obrazloženja presude manjkavo jer iz niti jednog izvedenog dokaza ne može se i ne da zaključiti  da je P. A. primio određenu korist (novac) od ilegalnih imigranata jer niti jedan od saslušanih svjedoka nije potvrdio da bi P. A. predao novac za uslugu prijevoza.

 

4.2. Međutim, ovakvim žalbenim razlozima u vezi rečene povrede drugooptuženi P. A. izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, uslijed čega se radi o prigovorima činjenične naravi. Pored toga, pobijana presuda sadrži određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima dani u postupku i samih tih isprava i zapisnika, uslijed čega nije ostvarena navedena povreda kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.

 

5. U žalbi 2. optuženi P. A. ističe da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu zakonski ne označava niti obrazlaže, dok iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako su izrekom pobijane presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje su oba optuženika proglašena krivima i osuđeni, onda nikako ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

6. Obojica optuženika se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovara se vrijednosnoj ocjeni dokaza jer da sud temelji presudu na indicijama iako se njima ne utvrđuju pravno relevantne činjenice jer su samo posredno dokazno sredstvo. Po žaliteljima, nema niti jednog dokaza da bi na bilo koji način bili povezani s drugim osobama radi prijevoza migranta, već se presuda temelji na pretpostavkama, slijedom čega ih je trebalo osloboditi optužbe.

 

6.2. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju brižljive i kritičke vrijednosne ocjene dokaza kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i s obranama optuženika, utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju toga izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

 

6.3. Prije svega je razvidno da oba optuženika ne osporavaju da su kritične zgode upravljala čamcem u kojem se nalazilo šest ilegalnih imigranata ali osporavaju da je to bilo po prethodnom dogovoru s nepoznatim osobama s kojima je dogovoren  prijevoz za novčanu naknadu, već se radilo o tome da su se i oni kao ilegalni imigranti nalazili u čamcu, a upravljali su istim jer su jedini za to imali znanje, a to nisu radili za novce.

6.4. Takve obrane je s pravom prvostupanjski sud otklonio kao nelogične, neuvjerljive i neživotne iz razloga što su one u suprotnosti s iskazima svjedoka I. A. koji navodi da je on dao 40 eura prvooptuženom S. U. G. sve po prethodnom dogovoru sa stanovitim I. te da su optuženici poveli njih šestoricu imigranata u čamcu preko rijeke. Svjedok A. N. M. također potvrđuje navode optužbe i navodi da ih je po prethodnom dogovoru s jednim čovjekom iz Sarajeva kraj rijeke dočekao prvooptuženik koji je napuhao čamac te se na obali u taj čamac ukrcalo šest imigranata da bi nakon toga optuženici veslali prema hrvatskoj obali rijeke.

 

6.5. Svjedoci D. L. i  F. M., granični policajci koji su zatekli čamac s imigrantima i optuženicima, opovrgavaju navode oba optuženika o njihovoj namjeri da kao ilegalni imigranti nezakonito uđu u Republiku Hrvatsku navodeći da obje osobe koje su veslale čamcem kod sebe nisu imali ikakvu osobnu prtljagu za razliku od šestorice putnika u čamcu, te je svjedok D. L. na raspravi identificirao optuženike kao sobe koje su upravljale tj. veslale čamcem inkriminirane zgode.

 

6.6. Nadalje pretragom mobilnih aparata oduzetih od oba optuženika utvrđeno je da su oba optuženika neposredno prije inkriminiranog događaja razmjenjivala poruke s nepoznatim osobama  koje su sadržavale lokacije mjesta prelaska rijeke, te fotografijama imigranata i čamca.

 

6.7. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka, materijalne dokumentacije te obrane oba okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbama, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja oba okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelji zamjeraju činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti oba okrivljenika za inkriminirano im kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

 

7. Optuženici nisu u pravu niti kada se žale zbog odluke o kazni.

 

7.1. Prvooptuženi smatra da je sud uz raniju neosuđivanost kao olakotnu okolnost trebao cijeniti njegovu mlađu životnu dob,  njegovo držanje pred sudom i činjenicu da je u potpunosti surađivao s pravosudnim tijelima te njegove osobne prilike zbog kojih mu je kazna morala biti ublažena ispod donje granice dok drugooptuženi ne obrazlaže svoje navode o žalbi vezane za odluku o kazni.

 

 

 

7.2. Nakon što je prvostupanjski sud okrivljenike pravilno utvrdio odgovornim za terećeno im kazneno djelo davanja, ispitao je i utvrdio sve one okolnosti koje su odlučne za odabir vrste i mjere kazne. U konkretnom slučaju kao olakotno cijenio je njihovu dosadašnju neosuđivanost, dok nije našao postojanje otegotnih okolnosti kod optuženika.

 

7.3. Nije u pravu prvooptuženi S. U. G. kad navodi da mu je njegovo držanje pred sudom trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost s obzirom da je dostojanstveno držanje pred sudom obaveza svih sudionika kaznenog postupka pa tako i optuženika te se kao takvo podrazumijeva ali je u pravu kad je optuženicima kao olakotnu okolnost propustio cijeniti njihovu mlađu životnu dob.  S druge strane prvostupanjski sud je propustio kao otegotne okolnosti optuženicima cijeniti da su predmetno djelo počinili s ciljem brze i lake zarade iskorištavajući pritom teško stanje imigranata, kao i općepoznatu činjenicu da su kaznena djela iz čl. 326. KZ/11 u kontinuiranom porastu, a što upućuje na njihovu povećanu društvenu opasnost.

 

7.4. Unatoč tome sud prvog stupnja je, a suprotno žaliteljima, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju kao primjerene svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije te podobne za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe izricanja kaznenih sankcija, kako u pogledu vrste tako i mjere, ukazuju upravo kazne zatvora na koje je optuženike osudio pobijanom presudom (u trajanju od jedne godine, svaki).

 

7.5. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Cijeneći sve naprijed navedene okolnosti, dakle olakotne  i otegotne okolnosti, te analizirajući sve okolnosti ovog inkriminiranog događaja i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su upravo kazne zatvora na koje je optuženike osudio prvostupanjski sud pobijanom presudom (u trajanju od jedne godine, svaki), primjerene težini počinjenog djela, stupnju odgovornosti okrivljenika, pobudama iz kojih je to djelo počinjeno, te će ista ostvariti svrhu kažnjavanja propisanu u čl. 41. KZ/11, tj. dostatno će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, ali isto tako i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela i jačati će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Stoga nije bilo mjesta blažem kažnjavanju okrivljenika.

 

7.6. Stoga žalbe optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji nisu osnovane.

 

8. Pritom je ovaj žalbeni sud, a sukladno odredbi iz članka 478. ZKP/08, ispitao i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta od optuženika pobliže navedenih u točkama V. i IX. izreke pobijane presude, te utvrdio da se ista u svemu ukazuje kao pravilna i zakonita.

 

9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

 

 

 

 

10. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Dubrovniku 26. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Pero Miloglav,v.r.