REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-982/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. DĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Krešimira Škarice & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1241/2022-47 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem u cijelosti kao neosnovane žalbe tuženika te djelomičnim uvažavanjem kao osnovane, a u preostalom dijelu odbijanjem kao neosnovane žalbe tužitelja, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-

1241/2022-47 od 24. travnja 2025. se:

- potvrđuje u odnosu na točku I. i III. izreke,

- preinačuje u odnosu na točku II. izreke, na način da se nalaže tuženiku da tužitelju TĐ isplatiti daljnju imovinsku i neimovinsku štetu (pored one u iznosu od 320,00 eur) u iznosu od 192,00 eur, s zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana,

- potvrđuje u preostalom dijelu točke II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja TĐ za isplatom iznosa od 128,00 eur kao neosnovan,

- preinačuje u odnosu na točku IV. izreke, na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici DĐ isplatiti daljnju imovinsku štetu (pored one u iznosu od 746,75 eur) u iznosu od 447,66 eur, s zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke IV. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice DĐ za isplatom iznosa od 298,44 eur kao neosnovan,

- preinačuje u odnosu na točku V. izreke (očitom omaškom u pisanju označena kao točka IV. izreke) na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljima daljnji trošak parničnog postupka (pored onog u iznosu od 1.909,53 eur) u iznosu od 798,00 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove žalbe u iznosu od 250,00 eur u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva tužitelji odbijaju, kao neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti prvotužitelju TĐ iznos od 320,00 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev prvotužitelja TĐ za isplatom iznosa od 646,70 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti drugotužiteljici DĐ iznos od 746,10 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev drugotužiteljice DĐ za isplatom iznosa od 746,09 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu 1.909,53 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju tužitelji u odnosu na točku II., IV. i V. (u izreci presude očitom omaškom u pisanju označnom kao točka IV.) izreke, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredbi parničnoga postupka. Smatraju da je sud pogrešno postupio kada je zaključilo da su za predmetnu prometnu nezgodu odgovorni vozač vozila osiguranika tuženika i vozač vozila marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) – treći sudionik, u omjeru svaki od 50%, već tvrdi da je upravo osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za predmetnu nezgodu i njene posljedice. Ističu da je opasnu prometnu situaciju u predmetnom slučaju izazvao osiguranik tuženika nepropisnom vožnjom odnosno lošom procjenom da se može prestrojiti u drugu traku bez opasnosti za druga vozila koja se istom kreću, a krivnja trećeg sudionika sastoji se samo u tome što pravilnom procjenom i adekvatnom vožnjom nije uspio izbjeći štetne posljedice koje su iz te opasne prometne situacije proizašle. Tvrde da je obzirom na provedene dokaze trebalo utvrditi da ne postoji suodgovornost trećeg sudionika za predmetnu nezgodu. Kako je pogrešno utvrđen doprinos, nepravilna je odluka o visini zahtjeva tužitelja kao i odluka o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u odnosu na točku I., III. i V. izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je do predmetne prometne nezgode nije došlo zbog nepropisnog postupanja osiguranika tuženika već isključivo zbog nepropisnih postupaka drugog sudionika u prometu, vozača vozila marke Mercedes, reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Navodi, da čak i kada bi postojala krivnja na strani osiguranika tuženika, da je opet odluka suda o omjeru suodgovornosti tuženika obuhvaćena pogrešnom primjenom materijalnog prava, obzirom da glavni i dominantni uzrok u nastanku predmetne štete i njenom opsegu leži u okolnosti da se vozač vozila Mercedes kretao brzinom za čak 26,3 km/h većom od najveće dozvoljene, tj. brzinom od 76,3 km/h u Zagrebu po kolniku Maksimirske ceste, u nailasku na vozila koja stoje u koloni, te je upravo zbog kretanja takvom brzinom i trakom kojom se nije smio kretati, naletio je na vozilo osiguranika tuženika i istog opet zbog navedene brzine silovito odbacio naprijed na druga vozila, među kojim i na vozilo tužitelja. S druge strane, radnja prestrojavanja osiguranika tuženika u desnu prometnu traku minimalnom brzinom, iz razloga što je mislio da se ispred njega dogodio sudar i da se provodi policijski očevid, ni na koji način, sama po sebi, ne bi ugrozila druge sudionike u prometu niti bi zbog nje došlo do predmetnog štetnog događaja i štete. Stoga smatra da i u slučaju da postoji krivnja na strani tuženika ista je u daleko manjem omjeru od krivnje vozača Mercedesa, te bi u tom slučaju bilo ispravno ocijeniti da je osiguranik tuženika kriv za nastalu štetu u omjeru od 20% a vozač Mercedesa u omjeru od 80 %. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da ime tuženik naknadi štetu koja je za njih nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 16. svibnja 2020., u Zagrebu, na Maksimirskoj cesti kod kućnog broja [ulični broj], tvrdeći da je istu prouzrokovao osiguranik tuženika LĐ, upravljajući osobnim automobilom marke „BMW serija 4“ registarskih oznaka [registarska oznaka].

6.1. Naime, tužitelj TĐ tvrdi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku Srećku Vuletiću, istu potražuje svojim podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 9. listopada 2024. (str. 131 do 133 spisa) u ukupnom iznosu od 757,68 eur, te imovinsku štetu i to tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 209,02 eur, sve to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. srpnja 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Obzirom je tužiteljica DĐ vlasnica osobnog vozila kojim je tužitelj TĐ upravljao kritičnog dana, a koje vozilo je u predmetnoj nezgodi pretrpjelo totalnu štetu, ista potražuje na ime imovinske štete na svom vozilu iznos od 1.792,19 eur, također s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2020. do isplate.

7. Obzirom da tijekom prvostupanjskog postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija, već odgovornost tuženika za predmetnu nezgodu i njene posljedice, a sve to kraj tvrdnje tuženika da je istu prouzrokovao vozača vozila reg. oznaka [registarska oznaka], koji je zbog nedozvoljene i neprilagođene brzine te kretanja po dijelu kolnika po kojem mu nije bilo dozvoljeno kretanje (tramvajska pruga), naletio na stražnji dio vozila osiguranog kod tuženika, a zatim i na stražnji kraj vozila tužiteljice DĐ kojim je upravljao tužitelj TĐ, odbacivši ga na vozilo ispred njenog vozila, sud prvoga stupnja prihvatio je prijedlog tužitelja te je radi utvrđivanja načina nastanka predmetne nezgode odredio provođenje prometnog vještačenja po vještaku Berislavu Šimunoviću.

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke i njegovih dopuna (koji sud prvoga stupnja u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan) proizlazi dinamika nastanka predmetne nezgode i to: da je neposredno prije nezgode vozilo osiguranika tuženika (BMW) poduzelo radnju prestrojavanja iz lijeve u desnu prometnu traku sjevernog kolnika Maksimirske ceste, kojom se kretalo vozilo marke Mercedes, da bi izbjegao nalet na vozilo osiguranika tuženika, vozač vozila marke Mercedes poduzeo je radnju intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo pri brzini od oko 76,3 km/h i udaljenosti oko 25,1 m od mjesta kontakta s vozilom osiguranika tuženika, da se na ovom putu vozilo marke Mercedes nije uspjelo zaustaviti već je prednjim desnim vrhom pri brzini od oko 63 km/h došao u kontakt sa stražnjim lijevim dijelom vozila osiguranika tuženika, da je u nastavku vozilo marke Mercedes u kočenju i lijevom zanošenju prešlo u lijevu prometnu traku sjevernog kolnika gdje je s brzinom od oko 52,9 km/h s prednjim desnim dijelom naletio na stražnji lijevi dio zaustavljenog vozila tužitelja (Opel Astru), da je od naleta vozila marke Mercedes vozilo tužitelja odbačeno u desno, kojom prilikom je s prednjim desnim vrhom došlo u kontakt s lijevim bočnim dijelom vozila osiguranika tuženika, da se u nastavku vozilo tužitelja vratilo u lijevu prometnu traku gdje je najprije s lijevim bočnim dijelom naletjelo na stražnji desni dio vozila marke Renault Thalia, a u nastavku je s prednjim lijevim vrhom došao u kontakt sa stražnjim desnim dijelom vozila marke BMW X1.

7.2. Polazeći od tih utvrđenja, vještak zaključuje da je vozač vozila marke Mercedes poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo u trenutku kada je vozač vozila osiguranika tuženika poduzeo radnju prestrojavanja, da je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, pa da je vozač vozila osiguranika tuženika neposredno prije poduzimanja radnje prestrojavanja pogledao u unutrašnji i desni bočni retrovizor vidio bi vozilo marke Mercedes u desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika Maksimirske ceste, udaljenog oko 25,1 m od mjesta kontakta, pa da je u tom trenutku odustao od radnje prestrojavanja i propustio vozilo marke Mercedes do njihovog kontakta i svih naknadnih sudara ne bi došlo, da se u predmetnoj prometnoj situaciji vozač vozila marke Mercedes kretao brzinom manjom od 52 km/h uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta kontakta i do ovog štetnog događaja (i svih ostalih sudara) ne bi došlo, da do predmetnog sudara ne bi došlo da su vozači oba vozila (osiguranika tuženika i vozila marke Mercedes) ispoštovali prometno pravilo i da se nisu kretali po desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika, koja je namijenjena isključivo za odvijanje prometa javnog gradskog prijevoza (tramvaji, autobusi, taxi).

8. Polazeći od sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, sud prvoga stupnja utvrdio je kako su za predmetni štetni događaj podjednako odgovorni osiguranik tuženika i vozača vozila [registarska oznaka] marke Mercedes odnosno RĐ, jer su oba svojim protupravnim radnjama i to neopreznim prestrojavanjem i vožnjom po tramvajskoj pruzi (vozilo osiguranika tuženika) kao i vožnjom daleko većom od dopuštene te također vožnjom po tramvajskoj pruzi (vozač marke Mercedes) prouzročili nastanak štetnog događaja svaki u omjeru 50%, bez koje protupravne radnje jednog od njih, do štetnog događaja ne bi došlo. Postupanje osiguranika tuženika i vozača vozila marke Mercedes sud je ocjenjivao sukladno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017. i 70/2019. - dalje: ZOSPC).

8.1. Obzirom je sud utvrdio da je za predmetnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 50%, to je polazeći od sadržaja odredbe članak 1045. i članka 1069. stavak 4. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) naložio tuženiku da upravo u tom omjeru tužiteljima naknadi štetu koja je za njih nastala u predmetnom štetnom događaju.

9. Visinu neimovinske i imovinske štete koja je tužitelju TĐ nastala u predmetnom štetnom događaju, sud je utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke dr. Srećka Vuletića, pa je tako tužitelju TĐ na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje priznao iznos od 500,00 eur a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 140,00 eur ili ukupno 640,00 eur, a obzirom je tuženik dužan tužitelju TĐ naknaditi štetu razmjerno njegovom utvrđenom postotku odgovornosti (50%) - članak 1072. stavak 2. ZOO, to je konačno zahtjev tužitelja TĐ prihvaćen kao osnovan u iznosu od 320,00 eur, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 646,70 eur, zahtjev tužitelja TĐ odbijen kao neosnovan.

9.1. Visina imovinske štete koja je nastala na vozilu tužiteljice DĐ utvrđena je nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke i to kao totalna šteta koja iznosi 1.492,19 eur, pa je od tog iznosa, polazeći od utvrđenog omjera odgovornosti tuženika za štetu, sud konačno tužiteljici DĐ priznao iznos od 746,10 eur, dok ju je s iznosom od 746,09 eur odbio kao neosnovanim.

10. Pobijana presuda u onom spornom dijelu, utvrđenom omjeru odgovornosti tuženika za predmetnu prometnu nezgodu, nije u cijelosti pravilna ni zakonita, jer je sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno zaključio da je tuženik za istu odgovoran u omjeru od 50%. Posljedično tome, nije pravilna niti zakonita odluka o visini štete koja tužiteljima pripada.

11. Sud prvoga stupnja pravilno citira odredbu članka 43. stavak 1. i 2., članka 46. stavak 1. i članka 53. stavak 1. ZSPC te članka 1072. ZOO, međutim pogrešno zaključuje, uvažavajući pri tom okolnosti slučaja i dinamiku dešavanja predmetne prometne nezgode, da je osiguranik tuženika za istu odgovoran u istom omjeru kao vozač vozila marke Mercedes odnosno u omjeru od 50%.

11.1. Naime, i ovaj sud drugoga stupnja dijeli pravni stav suda prvoga stupnja u ovom slučaju postoji obostrana odgovornost vozila osiguranika tuženika i vozila marke Mercedes za nastanak predmetne prometne nezgode i njene posljedice, ali smatra da je odgovornost osiguranika tuženika veće od odgovornosti sudionika nezgode koji je upravljao vozilom marke Mercedes. Inicijalni uzrok predmetne prometne nezgode leži i činjenici da je vozilo osiguranika tuženika neposredno prije nezgode poduzelo radnju prestrojavanja iz lijeve u desnu prometnu traku sjevernog kolnika Maksimirske ceste, kojom se u tom trenutku kretalo vozilo marke Mercedes. U trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika započelo radnju prestrojavanja vozilo marke Mercedes od mjesta sudara nalazilo se udaljeno 25,1 m, pa kako bi izbjeglo nalet na vozilo osiguranika tuženika, vozač vozila marke Mercedes poduzeo je radnju intenzivnog kočenja, a što je imalo za posljedicu izazivanje lančanog sudara na način kako je to opisao vještak prometne struke.

11.2. Međutim, da je vozač osiguranika tuženika neposredno prije poduzimanja radnje prestrojavanja provjerio da li tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u premetu, odnosno da je pogledao u unutrašnji i desni bočni retrovizor vidio bi vozilo marke Mercedes u desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika Maksimirske ceste, udaljenog oko 25,1 m od mjesta kontakta, pa da je u tom trenutku odustao od radnje prestrojavanja i propustio vozilo marke Mercedes do njihovog kontakta i svih naknadnih sudara ne bi došlo. Takvo postupanje osiguranika tuženika, uz činjenicu da se prestrojavao u prometnu traku koja je namijenjena isključivo za odvijanje prometa javnog gradskog prijevoza (tramvaji, autobusi, taxi), čini stupanj tuženikove odgovornost (krivnje) za prometnu nezgodu većom od one koju je utvrdio sud prvoga stupnja (50%), ali ne u cijelosti kako to sadržajem svoje žalbe tvrde tužitelji, već u omjeru od 80%. Doprinos vozila marke Mercedes, predmetnoj prometnoj nezgodi i njenim posljedicama je stoga 20%, dakle, u manjem omjeru od onoga na koji upire tuženik u svojoj žalbi, a ogleda se u činjenici da se to vozilo neposredno prije nezgode kretalo neprilagođenom brzinom (76,3 km/h) i prometnim trakom namijenjenim isključivo za odvijanje prometa javnog gradskog prijevoza.

11.3. Dakle, pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje valjalo je utvrditi da je osiguranik tuženika za predmetnu prometnu nezgodu odgovoran u omjeru od 80%, a vozilo marke Mercedes 20%, pa je stoga tuženik upravo u tom utvrđenom omjeru dužan tužiteljima naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu, koja prema sadržajima žalbi parničnih stranaka više i nije sporna.

12. Kako je sud prvoga stupnja utvrdio da tužitelju TĐ na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 500,00 eur a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 140,00 eur, to obzirom na prethodno utvrđeni omjer suodgovornosti, tužitelju TĐ pripada daljnja zahtijevana šteta (pored one presuđene u iznosu od 320,00 eur) u iznosu od 192,00 eur ili ukupno 512,00 eur.

12.1. Nadalje, kako je sud prvoga stupnja utvrdio da je tužiteljica DĐ u predmetnom štetnom događaju pretrpjela imovinsku štetu – šteta na vozilu u ukupnom iznosu od 1.492,19 eur (totalna šteta na vozilu koja je po visini utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke) to obzirom na utvrđeni omjer suodgovornosti, istoj pripada daljnja zahtijevana šteta (pored one presuđene u iznosu od 746,70 eur) u iznosu od 447,66 eur ili ukupno 1.193,75 eur.

12.2. Na priznate daljnje iznose štete kako tužitelja TĐ tako i tužiteljice DĐ zatezna kamata ima teći od dana 22. srpnja 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate.

13. Obzirom je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je u tom dijelu preinačiti i odluku u troškovima postupka.

13.1. Sud prvoga stupnja svoju odluku pravilno je utemeljio na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te je radnje u postupku pravilno odmjerio sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa), te je pravilno postupio kada je tužiteljima na ime njihova zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao za poduzete radnje u postupku ukupno 1000 bodova uvećano za PDV ili 2.500,00 eur. Taj iznos je pravilno uvećan za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,00 eur i presudu u istom iznosu, što daje ukupno iznos od 2.660,00 eur. Obzirom su tužitelji uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom u omjeru od 80%, proizlazi da je tuženik dužan pored utvrđenog iznosa troškova postupka u iznosu 1.909,3 eur (koji iznos obuhvaća u cijelosti kao potreban trošak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eur, trošak prometnog vještaka u iznosu od 331,81 eur, pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eur i trošak medicinskog vještačenja u iznos od 199,08 eur) tužiteljima naknaditi daljnji trošak postupka u iznosu od 798,00 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovanim.

14. Obzirom na navedeno, odbijanjem žalbe tuženika u cijelosti, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, presudu suda prvoga stupnja valjalo je djelomično preinačiti te temeljem odredbe članka 369. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Tužitelji potražuju troškove žalbe u iznosu od ukupno 512,50 eur. Tužiteljima pripada trošak sastava žalbe (prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude) u visini od 125 bodova uvećano za PDV ili 312,50 eur, a obzirom da su tužitelji sa svojom žalbom uspjeli u omjeru od 80%, pripada im trošak u iznosu od 250,00 eur, dok se zahtjev tužitelja preko tog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan (članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP). Tužiteljima nije priznat trošak suske pristojbe na žalbu, jer predmetu ne prileži dokaz da je sudska pristojba plaćena.

16. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Puli-Pola 20. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić