REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-1335/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Uniqa Osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Budimir & partneri, Split, Bihaćka 2A, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja ST, dipl.iur. djelatnice tužitelja i punomoćnika tuženika Mišela Rošića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Budimir & partneri u Splitu, te nakon objave dana 20. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužan je tuženik platiti tužitelju iznos od 15.378,78 Eur-a/115.871,42 kn u korist Državnog proračuna RH, Zagreb, Katančićeva 5, žiro račun broj [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19- 03314096236 (HZMO Zagreb, OIB:84397956623,), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06.03.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od 2 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za relevantno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve do isplate."
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.168,99 Eur-a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zadru KLASA:140-03/10-01/OB:03314096236, URBROJ:341-24- 05/3-10-016769 od **.**.2010. PT, rođ. **.**.1965. udovcu umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata TT i djeci DT rođ. **.**.2002. i NT, rođ. **.**.1998. priznat pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 28.05.2010., s time da je određena isplata obiteljske mirovine samo djeci, dok je PT u radnom odnosu. Iz Zapisnika o očevidu broj X-Kir-319/10 od 28. svibnja 2010. vidljivo je da je dana 28.05.2010. došlo do smrti TT u prometnoj nesreći u mjestu Ždrelac, na državnoj cesti D-110, a koju je izazvao VT iz [adresa], rođen **.**.1956., upravljajući teretnim vozilom u vlasništvu građevinskog obrta " [obrt]" d.o.o. Zadar, marke IVECO 29 L9V Daily, registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod pravnog prednika tuženika, Basler osiguranje d.d. Zagreb. TT je sudjelovala u prometnoj nesreći kao vozačica drugog osobnog automobila marke Renault 5 Campus, registarskih oznaka [registarska oznaka], a u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradala. Zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je smrtno stradala TT okrivljen je VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1956. Isplatom obiteljske mirovine djeci pok. TT tužitelj trpi štetu iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Budući Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), tako je tužitelj dana 17.04.2014. predniku tuženika, Basler osiguranju d.d. Zagreb, podnio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 43.389,75 kn, nastale isplatom obiteljske mirovine djeci TT u razdoblju od 28.05.2010. do 30.11.2012. Basler osiguranje d.d. Zagreb je prihvatilo u mirnom postupku svoju odgovornost za naknadu štete u ovom predmetu te je tužitelju isplatio naknadu štete u iznosu od 43.389,75 kn, čime je HZMO-e nadoknađena šteta nastala isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 28.05.2010. do 30.11.2012. Nadalje, u ovom predmetu tuženik je tužitelju isplatio naknadu štete u iznosu od 18.726,17 kn, čime je HZMO-e nadoknađena šteta nastala isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 01.12.2012. do 31.12.2013., naknadu štete u iznosu od 111.639,38kn, čime je HZMO-e nadoknađena šteta nastala isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 01.11.2014. do 30.10.2017., naknadu štete u iznosu od 106.237,02 kn, čime je HZMO-e nadoknađena šteta nastala isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 01.11.2017. do 31.05.2020. Novim odštetnim zahtjevom od 23.02.2023. tužitelj se obratio tuženiku za podmirivanje štete nastale isplatom obiteljske mirovine djeci pok. TT u razdoblju od 01.06.2020. do 31.12.2022. u ukupnom iznosu od 15.378,78 €/115.871,42 kn (preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 euro). Tuženik je odbio podmiriti navedeni iznos. Tužitelj ustraje u svom potraživanju prema tuženiku temeljem čl. 161. do 164.Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 115/18). Naime, čl. 161 ZOMO-u propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete obuhvaća ukupna davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Odredbama čl.164. istog Zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl.161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornih vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). U svom otklonu zahtjeva za naknadu štete od 06.03.2023. tuženik se pogrešno poziva na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to na čl. 27. istog Zakona. Jedini relevantan zakon koji se ima primijeniti u ovom postupku je Zakon o mirovinskom osiguranju koji je lex specialis i kojim je jedinim utvrđena materija naknade štete koju trpi tužitelj plaćanjem novčanih iznosa obiteljske mirovine, način obračuna visine te štete, te od koga se može potraživati, jer se u ovom postupku radi o sporu radi naknade štete koju tužitelj trpi isplatama svom osiguraniku, koja materija je regulirana Zakonom o mirovinskom osiguranju, a za koju štetu je pravomoćnom presudom utvrđena krivnja osiguranika tuženika. Uostalom, ZOOP je u osnovnom tekstu stupio na snagu 01.06.2006, a dopuna čl.27. kojom je dodan stavak 5., člankom 14. ZIDZOOP-a stupila je na snagu 01.07.2013., a i ta se dopuna odnosi na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a ne na tužitelja. ZOMO je pak u osnovnom tekstu, dakle i u nepromijenjenim odredbama čl. 164. stupio na snagu 01.01.2014., a odredbe čl. 161. koje su promijenjene čl. 41. ZIDZOMO, stupile su na snagu 01.01.2019. Dakle, ZOMO je u odnosu na ZOOP novi propis te po tom načelu derogira odredbe ZOOP-a koje bi na drugi način regulirale istu materiju. Tužitelj ističe da ZOOP ni po čemu u odnosu na ZOMO nije specijalniji propis budući da je u čl. 164. st.1. ZOMO-a izrijekom propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici osigurani od odgovornosti za štetu, te se nikakvom logikom primjena ZOMO-a ne može isključiti u odnosu na društva za osiguranje, pa tako ni u odnosu na tuženika. Pravo tužitelja na naknadu štete potvrđeno je i Odlukom Ustavnog suda RH broj U- 1/856/2016 od 07.02.2017. Citiranom odlukom Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti čl. 161.st.2 ZOMO-a uz obrazloženje, da je štetni događaj za koji odgovara vozač obvezno osiguran od odgovornosti za štetu, razlog stjecanja prava na mirovinu, što ima za posljedicu HZMO-e na novčano davanje svom osiguraniku koje HZMO-e ne bi imao da nije bilo štetnog događaja, što znači da se visina štete utvrđuje prema kriterijima propisanim ZOMO-e, jer sredstva kojima HZMO-e raspolaže namijenjena su isključivo za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja temeljem generacijske solidarnosti, a osiguravaju ih obveznici plaćanja doprinosa određeni zakonom. Uravnoteženje sustava prihoda i rashoda bio je razlog zbog kojega je zakonodavac propisao pravo HZMO-e na naknadu štete prema odredbama ZOMO-a, uz odgovarajuću primjenu Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na prethodno citirani stav Ustavnog suda RH nema dvojbe da se na potraživanje naknade štete od strane HZMO-a koju trpi isplatama obiteljske mirovine svom osiguraniku zbog štetnog događaja za koji odgovara osiguranik tuženika, primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, bez obzira na pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH od 09.06.2022. godine. Tužitelj podsjeća da prema odredbi čl. 5 Zakon o sudovima, sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Sudska praksa nije izvor prava, iako svojom argumentacijom na primjenu prava nesumnjivo utječe. No, u sustavu trodiobe vlasti, sudbena vlast nije ovlaštena mijenjati volju zakonodavca kada je ta volja u zakonskoj odredbi jasno izražena, ma što o odredbama zakona mislila. Volja zakonodavca je u konkretnom predmetu jasno izražena u čl.164.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju. I sama Vlada Republike Hrvatske kao ovlašteni podnositelj Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (P.Z. br. 452 od 20.11.2018.) u svom obrazloženju odredbi predloženog zakona, uz čl.41, kojim predlaže izmjenu čl. 161. ZOMO-a, navela je da se navedene izmjene donose radi otklanjanja dvojbi u sudskoj praksi i radi osiguravanja pravne sigurnosti. Na temelju navedenog da se predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbijen a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak s kamatama od presuđenja. Nije sporno da je za nastanak prometne nezgode do koje je došlo 28.05.2010. u kojoj je smrtno stradala TT odgovoran vozač VT koji je upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Pravomoćnim rješenjem HZMO, Područne službe u Zadru od **.**.2010. DT i NT kao djeci umrle TT priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Potraživanje tužitelja na način kako je postavljeno je neosnovano jer tužitelj pogrešno smatra da se njegovo potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13 …). Materijalno pravo koje treba primijeniti u ovom predmetu predstavljaju isključivo odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05 …). Dok se odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju općenito regulira pravo na naknadu štete zavoda za mirovinsko osiguranje u svim slučajevima kada je tom zavodu prouzročena šteta priznavanjem mirovine (dakle i u slučaju kada je primjerice šteta nastala posljedicom nanošenja tjelesne ozljede od strane fizičke osobe, ozljedom na radu odgovornošću poslodavca, liječničkom pogreškom, nesrećom pri izvođenju građevinskih radova odgovornošću investitora i izvođača, neispravnim proizvodom itd.), Zakon o obveznim osiguranjima u prometu se primjenjuje isključivo u slučaju kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju pa je u tom smislu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis za takve slučajeve. Da se u konkretnom slučaju kao materijalno pravo primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu izjasnila se i sudska praksa i to kako slijedi: „Rješenjem ovog suda broj Revd-1273/2021-2 od 15. lipnja 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1280/2020-2 od 13. studenoga 2020., zbog pitanja: „Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi isplate iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu?“ ……….
9.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode. 9.2. Naime, odlučujući o postavljenom pitanju prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretna ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. ………. 9.4. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. 9.5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. 10. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljena zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. 10. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021.“ – rješenje VSRH broj Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022. „11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode. 12. Naime, odlučujući o postavljenom pitanju prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. 13. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“ 13.1. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. 14. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. 15. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljena zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.“ – rješenje VSRH broj Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022. „1.Promjena pravnog shvaćanja prihvaćenog na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. Nakon pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske mijenja se dosadašnje pravno shvaćanje ovog suda te primijenjeno shvaćanje glasi: U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ – izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 9. lipnja 2022. „Pritom je potrebno voditi računa i o primjeni materijalnog prava, a imajući u vidu da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 9. lipnja 2022. izmijenjeno dosadašnje pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno pravno shvaćanje glasi „u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ – rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 7 Pž-113/2020-6 od 6. lipnja 2022„11. Iz navedenog vidljivo je da dva propisa reguliraju predmetnu materiju, te je pravilno sud drugog stupnja primijenio pravilo da kasniji zakon derogira raniji zakon. No, osim toga prema shvaćanju revizijskog suda ZOOP je i specijalni zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a obzirom na tuženika – osiguravajuće društvo u ovom predmetu. Kako je prema rješenju tužitelja, Područne službe u Zadru, udovici i djeci umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu u visini najniže mirovine, te kako je smrt osiguranika prouzročena povredom na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da kako se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.“
– presuda VSRH broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. „8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog iznosa glavne tražbine i glede postavljenih pitanja, koja se u biti svode na isto materijalnopravno pitanje koje se suštinski svodi na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje koje je zbog smrti svog osiguranika isplaćuje obiteljsku mirovinu članovima obitelji svog osiguranika iz mirovinskog osiguranja. 9. Glede prvog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje: „Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). 10. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“. 11. Dakle, prvo pitanje, se u suštini svodi na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate naknade za tjelesno oštećenje na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju isplaćene valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018. 12. Ovdje radi potpunog odgovora na postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti. 13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“. 14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). 15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.“ - rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. „8.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu isplaćenog iznosa obiteljske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. studenog 2019. u iznosu od 50.086,82 kuna, koji je tužitelj isplatio J. R., udovici pok. osiguranika tužitelja, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika. ….. 11.Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda koje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. 12.Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. 13.Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“ 14.Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. 15.Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. ….. 16. Kako iz dokumentacije priložene spisu, koju stranke u postupku nisu osporile ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja.“ - presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 81 Gž1069/2022- 2 od 15. srpnja 2022. protiv koje tužitelj nije podnio prijedlog za dopuštenje revizije (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1874/2020). Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu predstavlja lex specialis u svim slučajevima kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju kao što je to slučaj i u konkretnom predmetu jer ne bi trebalo biti prijeporno da se pasivna legitimacija tuženika temelji na činjenici da je umrli osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač koji je upravljao motornim vozilom koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Prema tome, tužiteljevo potraživanje koje predstavlja puni iznos isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 01.06.2020. do 31.12.2022. je u suprotnosti s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, …..) koji ima naslov „Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja“ doslovno se navodi: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. "(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“ U stavcima 2. i 3. čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu se objašnjava što predstavlja stvarnu štetu iz stavka 1. tog članka pa se tako navodi da stvarnu štetu za tužitelja kao zavod koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Po čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud više ne utvrđuje činjenice koje stranke nisu iznijele niti izvodi dokaze koje stranke nisu predložile. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja a na tužitelju je teret dokaza da je njegovo potraživanje u skladu sa čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno tužitelj u spis nije dostavio obračun razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu niti je predložio dokaze na okolnost utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa je očito kako tužitelj nije dostavio dokaze kojima utvrđuje činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Što se tiče pozivanja tužitelja na odluku Ustavnog suda RH broj U- I/856/2016 od 07.02.2017. posebno se ističe da se u obrazloženju iste doslovno navodi: „11. U odnosu na prigovor da je članak 161. stavak 2. ZOMO-a suprotan članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima o prometu, Ustavni sud ističe da nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona. U nadležnosti je redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju.“ Ustaljena sudska praksa izražena u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji na temelju odredbe članka 20. toč. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13…) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zauzela je jasan pravni stav da je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo bilo osigurano od automobilske odgovornosti mjerodavan ZOOP (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (u konkretnom slučaju za razdoblje od 01.06.2020. do 31.12.2022.). Uostalom, tuženik je tužitelju dostavio utemeljeni odgovor od 6.3.2023. povodom odštetnog zahtjeva u kojem je obrazložio otklon odštetnog zahtjeva (utemeljeni odgovor tuženika priložen je uz tužbu). Slijedom iznesenog, tuženik predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak s kamatama od presuđenja do isplate.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zadru Klasa:140- 03/10-01 Urbroj:341-24-06/3-10-016769 od 23. studenog 2010.godine (l.s.5-8), zapisnik o očevidu Županijskog suda u Zadru Istražni centar X-Kir-319/10 od 28.svibnja 2010.g. (l.s.9-13) presudu Općinskog suda u Zadru 6K-1038/10 od 15. prosinca 2010.godine (l.s.14-20), presudu Županijskog suda u Zadru 17Kž-160/13 od 11.rujna 2014.g. (l.s.21-23), zahtjev za naknadu štete u iznosu od 15.378,78 Eur-a
1 0
HZMO Središnja služba upućen tuženiku od 23. veljače 2023.g. (l.s.24-27), odgovor Uniqa osiguranje d.d. od 6.3.2023.godine (l.s.29-30), izvode tužitelja iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za DT (l.s.85-100), i izvrši uvid u predmet Općinskog suda u Zadru K-1038/10.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranik tuženika VT iz [adresa], rođen **.**.1956., upravljajući teretnim vozilom u vlasništvu građevinskog obrta " [obrt]" d.o.o. Zadar, marke IVECO 29 L9V Daily, registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod pravnog prednika tuženika, Basler osiguranje d.d. Zagreb izazvao prometnu nesreću 28.05.2010. u kojoj se smrtno stradala TT u mjestu Ždrelac, na državnoj cesti D-110, kao vozačica osobnog automobila marke Renault 5 Campus, registarskih oznaka [registarska oznaka], za koju prometnu nezgodu je VT pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Zadru 6K-1038/10 od 11.veljače 2013.godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru 17Kž-160/13 od 11. rujna 2014.godine, i da je HZMO zbog smrti TT, temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zadru Klasa:140-03/10-01 Urbroj:341-24-06/3-10-016769 od 23. studenog 2010.godine, isplatio njezinoj djeci DT i HT, iznos koji potražuje tužbom 15.378,78 Eur- a/115.871,42 kn za razdoblje od 01.06.2020. do 31.12.2022. godine.
6.Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) propisano je: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
7.Točno je da je u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022., na snazi bio ZOOP, međutim, u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. na snazi je bio i Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO/13), kojim je u čl. 161., između ostaloga, bilo propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.
1 1
8.Dana 1. siječnja 2019. stupio je na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 115/18), kojim je izmijenjen čl. 161. st. 1. ZMO, tako da isti glasi: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu., 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
8.1.Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
8.2.Prema čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
8.3.Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema st. 5., za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.
8.4.Prema tome, navedeni zakoni također su važili u razdoblju od 1.lipnja 2020. do 31. prosinca 2022.
9.Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).
1 2
10.U ovom slučaju pitanje je naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje.
11. U ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Zadru donio je presudu P-523/2023-11 od 25.rujna 2024.g. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, koja je povodom žalbe tuženika u cijelosti ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž-3074/2024-2 od 22. svibnja 2025.g. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
12. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Splitu Gž-3074/2024-2 od 22. svibnja 2025.g. se navodi da je žalbenim prigovorima tuženika dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Iz citirane zakonske odredbe, po shvaćanju tog žalbenog suda proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj, za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odlučne činjenice u postupku da nisu utvrđene. Dakle, budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, da je valjalo na temelju odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja će slijedom uputa tog žalbenog suda upotpuniti činjenično stanje izvođenjem dokaza koje su stranke predložile odnosno koje eventualno predlože te će potom, uz valjanu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja. Kako da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, da je valjalo ukinuti o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
13.U ponovljenom postupku na ročištu održanom 16.listopada 2025.g. punomoćnica tužitelja je navela da ostaje u cijelosti pri svim navodima iznijetim, napominje se da sudbena vlast ne smije mijenjati volju zakonodavca koja je jasno izražena u ZOMO-u, da je namjera zakonodavca bila da društvo za osiguranje ne nadoknađuje štetu tužitelju sigurno bi to bilo izričito propisano odnosno brisao bi odredbu čl. 164. ZOM- a. Odluke na koje se poziva tuženik da nisu generalni stav VSRH već da se radi o
1 3
pojedinačnim odlukama, a da se ne radi o ustaljenoj i stabilnoj praksi ukazuju novije odluke VSRH u kojim je dopuštena revizija tužitelja pa tako npr. Revd-751/2024 od 10. srpnja 2024., Revd-5211/2024 od 18. prosinca 2024., Revd-4006/2024 od 18. prosinca 2024. Tužitelj da je visinu štete dokazao ispravama predanim tijekom postupka, teret dokaza da je na tuženiku, tuženik da je dužan dokazati osnovanost svog prigovora na visinu štete koju potražuje tužitelj, a sve sukladno čl. 219. ZPP-a, da se ne može očekivati od tužitelja da dokazuje da je njegova šteta manja nego što on sam smatra da je. Prvostupanjski sud da nije vezan pravnim shvaćanjem drugostupanjskih sudova, uostalom i sud Europske unije u presudu u spojenim predmetima C-554/2021, C-622/21 i C-727/21 utvrdio je kako pravni mehanizmi propisani u čl. 40. st. 2. Zakonu o sudovima nisu u skladu sa pravom Europske unije te se ukida obveznost pravnih shvaćanja sudskih odjela drugostupanjskih sudova kao i VSRH, a sve u svrhu poštivanja samostalnosti i nepristranosti sudova. Punomoćnik tuženika je na istom ročištu izložio i predložio kao dosada, te je istakao da je ZOOP lex specialis u odnosu na odredbe zakona na koje se poziva druga strana. Tuženik je istakao kako je teret dokaza stvarne štete isključivo na tužitelju, te da se ne može prihvatiti stav da mu se može tek tako priznati cijeli iznos koji je isplatio bez da se ne napravi određena diferencijacija onoga za što odgovara ovaj tuženik i onoga za što on ne odgovara, sve sukladno uputi višeg suda, tuženik da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti raspravljanje.
14.Obzirom na izričitu uputu drugostupanjskog suda da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj, za koji je odgovoran osiguranik tuženika, i da navedenu okolnost tužitelj nije dokazao, odnosno nije predložio odgovarajuće dokaze na navedenu okolnost, odnosno odgovarajuće vještačenje u prvostupanjskom postupku na navedenu okolnost, to je tužbeni zahtjev odbijen, jer tužitelj nije sa sigurnošću dokazao da postoji potraživanje prema tuženiku, kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.
15.Tuženiku je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku – ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7.1.),za zastupanje na ročištu od 1. srpnja 2024. godine u iznosu od 125 bodova (Tbr.9.2.),za zastupanje na ročištu od 20. kolovoza 2024. godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.2.),za sastav žalbe od 07.listopada 2024.g.godine u iznosu od 312,5 bodova (Tbr.10.1.),za zastupanje na ročištu od 16. listopada 2025.godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),ukupno 1.187,5 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) – 2.375,00 Eur-a, uz pdv - 2.968,75 Eur-a, uvećano za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 200,24 Eur-a - ukupno 3.168,99 Eur-a.
16.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
1 4
U Zadru, 20. listopada 2025. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju
2.Tuženiku po punomoćnicima
