REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1237/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Bilić-Prcić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josipa Jankovića i Mate Burazina, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-393/2018-83 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu - točka I. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-393/2018-83 od 16. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Tuženik SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , dužan je tužiteljici AL iz [adresa], isplatiti iznos od 45.399,69 kuna odnosno 5.423,01 EUR-a, te joj isplatiti i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.169,22 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkom društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj za dio potraživanja u iznosu od 602,56 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim dijelom.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prilikom donošenja predmetne presude počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ne sadrži dovoljno obrazloženja o odlučujućim činjenicama. To stoga što sud nije adekvatno objasnio na temelju kojih razloga smatra da je štetni događaj nastao na način na koji ga opisuje tužiteljica, niti je jasno obrazloženo zašto je kao relevantan i meritoran dokaz prihvaćen samo zapisnik Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od 31. ožujka 2015., zanemarujući pritom druge relevantne dokaze. Tvrdi da činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nemaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze prvostupanjski sud nije pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku, a posebno činjenicu sukoba između supruga tužiteljice ML i tuženika (da je ML tražio od tuženika da posiječe drva u vrijednosti od 10.000 eur i da mu tu vrijednost isplati u gotovini a sve bez znanja tužiteljice i drugih suvlasnica) koji sukob je razlog pokretanja predmetnog postupka kao i okolnost da je tužiteljica već pokretala postupak protiv tuženika u predmetu Kov-344/2015 u kom je tvrdila da joj je otuđeno 1200 m[3] drveta, a koji postupak prenesen na Općinski kazneni sud u Zagrebu pod brojem K-2161/2016, te je postupak konačno obustavljen. Ukazuje da tužiteljica u ovom predmetu mijenja količinu drva sada na iznos od 530 m[3] (hrast, trešnja i ogrjev), pa tuženik tvrdi da u navodima tužiteljice postoje kontradiktornosti i otvara se pitanje manipulacije podacima. Obim eventualne štete (koliko kubika pripada tehničkom drvetu, koliko ogrjevu, a koliko otpadu) nije utvrđen na način kako je to predlagao vještak Juraj Sertić. I očevid koji je u predmetu obavljen u nazočnost vještaka Jurja Sertića, proveden je s velikim vremenskim odmakom od nastanka štete, a što je uvelike otežalo, a gotovo i onemogućilo objektivno utvrđenje činjenica jer su panjevi u međuvremenu propali, terenski uvjeti su se promijenili te je na čitavoj površini izvršena nova doznaka svih preostalih stabala. Smatra da je sud nekritički ocijenio iskaze svjedoka, jer da su njihova saznanja očigledno nepotpuna i nedovoljna. U nastavku svoje žalbe ponavlja tvrdnje iznijete tijekom postupka te posebno navodi da nije posjekao svu drvnu masu koja mu je doznačena, već se to radi o postotcima od 85%. Također, da iz obrazloženja nije vidljivo odbijanje preostalog tužbenog zahtjeva tužitelja. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu važi, presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje, ali pred drugim sucem pojedince. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u iznosu od 6.025,57 eur, koja joj je nastala neovlaštenom sječom drvne mase na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], Šuma [adresa] u [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

6. Pritom, među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u 5/12 dijela, dok su druge suvlasnice GL u 2/12 dijela i FL (kao nasljednica RL) u 5/12 dijela. Nesporno je i da je tužiteljica s ostalim suvlasnicama u formi Izjave od 29. listopada 2013. (ovjerene kod javnog bilježnika) - koju izjavu tužiteljica smatra kupoprodajnim ugovorom, dozvolila tuženiku sječu i prodaju drvne mase u količini od 800 m[3] , za cijenu od 110.000,00 kn, koja cijena je tužiteljici isplaćena sukladno njenom suvlasničkom omjeru predmetne nekretnine (42%), kao i da je 7. srpnja 2015. tužiteljica sačinila Izjavu temeljem koje je zabranila tuženiku ulazak u šumu i bilo kakve radnje oko šume - sječu, koju Izjavu smatra raskidom sklopljenog ugovora s tuženikom.

6.1. Među parničnim strankama i nadalje je sporno da li je tuženik u vremenskom periodu do otkaza sklopljenog ugovora (kojim mu je dozvoljena sječa drvne mase u količini od 800 m[3] ) posjekao više drvne mase za cca 180 m , a nakon otkaza istoga ugovora daljnjih 350 m[3] , odnosno da li je tuženik neovlašteno posjekao više drvne mase od dogovorenoga u iznosu od 530 m[3] , pa posljedično, da li postoji njegova obveza tužiteljici naknaditi štetu u cijeni posječene drvene mase, a sve razmjerno njenom suvlasničkom udjelu na predmetnoj nekretnini.

7. Odlučujući o tim spornim sud prvoga stupnja je ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP) i to materijalne dokumentacije koja prileži predmetu – prvenstveno Zapisnika Ministarstva poljoprivrede, Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije, Službe Inspekcije, Ispostave Karlovac od 11. lipnja 2014., Zapisnika - Službene bilješke od 4. lipnja 2014. sastavljenog po višem šumarskom inspektoru KL kao i zapisnika o očevidu Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od 31. ožujka 2015., iskaza saslušanih svjedoka (supruga tužiteljice ML, LL i ZL - čijim iskazima u onom bitnom sud poklanja vjeru) i stranaka - tuženika čijem iskazu sud ne poklanja vjeru smatrajući ga danim isključivo u pravcu otklanjanja svoje odgovornosti, te osnovnog nalaza i mišljenja vještaka Ivana Grnčića i njegovih dopuna koje je dao sukladno istaknutim prigovorima tužiteljice na osnovni nalaz - a kog u osnovom prihvaća kao objektivan i stručan, zahtjev tužiteljice djelomično je prihvatio kao osnovan, te je tuženiku naložio da tužiteljici razmjerno njenom suvlasničkom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], isplati štetu u iznosu od 5.423,01 eur, na ime sječe drvne mase u obimu većem od ugovorenog i dozvoljenog.

7.1. To stoga što je sud temeljem gore navedenih dokaza utvrdio da je tuženik s rušenjem stabala započeo na temelju prethodnog dogovora i suglasnosti tužiteljice i ostalih suvlasnika nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], ali je pritom posjekao 171 stablo bukve i dva stabla hrasta više od izvršene doznake (za sječu je od strane nadležne Šumarije doznačena količina od 873,46 m[3] dana 14. kolovoza 2013.) a što predstavlja štetu u visini od 108.094,50 kn / 14.346,61 eur, koji iznos razmjerno suvlasničkom dijelu tužiteljice daje iznos od 6.025,57 eur, a koji iznos je potom umanjen za 10% (u tom omjeru dolazi do oštećenja i izvaljivanja stabala koja nastaju prilikom rušenja), te je konačno tužiteljici priznata štetu u iznosu od 5.423,01 eur, koju joj je tuženik dužan naknaditi s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

8. Takva odluka suda prvoga stupnja u bitnom dijelu pravilna je i zakonita.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

8.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogle ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, to nije osnovan niti taj žalbeni razlog.

8.3. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija, na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo dovoljno jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

8.4. Prema odredbi članka 220. stavak 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je u predmetnom slučaju upravo na taj način i postupio, izveo je sve dokaze bitne za odluku u predmetu, dao je ocjenu izvedenih dokaza, a nezadovoljstvo tuženika činjenicom da sud nije prihvatio sve njegove dokazne prijedloge, ne čini predmetnu presudu nepravilnom i nezakonitom, jer je sud očito pravilno ocijenio da valjanu odluku može donijeti temeljem provedenih dokaza.

8.5. Sud je prilikom donošenja svoje odluke, suprotno žalbenim navodima tuženika ocijenio okolnosti na koje je isti ukazivao tijekom postupa a ponavlja ih i u svojoj žalbi i to činjenicu sukoba između njega i supruga tužiteljice, ML, kao i činjenicu vođenje kaznenog postupka koji je tužiteljica bila pokrenula protiv tuženika. Sud je svoju ocjenu tih činjenica valjano obrazložio, a nezadovoljstvo tuženika izvedenom ocjenom tih dokaza, kao i činjenicom da sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika koga je ocijenio neobjektivnim i danim isključivo u pravcu otklanjana svoje odgovornosti, ne čini činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđenim.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je prilikom utvrđivanja količine posječene drvne mase pošao od sadržaja zapisnika Ministarstva poljoprivrede, Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije, Službe Inspekcije, Ispostave Karlovac od 11. lipnja 2014., kao i Zapisnika o očevidu Policijske uprave karlovačke, Policijska postaja Duga Resa od 31. ožujka 2015., jer se radi o javnim ispravama koje su sačinjene na traženje tužiteljice u vrijeme kada je po prijavi tužiteljice nastala predmetna šteta, a pravilnost i objektivnost utvrđenog tim ispravama nije dovedena u pitanje (sukladno članku 230. stavak 3. ZPP dopušteno dokazivati protivno odnosno da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena). Upravo iz sadržaja tih isprava proizlazi – posebno iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave karlovačke, Policijska postaja Duga Resa od 31. ožujka 2015., Zapisnika - Službene bilješke šumarskog inspektora KL od 4. lipnja 2014., te posebnog izvješća Policijske postaje Duga Resa od 1. travnja 2015. (koje je sačinjeno za potrebe predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, koji prileži ovome predmetu) da je na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice u spornom vremenskom periodu posječeno više stabala od onih koja su doznačena od strane šumarije Duga Resa, i to u količini od 171 stablo bukve i dva stabla hrasta (količina veća od doznačene), a te činjenice proizlaze i iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke Ivana Grginčića, koji je isti dao po prigovorima tužiteljice na njen osnovni nalaz. Naime, vještak Grginčić je prilikom davanja svog nalaza i mišljenja odnosno njegovih dopuna pošao upravo od sadržaja prethodno navedenim isprava, koje isprave i po poravnom stavu ovoga suda drugoga stupnja na objektivan način, prikazuju ono sporno, i to da je tuženik u utuženom vremenskom periodu neovlašteno posjekao više drvne mase od dogovorenoga i doznačenog.

9.1. Obzirom na tako utvrđenu količinu više posječene drvne mase od dogovorene i doznačene, vještak je dao obračun količine tehničkog i ogrjevnog drveta, jednako kao i otpada, svojim dopunskim nalazom koji prileži stranici 204 do 205 spisa, pa se ne može kao osnovan prihvatiti žalbeni navod tuženika da procijenjena količina vrijednosti više posječene drvne mase nije pravilno utvrđena.

9.2. Sadržaj nalaza i mišljenja vještaka Grginčića otklanja tvrdnju tuženika da je tužiteljica manipulirala podacima o spornoj količini drvne mase, jer iz stanja predmeta proizlazi da je tužiteljica svoj zahtjev konačno i uskladila s utvrđenim od strane vještaka šumarke struke koji je vještačio za potrebe ovoga postupka.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima isti ukazuje da je sud zanemario činjenicu – na koju da ukazuje i vještak šumarske struke Ivan Grginčić i koja da jasno proizlazi iz zapisnika inspektora KL, i to da nije posjekao više doznačenih stabala od onih koja su doznačena od strane Hrvatskih šuma, već 85% istih, pa da bi se u stvari radilo o oštećenju tuženika a ne tužiteljice, valja reći da ta tvrdnje tuženika iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno (u postotku na koji se tuženik poziva) ne proizlazi. Točno je da iz Zapisnika - Službene bilješke sačinjene po inspektoru KL proizlazi da je na licu mjesta zatečeno stanje po kojem je cca 65% od doznačene drvne mase već posječeno i izvezeno na livadu ispred šume, međutim isti konstatira da tako zatečena količina posječene drvne mase ne odgovara posječenoj količini drvne mase u šumi, pa zaključuje da je dio posječene mase već odvezen. Upravo zbog tih okolnosti proveden je nadzor od strane nadležnog Ministarstva, kojom prilikom je utvrđeno (zapisniku Službe o inspekcijskom nadzoru od 11. lipnja 2014.) da od ukupne količine koja je doznačena, u trenutku nadzora posječeno je 85% doznačenih stabala, a masa koja je izvučena na livadu ispred šume ne odgovara posječenoj količini, jer je „gro posječene drvne mase već odvezen“, i to sve bez zahtjeva za izdavanjem popratnice i obilježavanjem režijskim čekićem od strane šumarije Duga Resa, a koja utvrđenja ukazuju, što je konstatirano istim Zapisnikom, da je takvo postupanje ovdje tuženika „protivno članku 31. st. 1 Zakona o šumama i dovodi u sumnju da se gdin. SL bavi nedozvoljenom trgovinom, odnosno radom na „crno“. Sve gornje okolnosti sud prvoga stupnja imao je u vidu prilikom donošenja predmetne odluke, te okolnosti je analizirao, a nezadovoljstvo tuženika takvom analizom, odnosno tuženikova drugačija ocjena tih dokaza, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude.

11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je vještačenje u ovom predmetu trebalo provesti na način kako je to opisao vještak Juraj Sertić, valja reći da se radi o osobi vještaka koja je prvotno bila imenovana u ovom predmetu za vještaka šumarske struke, osobi koja je obavila očevid na licu mjesta i predložila metodu vještačenja spornih okolnosti. Međutim, radi se i o osobi vještaka koji je na vlastiti zahtjev razriješen vještačenja u predmetu rješenjem suda prvoga stupnja od 19. siječnja 2023., a za osobu vještaka šumarske struke rješenjem suda od 23. siječnja 2023. imenovan je Ivan Grginčić, čiji zadatak je određen istim rješenjem. Na to rješenje tuženik nije imao primjedbi, odnosno u ostavljenom roku nije ga pobijao, pa sada s uspjehom ne može tvrditi da vještačenje sporne štete nije obavljano pravilnom metodom.

12. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da je tuženik u spornom vremenskom periodu posjekao veću količinu drvne mase od dogovorenog i doznačenog, pa je slijedom navedenoga dužan tužiteljici isplatiti štetu (članak 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO)) razmjerno njenom suvlasničkom udjelu na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 5.423,01 eur, na koji iznos zatezna kamata ima teći od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

12.1. Ovdje se posebno ističe, da je svoj zahtjev tužiteljica konačno postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka šumarske struke, a iz obrazloženja presude, jasno je s kojim djelom zahtjeva po visini je tužitelj odbijen kao neosnovan.

13. Odluka suda prvoga stupnja po osnovu pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP, a po visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.).

14. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmete odluke.

15. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 20. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić