Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-449/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Inge Ilin, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te uz javnu objavu presude, 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha - izravna naplata na novčanim sredstvima tužiteljice ĐN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) pokrenuta zahtjevom za izravnu naplatu od 16.12.2019. godine, određena temeljem ovršne isprave- Suglasnosti o zapljeni javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj OV- 15.872/2002 od dana 22.07.2002.godine.

II. Nalaže se tuženiku B 2 Kapital d.o.o. (OIB 57509775367) isplatiti tužiteljici ĐN (OIB [osobni identifikacijski broj]), iznos od 2.724,09 EUR-a/20.524,62 kn, sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 220,41 EUR-a/1.660,68 kn, od 15. ožujka 2020., do isplate,

- na iznos od 236,03 EUR-a/1.778,35 kn, od 15. travnja 2020., do isplate,

- na iznos od 235,80 EUR-a/1.776,67 kn, od 15. prosinca 2020., do isplate,

- na iznos od 235,80 EUR-a/1.776,67 kn, od 15. prosinca 2020., do isplate,

- na iznos od 217,05 EUR-a/1.635,38 kn, od 15. siječnja 2021., do isplate,

- na iznos od 240,41 EUR-a/1.811,35 kn, od 15. veljače 2021., do isplate,

- na iznos od 240,41 EUR-a/1.811,35 kn, od 15. ožujka 2021., do isplate,

- na iznos od 253,51 EUR-a/1.910,06 kn, od 15. travnja 2021., do isplate,

- na iznos od 244,77 EUR-a/1.844,22 kn, od 15. svibnja 2021., do isplate,

- na iznos od 244,77 EUR-a/1.844,22 kn, od 15. lipnja 2021., do isplate,

- na iznos od 244,77 EUR-a/1.844,22 kn, od 15. srpnja 2021., do isplate,

- na iznos od 110,35 EUR-a/831,45 kn, od 15. kolovoza 2021., do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje od 15. ožujka 2020., do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. (OIB: 57509775367) isplatiti tužiteljici ĐN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana"

II/ Nalaže se tužiteljici ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, naknadi trošak postupka u iznosu od 1.500,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 20. listopada 2025. po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 26. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku posl. br. 70. Ovr- 200/20-5 od dana 06. srpnja 2020. upućena da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine nedopuštenom. 05. ožujka 2020. je putem punomoćnika pokušala podići obiteljsku mirovinu, kojom prilikom je u banci doznala da joj se od mirovine usteže iznos od 1.660,68 kn. Provjerom kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrdila je da je tuženik podnio dana 16. prosinca 2019. godine HZMO-u Zahtjev za zapljenu primanja temeljem ovršne isprave-Suglasnosti o zapljeni javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj OV-15.872/2002 od dana 22. srpnja 2002. godine, a radi naplate tražbine po Ugovoru o kreditu sklopljenim sa Zagrebačkom bankom d.d. dana 22. srpnja 2002. godine. Prema navodima tuženika, navodi, isti je sklopio ugovor sa Zagrebačkom bankom d.d. o ustupu potraživanja. Protiv označenog rješenja o ovrsi - suglasnosti o zapljeni ovjerene kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod posl. br. OV-15.872/2002 dana 22. srpnja 2002. podnijela je žalbu nakon proteka roka iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st.1. toč.11. OZ), iz razloga što isprava na temelju koje se provodi ovrha nije ovršna isprava (čl. 50.st.1. toč.1. OZ), što je tražbina tuženika/ovrhovoditelja u cijelosti namirena (čl. 50.st.1.toč.9. OZ) te što tuženik/ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv nje (čl. 50.st.1. toč. 7.). Tužiteljica prvenstveno ističe da je nastupila zastara tražbine iz suglasnosti o zapljeni od dana 18. srpnja 2002., koja suglasnost je temelj za provođenje predmetne ovrhe. Sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, navodi, sve tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Suglasnost o zapljeni br. OV-15.872/2002, ističe, ovjerena je dana 22. srpnja 2002. godine, a tuženik (ovrhovoditelj) je podnio Zahtjev za zapljenu primanja dana 16. prosinca 2019. godine. Kako je od ovršnosti isprave temeljem koje se zahtijeva zapljena do podnošenja zahtjeva tuženika proteklo više od sedamnaest godina, navodi, to je nastupila zastara tražbine iz Suglasnosti o zapljeni br. OV-15.872/2002 kao ovršne isprave, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50.st.1. toč. 11. Ovršnog zakona. Tužiteljica ističe i da je predmetni Ugovor o kreditu br. 2146810817 sklopljen dana 18. srpnja 2002. između nje i Zagrebačke banke d.d. otkazan u mjesecu listopadu 2014., kojim otkazom je preostalo eventualno potraživanje po kreditu u cijelosti dospjelo na naplatu. Kako je tuženik Zahtjev za zapljenu primanja podnio tek 16. prosinca 2019., to je sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima protekao i opći zastarni rok od 5 godina za naplatu tražbine iz Ugovora o kreditu, te je u svakom slučaju nastupila zastara tražbine po Ugovoru o kreditu sklopljenom između nje i Zagrebačke banke d.d. Tužiteljica, nadalje ističe da suglasnost o zapljeni od dana 18. srpnja 2002. s ovjerom potpisa tužiteljice po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka br. OV- 15.872/2002 nije ovršna isprava u smislu čl. 202. st.1. i 5. Ovršnog zakona, s obzirom da predmetna privatna isprava nije potvrđena kod javnog bilježnika sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu i Ovršnog zakona, a to iz razloga što je ovršni postupak po predmetnoj ovjerenoj privatnoj ispravi pokrenut 16. prosinca 2019., zbog čega nema mjesta primjeni odredaba „starog“ Ovršnog zakona, koji je bio u primjeni do stupanja na snagu odredaba Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14,55/16, 73/17). Isto tako, ističe i da je već namirila potraživanja po Ugovoru o kreditu sklopljenom sa Zagrebačkom bankom d.d. dana 22. srpnja 2002. te je tražbina po navedenom ugovoru prestala. Također, navodi, tuženik nije bio niti ovlašten tražiti ovrhu protiv nje, s obzirom da je Suglasnost o zapljeni od 22. srpnja 2002. dana isključivo Kreditoru-Zagrebačkoj banci d.d., a ne tuženiku, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 7. Ovršnog zakona. Tužiteljica ističe i da nije bila obaviještena o ustupu potraživanja. Slijedom svega navedenog, predložila je sudu da donese presudu kojom će usvojit tužbu i tuženi zahtjev, a potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Na pripremnom ročištu, koje je održano 26. travnja 2023., punomoćnica tužiteljice navela je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, s tim što preinačava tužbeni zahtjev. Nadalje, tijekom postupka navodi da u odnosu na zaprimljeni spis HZMO-a ističe da je iz istog razvidno da spisu ne prileži niti privatna isprava temeljem koje je provođena ovrha u izvorniku, pa i iz navedenog razloga nije bilo osnova za provođenjem ovrhe. U to vrijeme, bila u primjeni odredba čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona koja dozvoljava promjene na strani ovrhovoditelja, a ona je stupila na snagu tek 1. rujna 2014. (NN 93/14), a do njenog stupanja na snagu primjenjivala se odredba čl. 192. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje "Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje u glavnoj stvari, umjesto tužitelja, u parnicu može stupiti novi tužitelj, samo ako tuženik na to pristane, odnosno da ovrhovoditelj B2 Kapital nije mogao stupiti na mjesto Zagrebačke banke d.d. Osim toga, istaknula je da tuženik nije stupio na mjesto ranijeg ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d., već da je pokrenuo novi, samostalni ovršni postupak u kojem je sam dostavio ovršnu ispravu- suglasnost o zapljeni. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu da bi zastara bila prekinuta time što je Zagrebačka banka d.d. kao prethodni vjerovnik 2016. godine pokrenula postupak prodaje fiducirane nekretnine, ističe da postupak prodaje fiducirane nekretnine ne utječe na zastaru, iz razloga što vjerovnik svoje potraživanje može naplatiti samo iz založene stvari, u konkretnom slučaju fiducirane nekretnine, ali ne i iz drugih sredstava, ako je nastupila zastara. U trenutku potpisivanja Suglasnosti o zapljeni 22. srpnja 2002., ističe, na snazi je bio Ovršni zakon/96 (NN 57/96, 29/99, 42/00), a prema čl. 178. OZ/96 nije bila predviđena mogućnost da novi vjerovnik poslodavcu dostavlja ispravu iz čl.178. st.1. OZ/96 i da na temelju iste traži pljenidbu plaće. Ova mogućnost uvedena je tek odredbom čl. 202. st. 9 i 10. OZ/12 (i to Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona NN 73/2017). Predložila je financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u odnosu na navode tužiteljice da je nastupila zastara tražbine iz suglasnosti o zapljeni, da je navedena ovršna isprava jedno od sredstava osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu broj 2416810817. Nadalje, tuženik je naveo da ne spori navode tužiteljice da je predmetna tražbina uistinu dospjela na naplatu 2014. godine otkazom Ugovora o kreditu od strane prethodnog vjerovnika, Zagrebačke banke d.d., kao ni činjenicu da je predmetna tražbina osigurana fiducijarnim prijenosom prava vlasništva na nekretnini tužiteljice u korist tuženika. Međutim, navodi, Zagrebačka banka d.d. je kao prethodni vjerovnik 2016., dakle unutar općeg zastarnog roka, pokrenula postupak prodaje fiducirane nekretnine, koji se vodi kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod posl.br. OU—65/16, a koji postupak nastavlja voditi B2 Kapital. Navedenim je, navodi, sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima došlo do prekida zastare te s obzirom da navedeni postupak nije okončan, ista nije počela teći iznova. Stoga je, navodi, razvidno da su navodi tužiteljice kako je nastupila zastara tražbine iz predmetne ovršne isprave u cijelosti neosnovani. Tuženik nadalje napominje da je sukladno odredbi čl. 336. st. 4. u svezi sa čl. 297. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV), ovlašten zahtijevati namirenje tražbine kako iz vrijednosti fiducirane nekretnine, tako i iz imovine dužnika. U odnosu na navode tužiteljice da predmetna suglasnost o zapljeni nije ovršna isprava, ističe da je odredbom čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (dalje u tekstu: OZ) propisano sljedeće: na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Nadalje, navodi da je odredbom čl. 53. OZ-a izričito propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Naime, žalbeni razlog da isprava na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno nije ovršna isprava, određen je st. 1. toč. 1. predmetnog članka, slijedom čega proizlazi da sud o istome ne može raspravljati u ovom parničnom postupku. Također, navodi, odredbom čl. 178. st. 1. OZ/96, koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne suglasnosti o zapljeni, propisano je sljedeće: dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi. Dakle, ističe, predmetna Suglasnost o zapljeni predstavlja ispravu koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, što znači da je temeljem iste vjerovnik ovlašten zatražiti namirenje svoje tražbine od poslodavca (u ovom slučaju HZMO). Tuženik, nadalje navodi da je dana 6. srpnja 2018. sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopio Ugovor o prijenosu prava i tražbina, ovjeren od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OV—8080/2018 dana 06. srpnja 2018., čime je predmetno potraživanje sa svim osiguranjima prešlo na B2 Kapital d.o.o., sada tuženika.

2.1. Tijekom postupka tuženik je naveo je da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te da u odnosu na zaprimljeni dopis HZMO-a od 8. veljače 2023. ističe kako je jasno da je HZMO sa računa tužiteljice prisilno ustegnuo iznos od 20.524,62 kune, što ne spori, međutim ističe da je iz njegova zahtjeva, koji prileži spisu, razvidno kako je on, kao ovrhovoditelj od HZMO-a tražio naplatu duga, koji je na dan 11. prosinca 2019. iznosio 20.524,62 kune, uvećanog za zakonske zatezne kamate i troškove koje teku na iznos glavnice i troškova od 12. prosinca 2019., do isplate. Dakle, navodi, jasno je kako HZMO još uvijek nije u cijelosti postupio po zahtjevu, odnosno nije izvršio oplate iznosa daljnje zakonske zatezne kamate koja teče na iznose glavnice i troškova od 12. prosinca 2019. do isplate, sve sukladno zahtjevu od 11. prosinca 2019., prema čemu tuženikovo potraživanje još uvijek nije u cijelosti podmireno. Tuženik se protivio financijsko-knjigovodstvenom vještačenju.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao zaključak Ovr-200/20 (list spisa 5), Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina (list spisa 14-20), zapisnik o priopćenju s potvrdom, zapisnici – otkaz kredita, nalog za odašiljanje otkaza ugovora o kreditu, otkaz kredita, izvadak iz poslovnih knjiga (24-33), zapisnik o priopćenju s potvrdom, zapisnik - otkaz kredita, nalog za odašiljanje otkaza ugovora o kreditu i otkaz kredita(42-47), zahtjev za zapaljenu primanja Ov-1587/2002 (list spisa 51-52, 87-88), dopis HZMO-a od 25. svibnja 2023. (list spisa 53-54), dopis HZMO-a od 29. svibnja 2023. (list spisa 55-73)izvadak iz poslovnih knjiga (list spisa 89), Obavijest o ustupu tražbina (list spisa 90), Suglasnost o zapljeni (list spisa 91-92), Ugovor o ustupu i prijenosu prava tražbina (93-99), dopis HZMO-a od 16.1.2025. (list spisa 104). Sud je izvršio uvid u priklopljeni spise ovog suda Ovr-200/2020, te u spise HZMO-a 111132 i 260018..

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem financijsko – knjigovodstveno vještačenje jer se na temelju materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu može utvrditi je li predmetni dug tužiteljice otplaćen i u kojem iznosu, a osim toga, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan pa nije bilo potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

4. Tužiteljica je na pripremnom ročištu preinačila tužbeni zahtjev navodeći da se tijekom postupka tuženik u cijelosti naplatio, te je preinačila tužbeni zahtjev na način da je tražila i povrat naplaćenih iznosa, a tuženik se protivio navedenoj preinaci.

4.1. Odredbom čl. 56. st. 1. OZ-a propisano je da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. OZ-a provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

4.2. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 56. st. 1. OZ-a, odnosno da je tužiteljica podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi iz čl. 52. OZ-a, te da je prije zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu preinačio tužbeni zahtjev iz razloga jer se tuženik (ovrhovoditelj) naplatio u ovršnom postupku, a tužitelj osporava osnovanost naplate, sud je sukladno čl. 56. st. 1. OZ-a dopustio preinaku tužbe, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke rješenja

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenos zaplijenjenih sredstava s njezine mirovine, a koja ovrha/ustega se provodi temeljem suglasnosti o zapljeni, na kojoj je tužiteljičin potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj OV- 15.872/2002 od dana 22.07.2002.godine.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik, kao cedent Zagrebačke banke d.d., podnio HZMO-u zahtjev za provedbu ustega na mirovini tužiteljice po osnovi Suglasnosti o zapljeni javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj OV-15.872/2002 od dana 22. srpnja 2002.

8. Među strankama je sporno je li nastupila zastara tražbine, je li Suglasnost o zapljeni javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj OV-15.872/2002 od dana 22. srpnja 2002. ovršna isprava, te je li tuženik mogao podnijeti zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedene suglasnosti.

9. Iz zaključka Ovr-200/20 (list spisa 5) proizlazi da je ovršenica SN upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno zahtjeva za izravnu naplatu od 16. prosinca 2019. kojom se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine na temelju Suglasnosti o zapljeni javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, Ov-15.872/2002 od 22. srpnja 2002.

10. Iz Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina (list spisa 14-20) proizlazi da je sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i B2 Kapitala d.o.o. 6. srpnja 2018., te da je predmetom navedenog ugovora bio prijenos tražbine Zagrebačke banke d.d. prema dužniku ĐN, te da se prenose i sve novčane tražbine s osnove Ugovora o kreditu u sporedna prava uključujući i prava i tražbine Zagrebačke banke s osnove fiducijarnog prijenosa i suglasnosti za zapljenu primanja koja osiguravaju novčane tražbine temeljem Ugovora o kreditu.

11. Iz zapisnika o priopćenju s potvrdom, zapisnici – otkaz kredita, nalog za odašiljanje otkaza ugovora o kreditu, otkaz kredita, izvadak iz poslovnih knjiga (24-33) proizlazi da je Zagrebačka banka d.d. tužiteljici putem javnog bilježnika izvršila dostavu "Otkaza kredita" i to 28. listopada 2014. Nadalje, iz zapisnika koji sadrži priopćenje koje će se uputiti tužiteljici od 28. listopada 2014. proizlazi da je priopćenje sadržaja da se tužiteljici otkazuje Ugovor o kreditu broj 376/02 broj partije 7101322378, sklopljenog 18. srpnja 2002., a iz razloga jer dospjela tražbina nije podmirena, te preostali iznos kredita dospijeva danom odašiljanja otkaza ugovora o kreditu.

12. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga od 22. listopada 2014. proizlazi da ukupna tražbina Zagrebačke banke d.d. prema tužiteljici iznosi 6.266,20 EUR-a.

13. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. veljače 2023. proizlazi da je zavod provodio ustegu na mirovini tužiteljice a temeljem zahtjeva za zapljenu primanja Ov-15872/2002 od 11. prosinca 2019. na ime dospjelog duga u iznosu od 20.524,62 kn. i od veljače 2020. do kolovoza 2021.

14. Iz zahtjeva za zapaljenu primanja Ov-15.872/2002 (list spisa 51-52, kao i na 87- 88) proizlazi da je upućen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od strane tuženika 11. prosinca 2019., te da dospjeli dug na dan 11. prosinca 2019. iznosi 20.524,62 kn, glavnica i troškovi uvećavaju se za zakonom propisanu zateznu kamatu koja teče sve do potpune isplate, te mole da se zaplijeni navedeni iznos.

15. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. svibnja 2023. (list spisa 53-54) proizlazi da je navedeni dopis HZMO uputio Odvjetničkom društvu Hanžeković &partneri d.o.o., u kojem je naveo da u vezi zahtjeva ovdje tuženika da izvrše ustegu preostalog iznosa potraživanja koji se odnosi na pripadajuću zakonsku zateznu kamatu da je zavod 11. prosinca 2019. primio zahtjev za zapljenu primanja i to Izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem dospjelog duga na dan 11. prosinca 2019. i to glavnica 1.866,34 eura, zatezna kamata 859,76 eura, ostala potraživanja 250,00 kn, odnosno ukupan iznos od 20.524,62 kn. Nadalje, naveli su da je radi nastavka provedbe ovrhe potrebno da im se dostavi konačan obračun kamata.

16. Iz obavijesti o ustupu tražbina od 4. rujna 2018. proizlazi da je Zagrebačka banka d.d. obavijestila tužiteljicu da je njezina tražbina u iznosu od 1.866,34 EUR-a glavnice, kamata u iznosu od 1.296,58 Eura i 1.250,00 kn troškoca prenesena B2 Kapitalu d.o.o.

17. Iz Suglasnosti o zapljeni od 18. srpnja 2002. (list spisa 66) proizlazi da je navedenu suglasnost dala ĐN kojom je ovlastila kreditora Zagrebačku banku d.d. da radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu br.2146810817 sklopljenog dana 18. srpnja 2002. između kreditora i korisnika kredita da zaplijeni do 1/3 plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja. Navedena suglasnost ima pravni učinak rješenja o ovrsi (čl. 178. st. 1. OZ-a) i obvezuje sve pravne i fizičke osobe kod kojih ostvaruje novčana primanja. Trajanje suglasnosti da se proteže na neodređeno vrijeme, do potpunog namirenja tražbine Kreditora iz Ugovora o kreditu i ne može se opozvati prije namirenja tražbine kreditora. Navedena suglasnost je u izvorniku.

18. Iz priklopljenog spisa ovog suda broj Ovr-200/2020 proizlazi da je tužiteljica kao ovršenica podnijela žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe protiv rješenja o ovrsi – suglasnosti o zaplijeni javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj OV-15.872/2002 od 22. srpnja 2002. i to iz slijedećih razloga- jer je nastupila zastara tražbine (čl. 50. st. 1. toč. 11.OZ-a), što isprava na temelju koje se provodi ovrha nije ovršna isprava (čl. 50. st. 1. toč.1. OZ-a), što je tražbina ovrhovoditelja u cijelosti namirena (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a), te jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a), te je zaključkom ovoga suda broj Ovr-200/20-5 od 6.srpnja 2020. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

19. Uvidom u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 111132 i 260018 proizlazi da je na mirovini tuženika bilo više obustava a radi naplate tražbina od strane više vjerovnika, pa tako i od strane tuženika.

20. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio:

- da je tuženica 18. srpnja 2002. dala Zagrebačkoj banci d.d. Suglasnost o zaplijeni i to 1/3 plaće, mirovine, i drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja, a radi namirenja tražbine tuženika, a temeljem Ugovora o kreditu broj 2146810817 sklopljenog 18. srpnja 2002. između tužiteljice kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d. kao kreditora.

- da je Suglasnost o zaplijeni od 18. srpnja 2002. ovjerena kod Javnog bilježnika Mirjane Borić broj OV-15.872/2002 od 22. srpnja 2002.,

- da je Zagrebačka banka d.d. protiv tužiteljice pokretala postupke radi naplate svoje tražbine, i to da je 10. veljače 2016. Javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka podnijela zahtjev za prodaju nekretnine, i to nekretnine kojom je fiducijarnim osiguranjem osigurana tražbina Zagrebačke banke d.d. iz Ugovora o kreditu broj 2146810817 od 18. srpnja 2002.,

- da je temeljem Suglasnosti o zapljeni od 18. srpnja 2002. tuženik 16. prosinca 2019. podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zahtjev za izravnu naplatu, odnosno zapljenu 1/3 mirovine tužiteljice,

- da je 28. listopada 2014. Ugovor o kreditu otkazan od strane Zagrebačke banke d.d.,

- da je Zagrebačka banka d.d. Ugovorom o ustupu tražbina od 4. rujna 2018. prenijela prava i tražbine i po predmetnom Ugovoru o kreditu na B2 Kapital d.o.o., a o čemu je obaviještena tužiteljica.

21. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženikovo potraživanje zastarjelo, dok tuženik navodi da Suglasnost o zaplijeni od 18. srpnja 2002. ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

22. Tuženik u postupku izravne naplate pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje svoje potraživanje potražuje temeljem Suglasnosti o zaplijeni od 18. srpnja 2002., a koju suglasnost je dala tužiteljica Zagrebačkoj banci d.d., i koja suglasnost je ovjerena kod Javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka OV-15.872/2002 od 22. srpnja 2002.

22.1. U vrijeme kada je tužiteljica dala Suglasnost o zaplijeni ovjerenu kod Javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, 18. srpnja 2002., na snazi je bio Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. u nastavku: OZ/96).

22.2. Nadalje, odredbom čl. 178. OZ/96, koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne suglasnosti o zapljeni, propisano je sljedeće: dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi.

23. Prije svega potrebno je reći da je Suglasnost o zapljeni od 18. srpnja 2002. sastavljena i ovjerovljena u vrijeme važenja OZ/96 a gdje sukladno odredbi čl. 178. st. 1. OZ/96 dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća/mirovina, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima značaj pravomoćnog rješenja o ovrsi.

23.1. Nadalje, čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 67/08., u nastavku: ZID OZ) izmijenjena je odredba čl. 178. st. 1. OZ-a na način da se od stupanja na snagu tog zakona zahtijeva da Suglasnost o zaplijeni plaće bude potvrđena, a ne samo ovjerena od strane javnog bilježnika. Međutim, navedena odredba čl. 16. prema odredbi čl. 26. ZID OZ/2008 neće se primjenjivati na isprave o suglasnosti o zaplijeni ovjerene prije stupanja na snagu tog Zakona. Kako je u konkretnom slučaju sporna Suglasnost ovjerena od strane javnog bilježnika 18. srpnja 2002., dakle prije stupanja na snagu ZID OZ, navedena izmjena se ne odnosi na predmetnu suglasnost, već se primjenjuju odredbe koje su do tada važile.

23.2. Odredbom čl. 21. st. 1. toč. 3. i 4. OZ, propisano je: „Ovršne isprave jesu: (…) 3. ovršna javnobilježnička isprava, 4. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.“ Nadalje, odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93 i 29/94 - dalje: ZJB) propisano je da je javnobilježnički akt izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje, a prema st. 6. isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika. U konkretnom slučaju utvrđeno da je u predmetnoj suglasnosti upravo sadržana izjava obveznika da se može neposredno provesti zapljena i na njoj je potpis obveznika ovjeren kod javnog bilježnika (list spisa 66).

23.3. Obzirom da predmetna Suglasnost zadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju te isprave može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha te da je javni bilježnik na njoj ovjerio potpis dužnika ista sukladno čl. 178. st.1. OZ/96 predstavlja javnobilježnički akt s učincima pravomoćnog rješenja o ovrsi te se na nju primjenjuje desetogodišnji desetogodišnji zastarni rok iz čl. 379. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,

1 0

91/96, 112/99 i 88/01., u nastavku: ZOO/91), a ista odredba je sadržana i u odredbi čl. 24. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO).

24.1. Također, potrebno je reći da zastara ne teče od potpisivanja Suglasnosti o zaplijeni od 18. srpnja 2002., jer zastara ne može početi teći prije dospjelosti tražbine, a to je, prema utvrđenjima od Otkaza ugovora o kreditu, odnosno od 28. listopada 2014. (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-581/2024-2 od 1. listopada 2024.).

25. Imajući na umu sve navedeno, a osobito da se na konkretan slučaj primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 379. ZOO/91, a koji je počeo teći 28. listopada 2014., prema ocjeni ovoga suda u vrijeme podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu, odnosno ustegu sredstava od 11. prosinca 2019., tražbina tuženika prema tužiteljici nije zastarjela jer nije protekao desetogodišnji zastarni rok, a i tuženik je na temelju predmetne suglasnosti imao pravo zahtijevati zapljenu mirovine tužiteljce (a kako je to prethodno obrazloženo). Slijedom navedenog, nije osnovan tužiteljicin razlog zbog kojega je i podnosila žalbu nakon proteka roka, odnosno razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 11. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ).

26. Nadalje, potrebno je reći da i u slučaju da se na konkretni slučaj primjenjuje opći zastarni rok, da niti u tom slučaju nije nastupila zastara tražbine, jer je došlo do prekida zastare podnošenjem od strane tuženika Zahtjeva za prodaju nekretnine (osigurane fiducijarnim vlasništvom) 2016. i to Javnom bilježniku Mirjani Borić (priklopljeni spis Ov-65/16), a koji postupak nije obustavljen niti dovršen, odnosno isto ne proizlazi iz priklopljenog spisa niti je tužiteljica predlagala dokaze radi utvrđenja navedenoga.

27. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka isticala i da tuženik ne može podnijeti zahtjev za izravnu naplatu jer je tužiteljica Suglasnost dala Zagrebačkoj banci d.d., a ne tuženiku. Naime, tuženik je dostavom Ugovora o ustupu tražbine dokazao da je tražbina Zagrebačke banke d.d. prema tužiteljici prešla na njega sa svim pravima, te tražbine Zagrebačke banke s osnove fiducijarnog prijenosa i suglasnosti za zapljenu primanja koja osiguravaju novčane tražbine temeljem Ugovora o kreditu, a Zagrebačka banka d.d. je obavijestila tužiteljicu o navedenom ustupu. Slijedom navedenoga, tuženik je bio ovlašten zahtijevati ispunjenje tražbine temeljem predmetne suglasnosti, pa stoga nije osnovan tužiteljicin razlog zbog kojega je i podnosila žalbu nakon proteka roka, odnosno razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

28. Isto tako, tužiteljica nije dokazala da je tražbina tuženika prema tužiteljici namirena prije pokretanja predmetne ovrhe, odnosno zaplijene na mirovini ovršenice (niti navedeno proizlazi iz spisa Javnog bilježnika Mirjane Borić broj Ov-65/2016), pa nije osnovan niti razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

29. Nadalje, nije u pravu tužiteljica kada navodi da predmetna suglasnost o zaplijeni nije dostavljena Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, jer suprotno proizlazi iz dopisa i priloga Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koje su sudu dostavili 27. svibnja 2023, a osim toga isti su dostavili i izvornik navedene suglasnosti (list spisa 66).

1 1

30. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev nije osnovan pa nije osnovan niti tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka. S obzirom na sve navedeno, odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

31. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška postupka. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 11. siječnja 2023., 26. travnja 2023., 4. prosinca 2024. i 18. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastav podneska od 17. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.200,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.500,00 EUR-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

Osijek, 20. listopada 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika